Razotkrivanje još nekih Muhamedovih bajki
ŠKRIPAVI PRESTO, DREVNI KIT I NEBESKE KOZE
U ovoj objavi navodiću određene izvode iz važnog i vrednog dela o islamskoj „istoriji“ koje je napisao Ibn Kesir, pod naslovom Al-Bidaja va-nihaja („Početak i kraj“). Ti izvodi će čitaocima dati predstavu o tome koliko je islamsko viđenje stvarnosti neverovatno, nekoherentno i prosto smešno.
Počinjem navodeći ono što Ibn Kesir tvrdi o tome gde se Alah nalazio pre stvaranja nebesa i zemlje.
Imran ibn Husejn je preneo da je postojao Alah i da nije postojalo ništa što je bilo pre Njega. Njegov presto beše nad vodom. Zapisao je sve na Pomno čuvanoj ploči, a ZATIM stvorio nebesa i zemlju.
GDE JE BIO ALAH: Abu Razin Lakit ibn Amir je preneo da je upitao: „O Alahov Poslaniče, gde je bio naš Gospodar pre nego što je stvorio nebesa i zemlju? On reče: „Bio je u ama… a iznad Njega nije bilo vazduha. Zatim je stvorio svoj presto nad vodom. (Za reč ama’ se kaže da znači: vakuum, tanak oblak, nešto što je ljudima nepojmljivo).
PRVA STVORENA STVAR: Uleme (učenjaci) se razilaze oko toga šta je prvo stvoreno. Neki kažu da je pero stvoreno pre svih tih stvari. Ibn Džerir, Ibn Dževzi i drugi zastupaju to mišljenje. Ibn Džerir je rekao da je posle pera stvoren tanak oblak. Ubada ibn Samit je preneo da je Alahov Poslanik rekao: „Prva stvar koju je Alah stvorio bilo je pero. Zatim mu je rekao: „Piši!“ I tako je u tom istom trenutku počelo da piše ono što će se zbivati do Dana vaskrsenja.
Međutim, većina se slaže sa hafizom Ebul Ulom Hamdanijem i drugima (da je arš, presto, bio stvoren pre njega). To je ono što je Ibn Džerir preneo od Ibn Abasa. Abdulah ibn Amr ibn As je preneo da je čuo Alahovog Poslanika kako kaže: „Alah je zapisao sudbinu stvorenja pre nego što je stvorio nebesa i zemlju pedeset hiljada godina ranije. A Njegov presto beše nad vodom“. To je ta sudbina koju je pero zapisalo. Tako je utvrđeno da je presto prethodio peru. Moguće je da je pero bilo prvo stvorenje u svemiru, a za to imamo potvrdu u hadisu koji prenosi Imran ibn Husejn, da su ljudi iz Jemena rekli Alahovom Poslaniku: „Došli smo ti da steknemo razumevanje vere i da pitamo o POČETKU STVARANJA“. On reče: „Postojao je Alah i nije postojalo ništa pre Njega, ni sa Njim, ni mimo Njega“. Zatim: „Zapisao je na pomno čuvanoj ploči sve. ZATIM je stvorio nebesa i zemlju“. Budući da su pitali o počecima stvaranja nebesa i zemlje, rekao im je samo ono što se njih ticalo i nije govorio o stvaranju prestola, kao što je obavestio u prethodno navedenom hadisu Abu Razina.
Ibn Džerir je takođe preneo da se kaže: „Zaista je naš Gospodar stvorio – posle pera – kursi (stolicu). Zatim je – posle kursija – stvorio arš (presto). Potom je stvorio vazduh i tamu. Zatim je stvorio vodu i postavio svoj presto na vodu.“ Alah, Slavni i Uzvišeni, najbolje zna. (Ibn Kesir ad-Dimaški (700–774. po Hidžri), Al Bidaja van-nihaja (Od početka do kraja), preveo Rafik Abdur Rahman [Darul-Ishaat, Karači, Pakistan, prvo izdanje 2014], tom 1. Priča o stvaranju, Ummet prošlosti, Muhamedov život do 9. godine po Hidžri, str. 48–49; isticanje velikim slovima i podvučenim kurzivom moje)
Obratite pažnju koliko je sve ovo zbunjujuće i nerazumljivo. Pre stvaranja je Alah navodno stvorio pero i presto, a njegov presto je bio okačen nad vodom!
Problem sa ovom tvrdnjom jeste: kako može postojati bilo šta stvoreno pre stvaranja nebesa i zemlje, koje čak i gorenavedeni izvor određuje kao početak stvaranja? To jest, početak stvaranja jeste trenutak kada su nebesa i zemlja stvoreni.
Stoga, kako mogu presto, voda i pero postojati ili biti stvoreni pre stvaranja, kada bi i ti predmeti morali biti deo samog stvaranja?
Stvar postaje još gora jer Ibn Kesir dalje kaže:
Abas ibn Mutalib je preneo: Sedeli smo sa Alahovim Poslanikom kada je iznad nas prošao oblak, pa nas je upitao: „Znate li šta je to?“ Rekosmo: „Oblak.“ On reče: „Muzn (beli, kišni oblak).“ Pa smo ponovili: „Beli oblak.“ On reče: „I inan ili anan (što znači: oblak),“ ali smo ćutali. Upita: „Znate li koliko je rastojanje između neba i zemlje?“ Rekosmo da Alah i Njegov Poslanik znaju.“ On reče: „Između njih je rastojanje od pet stotina godina, a između svaka dva neba rastojanje je pet stotina godina; debljina svakog neba je pet stotina godina. Iznad sedmog neba je more između čije su površine i dna kao između neba i zemlje. Iza toga su osam (anđela nalik na) planinskih koza između čijih je papaka i butina rastojanje kao između neba i zemlje. Iznad toga je arš (presto) između čijeg je dna i vrha rastojanje kao između neba i zemlje. Alah je iznad toga i ništa Mu nije skriveno od dela sinova Ademovih.
Ovaj hadis se prenosi preko Simaka sličnim rečima.
Džubejr ibn Mutim je preneo da je jedan seljak došao Alahovom Poslaniku i rekao: „O Alahov Poslaniče, ljudi su u nevolji, porodice gladuju, imanja su iscrpljena, a životinje ugibaju. Zamoli Alaha da nam da kišu, jer tebe stavljamo kao posrednika kod Alaha, a Alaha kao posrednika kod tebe.“ Alahov Poslanik reče: „Teško tebi. Da li shvataš šta govoriš?“ I slavio je Alaha i nastavio da slavi Alaha sve dok se to nije videlo na licima sahaba (ashaba). Ponovo reče: „Teško tebi! Alah se ne traži kao posrednik ni kod koga od Njegovih stvorenja. Njegovo stanje je uzvišenije od toga. Teško tebi! Da li shvataš ko je (silni) Alah? Njegov arš (presto) je nad Njegovim nebesima ovako – i pokaza prstima nešto poput kupole – I ON ŠKRIPI POD NJIM KAO ŠTO ŠKRIPI SEDLO POD JAHAČEM.
Ibn Bišar je u svom hadisu preneo: „Zaista je Alah iznad Njegovih nebesa“, i (preneo je hadis) do kraja. Međutim, Ibn Asakir je sastavio knjižicu u kojoj odbacuje ovaj hadis i osporio je Muhameda ibn Ishaka što ga prenosi, ali ove reči se prenose i drugim lancima prenosilaca i navode ih Abu ibn Humejd i Ibn Džerir u svojim tefsirima, kao i Ibn Abu Asim i Taberani u svojim knjigama o suneti. Bezar u svom musnedu i hafiz Dija Mukadisi u Muhtaru prenose od Omera ibn Hataba da je jedna žena došla Poslaniku i zamolila ga da moli Alaha da je uvede u Raj. On je uzvisio Alaha i rekao: „Njegov kursi (stolica) prostire se nad nebesima i zemljom i ŠKRIPI KAO ŠTO ŠKRIPI NOVO SEDLO POD TEŽINOM (JAHAČA). Međutim, postoji sumnja u pouzdanost jednog od prenosilaca.
Prorok Muhamed je rekao: „Kada od Alaha tražite Raj, tražite od Njega Firdevs, jer je on najviši deo Raja i njegovo središte, a iznad njega je presto Er-Rahmana. Prema nekim asarima: „Stanovnici Firdevsa čuće ŠKRIPU ARŠA (PRESTOLA). To će biti njegovo slavljenje i uzvisivanje Alaha“. Čuće to zbog svoje blizine njemu. Prorok Muhamed je rekao: „PRESTO Er-Rahmana (Milostivog sa zadovoljstvom) SE ZATRESAO prilikom smrti Sada ibn Muaza. (Isto, str. 50–51; podebljano i isticanje velikim slovima moje)
Muhamed ne samo da je verovao da postoji osam planinskih koza koje žive iza nekog nebeskog mora smeštenog iznad sedmog neba, nego je čak mislio i da je Alahov presto stvaran materijalni predmet koji škripi noseći telesnu masu Alahovu!
Činjenica da presto doslovno škripi kao sedlo pod Alahovom težinom dokazuje da je Alah prostorno, telesno biće sa telom dovoljno malim da stane u materijalni predmet.
Drugim rečima, presto mora biti dovoljno velik, a Alahov oblik dovoljno malen da bi on mogao da sedne na njega. A da bi Alah imao materijalno telo, on po nužnosti mora biti vezan za prostor i materiju, pošto oblik zahteva prostor i mesto da bi postojao.
To pak znači da Alah nije stvorio sve dimenzije prostora i mesta, jer su telo koje poseduje, kao i prostor i mesto potrebni da ga sadrže, nestvoreni. A ako su nestvoreni, onda on nema kontrolu nad njima, nego oni kontrolišu njega, budući da je on po nužnosti za njih vezan.
I da neki muhamedanac ne bi tvrdio kako presto nije doslovan predmet na kojem Alah doslovno sedi, obratite pažnju na ono što Ibn Kesir dalje piše:
DOSLOVNO ZNAČENJE REČI ARŠ: Reč arš označava presto koji koriste kraljevi, kao što je očigledno iz Alahovih reči…
„a ima i veličanstveni presto.“ (27:2, 3)
To nije falak ili nebeski svod, niti Arapi tako razumeju tu reč. Kuran je, kada je objavljen, jasno pokazao da je to presto koji stoji na stubovima, nose ga anđeli, a on je u obliku kupole nad svemirom i strop nad stvorenjem. Alah kaže…
„Anđeli koji nose Presto i oni koji su oko njega, slave i hvale svoga Gospodara i veruju u Njega, i mole se da budu oprošteni gresi vernicima: „Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem“ Sura al-Gafir, 40:7…
Prema već navedenom hadisu, osam anđela nosi arš na svojim leđima. Alah kaže…
„a Presto tvoga Gospodara će tog dana iznad njih da drže osmorica.“ al-Hakka. (69:17)
Šahr ibn Havašab je preneo da su nosioci arša (prestola) osmorica, od kojih četvorica mole…
Slava Tebi, o Alahu, i Tebi hvala. Sva hvala pripada Tebi zbog Tvoje blagosti uprkos Tvome znanju.
Druga četvorica govore…
Slava Tebi, o Alahu, i Tebi hvala. Sva hvala pripada Tebi zbog Tvoga oprosta uprkos Tvojoj moći.
Ibn Abas je preneo da je Alahov Poslanik potvrdio Umeju ibn Salta kao istinitog, kada je u svojoj poeziji rekao…
Prorok Muhamed je ponovo rekao: „Govorio je istinu“.
Budući da je on tvrdio DA ČETIRI ANĐELA NOSE PRESTO, A prorok MUHAMED GA JE POTVRDIO, sledi da arš NOSE ČETIRI ANĐELA NAIZMENIČNO. Čak i ako pristanemo na ovo objašnjenje, brojevi nisu u protivrečnosti.
Džabir ibn Abdulah je preneo da je Poslanik rekao: „Dozvoljeno mi je da pripovedam o jednom anđelu među ANĐELIMA Alahovim KOJI NOSE ARŠ, da je između njegove ušne resice i njegovih ramena rastojanje od sedam stotina godina putovanja.“ (Ibn Kesir, Al Bidaja, str. 52–53; isticanje velikim slovima moje)
Nema baš nikakvog smisla govoriti o ukupno osam anđela koji nose metaforički presto, osim ako ne pretpostavimo da je i pojam „anđeli“ metafora koja se ne odnosi na stvarna bića koja postoje.
Takođe izgleda da je Muhamed svoju bajku o osam vanzemaljskih planinskih koza možda zasnovao na svom verovanju da postoji osam anđela koji nose presto.
Kad smo već kod tih osam planinskih koza iz svemira, Ibn Kesir nije bio jedini sunitski učenjak koji ih pominje:
Al-Abas b. Abd al-Mutalib je tvrdio da je sedeo u al-Bathi sa društvom među kojim je sedeo i Božiji poslanik, kada je naišao oblak. Pogledali su u njega, a Božiji poslanik upita: „Kako ovo nazivate?“ i dobi odgovor: „Oblaci (sahab).“ On reče: „I kišni oblaci (muzn),“ sa čime se saglasiše. Upita: „Znate li koliko je rastojanje između neba i zemlje?“ a kada odgovoriše da ne znaju, reče: „Rastojanje između njih je sedamdeset jedna, sedamdeset dve ili sedamdeset tri godine, a nebo koje je iznad njega je na sličnom rastojanju (nastavljajući dok nije nabrojao sedam nebesa). Iznad sedmog neba nalazi se more između čije je površine i dna rastojanje kao između jednog neba i sledećeg. Iznad toga se nalazi OSAM PLANINSKIH KOZA između čijih je papaka i butina rastojanje kao između jednog neba i sledećeg. Na njihovim leđima je Presto čija je visina od vrha do dna kao rastojanje između jednog neba i sledećeg. Zatim je Bog iznad toga.“ Prenose ga Tirmizi i Abu Davud. (Mishkat Al-Masabih English Translation With Explanatory Notes, dr Džejms Robson, tom II [Sh. Muhammad Ahsraf Publishers, Booksellers & Exporters, Lahore-Pakistan, pretisak 1994], str. 1226; podebljano i kurzivno isticanje moje)
Prenosilac: Al-Abas ibn Abdulmutalib
Sedeo sam u al-Bathi sa društvom među kojim je sedeo Alahov Poslanik, kada je iznad njih prošao oblak. Alahov Poslanik (pogleda u njega i reče: Kako ovo nazivate? Rekoše: Sahab. On reče: A muzn? Rekoše: I muzn. On reče: A anan? Rekoše: I anan. Abu Davud reče: Nisam sasvim siguran u reč anan. Upita: Znate li koliko je rastojanje između Neba i Zemlje? Odgovoriše: Ne znamo. Zatim reče: Rastojanje između njih je sedamdeset jedna, sedamdeset dve ili sedamdeset tri godine. Nebo koje je iznad njega je na sličnom rastojanju (nastavljajući dok nije nabrojao sedam nebesa). Iznad sedmog neba nalazi se more, čije je rastojanje između površine i dna kao između jednog neba i sledećeg. Iznad toga se nalazi osam planinskih koza između čijih je papaka i butina rastojanje kao između jednog neba i sledećeg. Zatim je Alah, Blagoslovljeni i Uzvišeni, iznad toga. (Sunen Abu Davuda – 2205 https://www.alim.org/hadith/sunan-of-abu-dawood/2205)
(13) Poglavlje: O onome što su džehmije poricale (tj. viđenje Alaha na onom svetu itd.)
Preneto je da je Abas bin Abdul-Mutalib rekao:
„Bio sam u Bathi sa grupom ljudi, među kojima je bio Alahov Poslanik. Iznad njega prođe oblak, a on pogleda u njega i reče: ‘Kako ovo nazivate?’ Rekoše: ‘Sahab (oblak).’ On reče: ‘I muzn (kišni oblak).’ Rekoše: ‘I muzn.’ On reče: ‘I anan (oblaci).’ Abu Bekr reče: „Rekoše: ‘I anan.’“ On reče: ‘Šta mislite, koliko je (rastojanje) između vas i nebesa?’ Rekoše: ‘Ne znamo.’ On reče: ‘Između vas i njega je sedamdeset jedna, ili sedamdeset dve, ili sedamdeset tri godine, a slično je rastojanje između njega i neba iznad njega (i tako dalje)’ dok nije nabrojao sedam nebesa. ‘Zatim iznad sedmog neba postoji more, između čijeg je vrha i dna rastojanje kao između jednog i drugog neba. Zatim iznad toga postoji osam (anđela u obliku) planinskih koza. Rastojanje između njihovih papaka i njihovih kolena je kao rastojanje između jednog neba i sledećeg. Zatim je na njihovim leđima Presto, a rastojanje između vrha i dna Prestola je kao rastojanje između jednog i drugog neba. Zatim je Alah iznad toga, Blagoslovljeni i Uzvišeni.“
Ocena: Daif (Darusalam)
Referenca: Sunen Ibn Madže 193
Referenca u knjizi: Uvod, hadis 193
Engleski prevod: tom 1, knjiga 1, hadis 193 (Sunen Ibn Madže 193 – Knjiga o suneti)
Šta se podrazumeva pod ovim slojevitim rasporedom nebesa, pri čemu je najniže od sedam nebesa ukrašeno zvezdama?44 Ovaj slojeviti prostor svakako se odnosi na fizičku strukturu kosmosa, ali nije njome ograničen, jer u tih sedam nebesa postoje nedokučivi svetovi koji su načinjeni od pare ili dima (duhan).45 Svako od tih nebesa razdvojeno je od drugog rastojanjem od 500 godina, obaveštava nas JEDNA POUZDANA PREDAJA. „Bili smo sa Poslanikom,“ pripoveda al-Abas bin Abd al-Mutalib, „kada je upitao: ‘Znate li koliko je rastojanje između neba i zemlje? Odgovorismo: ‘Alah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ On reče: ‘Između njih je rastojanje od 500 godina; a od svakog neba do drugog neba postoji rastojanje od 500 godina. Prečnik svakog neba je 500 godina. Iznad sedmog neba postoji more, a rastojanje od njegove površine do njegove najveće dubine je koliko i [rastojanje] između neba i zemlje. Zatim, iznad toga, postoji osam planinskih koza (aw’al); rastojanje između njihovih kolena (rukba-hunna) i njihovih papaka (azlafa-hunna) je kao rastojanje između neba i zemlje. Još iznad toga nalazi se Presto; rastojanje između njegovog najnižeg i najvišeg dela je kao rastojanje između nebesa i zemlje. Iznad toga je Alah, Hvaljeni i Uzvišeni.’“46
46. Prenose ga Ahmed b. Hanbel u svom Musnedu, Abu Davud, al-Tirmizi – koji ga je proglasio hasenom – Ibn Madže, Ibn Abi Asam u svojoj Suneti, Abu Jala, Ibn Huzejma, al-Taberani, al-Hakim – koji ga je svrstao KAO SAHIH – i Abu al-Šejh. al-Hej’a as-Sanijja, 8. (Contemporary Issues in Islam and Science, ur. Muzafer Ikbal [Routledge, 2016], tom 2, deo III. Islamska kosmologija. 14. Muzafer Ikbal (2006), „’In the Beginning: Islamic Perspectives on Cosmological Origins – II’, Islam & Science, 4, str. 61–78“, str. 392; podebljano isticanje i isticanje velikim slovima moje)
Neka čitaoci obrate pažnju na to da gorenavedeni autor priznaje kako se ova bajka o osam nebeskih planinskih koza zasniva na hasen („dobrim“) i sahih („pouzdanim“) sanadima („lancima prenosilaca“). Stoga, jedan sunitski musliman ne može jednostavno odbaciti ovu bajku uz obrazloženje da je reč o slabom ili izmišljenom hadisu.
Dovoljno je reći da je Muhamedova bajka o vanzemaljskim planinskim kozama izazvala priličnu pometnju među „učenim“ muslimanima:
Budući da se Simakov izveštaj ne prihvata kada ga on jedini prenosi, i budući da nalazimo da postoje izvesne sumnje u vezi sa Abd-Alahom ibn Umejrom, učenjaci su se razišli oko toga da li hadis treba svrstati kao sahih ili daif.
Al-Tirmizi je za taj hadis rekao: on je HASEN garib. Kao SAHIH ga je svrstao Ibn Huzejma u svom izveštaju u knjizi al-Tevhid, gde je postavio izvesne uslove za njegovu pouzdanost. Al-Hakim je rekao u al-Mustedreku: on je SAHIH prema uslovima MUSLIMA, iako ga oni (al-Buhari i Muslim) nisu preneli.
Tekst hadisa o planinskim kozama glasi ovako:
Preneto je da je al-Abas ibn Abd al-Mutalib rekao:
Bio sam u al-Bathi sa grupom ljudi, među kojima je bio Alahov Poslanik (mir i blagoslov Alahov na njega). Iznad njega prođe oblak, a on pogleda u njega i reče: „Kako ovo nazivate?“ Rekoše: Sahab (oblak). On reče: „I muzn (kišni oblak).“ Rekoše: I muzn. On reče: „I anan (oblaci).“ Abu Bekr reče: rekoše: „I anan.“ On reče: „Šta mislite, koliko je (rastojanje) između vas i neba?“ Rekoše: Ne znamo. On reče: „Između vas i njega je sedamdeset jedna, ili sedamdeset dve, ili sedamdeset tri godine, a slično je rastojanje između njega i neba iznad njega [i tako dalje]“ – dok nije nabrojao sedam nebesa. „Zatim iznad sedmog neba postoji reka, između čijeg je vrha i dna rastojanje kao između jednog i drugog neba. Zatim iznad toga postoji osam (anđela u obliku) planinskih koza. Rastojanje između njihovih papaka i njihovih kolena je kao rastojanje između jednog neba i sledećeg. Zatim je na njihovim leđima Presto, a rastojanje između vrha i dna Prestola je kao rastojanje između jednog i drugog neba. Zatim je Alah iznad toga, blagoslovljen i uzvišen bio…
Među kasnijim učenjacima, Ibn Tejmija u Medžmu al-Fetava (3/192) i Ibn al-Kajim u Muhtasar al-Savaiku (433) rekli su da je njegov isnad džejid.
Što se tiče učenjaka koji su ga svrstali kao daif:
To je ono što se razume iz reči al-Bezara u njegovom Musnedu (4/115), gde kaže: Ne znamo da se ove reči prenose osim ovim isnadom od al-Abasa od Poslanika. Ne znamo da je iko preneo od Abd-Alaha ibn Umejra osim Simaka ibn Harba. Kraj citata.
Ibn Adij je rekao u al-Kamilu (9/27): on je nepoznat.
Al-Mazi je naznačio da je daif u Tehdib al-Kemalu (10/391).
Al-Zehebi je rekao u al-Uluvu (1/60): Preneo ga je jedino Simak od Abd-Alaha, a Abd-Alah je donekle nepoznat. Kraj citata. Ali al-Zehebi je taj hadis svrstao kao HASEN u al-Aršu (24).
Još jedan od kasnijih učenjaka koji ga je svrstao kao daif bio je al-Albani u al-Silsila al-Daifa (1247). (Islam Q&A, 88746. Hadis o planinskim kozama je slab hadis; podebljano isticanje i isticanje velikim slovima moje)
A sada, u slučaju da su čitaoci pomislili da je ovo loše, Ibn Kesir objašnjava kuranske ajete koji se odnose na redosled stvaranja i pominje nebeskog kita koji drži zemlju!
Egzegete se razilaze oko dužine šest dana. VEĆINA NJIH smatra da su oni poput ovih naših dana. Ibn Abas, Mudžahid, Dahak i Kab Ahbar smatrali su da je svaki od tih dana bio kao hiljadu dana „po vašem računanju“. Ibn Džerir i Ibn Abu Hatim su to preneli, a imam Ahmed ibn Hanbel je takođe davao prednost tom mišljenju u svojoj knjizi u kojoj je odbacio džehmije, kao i Ibn Džerir i neki od tabina. Videćemo šta ih navodi na to mišljenje. Dahak ibn Muzahim i drugi su naveli imena tih šest dana: Ebdžed, Havaz, Huti, Kelemen, Safas i Karašat. Postoje tri mišljenja o tome koji je od tih dana bio prvi. Muhamed ibn Ishak je rekao da narod Tore smatra da je Alah započeo stvaranje u nedelju, narod Indžila (Biblije) kaže da je to bilo u ponedeljak, dok mi muslimani, na osnovu onoga što nam dolazi od Alahovog Poslanika, kažemo: „Alah je započeo stvaranje u subotu“. Videćemo hadis Abu Harejre [sic] o ovoj temi, o stvaranju u subotu ili nedelju. Ibn Abas, Ibn Mesud i neki drugi ashabi, uključujući Abdulaha ibn Selama, takođe su preneli predaje o ovoj temi, započinjući sedmicu u nedelju i završavajući je u petak, koji muslimani smatraju svojim Bajramom (praznikom) sedmice; o tome ćemo uskoro videti više, in ša Alah.
Alah, Uzvišeni, kaže…
„On vam je sve na Zemlji stvorio, zatim se na nebo usmerio, i kao sedam nebesa ga uredio; On sve dobro zna.“ (2:29)…
„Reci: „Zar vi zaista nećete da verujete u Onoga Koji je Zemlju stvorio u dva dana - i još Mu druga božanstva pripisujete?! To je Gospodar svetova! On je po njoj nepomična brda stvorio i učinio je blagoslovljenom i hranu za njene stanovnike na njoj je odredio, sve to u četiri dana ravnomerna – to je objašnjenje za one koji pitaju. Zatim se usmerio na nebo dok je ono još bilo magla, pa njemu i Zemlji rekao: „Pojavite se milom ili silom!“ „Pojavljujemo se drage volje!“ Odgovorili su. Tada ih je stvorio u dva dana, kao sedam nebesa, i odredio je šta će na svakom nebu da se nalazi. A najbliže nebo smo ukrasili svetiljkama i njih smo učinili kao zaštitu. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg.“ (41:9-12)
Ovo je dokaz da je zemlja stvorena PRE neba, jer je ona bila poput osnove za nadstrešnicu…
On kaže…
„A šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao, njegov svod visoko digao i usavršio, njegove noći učinio mračnim, a dane svetlim. Posle toga je Zemlju rasprostro, iz nje je vodu i pašnjake izveo, i planine nepomičnim učinio, na uživanje vama i vašoj stoci.“ (79:27-33)
Neki ljudi iz ovih stihova zaključuju da su nebesa stvorena pre zemlje. Oni PROTIVREČE JASNOM DOKAZU ranijih stihova (Fusilat, 9–12) i ne razumeju ovaj stih. Tek je zemlja bila prostrta, a voda i pašnjaci izvedeni posle stvaranja neba (stvaranje zemlje je PRETHODILO). To je bila njena mera i opskrba…
Abu Hurejra je preneo da ga je Poslanik uzeo za ruku i rekao: „Alah je stvorio zemlju (tlo) u subotu, a planine u nedelju, drveće u ponedeljak, a mekruh (nepoželjno) u utorak, a svetlost u sredu, i rasejao je zveri u četvrtak, a Adema je stvorio posle ikindije u petak. To poslednje stvorenje stvoreno je u poslednjim trenucima petka, između ikindije i noći.
Takođe je preneo da je Poslanik rekao: „O Abu Hurejra, zaista je Alah stvorio nebesa i zemlju i ono što je između njih za šest dana. Zatim se sedmog okrenuo aršu. I stvorio je tlo u subotu“. I preneo je ostatak hadisa (kao prethodni). Ovaj hadis potvrđuje i Kab Ahbar. Međutim, on ima izvesnu neobičnost, jer određuje i dane dok govori o stvaranju, a to se ne slaže sa Kuranom, koji izričito kaže da je zemlja stvorena za četiri dana, a nebesa za dva dana, i da su nebesa stvorena od dima koji je morao biti para nastala od prekomernog uzburkavanja vode koju je stvorila Alahova moć, kao što navodi Ismail Abdur Rahman Sudi Kebir na osnovu Abu Malika, Abu Saliha, Ibn Abasa, Mure Hamdanija, Ibn Mesuda i drugih, u vezi sa stihom (2:29, al-Bakara). On je rekao:
Alahov arš je bio nad vodom i On nije stvorio ništa pre vode kada je odlučio da stvori stvorenja. Izveo je dim iz vode. Uzdigao se iznad vode i bio visoko gore (… sema), pa je nazvan … (sema, nebo). Zatim se voda osušila i postala čvrsta zemlja, jedna jedinstvena čvrsta zemlja. Zatim se rascepila i postala sedam zemalja za dva dana (nedelju i ponedeljak). Stvorio je zemlju NA RIBI, a to je bio „nun“, koga je Alah nazvao … („Nun. Tako Mi pera i onoga što oni pišu,“). (68:1)
RIBA JE BILA NA VODI koja je bila na jednoj izbočini koja je bila NA LEĐIMA ANĐELA KOJI JE BIO NA STENI koja je bila na (stvrdnutom) vazduhu. Lukman je o toj steni govorio da nije ni na nebu ni na zemlji. RIBA SE POMERILA I BILA NEMIRNA, PA SE ZEMLJA ZATRESLA. Zato je On čvrsto postavio planine i ona se umirila. Alah je stvorio planine u utorak, sa koristima koje iz njih proističu. U sredu je stvorio drveće, vodu, gradove i ruševine. ZATIM JE RASCEPIO NEBO NA SEDAM NEBESA ZA DVA DANA, U ČETVRTAK I PETAK. (Isto, str. 55–58; isticanje velikim slovima moje)
I:
Rekli smo da je stvaranje zemlje PRETHODILO stvaranju neba.
To je onako kako Alah kaže…
„On vam je sve na Zemlji stvorio, zatim se na nebo usmerio, i kao sedam nebesa ga uredio; On sve dobro zna.“ (2:29)…
„Reci: „Zar vi zaista nećete da verujete u Onoga Koji je Zemlju stvorio u dva dana - i još Mu druga božanstva pripisujete?! To je Gospodar svetova! On je po njoj nepomična brda stvorio i učinio je blagoslovljenom i hranu za njene stanovnike na njoj je odredio, sve to u četiri dana ravnomerna – to je objašnjenje za one koji pitaju. Zatim se usmerio na nebo dok je ono još bilo magla, pa njemu i Zemlji rekao: „Pojavite se milom ili silom!“ „Pojavljujemo se drage volje!“ Odgovorili su. Tada ih je stvorio u dva dana, kao sedam nebesa, i odredio je šta će na svakom nebu da se nalazi. A najbliže nebo smo ukrasili svetiljkama i njih smo učinili kao zaštitu. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg.“ (41:9-12)…
„A šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao, njegov svod visoko digao i usavršio, njegove noći učinio mračnim, a dane svetlim. Posle toga je Zemlju rasprostro, iz nje je vodu i pašnjake izveo, i planine nepomičnim učinio, na uživanje vama i vašoj stoci.“ (79:27-33)
Prostiranje dolazi posle stvaranja i (mada je zemlja PRVA STVORENA) ona je prostrta posle stvaranja neba. (Isto, str. 70; isticanje velikim slovima moje)
Sada stvar počinje da dobija smisao.
Alah je najpre stvorio zemlju, ali je još nije prostro. Zatim se okrenuo nebu dok je bilo dim i oblikovao taj dim u sedam nebesa. Odatle je vratio pogled na zemlju da bi dovršio posao oblikovanja nje, zajedno sa ostalih šest zemalja, u ravnu površinu sa svim zalihama potrebnim za održavanje zemaljskog života.
Alah je zatim postavio zemlju na leđa ogromne ribe, koja se usled toga počela grčiti. Alah je onda spustio planine kao šatorske klinove da bi zemlju održao stabilnom od stalnog podrhtavanja koje izaziva kit.
Alah se takođe pobrinuo da tu ribu smesti u vodu koja visi na izbočini postavljenoj na anđela, koga pak drži na nogama stena koju drži stvrdnuti vazduh. I da čitaoci ne bi zaboravili, ta stena nije ni na nebesima ni na zemlji.
U slučaju da čitaoci misle da je Ibn Kesir usamljen u prenošenju i/ili verovanju u ovakve nastrane bajke, sada navodim još nekoliko sunitskih autoriteta da pokažem kako to nije slučaj:
Prenosi Enes ibn Malik
Alahov Poslanik je rekao: „Kada je Alah stvorio Zemlju, ona je počela da se ljulja, pa je stvorio planine, naredio im da stanu na nju, i ona se umirila. Anđeli su se divili snazi planina i pitali svoga Gospodara ima li išta u Njegovom stvaranju jače od planina, na šta je odgovorio da je gvožđe jače. Pitali su ima li išta u Njegovom stvaranju jače od gvožđa, a On je odgovorio da je vatra. Pitali su ima li išta u Njegovom stvaranju jače od vatre, a On je odgovorio da je voda. Pitali su ima li išta u Njegovom stvaranju jače od vode, a On je odgovorio da je vetar. Pitali su ima li išta u Njegovom stvaranju jače od vetra, a On je odgovorio: „Da, sin Adamov koji daje sadaku svojom desnom rukom skrivajući to od svoje leve.“
Prenosi ga Tirmizi, govoreći da je ovo garib predaja. (Al-Tirmizi, hadis 602 https://www.alim.org/hadith/tirmidi/602)
Sledeća predaja preuzeta je iz knjige Muhameda ibn Abd Alaha al-Kisaija Kisas al-anbija (Priče o prorocima):
Kab el-Ahbar je rekao: Kada je Bog poželeo da stvori kopno, zapovedio je vetru da uzburka vode. Kada su postale uzburkane i penušave, talasi su nabujali i ispuštali paru. Zatim je Bog zapovedio peni da se stvrdne, i ona se osušila. Za dva dana stvorio je kopno na površini voda, kao što je rekao: „Reci: „Zar vi zaista nećete da verujete u Onoga Koji je Zemlju stvorio u dva dana“ (41:9). Zatim je zapovedio tim talasima da se umire, i oni obrazovaše planine, koje je upotrebio kao klinove da pridrže zemlju, kao što je rekao: „Mi smo na Zemlji stvorili stabilne planine da ih ona ne potrese“ (21:31). Da nije planina, zemlja ne bi bila dovoljno stabilna za svoje stanovnike. Žile tih planina povezane su sa žilama planine Kaf, koja je venac što okružuje zemlju.
Zatim je Bog stvorio sedam mora. Prvo se zove Bejtuš i okružuje zemlju iza planine Kaf. Iza njega je more zvano Asam, iza kojeg je more zvano Kajnas, iza kojeg je more zvano Sakin, iza kojeg je more zvano Mugalib, iza kojeg je more zvano Muanis, iza kojeg je more zvano Baki, koje je poslednje. To je sedam mora, i svako od njih okružuje more pre sebe. Ostala mora, u kojima su stvorenja čiji broj zna samo Bog, poput su zaliva ovim sedmima. Bog je stvorio opskrbu za sva ta stvorenja četvrtog dana, kao što je rekao: „On je po njoj nepomična brda stvorio i učinio je blagoslovljenom i hranu za njene stanovnike na njoj je odredio, sve to u četiri dana ravnomerna – to je objašnjenje za one koji pitaju.“ (41:10).
Postoji sedam zemalja. Prva se zove Ramaka, ispod koje je Jalovi vetar, koga ne može obuzdati manje od sedamdeset hiljada anđela. Tim vetrom je Bog uništio narod Ad. Stanovnici Ramake su narod zvani Muvašim, nad kojim je večna muka i božanska odmazda. Druga zemlja se zove Halada, u kojoj su sprave za mučenje stanovnika Pakla. Tamo obitava narod zvani Tamis, čija je hrana njihovo sopstveno meso a piće njihova sopstvena krv. Treća zemlja se zove Arka, u kojoj obitavaju orlovi nalik na mazge sa repovima nalik na koplja. Na svakom repu je tri stotine šezdeset otrovnih bodlji. Kada bi samo jedna bodlja bila postavljena na lice zemlje, čitav svemir bi nestao. Njeni stanovnici su narod zvani Kajs, koji jedu prašinu i piju majčino mleko. Četvrta zemlja se zove Haraba, u kojoj obitavaju zmije Pakla, velike poput planina. Svaka zmija ima očnjake poput visokih palmi, i kada bi svojim očnjacima udarile najveću planinu, bila bi sravnjena sa zemljom. Stanovnici ove zemlje su narod zvani Džila, i nemaju ni oči, ni ruke, ni noge, ali imaju krila kao slepi miševi i umiru samo od starosti. Peta zemlja se zove Malteam, u kojoj sumporno kamenje visi oko vratova nevernika. Kada se vatra zapali, gorivo se stavlja na njihove grudi, a plamenovi skaču na njihova lica, kao što je rekao: „vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje“ (2:24), i „a vatra će obavijati njihova lica.“ (14:50). Stanovnici su narod zvani Hadžla, koji su mnogobrojni i koji jedu jedni druge. Šesta zemlja se zove Sidžin. Ovde su registri stanovnika Pakla, i njihova dela su gnusna, kao što je rekao: „Uistinu! Zapisano je razvratnicima da su u Sidždžinu“ (83:7). Ovde obitava narod zvani Katat, koji su oblikovani poput ptica i istinski obožavaju Boga. Sedma zemlja se zove Adžiba i prebivalište je Iblisovo. Tamo obitava narod zvani Hasum, koji su crni i niski, sa kandžama poput lavova. Njima će biti data vlast nad Gogom i Magogom, koje će oni uništiti.
A zemlja se ljuljala sa svojim stanovnicima kao lađa, pa je Bog poslao anđela izuzetne veličine i snage i naredio mu da se podvuče pod zemlju i ponese je na svojim ramenima. Pružio je jednu od svojih ruku prema Istoku, a drugu prema Zapadu, i zahvatio zemlju s kraja na kraj. Međutim, za njega nije bilo oslonca, pa je Bog od smaragda stvorio četvrtastu stenu, u čijoj je sredini bilo sedam hiljada otvora. U svakom otvoru bilo je more, čiji opis zna samo Bog. I zapovedio je steni da se smesti pod anđelove noge. Stena, međutim, nije imala oslonca, pa je Bog stvorio velikog bika sa četrdeset hiljada glava, očiju, ušiju, nozdrva, usta, jezika i nogu i naredio mu da nosi stenu na svojim leđima i na svojim rogovima. Ime tog bika je er-Rejan. Kako bik nije imao gde da odmori svoje noge, Bog je stvorio ogromnu ribu, u koju niko ne može da gleda jer je toliko golema i ima toliko očiju. Čak se kaže da bi sva mora, kada bi bila stavljena u jednu njenu škrgu, bila poput gorušičinog zrna u pustinji. Toj ribi je Bog zapovedio da bude oslonac biku, i tako je i bilo. Ime te ribe je Behemot. Zatim je njeno počivalište načinio od voda, ispod kojih je vazduh, a ispod vazduha je Tama, koja je za sve zemlje. Tamo, ispod Tame, prestaje znanje o stvorenim stvarima. (Isto, preveo Viler M. Tekston ml. [Great Books of the Islamic World, Inc., distribucija Kazi Publications; Čikago, IL 1997], str. 8–10; podebljano isticanje moje)
Obratite pažnju kako u gorenavedenoj bajci nije stvrdnuti vazduh taj koji drži stenu. Naprotiv, to je ogroman bik sa četrdeset hiljada glava, očiju, ušiju, nozdrva, jezika i nogu koji stenu drži na svojim leđima i rogovima, dok je ogromna riba načinjena osloncem tom biku!
Eto vam ga, ljudi. Divan, maštovit, fantastičan svet islamske kosmologije!
Kao što sam govorio u prošlosti, i ponovo ću reći.
Pravo čudo islama jeste to što postoje ljudi koji ovu besmislicu zaista shvataju ozbiljno, jer veruju da je lažov, varalica, spletkaroš, ubica, pljačkaš, ženskaroš, silovatelj, preljubnik, pedofil i otvoreni seksualni devijant bio prorok od Boga i moralni uzor koji treba oponašati.
E to je zaista čudo, mada satansko!
ZA DALJE ČITANJE