Džalal dokazuje da je Muhamed bio preljubnik koji je podvodio žene!

Salafijski dawa-propagandista Džalal Abualrub napisao je knjižicu protiv šiita, u kojoj ih žigoše zbog činjenja istih seksualnih zločina i nemorala koje je počinio njegov sopstveni prorok.

Na primer, on besni protiv šiita zato što praktikuju oblik prostitucije koji naziva Nika’h Al-Mut’ah, a koji predstavlja čin privremenog venčavanja sa ženom za određenu svotu novca:

Nika’h Al-Mut’ah

Šiitska sekta je ozloglašena po tome što dozvoljava Nika’h Al-Mut’ah, što znači privremeni brak. Šiitski učenjaci i priručnici tvrde da je ta vrsta braka među stubovima vere i da onaj ko odbaci tu praksu odbacuje samu veru (Ibn Babawaih Al-Qummi. Man la Ya’hdhuruhu Al-Faqeeh, 3/366)

Šiitska religija je jedina religija koja dozvoljava privremeni brak, sa rokom isteka, i za neudate i za udate žene. Na primer, žena može sklopiti ugovor o privremenom braku sa jednim muškarcem čak i dok je trajno udata za drugog muškarca. Nika’h Al-Mut’ah može trajati satima ili duže, a završava se kada nastupi utvrđeni trenutak isteka, čime im se omogućava da čine preljubu i zadovoljavaju svoje pokvarene želje, i to za novac.

Šiitska religija redovno kleveće jednog od Prorokovih unuka, Džafera As-Sadika, šestog lažno proglašenog šiitskog imama. Na primer, šiiti tvrde da je jednom neki čovek rekao Džaferu da je sklopio Nika’h Al-Mut’ah sa jednom ženom, „…ali sam osetio da je već udata. Kada sam se raspitao, otkrio sam da zaista ima muža.“ Džafer je rekao: „Zašto si se raspitivao (misli se: o tome da li je udata ili nije)?“ (Al-‘Hurr Al-‘Amil. Wasa-il Ash-Shi’a, 14/457) (Abualrub, The Jewish Temple Rebuilt by the Shia, priredio Alaa Mencke [Madinah Publishers and Distributors, treće izdanje 2021], str. 25)

Upravo ovakve izjave pokazuju koliko je Džalal opako nepošten i nedosledan. Ili pokazuju da taj čovek mora da boluje od amnezije, budući da njegovi sopstveni izvori bez trunke stida objavljuju da je Džalalov sopstveni prorok podvodio žene u ime svoga boga, pa mu je čak bilo dozvoljeno i da siluje zarobljene žene čiji su muževi još bili živi.

SILOVANJE ZAROBLJENIH ŽENA

Uostalom, Džalal je zacelo svestan sledećeg kuranskog teksta,

„I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu. To vam je Allahov propis! A ostale su vam dozvoljene, ako želite da im venčane darove date i da se njima oženite, a ne da činite blud! A suprugama vašim sa kojima imate bračne odnose dajte venčane darove kao što je propisano. I nije vam greh ako se, posle određenog venčanog dara, sa njima nagodite. Allah, zaista, sve zna i mudar je.“ S. 4:24 Hilali-Khan

Teksta koji je „objavljen“ da bi se džihadistima ubicama dozvolilo da siluju udate žene:

Ebu Said al-Hudri je rekao: Allahov poslanik poslao je vojni pohod u Avtas povodom bitke kod Hunejna. Susreli su svog neprijatelja i borili se sa njim. Porazili su ih i zarobili. Neki od drugova Allahovog poslanika ustezali su se da imaju odnose sa zarobljenicama u prisustvu njihovih muževa, koji su bili nevernici. Zato je Allah, Uzvišeni, objavio kuranski stih: „I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“. To jest, one su im dozvoljene kada navrše svoj period čekanja.

Ocena: SAHIH (Al-Albani) (Sunan Abu Dawud, tom 2, broj 2150 https://sunnah.com/abudawud/12/110; naglašavanje moje)

Prenosi se od Ebu Saida Al-Hudrija da je rekao: Dobili smo zarobljenice iz Avtasa koje su imale muževe. Izgleda da je nekim drugovima Allahovog Poslanika bilo teško da sa njima imaju polne odnose zbog toga što su im muževi bili od nevernika. Upitali smo Allahovog Poslanika o tome, nakon čega je Allah objavio (ono što znači): „I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“. Time su nam one postale dozvoljene (kada istekne rok njihovog ‘iddeta). [Abu Dawud; At-Tirmizi i An-Nesai]

Prenosi se od Ibn Abasa da je rekao: Kada je bio dan (bitke kod) Hunejna i kada je Allah Svemogući pomogao muslimanima da osvoje Hunejn, muslimani su dobili zarobljenice od sledbenika Knjige. Ako bi neki čovek poželeo da ima polni odnos sa nekom ženom (od onih koje je posedovala njegova desnica), ONA BI MU REKLA: „IMAM MUŽA“. Allahov Poslanik je upitan o tome, nakon čega je Allah objavio ovaj kuranski stih. [Al-Taberani] (Dželaludin As-Sujuti, Reasons and Occasions of Revelation of the Holy Qur’an (Lubab An-Nuqul Fi Asbab An-Nuzul), preveo dr Muhammad Mahdi Al-Sharif [Dar Al-Kotob Al-Ilmiyah, Bejrut 2015], str. 101-102; naglašavanje velikim slovima moje)

„I zabranjuju vam se udate žene“ one koje imaju muževe, to jest da ih ženite pre nego što napuste svoje muževe, bile one slobodne muslimanke ili ne; „osim one koje su u vašem vlasništvu“ od zarobljenih robinja, sa kojima smete imati polni odnos čak i ako imaju muževe u neprijateljskom taboru, ali tek nakon što budu oslobođene mogućnosti trudnoće, po navršenju jednog menstrualnog ciklusa… (Tafsir al-Jalalayn https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=4&tAyahNo=24&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljano naglašavanje moje)

„I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“ od zarobljenica, čak i ako imaju muževe u Kući rata, nakon što se utvrdi da nisu trudne, čekanjem da protekne jedan menstrualni period. „To vam je Allahov propis!“ ono što sam vam spomenuo zabranjeno je u Allahovoj Knjizi. „A ostale su vam dozvoljene“ kao zabranjeno, „ako želite da im venčane darove date i da se njima oženite“ oženite „venčane darove“ do četiri žene; takođe se kaže da to znači: da svojim imetkom kupite zarobljenice; a kaže se i da to znači: da svojim novcem tražite da oženite žene na ugovoreno vreme (zavadž al-mut’a), ali je dozvoljenost te prakse kasnije ukinuta… (Tanwir al-Miqbas min Tafsir Ibn ‘Abbas https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=73&tSoraNo=4&tAyahNo=24&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljano naglašavanje moje)

„I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“ [4:24]. Muhammad ibn ‘Abd al-Rahman al-Bunani obavestio nas je> Muhammad ibn Ahmad ibn Hamdan> Abu Ya‘la> ‘Amr al-Naqid> Abu Ahmad al-Zubayri> Sufyan> ‘Uthman al-Batti> Abu’l-Khalil> Abu Sa‘id al-Khudri, koji je rekao: „Zarobili smo ratne zarobljenice na dan Avtasa i, zato što su već bile udate, nije nam bilo po volji da sa njima imamo bilo kakav telesni odnos. Zatim smo o njima upitali Proroka. I tada je objavljen stih „I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“, usled čega smatramo dozvoljenim da sa njima imamo telesni odnos.“ Ahmad ibn Muhammad ibn Ahmad ibn al-Harith obavestio nas je> ‘Abd Allah ibn Muhammad ibn Ja‘far> Abu Yahya> Sahl ibn ‘Uthman> ‘Abd al-Rahim> Ash‘ath ibn Sawwar> ‘Uthman al-Batti> Abu’l-Khalil> Abu Sa‘id, koji je rekao: „Kada je Allahov Poslanik zarobio narod Avtasa kao ratne zarobljenike, rekli smo: ‚O Allahov proroče! Kako uopšte možemo imati telesne odnose sa ženama čije poreklo i muža vrlo dobro poznajemo?‘ I tako je objavljen ovaj stih „I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“.“ Abu Bakr Muhammad ibn Ibrahim al-Farisi obavestio nas je> Muhammad ibn ‘Isa ibn ‘Amrawayh> Ibrahim ibn Muhammad ibn Sufyan> Muslim ibn al-Hajjaj> ‘Ubayd Allah ibn ‘Umar al-Qawariri> Yazid ibn Zuray‘> Sa‘id ibn Abi ‘Arubah> Qatadah> Abu Salih Abu Khalil> Abu ‘Alqamah al-Hashimi> Abu Sa‘id al-Khudri, koji je preneo da je na dan Hunejna Allahov Poslanik poslao vojsku u Avtas. Ta vojska se u bici susrela sa neprijateljem, porazila ga i zarobila mnoge zarobljenice od njih. Ali nekim Poslanikovim drugovima bilo je neprijatno da imaju telesne odnose sa tim zarobljenicama, jer su one imale muževe idolopoklonike, pa je Allah, uzvišen je On, o tome objavio „I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“. (Al-Vahidi, Asbab al-Nuzul https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=86&tSoraNo=4&tAyahNo=24&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljano naglašavanje moje)

Zabrana žena koje su već udate, OSIM ROBINJA

Allah je rekao…

„I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“ Ajet znači: zabranjeno vam je da ženite žene koje su već udate…

„osim one koje su u vašem vlasništvu“ osim onih koje steknete ratom, jer su vam takve žene dozvoljene nakon što se uverite da nisu trudne. Imam Ahmed je zabeležio da je Ebu Sa`id Al-Hudri rekao: „Zarobili smo neke žene iz oblasti Avtas koje su već bile udate, i nije nam bilo po volji da sa njima imamo polne odnose zato što su već imale muževe. Zato smo o toj stvari upitali Proroka, i objavljen je ovaj ajet…

„I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“. Shodno tome, imali smo polne odnose sa tim ženama.“ Ovo je formulacija koju su zabeležili At-Tirmizi, An-Nesai, Ibn Džerir i Muslim u svom Sahihu. Allahova izjava…

„To vam je Allahov propis!“ znači: tu zabranu vam je propisao Allah. Zato se držite Allahove Knjige, ne prelazite Njegove postavljene granice i pridržavajte se Njegovog zakonodavstva i Njegovih odredaba. (Tafsir Ibn Kathir http://www.alim.org/library/quran/AlQuran-tafsir/TIK/4/24; naglašavanje velikim slovima i podvlačenjem moje)

PODVOĐENJE ŽENA POD IZGOVOROM BRAKA

Ovaj muhamedanac takođe zna da je upravo njegov sopstveni prorok prvobitno dozvolio svojim ljudima da praktikuju Nika’h Al-Mut’ah, kao što dokazuju sledeća sunitska predanja:

Prenosi Abdulah:

Učestvovali smo u svetim ratovima koje je vodio Prorok, a nismo imali žene (supruge) sa sobom. Zato rekosmo (Proroku): „Da se uškopimo?“ Ali nam je Prorok to zabranio i od tada nam je dozvolio da se (privremeno) oženimo ženom dajući joj makar odeću, a zatim je proučio: „O vi koji verujete, ne zabranjujte sebi ono što je lepo, što je Allah dozvolio“ (Sahih al-Bukhari, tom 6, knjiga 60, broj 139)

Prenosi Abdulah:

Učestvovali smo u svetim bitkama koje je predvodio Allahov Poslanik, a nismo imali ništa (nikakve supruge) sa sobom. Zato rekosmo: „Da se uškopimo?“ On nam je to zabranio, a zatim nam je dozvolio da ženimo žene privremenim ugovorom i proučio nam je: — „O vi koji verujete, ne zabranjujte sebi ono što je lepo, što je Allah dozvolio, i ne prelazite Allahove granice!“ (5.87) (Sahih al-Bukhari, tom 7, knjiga 62, broj 13o)

„‚Brak mut’a podrazumeva da čovek unajmi ženu za određenu svotu novca, na određeno vreme, da bi sa njom imao polni odnos. Učenjaci se slažu da je taj brak mut’a bio odobren na početku islama. Prenosi se da su se, kada je Prorok došao u Meku da obavi umru, žene Meke doterale i nakitile. Drugovi su se požalili Proroku da dugo nisu imali polne odnose, pa im je on rekao: ‚Uživajte u ovim ženama.‘‘“ (Ar-Razi, At-tafsir al-kabir, Kuran 4:24)

„Nijedan musliman ne spori da je brak mut’a bio dozvoljen u ranom islamu; razlika je u tome da li je ukinut ili nije.“ (Isto.)

Zbirke hadisa svedoče da je postojala rasprava o tome da li je ta praksa ukinuta, budući da se praktikovala sve do vremena Umarovog halifata:

Prenosi Ebu Džemra:

Čuo sam Ibn Abasa (kako daje presudu) kada je bio upitan o mut’i sa ženama, i on ju je dozvolio (Nikah-al-Mut’a). Nato mu jedan njegov oslobođeni rob reče: „To je samo onda kada je krajnje neophodno i kada je malo žena.“ Na to Ibn Abas reče: „Da.“ (Sahih al-Bukhari, tom 7, knjiga 62, broj 51)

Ibn Uraidž prenosi: Ata je preneo da je Džabir b. Abdulah došao da obavi umru, pa smo došli u njegovo prebivalište, i ljudi su ga pitali o raznim stvarima, a zatim su spomenuli privremeni brak, na šta on reče: Da, koristili smo se tim privremenim brakom za života Svetog Proroka, kao i u vreme Ebu Bekra i Umara. (Sahih Muslim, knjiga 008, broj 3248)

Ebu Nadra prenosi: Dok sam bio u društvu Džabira b. Abdulaha, dođe mu jedan čovek i reče da se Ibn Abas i Ibn Zubejr razilaze oko dve vrste mut’e (Temetu’ hadža i temetu’ sa ženama), na šta Džabir reče: Činili smo obe za života Allahovog Poslanika (mir neka je s njim). Umar nam je zatim zabranio da ih činimo, pa im se nismo vraćali. (Sahih Muslim, knjiga 008, broj 3250)

Urva b. Zubejr prenosi da je Abdulah b. Zubejr (Allah bio zadovoljan njime) ustao (i održao govor) u Meki, rekavši: Allah je nekim ljudima zaslepio srca kao što ih je lišio vida, pa daju verske presude u korist privremenog braka — a pri tome je aludirao na jednu osobu (Ibn Abasa). Ibn Abas ga pozva i reče: Ti si prostak, lišen razuma. Života mi moga, mut’a se praktikovala za života vođe pobožnih (mislio je na Allahovog Poslanika, mir neka je s njim), a Ibn Zubejr mu reče: Samo vi to učinite, i Allaha mi, ako to učinite, kamenovaću vas vašim kamenjem. Ibn Šihab reče: Halid b. Muhadžir b. Sejfulah me je obavestio: Dok sam sedeo u društvu jednog čoveka, dođe mu neki čovek i zatraži versku presudu o mut’i, a on mu je dozvoli. Ibn Ebu ‘Amra al-Ansari (Allah bio zadovoljan njime) mu reče: Budi obazriv. Bila je dozvoljena u ranim danima islama onome ko je na nju bio nagnan pod pritiskom nužde, kao što je (jedenje) strvine, krvi i svinjskog mesa, a zatim je Allah pojačao (propise) Svoje vere i zabranio je (u potpunosti). Ibn Šihab prenosi: Rabi’ b. Sabra mi je rekao da je njegov otac (Sabra) rekao: Sklopio sam privremeni brak sa ženom iz plemena Benu ‘Amir za dva ogrtača za života Allahovog Poslanika (mir neka je s njim); a zatim nam je on zabranio da činimo mut’u. Ibn Šihab reče: Čuo sam Rabi’a b. Sabru kako to prenosi Umaru b. ‘Abd al-‘Azizu, a ja sam tu sedeo. (Sahih Muslim, knjiga 008, broj 3261)

Da stvar bude još gora, postoji predanje koje kaže da je za vreme Umarovog halifata jedna žena zatrudnela kao posledica mut’e!

Jahja mi je preneo od Malika, od Ibn Šihaba, od Urve ibn az-Zubejra, da je Havla ibn Hakim došla Umaru ibn al-Hatabu i rekla: „Rabija ibn Umeja sklopio je privremeni brak sa jednom ženom, i ona je od njega trudna.“ Umar ibn al-Hatab izađe zaprepašćen, vukući svoj ogrtač, govoreći: „Taj privremeni brak — da sam na njega naišao, naredio bih kamenovanje i istrebio bih ga!“ (Malik’s Muwatta, knjiga 28, broj 28.18.42)

Da bude još gore, prema čuvenom sunitskom tumaču i istoričaru al-Taberiju, Umar je opozvao tu zabranu mut’e!

Prema Muhammad b. Ishaq – Yahya b. Ma’in – Ya’qub b. Ibrahim – ‘Isa b. Yazid b. Da’b – ‘Abd al-Rahman b. Abi Zayd – ‘Imran b. Sawdah: Obavio sam jutarnju molitvu sa Umarom, a on je proučio suru Subhan i još jednu. Zatim je otišao. Pošao sam s njim, a on me upita da li može nešto da učini. Rekoh mu da može, pa me pozva da mu se pridružim. Tako sam i učinio, a kada je ušao [u svoju kuću], dao mi je dozvolu [da uđem]. Bio je tamo na ležaju na kome nije bilo ničega. Rekoh mu da želim da mu dam savet. Odgovorio je: „Onaj ko daje dobar savet dobrodošao je u svako doba.“ Rekoh: „Tvoja zajednica ti zamera četiri stvari.“ (Umar) stavi vrh svoga biča u bradu, a donji deo na butinu. Zatim reče: „Nastavi.“ Nastavih: „Spominje se da si zabranio malo hodočašće tokom meseci [velikog] hodočašća. Božji poslanik to nije činio, niti je činio Ebu Bekr, iako je dozvoljeno.“ Odgovori: „Dozvoljeno je. Kada bi obavljali malo hodočašće tokom meseci hodočašća, smatrali bi ga zamenom za veliko hodočašće, pa bi (Meka) te godine bila pusto mesto i niko ne bi obavljao hodočašće, iako je ono deo Božje veličine. U pravu si.“ Nastavih: „Kaže se i da si zabranio privremeni brak, iako je to bila olakšica (rukhsah) koju je dao Bog. Mi uživamo u privremenom braku za šaku [urmi], i možemo se rastati posle tri noći.“ On odgovori: „Božji poslanik ga je dozvolio u vreme nužde. Zatim su ljudi ponovo stekli udoban život. Ne znam ni za jednog muslimana koji je to praktikovao ili se tome vratio. Sada svako ko želi može da se oženi za šaku [urmi] i da se rastane posle tri noći. U pravu si.“ Nastavih: „Oslobađaš robinju ako rodi, bez [pristanka] njenog gospodara na oslobađanje.“ Odgovori: „Dodao sam jednu zabranjenu stvar drugoj, nameravajući samo da učinim nešto dobro. Molim Boga za oproštaj.“ Nastavih: „Bilo je pritužbi da podižeš glas na svoje podanike i da im se obraćaš grubo.“ Podiže svoj bič, a zatim pređe rukom niz njega sve do kraja. Zatim reče: „Ja sam Muhamedov saputnik“ – on je [zapravo] sedeo iza njega u pohodu na Karkarat al-Kudr… (The History of al-Tabari: The Conquest of Iran, preveo G. Rex Smith [State University of New York Press, Albany, 1994], tom XIV, str. 139-140; podebljano naglašavanje moje)

Ono što sve prethodno navedeno utvrđuje jeste da je Muhamed bio kriv za upravo onaj seksualni nemoral i one zločine zbog kojih Džalal osuđuje šiite!

Hoće li, dakle, ovaj dawa-propagandista biti dovoljno pošten da osudi svoga proroka zato što je prvobitno postupao sa ženama kao sa bludnicama, dozvolivši muškarcima da za svotu novca sklapaju privremeni brak?

Hoće li razotkriti Muhameda kao silovatelja i preljubnika, budući da je uzakonio silovanje zarobljenih žena, bilo udatih bilo neudatih — zapovest koja nikada nije ukinuta i koju stoga Džalalova sabraća, džihadisti ubice, i danas mogu izvršavati u ime njegovog boga i proroka?

Ako to ne učini, onda ga to samo razotkriva kao prevarantskog, nepoštenog licemera koga nije briga za integritet i čast žena.

Džalalu je stalo jedino do toga da prevarom navede ljude da slede njegov ubilački salafistički kult, u kome oponašaju takozvanog proroka koji je promovisao i odobravao moralna zla poput pedofilije, preljube i silovanja, i koji je čak dozvolio isti onaj oblik preljubničke prostitucije zbog kojeg ovaj muhamedanac osuđuje šiite što ga i dalje praktikuju.

Neka vaskrsli Gospod Isus, slavni, ljubljeni Sin Božji, spase čovečanstvo od ovog satanskog kulta i lažnog proroka.

DALJE ČITANJE

MUHAMED: NEMORALAN PRELJUBNIK I MRZITELJ ŽENA

Muhamed: primer moralne pokvarenosti i seksualne devijantnosti

Muhamedove seksualne privilegije

Muhamedova preljubnička požuda za udatom ženom

Prorok putenosti i nedoslednosti