Aiša: da li devetogodišnjakinje postaju žene?
U ovoj objavi delim odgovor sajta IslamWeb (https://islamweb.net/ar/; https://islamweb.net/en/). gde pobijaju predanje pripisano Aiši koja je navodno rekla da je devojčica koja napuni devet godina žena. Izvori dokazuju da je Aiša još uvek bila nedozrelo, prepubertetsko dete kada ju je Muhamed oženio i da nije dostigla pubertet sve do svoje četrnaeste godine, nekih pet godina nakon što ju je razdevičio pedesetčetvorogodišnjak, dovoljno star da joj bude deda!
Pitanje
Koje je značenje i važnost izjave gospe Aiše (Ako devojčica napuni devet godina, onda je ona žena) i koji pravni propisi iz toga proizlaze?
Odgovor
A zatim:
Za početak, napominjemo da ovo predanje pripisano majci vernika, Aiši, nismo pronašli sa lancem prenosilaca. Naprotiv, spominju ga el-Tirmizi i el-Bejhaki u svojim zbirkama Sunen bez lanca prenosilaca. Ibn Kudama i drugi pripisali su ga imamu Ahmedu, ali ga nismo pronašli ni u jednoj od njegovih štampanih knjiga.
Ibn el-Dževzi je rekao u svom delu Tahqiq fi Masa'il al-Khilaf (Istraživanje spornih pitanja): „Pitanje je da li je dozvola devojčice koja je napunila devet godina punovažna za brak, suprotno mišljenju većine učenjaka.“ Zatim je naveo hadis od Ibn Omera, koji se pripisuje Poslaniku: „Kada devojčica napuni devet godina, ona je žena.“ Rekao je: „Njegov lanac prenosilaca sadrži nepoznate prenosioce**, među kojima je i Abd el-Melik**. Ebu Ahmed ibn Adi je rekao: ‚On je nepoznat i neprepoznat.‘“
Ibn Abd el-Hadi je rekao u Tanqih al-Tahqiq (Prečišćavanje istraživanja): „Taj Abd el-Melik jeste Ebu Hašim el-Rikai (sa slovom kaf). On prenosi sporne hadise, a Muhamed ibn Ismail el-Sulami ga nije sreo; naprotiv, između njih nešto nedostaje. Poznato predanje jeste ono koje el-Buhari navodi po predanju od Aiše, da je rekla: ‚Kada devojčica napuni devet godina, ona je žena.‘“
Imam Ahmed ga je preneo sa svojim lancem prenosilaca od nje. Priređivači knjige el-Tenkih rekli su: „Nismo ga pronašli ni u jednom delu imama Ahmeda ni el-Buharija koje posedujemo.“ El-Albani je rekao u el-Irvau: „Preneli su ga el-Tirmizi i el-Bejhaki kao prekinuto predanje bez lanca prenosilaca…“ Zatim je naveo hadis Ibn Omera sa lancem prenosilaca i ocenio ga slabim. Što se tiče značenja i implikacija ovog predanja, može se pogledati fetva broj 196965.
Što se tiče srodnih pravnih propisa, ima nekoliko pitanja, među kojima je i ono što je el-Bejhaki naslovio u svom Sunenu: „Poglavlje o uzrastu u kome se utvrđuje da je žena dobila menstruaciju.“ To znači da je devet godina najniži uzrast u kome žena može imati menstruaciju. Stoga, ako pre toga vidi krv, reč je o nepravilnom krvarenju, a ne o menstruaciji. Zato je el-Bejhaki, nakon što je naveo Aišino predanje, rekao: „Ona misli — a Bog najbolje zna — da je, ako dobije menstruaciju, onda žena.“ Tako se zna da to što devojčica napuni devet godina ne znači nužno da je dostigla uzrast verske obaveznosti, osim ako dobije menstruaciju. Ako u tom uzrastu vidi krv, to se smatra menstruacijom i stoga se za nju presuđuje da je dostigla pubertet. Ibn Kudama je rekao u el-Mugniju: „Najniži uzrast u kome devojčica dostiže pubertet jeste devet godina, a to je i najniži uzrast u kome dobija menstruaciju.“
Od Aiše se prenosi da je rekla: „Kada devojčica napuni devet godina, ona je žena.“ To je preneto i kao hadis koji se pripisuje Poslaniku. Namera je da se ona smatra ženom, a to je mišljenje eš-Šafije… Stoga, ako devetogodišnja devojčica vidi krv, treba da se uzdrži od molitve, jer ju je videla u vreme podesno za menstruaciju. Ako se to nastavi dan i noć, reč je o menstruaciji, čime se utvrđuje njen pubertet, i primenjuju se svi propisi koji se tiču menstruacije. Ako prestane pre toga, reč je o nepravilnom krvarenju i ništa od navedenih propisa se ne primenjuje. Ako vidi krv pre devete godine, u svakom slučaju je reč o nepravilnom krvarenju, jer se ono ne može smatrati menstruacijom.
Među propisima izvedenim iz ovog predanja jeste i ono što je el-Tirmizi zbog njega naveo, a to je pitanje devojčice siročeta koja je napunila devet godina. Može li je neko drugi osim njenog oca ili dede udati bez njene dozvole? I da li je potrebna njena saglasnost?
Prema Ahmedu i Ishaku: Tirmizi je preneo hadis od Ebu Hurejre, pripisan Poslaniku: „Sa devojčicom siročetom treba se posavetovati o njoj samoj. Ako ćuti, to je njena saglasnost; ako odbije, onda je to za nju neobavezujuće.“ To znači ako dostigne pubertet i bude odbijena. Et-Tirmizi je rekao: „Ovo je verodostojan hadis.“
Učenjaci su se razišli u pogledu braka devojčice siročeta. Neki učenjaci smatrali su da, ako se devojčica siroče uda, brak ostaje na čekanju dok ona ne dostigne pubertet. Kada dostigne pubertet, ima pravo izbora da brak potvrdi ili poništi. To je bilo mišljenje nekih tabiina (naslednika) i drugih. Drugi su rekli: „Nije dozvoljeno udati devojčicu siroče dok ne dostigne pubertet, i nema prava izbora da poništi brak.“ To je bilo mišljenje Sufjana es-Sevrija, eš-Šafije i drugih. Ahmed i Ishak su rekli: „Ako devojčica siroče napuni devet godina, bude udata i pristane, brak je punovažan i ona nema pravo da ga poništi kada dostigne pubertet.“ Kao dokaz su naveli hadis o Aiši, da je Poslanik konzumirao brak sa njom kada je imala devet godina.
Aiša je rekla: „Kada devojčica napuni devet godina, ona je žena.“ El-Bagavi je rekao u (Šerh es-Sunna): Učenjaci su saglasni da je ocu i dedi dozvoljeno da udaju malu devicu, na osnovu hadisa o Aiši da ju je Poslanik oženio kada joj je bilo sedam godina. Razišli su se u pogledu devojčice siročeta, ako je uda neko drugi osim oca ili dede. Jedna grupa je smatrala da je brak punovažan i da ona ima pravo izbora, kada dostigne pubertet, da brak poništi ili potvrdi. To je mišljenje hanefijske škole. Druga grupa je smatrala da je brak nevažeći. To je mišljenje eš-Šafije. On je tvrdio da, kada je Poslanik rekao: „Sa devojčicom siročetom treba se posavetovati“, a devojčica siroče jeste mala devojčica koja nema oca. Pre puberteta njena dozvola je bez značaja, a njeno odbijanje nebitno. Tako je kao da je uslovio da ona dostigne pubertet, a značenje je: ne treba je udati dok ne dostigne pubertet i dok se s njom ne posavetuje. Ahmed je smatrao da je, ako devojčica siroče napuni devet godina, dozvoljeno da je neko drugi osim oca ili dede uda uz njenu saglasnost, i da ona nema pravo izbora. Možda je to rekao zato što je znao da mnoge arapske žene dostignu pubertet kada dođu do tog uzrasta.
Aiša je rekla: „Kada devojčica napuni devet godina, ona je žena.“ A Ibn Kudama je rekao u (El-Mugni): Ako devojčica napuni devet godina, o njoj postoje dva predanja; prvo je da je ona poput one koja nije napunila devet, kako stoji u predanju el-Asrama. To je mišljenje Malika, eš-Šafije, Ebu Hanife i svih pravnika, koji su rekli: propis za devetogodišnju devojčicu isti je kao propis za osmogodišnju devojčicu, jer ona još nije odrasla, i zato što se njena dozvola ne uzima u obzir u drugim poslovima, pa tako ni u braku. Drugo predanje jeste da je njen propis isti kao propis odrasle žene, kako stoji u predanju Ibn Mansura. Značenje ajeta, i opšta implikacija hadisa, jeste da se devojčica siroče može udati uz njenu dozvolu, a ako odbije, ne sme se udati. Budući da se za mlađe od toga dozvola ne traži, to se mora tumačiti kao da se odnosi na devojčicu koja je napunila devet godina. Imam Ahmed je sa svojim lancem prenosilaca preneo od Aiše da je rekla: „Kada devojčica napuni devet godina, ona je žena.“ I kadija ga je preneo sa svojim lancem prenosilaca od Ibn Omera, po predanju od Poslanika. Njegovo značenje je: ona se smatra ženom****. To je zato što je dostigla uzrast u kome je menstruacija moguća i ima potrebu za brakom, pa je dozvoljeno udati je kao zrelu ženu. Stoga, ako bude udata pa potom dostigne pubertet, nema pravo izbora, kao što ni zrela žena nema pravo izbora kada je udaju. Kraj citata.
Među tim propisima jeste i pitanje uzrasta u kome se devojčica smatra ženom u pogledu mrtvačkog pokrova. Ibn Kudama je rekao u el-Mugniju: predanje od Ahmeda razlikuje se u pogledu uzrasta u kome se devojčica smatra ženom kada je reč o njenom pokrovu. Od njega se prenosi da se smatra ženom kada dostigne pubertet. To je očigledno značenje njegovih reči u predanju el-Marvezija, na osnovu Poslanikovih reči: „Alah ne prima molitvu žene koja ima menstruaciju osim ako nosi pokrivku za glavu.“ Iz toga sledi da ostalim ženama nije potrebna pokrivka za glavu prilikom molitve, a isto tako ni za pokrov. Osim toga, Ibn Sirin je svoju kćer, koja se približavala menstruaciji, umotao u pokrov bez pokrivke za glavu. Većina Ahmedovih drugova prenela je da se, ako ima devet godina, prema njoj postupa kao prema ženi. Kao dokaz su naveli hadis o Aiši, da je Poslanik konzumirao brak sa njom kada je imala devet godina. Od nje se takođe prenosi da je rekla: „Kada devojčica napuni devet godina, ona se smatra ženom.“
A Alah najbolje zna. (Ako devojčica napuni devet godina, smatra se ženom… propisi i implikacije: http://www.islamweb.net/ar/fatwa/304018)
I:
Pitanje
Imam pitanje; hoću da kažem, nešto mi je nejasno.
Da li je Poslanik oženio Aišu kada je bila maloletna ili odrasla?
Ako je bila odrasla, prenela je hadis u kome kaže da se igrala lutkama, a Poslanik joj to nije zabranio. Rečeno je da se događaj sa lutkama zbio ili tokom bitke na Hajberu — kada je imala 14 godina — ili bitke na Tabuku — kada je imala 16.
Dakle, moje pitanje glasi: zašto učenjaci kažu — na osnovu ovog hadisa — da je igranje lutkama ili gledanje crtanih filmova samo za malu decu, a neki to čak ograničavaju na male devojčice, kada je ona bila odrasla, a ne dete, a ipak joj je Poslanik, mir i blagoslov na njega, dozvolio da se igra lutkama?
I da li se uzrast adolescencije, bilo 14 ili 16 godina, smatra malom devojčicom, naročito u njihovo vreme?
Ako nije bila odrasla, da li je onda Poslanik, mir i blagoslov na njega, oženio maloletnicu koja još nije dostigla pubertet?
Molim vas, pomozite mi, hitno mi je potreban odgovor.
Neka vas Bog nagradi.
Odgovor
A zatim:
Poslanik je oženio Aišu nakon što je dostigla uzrast zrelosti i bila sposobna da nosi bračne odgovornosti. U to vreme imala je devet godina. Ona je ispričala priču o tome, rekavši: „Došla mi je moja majka, Umm Ruman, dok sam bila na ljuljašci sa nekim svojim drugaricama. Pozvala me je, pa sam otišla k njoj, ne znajući šta hoće. Uzela me je za ruku i odvela do kućnih vrata. Zadihala sam se dok nisam došla do daha. Zatim je uzela malo vode i njome mi obrisala lice i glavu. Potom me je uvela u kuću, a u kući je bilo neko žena od Ansarija. Rekle su: ‚Neka je na dobro i blagoslov, i neka je dobar predznak.‘ Pa me je poverila njima, i one su se pobrinule za mene. A onda mi je iznenada ujutru došao Božiji Poslanik, i ona me je poverila njemu. Tada sam imala devet godina.“ Prenose el-Buhari i Muslim.
Ovo ukazuje na njen mladi uzrast i NA TO DA JOŠ NIJE BILA DOSTIGLA PUBERTET. Igrala se na ljuljašci sa drugaricama na dan kada je udata, a ipak je dostigla uzrast ženstvenosti u smislu podobnosti za brak i njegove odgovornosti. Zato je rekla: „Kada devojčica napuni devet godina, ona je žena.“ To je naveo el-Tirmizi u svom Sunenu. OVO NE ZNAČI DA JE DOSTIGLA PUBERTET i postala obavezna da vrši verske dužnosti, već da je uopšteno bila spremna za brak, te bi tako podlegala propisima koji važe za ženu u tim i srodnim pitanjima.
El-Mubarekfuri je rekao u Tuhfet el-Ahvezi: „Izgleda da je Aiša mislila na to da se devojčica, ako napuni devet godina, smatra zrelom ženom, jer u to vreme stiče sposobnost da razlikuje šta joj je korisno a šta štetno, poput svesti i rasuđivanja.“ Šejh dr Abdul Kerim el-Hudajr rekao je u svom komentaru na el-Muvattu: „U njihovom shvatanju, izraz ‚žena‘ nije ograničen na onu koja je pravno odgovorna; naprotiv, ako devojčica napuni devet godina, smatra se ženom.“ Stoga učenjaci navode Poslanikov brak sa Aišom i konzumiranje braka u tom uzrastu kao dokaz za pitanje ženidbe malom devojčicom.
El-Mardavi je rekao u (El-Insaf): Devica koja ima devet ili više godina, sve do puberteta: može je udati bez njene dozvole, prema ispravnom stavu pravne škole, a to je stav većine drugova. Kraj citata.
Za dalje pojedinosti pogledajte fetvu br. 195133. Tamo ćete naći odgovor na svoje pitanje: „Da li je Poslanik oženio maloletnicu koja još nije dostigla pubertet?“ Aiša je ostala sa Poslanikom u periodu koji je možda dosegao pet godina DOK JE JOŠ BILA MALOLETNA. U dva Sahiha (Buhari i Muslim) prenosi se po predanju od Aiše da je rekla: „ Igrala sam se lutkama u prisustvu Poslanika, i imala sam drugarice koje su se igrale sa mnom. Kada bi Alahov Poslanik ušao, one bi se sakrile od njega, ali bi ih on slao k meni da se igraju sa mnom.“ El-Ajni je rekao u Umdet el-Kari: „Ovo odgovara naslovu poglavlja utoliko što je Alahov Poslanik bio veoma prisan sa Aišom, jer mu je bilo drago što se ona igra lutkama i slao bi joj drugarice da se igraju s njom. Aiša u to vreme još nije bila punoletna, pa joj je to bilo dozvoljeno. Zabrana se odnosi na one koje su dostigle pubertet.“ Ostala je u tom stanju do bitke na Hajberu, prema najpouzdanijem mišljenju. El-Hafiz Ibn Hadžer je rekao u Fethul-Bari: Ebu Davud i en-Nesai preneli su drugim lancem prenosilaca po predanju od Aiše, koja je rekla: Alahov Poslanik se vratio iz pohoda na Tabuk ili Hajber. Zatim je naveo hadis o tome kako je pocepao zavesu koju je ona okačila na svoja vrata. Ona je rekla: podigao je ugao zavese i otkrio neke Aišine lutke. Rekao je: „Šta je ovo, Aiša?“ Ona je rekla: „Moje lutke…“ i zatim je naveo hadis. Rekao je: Ovo je jasno u pogledu toga da se pod „lutkama“ misli na bića koja nisu ljudska. El-Hatabi je rekao: … Aiši je to dozvolio samo zato što tada još nije bila punoletna. Kraj citata. Kažem: ima mesta sumnji u pogledu ove kategoričke tvrdnje, ali je verovatna, jer je Aiša u vreme pohoda na Hajber imala četrnaest godina, bilo da ih je navršila, prešla ili im je bila blizu. Što se tiče pohoda na Tabuk, ona je tada sigurno bila dostigla pubertet. Stoga je predanje koje kaže „na Hajberu“ verovatnije, i može se uskladiti sa onim što je rekao el-Hatabi, jer je to bolje od očigledne protivrečnosti. Kraj citata.
Ovo davanje prednosti pruža odgovor onome ko pita, jer gospa Aiša TADA JOŠ NIJE BILA DOSTIGLA PUBERTET.
El-Bejhaki je rekao u svom Sunen el-Kubri: „Bila je mlada u vreme kada je data Poslaniku u brak, i sa sobom je imala igračke… i NIJEDNO PREDANJE NE KAŽE DA JE U VREME BRAKA BILA DOSTIGLA ŽENSTVENOST. Moguće je da se njena zaokupljenost igračkama i Poslanikovo odobravanje toga nastavilo dok nije dostigla pubertet, a Bog najbolje zna.“ Ebu Ubejd je to tako protumačio, rekavši: „Jedini razlog za to, po našem mišljenju, jeste taj što je to razonoda za decu. Da je za odrasle, bilo bi pokuđeno.“
Zato je Ibn Hiban to uvrstio u svoj Sahih pod naslovom poglavlja: „Spomen dozvoljenosti da se žena igra igračkama ako ima muža a još nije punoletna.“ Takođe je uvrstio hadis o bici na Hajberu pod naslovom poglavlja: „Spomen dozvoljenosti da se male devojčice igraju igračkama, čak i ako imaju likove.“ Ebu Nuajm je hadis o Aiši koja se igra lutkama uvrstio u svoj Mustahredž na Sahih Muslim pod naslovom poglavlja: „Udavanje malih devojčica.“ El-Bagavi je učinio isto u svom Šerh es-Sunna.
Već smo objasnili da se izuzetak od zabrane posedovanja trodimenzionalnih likova odnosi posebno na male devojčice. Pogledajte sledeće dve fetve: 167825 , 167825.
A Bog najbolje zna. (Poslanik je sagradio kuću sa Aišom i ona se igrala igračkama: https://www.islamweb.net/ar/fatwa/196965/%D8%A8%D9%86%D8%A7%D8%A1-%D8%A7%D9%84%D9%86%D8%A8%D9%8A-%D8%A8%D8%B9%D8%A7%D8%A6%D8%B4%D8%A9-%D9%88%D9%84%D8%B9%D8%A8%D9%87%D8%A7-%D8%A8%D8%A7%D9%84%D9%84%D8%B9%D8%A8)
Dodatna literatura
Ponovo o Aišinim godinama, 2. deo
Postoji li propisana starosna granica za brak u islamu?