Alah sramoti svog „proroka“
Iz Kurana i hadisa je očigledno da su Alah i Muhamed imali intenzivan odnos ljubavi i mržnje. Islamski korpus pokazuje da Muhamed ne samo da je morao da živi pod stalnim strahom i užasom od svoga boga, već je morao i da prođe kroz prilično ponižavajuće okolnosti:
Prenosi Aiša:Na Alahovog apostola bačene su čini tako da je mislio da ima polne odnose sa svojim ženama, iako ih zapravo nije imao (Sufjan je rekao: To je najteža vrsta magije, jer ima takvo dejstvo). Zatim je jednog dana rekao: „O Aiša, znaš li da me je Alah poučio o stvari za koju sam Ga pitao? Došla su mi dva čoveka i jedan od njih je seo kraj moje glave, a drugi kraj mojih nogu. Onaj kraj moje glave upitao je onog drugog: ‘Šta je s ovim čovekom?’ Ovaj je odgovorio: pod dejstvom je magije. Prvi je upitao: ‘Ko je na njega bacio čini?’ Drugi je odgovorio: ‘Labid ibn el-Asam, čovek iz plemena Beni Zurejk, koji je bio saveznik Jevreja i licemer.’ Prvi je upitao: ‘Koji je materijal upotrebio?’ Drugi je odgovorio: ‘Češalj i kosu zalepljenu za njega.’ Prvi je upitao: ‘Gde (je to)?’ Drugi je odgovorio: ‘U ovojnici polena muške urmine palme, ostavljenoj pod kamenom u bunaru Dervan.’“ Tako je Prorok otišao do tog bunara, izvadio te stvari i rekao: „To je bio bunar koji mi je pokazan (u snu). Njegova voda je izgledala kao napitak od lišća kane, a njegove urmine palme kao glave đavola.“ Prorok je dodao: „Zatim je ta stvar izvađena.“ Rekla sam (Proroku): „Zašto se ne lečiš nušrom?“ Rekao je: „Alah me je izlečio; ne želim da dopustim da se zlo širi među mojim narodom.“ (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 71, broj 660 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=71&translator=1&start=0&number=660)
Prema određenim izvorima, čini su trajale godinu dana:
I Komentarišući ovo, Suhajli tvrdi da je predanje pouzdano i da ga tradicionalisti prihvataju. U Jami’ Muamera b. Rašada (delo koje ne mogu da nađem pomenuto kod Brokelmana) našao je tvrdnju DA SU ČINI TRAJALE GODINU DANA. Dodaje da su mutazile i modernisti odbacili to predanje na osnovu toga što proroci ne mogu biti opčinjeni, jer bi inače počinili greh, a to bi bilo suprotno Božjoj reči „Mislili su da neće na muke da budu stavljeni, pa su bili i slepi i gluvi, i onda kad je Allah primio njihovo pokajanje, mnogi od njih su opet bili i slepi i gluvi; a Allah dobro vidi ono šta oni rade.“ (5.71). On smatra da je predanje neosporno. Propisno je posvedočeno i intelektualno prihvatljivo. Proroci nisu bili sačuvani od telesnih nevolja, u koje spada i vradžbina. (The Life of Muhammad, A Translation of Ibn Ishaq’s Sirat Rasul Allah, sa uvodom i beleškama Alfreda Guillaumea [Oxford University Press, Karachi, deseto izdanje 1995), str. 240; podebljanje i velika slova su moji)
Štaviše, Alah je dopustio Muhamedu da pretrpi veoma bolnu smrt usled trovanja hranom:
Prenosi Anas ibn Malik:Jedna Jevrejka donela je Proroku otrovanu (kuvanu) ovcu od koje je on jeo. Dovedena je Proroku i on je upitan: „Da li da je ubijemo?“ Rekao je: „Ne.“ I dalje sam viđao dejstvo otrova na nepcu Alahovog apostola. (Sahih al-Buhari, tom 3, knjiga 47, broj 786 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=47&translator=1&start=0&number=786)
Prenosi Ibn Abas:Omer ibn el-Hatab je običavao da Ibn Abasa posadi pored sebe, pa je Abdurahman ibn Auf rekao Omeru: „Imamo sinove slične njemu.“ Omer je odgovorio: „(Poštujem ga) zbog položaja koji ti poznaješ.“ Omer je zatim upitao Ibn Abasa o značenju ovog svetog stiha: – „Kada Allahova pomoć i pobeda dođu“ (110.1)Ibn Abas je odgovorio: „To je ukazivalo na smrt Alahovog apostola, o kojoj ga je Alah obavestio.“ Omer je rekao: „Od toga ne razumem ništa osim onoga što ti razumeš.“ Prenosi Aiša: Prorok je u bolesti od koje je umro govorio: „O Aiša! Još uvek osećam bol izazvan hranom koju sam jeo u Hajberu i u ovom času mi se čini kao da mi se aorta kida od tog otrova.“ (Sahih al-Buhari, tom 5, knjiga 59, broj 713 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=59&translator=1&start=0&number=713)
Njegovo stanje postalo je toliko teško da su neki od njegovih sopstvenih ashaba pomislili da je Muhamed duševno oboleo, čak i da bunca:
Prenosi Said ibn Džubejr:da je čuo Ibn Abasa kako govori: „Četvrtak! A znaš li ti šta je četvrtak?“ Nakon toga Ibn Abas je plakao dok se kamenje na zemlji nije natopilo njegovim suzama. Na to sam upitao Ibn Abasa: „Šta je (bilo) s četvrtkom?“ Rekao je: „Kada se stanje (tj. zdravlje) Alahovog apostola pogoršalo, rekao je: ‘Donesite mi kost lopatice, da vam napišem nešto posle čega nikada nećete zalutati.’ Ljudi su se razišli u mišljenjima, iako nije bilo prikladno prepirati se pred prorokom. Rekli su: ‘Šta mu je? Mislite li da bunca? Pitajte ga (da razumete).’ Prorok je odgovorio: ‘Ostavite me, u boljem sam stanju nego što je ono na šta me pozivate.’ Zatim im je Prorok naredio tri stvari, rekavši: ‘Isterajte sve pagane sa Arabijskog poluostrva, ukažite poštovanje svim stranim izaslanicima dajući im darove kao što sam ja činio.’“ Podprenosilac je dodao: „Treća zapovest je bila nešto korisno što Ibn Abas ili nije pomenuo, ili jeste pomenuo, ali sam ja zaboravio.“ (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 53, broj 393 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=53&translator=1&start=0&number=393)
I:
Prenosi Ibn Abas:Kada je Alahov apostol bio na samrtnoj postelji, a u kući je bilo nekoliko ljudi, među kojima i Omer ibn el-Hatab, Prorok je rekao: „Priđite, da vam napišem izjavu posle koje nećete zalutati.“ Omer je rekao: „Prorok je teško bolestan, a vi imate Kuran; dakle, Alahova Knjiga nam je dovoljna.“ Ljudi prisutni u kući se nisu složili i posvađali su se. Neki su rekli: „Priđite, da vam Prorok napiše izjavu posle koje nećete zalutati“, dok su drugi govorili ono što je Omer rekao. Kada su podigli galamu i viku pred Prorokom, Alahov apostol je rekao: „Idite!“ Prenosi Ubejdulah: Ibn Abas je govorio: „Bilo je veoma nesrećno što je Alahov apostol bio sprečen da im napiše tu izjavu zbog njihovog neslaganja i buke.“ (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 70, broj 573 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=70&translator=1&start=0&number=573)
Uzgredna napomena: Kako je zanimljivo naći Omera i grupu neimenovanih Muhamedovih ashaba kako izjavljuju da je Alahova knjiga, tj. Kuran, sve što je potrebno, dok nam suniti neprestano govore da su muslimanima potrebni i Muhamedov sunet, jer je Kuran nedovoljan.
Konačno,
Ahmed b. Hamad ed-Dulabi – Sufjan – Sulejman b. Ebi Muslim – Said b. Džubejr – Ibn Abas: Četvrtak, kakav četvrtak! Rekao je: Bol Božjeg Poslanika postala je toliko jaka da je rekao: „Dajte mi [pero i papir] da vam napišem dokument i nikada nećete zalutati posle mene!“ Njegovi ashabi su se oko toga prepirali, a nije im dolikovalo da vode raspravu pred prorokom. Neki ljudi rekoše: „Šta mu je! Zar govori besmislice? Postavite mu pitanje.“ [Kada] su se vratili, ponavljajući mu [te primedbe], odgovorio je: „Ostavite me [na miru], stanje u kome se nalazim bolje je od onoga na šta me pozivate.“ Zadužio ih je za tri stvari: … [Said b. Džubejr navodi da je Ibn Abas] prećutao treću [zapovest] bilo namerno, bilo da je rekao da ju je zaboravio.Ebu Kurejb i Salih b. Samal – Vaki – Malik b. Migval – Talha b. Musarif – Said b. Džubejr – Ibn Abas: Četvrtak, kakav četvrtak! [Said b. Džubejr:] Zatim sam gledao suze Ibn Abasa kako mu teku niz obraze kao da su niska bisera, [govoreći:] Božji Poslanik je rekao: „Donesite mi ploču (lawh) i mastionicu (dawat), ili pločicu od lopatice (katif) i mastionicu, da vam napišem dokument posle koga nećete zalutati.“ Neki [ljudi] su rekli da Božji Poslanik bunca. (The History of al-Tabari – The Last Years of the Prophet, preveo i propratio beleškama Ismail K. Poonawala [State University of New York (SUNY) Press, Albany 1990], tom IX (9), str. 174-175; podebljanje i podvlačenje su moji)
Prevodilac dodaje nekoliko zanimljivih beležaka:
1206. Belazuri: Rekli su: „Zar vidiš da govori besmislice?“ i [počeli] da se prepiru među sobom. Božji Poslanik se ožalostio i naljutio i zamolio ih da odu.1207. Prorok nije bio zadovoljan Omerom zato što nije sarađivao s njim kada je tražio pero i papir. Vidi Ibn Sad, Tabaqat, II/2, 36-38; Buhl, Leben, 353: Momen, Shi‘i Islam, 15-16. Šiiti tvrde da je prorok želeo da sastavi pisani testament u korist Alijevog nasleđivanja na čelu novonastale islamske države, ali da je Omer osujetio njegov plan. Vidi Mirza, al-Balagh, I, 254-86. (Isto, str. 174; podebljanje i podvlačenje su moji)
Tako je Alah ponizio svog proroka dopustivši da godinu dana bude pod vlašću magije, što ga je navelo da misli da zaista ima polne odnose sa svim svojim ženama. Da bi se videlo koliko je to sramotno, dovoljno je zapitati se šta je Muhamed zapravo radio tokom cele te godine dok je mislio da spava sa svojim ženama? Treba li da pretpostavimo da je Muhamed sebe zadovoljavao na neki način koji ga je naveo da pomisli da zaista ima snošaj?
Alah je dodatno osramotio Muhameda dopustivši mu da umre na mučan način, od dejstva otrova, što je dovelo do toga da su njegovi sopstveni ashabi mislili da bunca, da je izgubio razum i da govori besmislice.
Alah mu je sve to učinio uprkos svojim obećanjima u Kuranu da će zaštititi svoje pravedne sluge od Đavola i uprkos uveravanju svoga poslanika da mu Satana i nevernici neće moći nauditi svojim spletkama, u koje bi očigledno spadale i stvari poput magije i otrova (up. Kuran 5:67; 7:11-18; 15:32-44; 16:98-100 i 72:27-28).
Kako, onda, bilo koji musliman može verovati takvom božanstvu koje je ponizilo i osramotilo sopstvenog poslanika? Ako je Alah to učinio Muhamedu, koji je navodno bio njegov voljeni, može li musliman zamisliti šta muslimanski bog planira da učini njima?