Aišin gnev i ljubomora

Sunitska predanja ilustruju Muhamedov sramni neuspeh kao supruga, koji je doveo do gorke ljubomore i rivalstva među njegovim brojnim ženama. To naročito važi za njegovu nevestu-dete Aišu, koja je imala svega 9 godina kada je brak konzumiran i koja je već sa 18 godina ostala udovica bez dece!

Ono što sve ovo čini još odvratnijim jeste to što ju je Muhamed oženio dok se još igrala na ljuljaškama i sa lutkama!

63 Vrline pomagača u Medini (Ansarije)

(44) Poglavlje: Ženidba Proroka sa Aišom

Prenosi Aiša:

Prorok me je isprosio kada sam bila devojčica od šest (godina). Otišli smo u Medinu i odseli u domu Beni al-Harisa ibn Hazredža. Zatim sam se razbolela i kosa mi je opala. Kasnije mi je kosa (ponovo) izrasla, a moja majka, Um Ruman, došla mi je dok sam se ljuljala na ljuljašci sa nekim svojim drugaricama. Pozvala me je i ja sam otišla k njoj, ne znajući šta hoće da učini sa mnom. Uhvatila me je za ruku i postavila da stanem na vrata kuće. Tada sam bila bez daha, a kada mi se disanje smirilo, uzela je malo vode i njome mi protrljala lice i glavu. Zatim me je uvela u kuću. Tamo u kući videla sam neke ansarijske žene koje rekoše: „Najbolje želje, Alahov blagoslov i mnogo sreće.“ Potom me je poverila njima i one su me pripremile (za udaju). Neočekivano je Alahov Poslanik došao k meni u prepodnevnim satima i moja majka me je predala njemu, a u to vreme sam bila devojčica od devet godina.

Referenca: Sahih al-Buhari 3894

Referenca u knjizi: Knjiga 63, hadis 119

USC-MSA veb (engleska) referenca: Tom 5, knjiga 58, hadis 234 (Sunnah.com https://sunnah.com/bukhari:3894)

16 Knjiga o braku

(10) Poglavlje: Ocu je dozvoljeno da ugovori brak mlade device

Aiša je prenela da ju je Alahov Poslanik oženio kada je imala sedam godina, a u njegovu kuću je dovedena kao nevesta kada je imala devet, i njene lutke su bile sa njom; a kada je on (Sveti Prorok) umro, imala je osamnaest godina.

Referenca: Sahih Muslim 1422c

Referenca u knjizi: Knjiga 16, hadis 83

USC-MSA veb (engleska) referenca: Knjiga 8, hadis 3311 (Sunnah.com https://sunnah.com/muslim:1422c)

26 Knjiga o braku

(78) Poglavlje: Konzumiranje braka sa devetogodišnjom devojčicom

Preneseno je da je Aiša rekla: „Alahov Poslanik me je oženio kada sam imala šest godina, a brak sa mnom je konzumirao kada sam imala devet, i tada sam se igrala lutkama.“

Ocena: sahih (Darussalam)

Referenca: Sunan an-Nesai 3378

Referenca u knjizi: Knjiga 26, hadis 183

Engleski prevod: Tom 4, knjiga 26, hadis 3380 (Sunnah.com https://sunnah.com/nasai:3378)

Isto toliko tragično, ako ne i gore, jeste to što je Muhamedov gospodar izričito zabranio bilo kojoj od njegovih žena — kojih je u trenutku njegove smrti bilo ukupno 9 — da se ikada ponovo uda. To znači da je Muhamed ostavio Aišu i sve ostale da postanu udovice bez dece, koje nikada nisu mogle upoznati ljubav i bliskost muškarca, niti radost rađanja dece.

Daleko od toga da je bio milost čovečanstvu, Muhamed je bio podao, samoživi narcis koji je doneo mnogo bola i patnje, ne samo nevernicima, već i onima koji su mu bili najbliži.

AIŠIN SARKAZAM I TUGA

Takozvana verodostojna predanja ističu Aišin prezir prema tome što je Muhamedu njegov bog dao ovlašćenje da zadovoljava svoje seksualne prohteve i požudu za ženama, dopuštajući mu da uzme svaku ženu koju poželi i da ostavi po strani one kojima nije bio toliko zadovoljan ili prema kojima nije osećao privlačnost:

„O Verovesniče, Mi smo ti dozvolili da budu tvoje žene one kojima si dao njihove venčane darove, i one u tvojoj vlasti koje ti je Allah dao, i kćeri tvojih stričeva, i kćeri tvojih tetaka po ocu, i kćeri tvojih ujaka, i kćeri tvojih tetaka po majci koje su se sa tobom iselile, i ženu - vernicu koja sebe pokloni Verovesniku, ako Verovesnik hoće da se njome oženi, samo tebi, a ne ostalim vernicima. Mi znamo šta smo vernicima propisali u vezi sa njihovim suprugama i onima koje su u njihovom vlasništvu, a i da ti ne bi bilo teško. A Allah oprašta grehe i milostiv je. Možeš da zanemariš one među njima koje hoćeš i možeš da prihvatiš onu koju hoćeš, a možeš da zatražiš onu koju si udaljio, nijedno od toga nije tvoj greh. Najlakše će tako one da budu radosne i neće da se žaloste i tako će sve onim što im ti daješ da budu zadovoljne - a Allah zna šta je u vašim srcima; Allah zna sve i blag je.“ S. 33:50-51 Hilali-Khan

Muhamedovo pravdanje, koje mu je omogućavalo onoliko seksualnih partnerki koliko je poželeo, navelo je čak i njegovu nevestu-dete da uputi verbalnu bodlju na račun toga što se činilo da se njegov gospodar posebno trudi da poslanikove seksualne požude uvek budu zadovoljene!

Prenosi Aiša: Nekada sam s prezirom gledala na one žene koje su same sebe darivale Alahovom Poslaniku i govorila sam: „Zar žena može samu sebe da pokloni (muškarcu)?“ Ali kada je Alah objavio: „Možeš da zanemariš one među njima koje hoćeš i možeš da prihvatiš onu koju hoćeš, a možeš da zatražiš onu koju si udaljio, nijedno od toga nije tvoj greh.“ (33.51) rekla sam (Proroku): „Čini mi se da tvoj Gospod žuri da ispuni tvoje želje i prohteve.“ (Sahih al-Buhari, Tom 6, knjiga 60, broj 311)

Prenosi Hišamov otac: Havla bint Hakim bila je jedna od onih žena koje su same sebe ponudile Proroku za brak. Aiša reče: „Zar se žena ne stidi da samu sebe ponudi muškarcu?“ Ali kada je objavljen ajet: „Možeš da zanemariš one među njima koje hoćeš“ (33.51), Aiša reče: „O Alahov Poslaniče! Ne vidim ništa drugo do da tvoj Gospod žuri da ti ugodi.“ (Sahih al-Buhari, Tom 7, knjiga 62, broj 48)

Ostavimo li po strani Aišin oštar jezik, sledeće predanje otkriva koliko je bila nesrećna i nezadovoljna Muhamedovim seksualnim privilegijama:

Prenosi Muaza: Aiša reče: „Alahov Poslanik je tražio dozvolu od one žene kod koje je trebalo da prenoći ako je želeo da ode kod neke druge, nakon što je objavljen ovaj ajet:– „Možeš da zanemariš one među njima koje hoćeš i možeš da prihvatiš onu koju hoćeš, a možeš da zatražiš onu koju si udaljio, nijedno od toga nije tvoj greh.“ (33.51) Pitala sam Aišu: „Šta si mu ti govorila (u takvom slučaju)?“ Ona reče: „Govorila sam mu: ’Kada bih ti mogla uskratiti dozvolu (da ideš kod svojih drugih žena), ne bih dopustila da tvoja naklonost bude podarena bilo kome drugom.’“ (Sahih al-Buhari, Tom 6, knjiga 60, broj 312)

LJUBOMORA I PODSMEH KADIDŽI

Aišino nezadovoljstvo dodatno se vidi iz ljubomore koju je osećala zbog Muhamedove neprestane ljubavi i zanesenosti njegovom prvom ženom Kadidžom, dugo nakon njene smrti. Aišina ljubomora postala je toliko snažna da je pribegla ismevanju pokojnice:

L: Ženidba Proroka Kadidžom i njena izvrsnost

3604. Prenosi se da se čulo kako Alija govori: „Čuo sam Alahovog Poslanika kako kaže…“

Prenosi se od Alije ibn Ebu Taliba da je Prorok rekao: „Najbolja među njenim ženama bila je Merjema, a najbolja među njenim ženama bila je Kadidža.“

3606. Prenosi se da je Aiša rekla: „Ni na jednu Prorokovu ženu nisam bila ljubomorna kao što sam bila ljubomorna na Kadidžu, zbog toga koliko ju je često Alahov Poslanik spominjao.“ Rekla je: „Oženio me je tri godine posle nje, a Njegova reč, ili Džibril, naredio mu je da joj saopšti radosnu vest o kući od bisera u Bašti.“

3607. Prenosi se da je Aiša rekla: „Nikada nisam bila ljubomorna ni na jednu drugu Prorokovu ženu kao što sam bila ljubomorna na Kadidžu, iako je nikada nisam videla. Ipak, on ju je često spominjao. Često bi, kada zakolje ovcu, isekao meso na komade i poslao ga Kadidžinim prijateljicama. Često bih mu govorila: ’Kao da na svetu nije bilo nikoga osim Kadidže!’ On bi odgovorio: ’Bila je to i to, i sa njom sam imao decu.’“

3610. Prenosi se da je Aiša rekla: „Hala bint Huvejlid, Kadidžina sestra, zatražila je dozvolu da uđe kod Alahovog Poslanika, a to ga je podsetilo na to kako je Kadidža tražila dozvolu, i to ga je veoma obradovalo, pa je rekao: ’O Alahu, Hala bint Huvejlid!’ Ja rekoh: ’Spominješ samo jednu od starica Kurejša, crvenih desni, koja je odavno umrla, a Alah ti je umesto nje dao bolju od nje!‘“ (Aiša Bevli, The Sahih Collection of Al-Bukhari, Poglavlje 66. Knjiga o vrlinama ashaba)

Svim sledećim hadisima može se pristupiti ovde: 44 Knjiga o vrlinama ashaba.

Aiša je prenela da je Alahov Poslanik saopštio Kadidži bint Huvejlid radosnu vest o dvorcu u Raju.

Referenca: Sahih Muslim 2434

Referenca u knjizi: Knjiga 44, hadis 106

USC-MSA veb (engleska) referenca: Knjiga 31, hadis 5970

Aiša je prenela: Nikada nisam bila ljubomorna ni na jednu ženu kao što sam bila ljubomorna na Kadidžu. Ona je umrla tri godine pre nego što me je on (Sveti Prorok) oženio. Često sam ga slušala kako je hvali, a njegov gospodar, Uzvišeni i Slavni, naredio mu je da joj saopšti radosnu vest o dvorcu od dragulja u Raju; i kad god bi zaklao ovcu, poslao bi (njegovo meso) njenim drugaricama.

Referenca: Sahih Muslim 2435a

Referenca u knjizi: Knjiga 44, hadis 107

USC-MSA veb (engleska) referenca: Knjiga 31, hadis 5971

Aiša je prenela: Nikada nisam bila ljubomorna na žene Alahovog Poslanika osim u slučaju Kadidže, iako je nisam (imala privilegiju da) vidim. Dodala je i da bi, kad god bi Alahov Poslanik zaklao ovcu, rekao: Pošaljite to Kadidžinim drugaricama. Jednoga dana sam ga naljutila i rekla: (Samo je) Kadidža ta koja uvek preovlađuje u tvojim mislima. Na to Alahov Poslanik reče: Njenu ljubav u mom srcu odgojio je sam Alah.

Referenca: Sahih Muslim 2435b

Referenca u knjizi: Knjiga 44, hadis 108

USC-MSA veb (engleska) referenca: Knjiga 31, hadis 5972

Aiša je prenela: Nikada nisam osećala ljubomoru ni prema jednoj ženi među ženama Alahovog Poslanika kao što je osećam u slučaju Kadidže (iako je nikada nisam videla), jer ju je on veoma često hvalio.

Referenca: Sahih Muslim 2435d

Referenca u knjizi: Knjiga 44, hadis 110

USC-MSA veb (engleska) referenca: Knjiga 31, hadis 5974

Aiša je prenela da Alahov Poslanik nije oženio nijednu drugu ženu sve do njene (Kadidžine) smrti.

Referenca: Sahih Muslim 2436

Referenca u knjizi: Knjiga 44, hadis 111

USC-MSA veb (engleska) referenca: Knjiga 31, hadis 5975

Aiša je prenela da je Hala bint Huvejlid (Kadidžina sestra) zatražila dozvolu od Alahovog Poslanika da ga vidi, a to ga je podsetilo na (način na koji je) Kadidža tražila dozvolu da uđe, i time je bio (preplavljen) osećanjima, pa reče: O Alahu, to je Hala, kći Huvejlidova, a ja sam osetila ljubomoru i rekla: Zašto se sećaš jedne od onih starica Kurejša, crvenih desni, koja je odavno mrtva — a Alah ti je umesto nje dao bolju od nje?

Referenca: Sahih Muslim 2437

Referenca u knjizi: Knjiga 44, hadis 112

USC-MSA veb (engleska) referenca: Knjiga 31, hadis 5976

Evo i poslednjeg:

Knjiga raznovrsnosti

(42) Poglavlje: Vrednost činjenja dobra prijateljima roditelja i drugim rođacima

Aiša je prenela: Nikada nisam bila ljubomorna ni na jednu Prorokovu ženu koliko na Kadidžu, iako je nikada nisam videla, ali ju je Prorok veoma često spominjao. Kad god bi zaklao ovcu, isekao bi je na komade i poslao ih Kadidžinim prijateljicama. Kada bih mu ponekad rekla: „Prema Kadidži se ponašaš tako kao da na zemlji nema nijedne žene osim nje“, on bi odgovorio: „Kadidža je bila to i to (hvaleći je i govoreći lepo o njoj), i sa njom sam imao decu“.

[Al-Buhari i Muslim].

Drugo predanje glasi: A kada bi zaklao ovcu, poslao bi meso Kadidžinim prijateljicama na poklon, onoliko koliko bi im bilo dovoljno.

Drugo predanje glasi: Kada bi ovca bila zaklana, rekao bi: „Pošaljite ovo meso Kadidžinim prijateljicama.“ Jednom je Hala bint Huvejlid, Kadidžina sestra, zatražila dozvolu od Alahovog Poslanika da uđe. On je prepoznao i prizvao u sećanje Kadidžin način i bio duboko dirnut. Reče: „O Alahu, to mora da je Hala bint Huvejlid.“

[Al-Buhari i Muslim].

Referenca: Rijad as-Salihin 344

Referenca u knjizi: Uvod, hadis 344 (https://sunnah.com/riyadussalihin:344)

I opet, da se Muhamed zadovoljio jednom suprugom i da je izabrao monogamiju umesto poliamornih odnosa, Aiša se ne bi osećala tako usamljeno i jadno. Njena potištenost i nezadovoljstvo posledica su Muhamedovog neuspeha kao supruga, jer nije pokazivao ljubav i strast koju svaka žena želi od svog supružnika. Umesto toga, Muhamed je više brinuo o sopstvenim potrebama i seksualnom zadovoljenju.

MRŽNJA PREMA ALIJI

Još jedan primer toga kako su Muhamedovi seksualni prohtevi doveli do gorkog rivalstva — zapravo do građanskog rata i krvoprolića — jasno pokazuje Aišina mržnja prema Muhamedovom stričeviću i zetu Aliji ibn Ebu Talibu.

Sunitska predanja navode da bi Aiša u pojedinim prilikama odbijala da Aliju pomene po imenu:

10 Poziv na molitvu (Ezan)

(39) Poglavlje: Granica postavljena bolesniku za prisustvovanje zajedničkom salatu (molitvi)?

Prenosi Aiša: „Kada se Prorok teško razboleo i kada se njegova bolest pogoršala, zatražio je dozvolu od svojih žena da ga neguju u mojoj kući, i to mu je dopušteno. Izašao je uz pomoć dvojice ljudi, a noge su mu se vukle po zemlji. Bio je između al-Abasa i još jednog čoveka.“

Ubejdulah reče: „Rekao sam Ibn Abasu ono što je Aiša prenela, a on reče: ’Znaš li ko je bio taj (drugi) čovek čije ime Aiša nije pomenula?‘ Rekoh: ’Ne.’ Ibn Abas reče: ’Bio je to Alija ibn Ebu Talib.’“

Referenca: Sahih al-Buhari 665

Referenca u knjizi: Knjiga 10, hadis 59

USC-MSA veb (engleska) referenca: Tom 1, knjiga 11, hadis 634 (https://sunnah.com/bukhari:665)

I:

4 Knjiga o molitvama

(21) Poglavlje: Ako imam ima opravdanje, zbog bolesti, putovanja i slično, može odrediti nekog drugog da predvodi ljude u molitvi; onaj ko molitvu obavlja iza imama sedeći zato što ne može da stoji mora da stoji ako je za to sposoban; i ukidanje sedenja iza imama koji sedi za one koji su sposobni da stoje

Aiša, Poslanikova žena, reče: Kada se Alahov Poslanik razboleo i kada je njegova bolest postala ozbiljna, zatražio je dozvolu od svojih žena da tokom bolesti ostane u mojoj kući. One su mu to dozvolile. Izašao je (iz Aišine odaje radi molitve) oslonjen na dvojicu ljudi. (Bio je toliko slab) da su mu se stopala vukla po zemlji, a pridržavali su ga Abas ibn Abdul-Mutalib i još jedan čovek.

Ubejdulah reče: Obavestio sam Abdulaha (ibn Abasa) o onome što je Aiša rekla. Abdulah ibn Abas reče: Znaš li ko je bio čovek čije ime Aiša nije pomenula? On reče: Ne. Ibn Abas reče: Bio je to Alija.

Referenca: Sahih Muslim 418c

Referenca u knjizi: Knjiga 4, hadis 100

USC-MSA veb (engleska) referenca: Knjiga 4, hadis 834 (https://sunnah.com/muslim:418c)

Konačno:

Abdulah je preneo: Posetio sam Aišu i zamolio je da ispriča o bolesti Alahovog Poslanika. Ona pristade i reče: Poslanik je bio teško bolestan i upitao je da li su ljudi klanjali. Rekosmo: Ne, čekaju tebe, Alahov Poslaniče. On (Sveti Prorok) reče: Nalijte mi malo vode u korito. Učinismo tako i on (Sveti Prorok) se okupa; a kada je hteo s mukom da se pokrene, onesvestio se. Kada je došao k sebi, ponovo reče: Jesu li ljudi klanjali? Rekosmo: Ne, čekaju tebe, Alahov Poslaniče. On (Sveti Prorok) ponovo reče: Nalijte mi vode u korito. Učinismo tako i on se okupa, ali kada je hteo s mukom da se pokrene, onesvestio se. Kada je došao k sebi, upita da li su ljudi klanjali. Rekosmo: Ne, čekaju tebe, Alahov Poslaniče. On reče: Nalijte mi vode u korito. Učinismo tako i on se okupa, i taman je hteo s mukom da se pokrene kada se onesvestio.

Kada je došao k sebi, reče: Jesu li ljudi klanjali? Rekosmo: Ne, čekaju tebe, Alahov Poslaniče. Ona (Aiša) reče: Ljudi su boravili u džamiji i čekali da Alahov Poslanik predvodi poslednju (noćnu) molitvu. Ona (Aiša) reče: Alahov Poslanik je poslao (uputstvo) Ebu Bekru da predvodi ljude u molitvi. Kada je izaslanik došao, rekao mu je (Ebu Bekru): Alahov Poslanik ti je naredio da predvodiš ljude u molitvi. Ebu Bekr, koji je bio čovek vrlo nežnih osećanja, zamolio je Omera da predvodi molitvu. Omer reče: Ti na to imaš više prava. Ebu Bekr je tih dana predvodio molitve. Potom je Alahov Poslanik osetio izvesno olakšanje i izašao je, oslonjen na dvojicu ljudi, od kojih je jedan bio al-Abas, na podnevnu molitvu. Ebu Bekr je predvodio ljude u molitvi.

Kada ga je Ebu Bekr ugledao, počeo je da se povlači, ali mu je Alahov Poslanik rekao da se ne povlači. Rekao je dvojici svojih (pratilaca) da ga posade pored njega (Ebu Bekra). Posadili su ga uz Ebu Bekra. Ebu Bekr je klanjao stojeći prateći Poslanikovu molitvu, a ljudi su klanjali (stojeći) prateći molitvu Ebu Bekra. Poslanik je sedeo.

Ubejdulah reče: Posetio sam Abdulaha ibn Abasa i rekao: Da ti iznesem ono što je Aiša ispričala o Poslanikovoj bolesti? On reče: Izvoli. Izneo sam mu ono što je ona (Aiša) prenela. Ni na šta od toga nije imao primedbu, samo je upitao da li mu je ona imenovala čoveka koji je pratio al-Abasa. Rekoh: Ne. On reče: Bio je to Alija.

Referenca: Sahih Muslim 418a

Referenca u knjizi: Knjiga 4, hadis 98

USC-MSA veb (engleska) referenca: Knjiga 4, hadis 832 (https://sunnah.com/muslim:418a)

Aišina mržnja prema Aliji bila je toliko velika da je na kraju podstakla građanski rat tokom Alijinog halifata, u kome su hiljade muslimana pobijene, uključujući i same Muhamedove ashabe i rođake. Taj rat se naziva „Bitka kod kamile“.

Kada je Alija porazio Aišinu vojsku, potom ju je zarobio i prognao je u njen dom. To je bilo u skladu sa uputstvima samog Kurana, koji je Muhamedovim ženama naredio da ostanu u svojim kućama:

„O Verovesniče, reci ženama svojim:“Ako želite život na ovom svetu i njegov sjaj, onda se odlučite, daću vam pristojnu otpremu i lepo ću da vas razvedem. A ako želite Allaha i Njegovog Poslanika i Budući život, pa, Allah je, zaista, onima među vama koji rade dobra dela pripremio veliku nagradu.“ O Verovesnikove žene, ako bi koja od vas učinila očigledni greh, kazna bi joj bila udvostručena, a to je Allahu lako; a onoj koja se bude pokoravala Allahu i Njegovom Poslaniku i radila dobra dela - daćemo dvostruku nagradu i pripremili smo joj plemenitu opskrbu. O Verovesnikove žene, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da tada oseti žudnju onaj u čijem je srcu bolest, i pristojno govorite. U svojim kućama boravite i svoju lepotu, kao što je bilo u prvo pagansko doba, ne pokazujte, i obavljajte molitvu i dajte milostinju, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku! Allah želi da od vas, o Poslanikova porodico, otkloni grehe, i da vas potpuno očisti.“ S. 33:28-33 Hilali-Khan

Čitaoci možda nisu svesni činjenice da je Aišina gorka mržnja prema Aliji potekla iz ranijeg događaja u kome je bila optužena za preljubu. Kao posledica te optužbe, Muhamed ju je poslao natrag u dom njenih roditelja i odbijao je da neposredno razgovara sa njom sve dok se stvar ne razreši.

Prema jednom od najranijih izvora o Muhamedovom životu, Muhamed je u pogledu rešavanja ovog pitanja zatražio savet od Usame, koji je bio sin Muhamedovog usvojenog sina Zejda, i od Alije. Dovoljno je reći da Alijin savet nije prijao Muhamedovoj nevesti-detetu:

LAŽ IZREČENA PRILIKOM POHODA NA B. AL-MUSTALIK

Prema onome što mi je ispričao čovek u koga ne sumnjam, prenoseći od al-Zuhrija, od Urve, od Aiše, poslanik je odmakao na tom svom putovanju sve dok nije bio blizu Medine — a Aiša je bila sa njim na tom putovanju — kada su lažovi govorili o njoj.

Al-Zuhri nam je preneo od Alkame ibn Vakasa, i od Saida ibn Džubejra, i od Urve ibn al-Zubejra, i od Ubejdulaha ibn Abdulaha ibn Utbe, pri čemu je svaki od njih doprineo po jednim delom priče, a jedan je pamtio više od drugoga, i ja (Zuhri) sam za tebe sastavio ono što su mi ljudi ispričali. Jahja ibn Abad ibn Abdulah ibn al-Zubejr preneo mi je od svog oca, od Aiše, a Abdulah ibn Ebu Bekr od Amre, kćeri Abdurahmanove, od Aiše, njenim sopstvenim rečima, o onome kada su lažovi rekli ono što su rekli. Čitava njena priča počiva na ovim ljudima kao celini. Jedan prenosi ono što drugi ne prenosi. Svi su oni pouzdani svedoci i svi su preneli ono što su čuli od nje. Ona reče: „Kada je poslanik nameravao da krene u pohod, bacao je kocku među svojim ženama koja od njih treba da pođe sa njim. Tako je učinio i prilikom pohoda na B. al-Mustalik, i kocka je pala na mene, pa me je poslanik poveo. Žene su u tim prilikama jele oskudne obroke; meso ih nije toliko punilo da postanu teške. Kada bi mi kamila bila osedlana, sedela bih u svojoj nosiljci; zatim bi došli ljudi koji su mi je sedlali, podigli me, uhvatili donji deo nosiljke, podigli je i stavili na kamilina leđa i pričvrstili je užetom. Potom bi uhvatili kamilu za glavu i pošli sa njom.

„Kada je poslanik tom prilikom završio svoje putovanje, krenuo je natrag i zaustavio se kada je bio blizu Medine, i tamo proveo deo noći. Zatim je dao dozvolu za polazak i ljudi su krenuli. Izašla sam radi izvesne potrebe, imajući oko vrata niz perli iz Zafara. Kada sam završila, on mi je skliznuo sa vrata a da to nisam znala, i kada sam se vratila kamili, opipala sam vrat tražeći ga, ali ga nisam mogla naći. U međuvremenu je glavnina već krenula. Vratila sam se na mesto gde sam bila i tražila ogrlicu dok je nisam našla. Ljudi koji su mi sedlali kamilu došli su do mesta koje sam upravo napustila i, pošto su završili sedlanje, uhvatili su nosiljku misleći da sam u njoj kao i obično, podigli je i privezali na kamilu, ne sumnjajući da sam u njoj. Zatim su uzeli kamilu za glavu i otišli sa njom. Vratila sam se na to mesto i tamo nije bilo žive duše. Ljudi su otišli. Zato sam se umotala u svoju haljinu i legla tu gde sam bila, znajući da će se, ako primete da me nema, vratiti po mene; i, Alaha mi, tek što sam legla, pored mene je prošao Safvan ibn al-Muatal al-Sulami; on je zbog neke potrebe zaostao za glavninom i nije proveo noć sa vojskom. Ugledao je moj lik, prišao i stao nada mnom. Viđao me je pre nego što nam je bio propisan veo, pa je, kada me je video, zapanjeno uzviknuo: „Poslanikova žena!“, dok sam ja bila umotana u svoju odeću. Pitao me je šta me je zadržalo, ali mu nisam odgovorila. Zatim je doveo svoju kamilu i rekao mi da je uzjašem, dok je on ostao iza. Tako sam je uzjahala, a on je uhvatio kamilu za glavu i brzo krenuo napred u potrazi za vojskom; i, Alaha mi, nismo ih stigli i niko nije primetio da me nema sve do jutra. Ljudi su se bili zaustavili, a kada su se odmorili, pojavio se čovek koji me je vodio, i lažovi su raširili svoje glasine, i vojska je bila veoma uznemirena. Ali, Alaha mi, ja o tome nisam znala ništa.

„Zatim smo došli u Medinu i ja sam se odmah teško razbolela, pa nisam ništa čula o toj stvari. Priča je stigla do poslanika i mojih roditelja, ali mi oni o tome nisu rekli ništa, mada mi je nedostajala uobičajena poslanikova ljubaznost prema meni. Kada bih bila bolesna, on bi mi pokazivao saosećanje i ljubaznost, ali u ovoj bolesti to nije činio i nedostajala mi je njegova pažnja. Kada je ušao da me vidi dok me je moja majka negovala (740), rekao je samo: „Kako je ona?“, tako da me je to zabolelo, pa sam ga zamolila da mi dopusti da me odnesu mojoj majci kako bi me ona negovala. „Čini kako hoćeš“, reče on, i tako sam odneta svojoj majci, ne znajući ništa o onome što se dogodilo sve dok se nisam oporavila od bolesti nekih dvadeset dana kasnije. Sada, mi smo bili arapski narod: nismo imali one nužnike kakve stranci imaju u svojim kućama; gnušamo ih se i mrzimo ih. Naš običaj je bio da izlazimo na otvorene prostore oko Medine. Žene su izlazile svake noći, i jedne noći izašla sam sa Um Mistah, kćeri Ebu Ruhma ibn al-Mutaliba ibn Abdul Manafa. Njena majka je bila kći Sahra ibn Amira ibn Kaba ibn Sada ibn Tejma, tetka Ebu Bekra. Dok je hodala sa mnom, spotakla se o svoju haljinu i uzviknula: „Neka se Mistah spotakne“ — a Mistah je bio nadimak Aufa. Rekoh: „Ružno je tako govoriti o jednom od muhadžira koji su se borili kod Bedra.“ Ona odgovori: „Zar nisi čula vest, o kćeri Ebu Bekrova?“ A kada sam rekla da nisam čula, ona mi je ispričala šta su lažovi govorili, a kada sam pokazala zaprepašćenje, rekla mi je da se sve to zaista dogodilo. Alaha mi, nisam bila u stanju da obavim ono zbog čega sam izašla, pa sam se vratila. Nisam mogla da prestanem da plačem sve dok nisam pomislila da će mi plač rasprsnuti jetru. Rekoh svojoj majci: „Bog ti oprostio! Ljudi su ružno govorili o meni (T. a ti si za to znala) i nisu mi rekli ni reč o tome.“ Ona odgovori: „Kćerkice moja, neka te ta stvar ne pritiska. Retko je lepa žena udata za čoveka koji je voli a da njene suparnice ne ogovaraju o njoj, a i muškarci čine isto.“

„Poslanik je ustao i obratio se ljudima, mada ja o tome nisam znala ništa. Nakon što je hvalio Boga, rekao je: „Šta hoće izvesni ljudi time što me uznemiravaju zbog moje porodice i govore lažne stvari o njoj? Alaha mi, ja o njima znam samo dobro, a te stvari govore o čoveku o kome ne znam ništa osim dobra, koji nikada ne ulazi u moju kuću osim u mom društvu.“

„Najveći krivci bili su Abdulah ibn Ubej među Hazredžanima, i Mistah i Hamna, kći Džahšova, iz razloga što je njena sestra Zejneba, kći Džahšova, bila jedna od poslanikovih žena i jedino mi je ona mogla biti takmac u njegovoj naklonosti. Što se tiče Zejnebe, Alah ju je zaštitio njenom verom i ona nije govorila ništa osim dobra. Ali Hamna je nadaleko širila glasine suprotstavljajući mi se (T. takmičeći se sa mnom) zarad svoje sestre, i ja sam mnogo patila zbog toga. „Kada je poslanik održao ovaj govor, Usejd ibn Hudajr reče: „Ako su od Ausa, oslobodićemo te njih; a ako su od Hazredža, daj nam svoja naređenja, jer njima treba odseći glave.“ Sad ibn Ubada ustade — a dotle se smatrao pobožnim čovekom — i reče: „Alaha mi, lažeš. Njima neće biti odsečene glave. Ne bi to rekao da nisi znao da su od Hazredža. Da su bili tvoj narod, ne bi to rekao.“ Usejd odgovori: „Sam si lažov! Ti si nezadovoljnik koji se zauzima u ime nezadovoljnika.“ Strasti su toliko uzavrele da je zamalo došlo do borbe između ova dva plemena, Ausa i Hazredža. Poslanik je otišao i ušao da me vidi. Pozvao je Aliju i Usamu ibn Zejda i zatražio njihov savet. Usama je lepo govorio o meni i rekao: „Oni su tvoja porodica i mi i ti o njima znamo samo dobro, a ovo je laž i izmišljotina.“

„Što se tiče Alije, on reče: „Žena ima na pretek, i LAKO možeš zameniti jednu drugom. Pitaj robinju; ona će ti reći istinu.“ Tako je poslanik pozvao Burejru da je pita, a Alija je ustao i ŽESTOKO JE PRETUKAO, govoreći: „Reci poslaniku istinu“, na šta je ona odgovorila: „Ja o njoj znam samo dobro. Jedina mana koju kod Aiše nalazim jeste to što, kada mesim testo i kažem joj da ga pripazi, ona ga zanemari i zaspi, pa dođe ovca (T. ’jagnje ljubimac’) i pojede ga!““ (The Life of Muhammad: A Translation of Ibn Ishaq’s Sirat Rasul Allah, sa uvodom i napomenama Alfreda Gijoma [Oxford University Press, Karači, deseto izdanje 1995], str. 493-496; podebljanja i velika slova su moji)

Primetite da je, još jednom, upravo zbog Muhamedovih seksualnih privilegija — po kojima je mogao da se otarasi bilo koje žene i zameni je boljom — u Aiši planula ta mržnja prema Aliji.

Uostalom, savet koji je Alija dao, kao i njegovo prebijanje Aišine sluškinje, zasnovani su upravo na kuranskim propisima, koji muškarcima dopuštaju da tuku neposlušne žene i koji su Muhamedovim suprugama pretili da će ih Alah zameniti ženama boljim od njih, onima koje bi bile potpuno pokorne Muhamedu:

„Muškarci su nadređeni i staraju se o ženama zato što je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše svoja bogatstva. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vreme muževljevog odsustva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva. One čije neposlušnosti se bojite vi posavetujte, zatim napustite njihove postelje, a nakon toga i udarite! Ako vam postanu poslušne, ne činite im ništa loše. Allah je, zaista, uzvišen i velik.“ S. 4:34 Arberry

„O Verovesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio - želeći zadovoljstvo svojih supruga? A Allah oprašta grehe i milostiv je. Allah vam je propisao kako da iskupite svoje zakletve; Allah je vaš Gospodar; On je Sveznajući i Mudri. A kad Poslanik jednoj svojoj supruzi tajno govor poveri, pa ga ona razglasi, a Allah mu to obznani, on je upozna sa nečim što je kazala, a nešto prećuti. Pa kad je on o tome obavesti, ona upita: „Ko te je o tome obavestio?“ On odgovori: „Obavestio me je Sveznajući, Onaj Koji u potpunosti sve zna.“ Ako se vas dve pokajete Allahu, pa, vi ste bile učinile ono zbog čega je trebalo da se pokajete. A ako se protiv njega udružite, pa, Allah je zaštitnik njegov, i anđeo Gavrilo, i čestiti vernici; na kraju, i svi anđeli će mu podrška biti. Ako vas on razvede, njegov Gospodar će da mu podari, umesto vas, bolje supruge; muslimanke, vernice, pokorne Allahu, pokajnice, pobožne, koje poste, i udavane i device.“ S. 66:1-5 Hilali-Khan

Da se Muhamed zadovoljio jednom ženom i da je držao do monogamije, Aiša ne bi doživela sve ove nevolje.

Činjenica je da su patnja i mržnja Muhamedove neveste-deteta bile posledica seksualnih privilegija koje je Alah dao svom proroku, kao i krajnje nemoralne prirode islamskog etičkog sistema, koji muškarcima dopušta da siluju udate zarobljenice, tuku neposlušne žene i puštaju ih kad im je volja.

Aišina potištenost, usamljenost i psihička trauma bile su izazvane Muhamedovom pohlepom i požudama, koje su bile posledica demonski nadahnutog narcizma.