Islamsko žensko obrezivanje
I druga izopačena islamska učenja: navodi iz klasičnih islamskih izvora o ženskom obrezivanju, seksualnoj etici i položaju žene.
140 objava
I druga izopačena islamska učenja: navodi iz klasičnih islamskih izvora o ženskom obrezivanju, seksualnoj etici i položaju žene.
Muslimani tvrde da su verniji Zakonu jer se obrezuju, ali Kuran obrezanje ne pominje, dok hadisi nalažu i žensko obrezivanje.
Prema navodno verodostojnim predanjima, Muhamedova dete-nevesta i treći halifa priznali su da Kuran sadrži gramatičke greške.
Imam an-Nawawi i drugi sunitski učenjaci o mursal hadisima: definicija, uslovi prihvatanja i sporovi oko njihove verodostojnosti.
Nastavak pobijanja: sam Kuran potvrđuje starozavetne ratove koje Šabir Ali napada, a Muhamed nije imao problem sa Božjim naredbama Izrailjcima.
Nastavak kritike Šabira Alija: islamski izvori uče da je Kuran nestvoreni govor Alaha, svesno biće koje govori, moli se i prepire sa Alahom.
U ovom tekstu iznosim hadise o Kuranu koji se na poslednji dan pojavljuje kao čovek, kao i varijantna čitanja i tekstualna iskvarenja.
Al-Tabari, al-Buhari, Ibn Ishak i Guillaume: pregled dokaza da je Satana naveo Muhameda da hvali tri boginje kao Alahove kćeri.
Satanski stihovi: muslimanski tumači, verodostojni lanci prenosilaca i Ibn Taymiyyahovo prihvatanje da je Muhamed veličao tri paganske boginje.
SATANSKI STIHOVI. Pobijanje Ataijeve tvrdnje da je Kuran 22:52 „spušten“ osam godina kasnije — o nasumičnoj kompoziciji Kurana.
Satanski stihovi, prvi deo: zašto nema kuranskih rukopisa sa satanskim stihovima — islamski izvori o uništenju kodeksa i gubitku delova Kurana.
Muhamedovo satansko nadahnuće: odgovor na muslimanske prigovore protiv istoričnosti satanskih stihova u najranijim izvorima islama.
Najraniji islamski izvori beleže kako je Satana naveo Muhameda da izgovori stihove u slavu triju paganskih boginja — takozvani satanski stihovi.
Prema hadisu, Muhamed je tvrdio da Hasana ibn Sabita nadahnjuju Gavrilo i Sveti Duh — isti izvori koje Kuran pripisuje sopstvenoj objavi.
Islamski izvori svedoče o demonu al-Abyadu koji se Muhamedu javljao u Gavrilovom obličju — i o Muhamedovom strahu da je opsednut džinom.
Najraniji i najpouzdaniji islamski izvori beleže da je Muhamed hvalio boginje Lat, Uzu i Menat — takozvane „satanske stihove“.
Al-Sujuti navodi predanja sa verodostojnim lancima: Satana je nadahnuo Muhameda da hvali tri paganske boginje, uz rečenicu koja nedostaje u Kuranu 22:52.
Alfred Gijom o rukopisu br. 727 iz Fesa koji potvrđuje da je Ibn Ishak preneo izveštaj o sotonskim stihovima, a da ga je Ibn Hišam izbacio.
Izveštaji iz šiitske zbirke al-Kafi u kojima se Kuran, njegova poglavlja i stihovi na Sudnji dan pojavljuju u ljudskom obliku i govore Alahu i ljudima.
U ovom članku navodim određene hadise iz zbirke pod naslovom Al-Kafi koji se tiču Alahovih telesnih delova i odnosa Kurana prema njemu. Za razliku od selefija, koji tvrde da se pominjanje Alahovih ruk
Predanja iz zbirke Al-Kafi: Kuran je imao 17.000 stihova i objavljen je na jednom harfu, a ne na sedam, kako tvrde sunitski izvori.
Luka beleži Isusov odgovor ženi koja je hvalila njegovu majku, a isti iskaz nalazimo citiran u muslimanskom delu Abu Ubejda el-Kasima ibn Selama.
Postoje predanja u kojima se Aiši pripisuje izjava da je devojčica od devet godina žena. Al-Albani je te reči ocenio kao neautentične.
Pravni stavovi sajta IslamWeb o braku i odnosima sa maloletnicama: većina učenjaka dozvoljava snošaj kada je devojčica sposobna da ga izdrži.
IslamWeb pobija predanje da je devojčica sa devet godina žena; izvori pokazuju da Aiša nije dostigla pubertet do svoje četrnaeste godine.
Ponovni osvrt na Muhamedov susret sa duhom koji ga je psihički zlostavljao i toliko traumatizovao da je više puta pokušao da se ubije.
Abdulah ibn Sad ibn Abi Sarh, Muhamedov pisar objave, tvrdio je da je menjao kuranski tekst — i zbog toga je bio osuđen na smrt posle osvajanja Meke.
Kratak prikaz kako Kuran svedoči da je on jedini hadis koji je Alah nadahnuo i pismo koje sve potanko objašnjava, pa drugi hadis nije potreban.
Kuran optužuje Jevreje da Uzejra obožavaju kao sina Alahovog. Da li je Uzejr Jezdra ili egipatski bog Oziris — i zašto obe opcije stvaraju problem?
Islamska predanja se slažu sa Svetim pismom: Sara je bila Avramova sestra, a Agara Sarina sluškinja. Navodi iz Sahiha al-Buharija i al-Taberijeve istorije.
Kuranski Injil i Tawrat, Ibn Abbas i Al-Bukhari o iskvarenju: da li je reč o tekstu ili o tumačenju? Svedočanstva muslimanskih učenjaka o Bibliji.
Sunitski pozdrav as-salamu alaykum ne nalazi se u Kuranu, koji koristi oblik salamun — još jedan slučaj gde hadisi nadjačavaju Kuran.
Predanja iz tefsira i hadisa o telesnoj bliskosti Muhameda sa muškarcima — er-Razi, Ebu Davud i et-Taberani.
Dodatna potvrda da je Muhamed nosio žensku odeću: naučna studija o arapskoj odeći i sunitska predanja o mirtu njegove žene Aiše.
Prema sunitskim predanjima, Aiša je mrzela Aliju i radovala se njegovoj smrti — a Muhamed je rekao da Aliju može mrzeti samo licemer.
Sunitska predanja o Aišinoj ljubomori, tuzi i mržnji prema Aliji — i o Muhamedovom neuspehu kao supruga.
Prema sunitskom islamu, Alah je na ploči al-Lawh al-Mahfuz zapisao sve što će se dogoditi pedeset hiljada godina pre stvaranja nebesa i zemlje.
Kuran tvrdi da je Alah stvorio sve, a hadisi govore o prestolu, oblacima i vodi pre stvaranja. Šta to znači za islamsko učenje o stvaranju?
Ibn Kesir i drugi sunitski autoriteti o prestolu koji škripi, osam nebeskih planinskih koza i kitu koji drži zemlju — islamska kosmologija.
Kuran i muslimanski tumači svedoče da je Muhamed Toru smatrao merodavnom i nepokvarenom, pozivajući Jevreje da po njoj sude.
Muhamed je, ponavljajući ono što je čuo od drugih, na kraju poistovetio Isusa sa Sinom Čovečjim iz Danilove vizije zabeležene u 7:13-14.
Islamski izvori otkrivaju da je jedan od Muhamedovih drugova prešao u hrišćanstvo u Abisiniji i time razotkrio Muhamedovu obmanu.
Odeljak o braku sa maloletnicom iz internet Enciklopedije islamskog prava, sa dokazima iz Kurana, sunneta i stavovima četiri pravne škole.
Odgovor na tvrdnju da muslimani ne veličaju Muhameda: islamski izvori pokazuju da ga sam Alah hvali pred anđelima i da će ga hvaliti celo stvorenje.
Šiitski hadisi o Isusu kao Duhu i Reči Alahovoj: predanja iz Bihar al-Anvara i drugih izvora u kojima ga nazivaju Ruhulah.
Prema sunetu Muhameda i mišljenju njegovih sledbenika, igranje šaha ili bekgemona jeste greh: pregled hadisa iz Sahih Muslima, Miškata, Adaba i Muvate.
Muhamedovo iskrivljeno shvatanje prvorodnog greha: zašto je naredio ubijanje svih guštera zbog basne o Avramu bačenom u vatru.
Muhamed je proklinjao Jevreje i hrišćane zbog pretvaranja grobova proroka u mesta obožavanja — a njegov grob postao je upravo to.
Prema navodno verodostojnim sunitskim predanjima, Aiša je prala, a suvo seme i noktima strugala sa Muhamedove odeće.
Nekadašnji članak: da li Kuran sam tvrdi da je potpun, jasan i detaljan, i da li su muslimanima potrebne druge knjige pored njega?
Nastavak analize tvrdnje Džamala Badavija da islam zabranjuje obožavanje preko posrednika: Kuran i hadisi zahtevaju predanu službu Muhamedu.
Badavi tvrdi da islam zabranjuje obožavanje Boga preko posrednika — ali Kuran i hadisi zahtevaju pokornost Muhamedu i njegovo posredovanje.
Nastavak izlaganja o navodnom proroštvu iz Kurana 30:1-5 i hadisima koji pokazuju da je nastalo tek nakon rimske pobede nad Persijancima.
Islamski izvori pokazuju da je Muhamed naređivao ubijanje pasa i svojih kritičara — teško da je bio milost svemu stvorenom.
Salafista Džalal Abualrub napada šiite zbog privremenog braka, a upravo taj oblik prostitucije dozvolio je njegov prorok Muhamed.
Kako je Muhamed pretvorio Isusa i Mariju u dva boga pored Alaha — kuranski i hadiski dokazi o njihovoj bezgrešnosti.
Muhamedanski prigovor da Biblija kleveće proroke primenjen na Kuran i hadise: Josif, Avraam i njihovi navodni gresi.
Prema sahih predanju, grupa visokih i mršavih muškaraca jahala je Muhameda cele noći, ostavljajući ga u bolu i iscrpljenosti.
Tvrdnja da je Buhari nepotpuno preneo izjavu Ibn Omera o povodu objave kuranskog stiha 2:223.
Ugledni muslimanski autoriteti — Malik, El-Šafija, Ibn Omer i drugi — o dozvoljenosti analnog seksa na osnovu sure 2:223.
Muslimani prikrivaju nemoralna učenja svog proroka brisanjem dela Ibn Omarove izjave o suri 2:223 kod al-Buharija.
Odlomak sa sajta Islam Question & Answer: o glumi i o propisu o ženidbi mladim devojčicama. Sav naglasak je moj.
Prevod odgovora sa Islam Q&A 146882: da li islam propisuje najnižu starost za brak muškaraca i žena, uz kuranske i hadiske dokaze.
Hadisi i muslimanski učenjaci pokazuju da Ajša nije bila dostigla pubertet kada je Muhamed konzumirao brak s njom.
Nastavak analize islamskog stava o Adamovom grehu: hadisi, Kuran i predodređenje — pobijanje tvrdnje o „prvorodnom oproštaju“.
Dokazi iz Kurana i hadisa da je greh Adama i Eve pokvario ceo ljudski rod i doveo do izgnanstva iz raja.
Kuran i hadisi tvrde da je Alah izvukao potomstvo iz Adamovih bedara i crno potomstvo unapred odredio za večnu paklenu vatru.
Islamski izvori pokazuju da Alah plaća žrtveni otkup stvorenom duhovnom biću kako bi obezbedio oslobođenje muslimana iz pakla.
Nastavak pobijanja Adnana Rašida: da li je u Muhamedovo vreme postojao arapski prevod jevanđelja i od koga je Muhamed mogao da čuje biblijske priče?
Citati iz Kadijeve biografije Muhameda pokazuju da su muslimani muhamedanci koji su svog proroka uzdigli do božanskog statusa.
Jasir Kadi opisuje kako je paganizam ušao u Arabiju — a njegovi navodi pokazuju da Alah iz Kabe nije bio niko drugi do idol Hubal, tj. lažni bog Vaal.
Prema muslimanskim autoritetima, arapske reči muškog roda često obuhvataju i muškarce i žene, osim ako kontekst ne ukazuje drugačije.
Srednjovekovni muslimanski komentator imam al-Navavi objašnjava hadise u kojima Muhamed naziva Isusa Božjom Rečju i Duhom od Njega.
Muhamedov bog mu je dao seksualne povlastice zabranjene svima drugima — uzimanje tuđe žene i odnos protiv njene volje. Pregled izvora.
Muhamedovo božanstvo dozvolilo je njemu i njegovim sledbenicima da siluju zarobljene žene, čak i ako su te žene i dalje bile udate.
Odlomak iz knjige iranskog muslimanskog učenjaka Alija Daštija o Muhamedovoj žudnji za ženama i objavama koje su je ozakonile.
Muhamed je učio da onaj ko oslobodi i oženi svoju robinju dobija dvostruku nagradu — a Mariju Koptkinju je zadržao kao seksualnu robinju.
Mojsijev zakon štiti zarobljenice, dok Muhamedov bog dozvoljava silovanje udatih zarobljenica i unapred određuje preljubu.
Gnusoba zvana muhalil: Muhamedovo dopuštanje ponovnog braka posle braka s drugim čovekom sukobi se s Mojsijevim zakonom.
Kuran i sunitska predanja žene svrstavaju u imovinu i zarobljenice: hadisi o batinama, krivom rebru i manjku razuma.
Tora zahteva pravedno postupanje prema ženama; islamski izvori pokazuju kako je Muhamed zanemarivao i zlostavljao sopstvene žene.
Ponovni osvrt na Muhamedovo nepoštovanje žena i na to kako su ih on i njegovo božanstvo sveli na seksualne objekte za zadovoljstvo muškaraca.
Selefije tvrde da je Alah iznad prestola, ali Kuran i hadisi kažu da je bukvalno na nebu — a osmorica anđela nose njegov presto.
Salafije tvrde da je njihov bog iznad prestola, iznad sedam nebesa. Ali Kuran i hadisi kažu da Alah doslovno prebiva na nebu, kao i anđeli.
Varijantno čitanje Kurana 37:12 u kojem se sam Alah čudi — dokaz da kuranske varijante ipak zadiru u samu islamsku teologiju.
Autentična islamska predanja prikazuju Alaha kao konačno, prostorno biće koje se čudi, zbunjuje i smeje svojim stvorenjima.
Salafijska protiv sunitsko-šiitske dileme: da li Alah bukvalno silazi na najniže nebo svake noći i šta to znači za islamski prigovor ovaploćenju?
Kuran traži četiri svedoka preljube, a islamsko pravo da svaki od njih vidi sam čin — nepravda ugrađena u temelje islamskog zakona.
Kuran i hadisi dozvoljavaju muslimanskim ratnicima da siluju zarobljene udate žene — analiza sure 4:24 i njenog konteksta.
Kuran i hadisi pripisuju Alahu telesne delove: stopalo u paklu, golu cevanicu, prepone koje hvata materica, više očiju, tri ruke i ljubav prema trčanju.
Hadisi u kojima Muhamed tvrdi da mu se Alah ukazao kao lep mladić bez brade sa kovrdžavom kosom, i antropomorfizam ibn Hanbala.
Još primera prostačkog jezika Muhameda i njegovih drugova, koji nisu prezali od toga da protivnike vređaju na najslikovitiji i najvulgarniji način.
Prema Svetom pismu, Jovan Krstitelj je bio Isusov preteča poslat da pripremi njegovo javljanje Izrailju — a i islamska predanja to potvrđuju.
Islamski izvori tvrde da je Džibril prestao da dolazi Muhamedu zbog psa u kući — pa je Muhamed naredio da se psi pobiju.
Zašto Alah u Kuranu govori o sebi u množini: anđeli, Gavrilo i Muhamed unutar božanskog identiteta islamskog božanstva.
Prema islamskim izvorima, čovek ulazi u islam tek kada posvedoči i da je Isus Alahova Reč koju je bacio u Mariju i Duh od njega.
Hadisi i Kuran o Muhamedovom nalogu da se ratuje protiv ljudi dok se ceo svet ne osvoji za Alaha i njegovu religiju.
Prema takozvanim autentičnim sunitskim predanjima, Muhamed je odvraćao od braka sa nerotkinjama i naređivao ženidbu plodnim ženama radi brojnosti muslimana.
Iz Kurana i hadisa vidi se da su Alah i Muhamed imali odnos ljubavi i mržnje: čini, otrov i ashabi koji misle da Poslanik bunca.
Islamski tumači tvrde da je Muhamed osramoćen jer nije rekao „inša Allah“ — a Alah je, prema hadisima, ponizio i Solomona.
Kuran veliča Isusovu porodicu, dok islamski izvori svedoče da su Muhamedovi roditelji u paklu — kako je Alah obeščastio svog „proroka“.
Kuranski dokazi da Isus stvara, daje život i telesno boravi iznad celog stvorenja poput Alaha — te da je stoga jednak Alahu, a ne poput Adama.
U islamu je pravljenje likova osuđeno, a dušu može udahnuti samo Bog — ipak Kuran to pripisuje i Isusu, Stvoritelju i Davaocu života.
Ovca je pojela list sa kuranskim stihovima o kamenovanju i dojenju odraslih — a Alah, koji se zakleo da čuva Kuran, nije mogao ništa da učini.
Odgovor na muslimanske pokušaje da ospore Aišin hadis o ovci koja je pojela list sa stihovima o kamenovanju i dojenju odraslih.
U ovom tekstu dokazujem da je Muhamed brkao nazive spisa Jevreja i hrišćana, pripisujući određeni termin pogrešnoj knjizi.
Četvrti deo odgovora: Muhamed je prekršio sopstvenu zapovest o četiri žene i uzimao žene zbog njihove lepote.
Različite verzije hadisa u kojima Alah kažnjava Jevreje i hrišćane u paklu umesto muslimana, kao njihov otkup od paklene vatre.
Kuran i hadisi opovrgavaju tvrdnju da islam ne zahteva pomirenje za oproštaj greha — uključujući žrtvovanje Jevreja i hrišćana u paklu.
Islamski izvori potvrđuju zamenske žrtve, zamensko pomirenje i pripisivanje tuđih dela — pa na kojoj osnovi muslimani odbacuju biblijsko svedočanstvo?
Kuran govori o grupi Jevreja koja je zapisala knjigu koja nije bila od Boga i pokušala da je predstavi kao Božije otkrivenje.
Isti prigovor koji se upucuje Svetom pismu primenjen na Kuran: izbrisani ajet o kamenovanju svedoci o iskvarenosti muslimanskog pisma.
Muslimanska tvrdnja da se Taurat odnosi samo na otkrivenje dato Mojsiju — odgovor iz Kurana, hadisa i muslimanskih učenjaka.
Da li u Kuranu 4:117-120 govori Satana ili Alah? Gramatička i kontekstualna analiza jednog nesuvislog kuranskog odlomka.
Reakcije na Umarovu prosidbu desetogodišnje Alijeve kćeri pokazuju da su i tada brakovi sa decom bili sporni.
Treći deo: Muhamed kao uzor za sva vremena, ukidanje usvajanja i brak sa snahom Zejnebom — odgovor dr Braunu o Ajšinom uzrastu.
Nastavak odgovora Braunu: al-Tabari, hadisi i muslimanski učenjaci pokazuju da Aiša nije bila u pubertetu kada je Muhamed konzumirao brak.
Odgovor na pokušaj Džonatana Brauna da opravda Muhamedov brak sa devetogodišnjom Aišom — argument iz ćutanja i hadisi koji ga pobijaju.
Prema jednoglasnom mišljenju muslimanskih učenjaka ne postoji donja starosna granica za udaju devojčice — pregled izvornih tekstova.
Tradicionalni suniti tvrde da je Kuran nestvoreni govor Alaha — a hadisi ga prikazuju kao svesnog posrednika koji spasava i zatvara u pakao.
Muhamed je verovao da gotovo sve ima svest — materica koja govori sa Alahom, drveće koje plače i kamenje koje priča.
Škripavi presto, drevni kit i nebeske koze: izvodi iz Ibn Kesirovog dela Al-Bidaja va-nihaja o islamskoj slici stvarnosti.
Muslimani tvrde da islam nema spasitelja ni posrednika. Kuran i hadisi, međutim, pokazuju da tu ulogu ima sam Muhamed.
Prema sopstvenom merilu Muhamed je sebe pretvorio u predmet obožavanja: hadisi koji dopuštaju da se prorok priziva u molitvi.
Kuran i hadisi uče da je prizivanje drugih bića vid obožavanja i širk — dilema za muslimane koji prizivaju mrtve.
Prema Kuranu i verodostojnim hadisima, Alah se moli, obožava i posreduje — ali kome se moli bog koji je samo jedna ličnost?
Ako je izgovaranje salama dova, a dova je obožavanje, koga onda Alah obožava kada priziva mir na proroke i vernike?
Prema Kuranu i islamskoj tradiciji, Muhamedovo božanstvo se moli — a analiza pokazuje kome se zapravo moli.
Još dokaza da se Alah moli i obožava upravo onako kako to čine muslimani — svedočanstvo islamske tradicije o Alahu koji se moli Muhamedu.
Hidžabovo priznanje da salah znači du'a pokazuje da se muslimani u svojim molitvama mole Muhamedu — mrtvom čoveku, čak i na njegovom grobu.
Hijab je priznao da salah znači du’a. A du’a je sama srž muslimanskog obožavanja — pa koga onda Alah obožava kada čini salah za Muhameda?
Jedan od glavnih čina obožavanja u islamu jeste recitovanje Kurana — a predanja tvrde da je i sam Alah recitovao sure pre stvaranja.
Najrasprostranjenije arapsko čitanje Kurana potiče od Hafsa, čoveka koga su sunitski učenjaci proglasili lažovom i lopovom.
Citati iz islamskih izvora u kojima vodeći sunitski autoriteti osuđuju Abu Hanifu kao jeretika, nevernika i najveću štetu po islam.
Sunitski islam uči o nestvorenom Kuranu i o čuvanoj ploči stvorenoj pre nebesa i zemlje — tvrdnja koja sama sebe ruši.
Usman ibn Faruk je tvrdio da je hadis o Kuranu koji se pojavljuje kao bled čovek slab. Dokazi iz zbirki i učenjaka pokazuju suprotno.
Muslimanski izvori o tome kako je treći halifa Osman ibn Afan vređao i pretukao Abdulaha ibn Mesuda, najvećeg poznavaoca i sastavljača Kurana.
Kuran i hadisi pripisuju Alahu telesne delove: stopalo u paklu, golen, slabine, bok, više očiju i tri ruke.
Kuran, hadisi i veliki sunitski učenjaci svedoče da Alah ima telo — konačno, vremensko biće, a ne Trojični Bog Svetog pisma.
Suprotno tvrdnjama muhamedanskih polemičara, Kuran svedoči da čovek može nositi tuđe grehe i stajati na mestu mnoštva kao njihov predstavnik.