Kako Muhamedova suna ponovo nadjačava Kuran!
How Muhammad’s Sunna Trumps The Quran Once Again!
Prema Kuranu, svaka osoba mora izaći pred Alahov sud kako bi položila račun i bila nagrađena ili kažnjena za sve što je učinila i zaslužila.
„i kada svako dobije ono što je zaslužio? A neće im nepravda biti učinjena.“ S. 3:25 Hilali-Khan
„Onoga dana kada svako ugleda pred sobom dobro koje je uradio, a i zlo isto tako“ S. 3:30 Hilali-Khan
„To je zato da Allah svakome da šta je zaslužio - Allah zaista brzo svodi račun.“ S. 14:51 Arberry
„i kada listovi budu rašireni, i kada nebo bude uklonjeno, i kada Oganj bude razbuktan, i kada Raj bude približen, svako će da sazna ono što je pripremio.“ S. 81:10-14 Hilali-Khan – upor. Kuran 2:281; 3:161; 6:70; 10:30, 54; 20:15; 39:70; 40:17; 45:22
Ovi odlomci sasvim jasno pokazuju da nijedan pojedinac nije izuzet od suda. Izrazi „svaka osoba“ ili „svaki čovek“ ili „svaka duša“ ponavljaju se iznova i iznova. U ovim stihovima nema ničeg nejasnog, neodređenog ili dvosmislenog po tom pitanju.
Muhamed je, s druge strane, protivrečio ovim kristalno jasnim tekstovima iz sopstvenog svetog spisa, budući da je svojim sledbenicima rekao kako će 70.000 njegovih sledbenika ući u raj a da neće morati da izađu na sud i polože račun za svoja dela:
Preneo Ibn Abas: Alahov Poslanik je rekao: „Narodi su mi bili pokazani; jedan ili dva proroka prošla bi sa nekolicinom sledbenika. Jedan prorok prošao je bez ikoga uz sebe. Zatim je preda mnom prošla velika gomila ljudi i ja upitah: ‚Ko su oni? Da li su to moji sledbenici?‘ Bi rečeno: ‚Ne. To je Mojsije sa svojim sledbenicima.‘ Bi mi rečeno: ‚Pogledaj u horizont.‘ Gle! Bilo je mnoštvo ljudi koje je ispunjavalo horizont. Zatim mi bi rečeno: ‚Pogledaj tamo i tamo po prostranom nebu!‘ Gle! Bilo je mnoštvo koje je ispunjavalo horizont. Bi mi rečeno: ‚Ovo je tvoj narod iz koga će sedamdeset hiljada ući u raj bez polaganja računa.‘“ Zatim Poslanik uđe u svoju kuću ne rekavši svojim drugovima ko su oni (tih 70.000). Tako ljudi počeše da razgovaraju o tome i rekoše: „Mi smo ti koji smo poverovali u Alaha i sledili Njegovog Poslanika; dakle, ti ljudi su ili mi sami ili naša deca rođena u islamsko doba, jer smo mi rođeni u predislamskom dobu neznanja.“ Kada Poslanik ču za to, iziđe i reče: „Ti ljudi su oni koji sebe ne leče rukjom, niti veruju u loš ili dobar predznak (od ptica i slično), niti se daju žigosati (kauterizovati). Nego se pouzdaju (samo) u svoga Gospodara.“ Na to Ukaša ibn Muhsin reče: „Da li sam ja jedan od njih, o Alahov Poslaniče?“ Poslanik reče: „Da.“ Zatim ustade još jedan čovek i reče: „Da li sam ja jedan od njih?“ Poslanik reče: „Ukaša te je pretekao.“ (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 71, broj 606)
Preneo Ibn Abas: Alahov Poslanik je rekao: „Sedamdeset hiljada ljudi iz mog naroda ući će u raj bez polaganja računa, a to su oni koji ne praktikuju rukju i ne vide zlo znamenje u stvarima, i pouzdaju se u svoga Gospodara.“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 76, broj 479)
Ovo sada stavlja muslimane pred dilemu, jer to znači da je ili Kuran u pravu, a onda je Muhamedova suna pogrešna, ili je Kuran grubo pogrešio.
Možda bi neki muslimani želeli da tvrde kako je njihov sveti spis „samo“ nepotpun, budući da nije spomenuo da će postojati 70.000 vernika koji će biti izuzeti od obaveze da Alahu polažu račun za svoje reči i dela na poslednji dan. Ipak, i taj argument stvara probleme za Kuran, jer bi dokazao da muslimanski spis opet greši, ovoga puta time što tvrdi da je temeljno razrađena objava koja sveobuhvatno objašnjava sve svoje stihove:
„Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On podrobno objavljuje Knjigu?! A oni kojima smo dali Knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje tvoj Gospodar sa istinom, zato ti nikako ne sumnjaj!“ S. 6:114 Pickthall
„A na Dan kada iz svakog naroda dovedemo po jednog svedoka koji će da svedoči protiv svog naroda, a tebe dovedemo kao svedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vest za one koji jedino u Njega veruju.“ S. 16:89 Y. Ali
„Knjiga čiji su dokazi jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,“ S. 41:3 Y. Ali
Kako Kuran može biti objašnjenje svih stvari, spis koji potanko objašnjava svoje stihove, kada propušta da spomene činjenicu da neće svaki musliman izaći na sud?
Muslimanima preostaje još jedna mogućnost, naime, da prihvate činjenicu da je hadiska literatura, odnosno Muhamedova suna, nepouzdana i da je stoga treba odbaciti, budući da ne razjašnjava značenje Kurana, nego mu protivreči. Međutim, odbaciti hadise znači u suštini potkopati sam temelj Kurana, jer bez prvih ovaj drugi postaje prilično nekoherentna, nerazumljiva knjiga.
Muslimanski spis ne pruža dovoljno pojedinosti niti pozadinskih podataka koji bi čitaocima pomogli da razumeju pravo značenje i/ili istorijski kontekst velike većine njegovih stihova.
Prepustićemo muslimanima da počiste nered koji je napravila Muhamedova suna.