Još više o islamskoj pedofiliji
Sledeće je preuzeto iz internet Enciklopedije islamskog prava (https://dorar.net/feqhia), iz odeljka o braku sa maloletnicom (https://dorar.net/feqhia/4093). Sav naglasak je moj.
Drugi ogranak: Propis o braku sa devojčicom
Prvo pitanje: Otac koji udaje svoju malu kćer devicu.
Otac sme da uda svoju malu najstariju kćer bez njene dozvole. O ovome su saglasne sve četiri škole islamskog prava: hanefijska škola i malikijska škola i šafijska škola i hanbelije I O TOME JE PRENET KONSENZUS.
Dokazi:
**Prvo: Iz Knjige,**Svemogući Bog je rekao: „A one vaše žene, koje su izgubile nadu u mesečno pranje - ako sumnjate - one treba da čekaju tri meseca, a i one koje ga još nisu dobile!“ [Et-Talak: 4]
Smisao dokaza jeste da je Svemogući Bog propisao da je razvod male devojčice KOJA JOŠ NIJE DOBILA MENSTRUACIJU punovažan, a razvod se dešava JEDINO unutar PUNOVAŽNOG BRAKA. Stoga stih podrazumeva dopuštenost SKLAPANJA BRAKA SA MALOM DEVOJČICOM. A ne postoji niko drugi sa kim je taj brak punovažan osim ako je njen otac uda.
Drugo: Iz sunneta,
Prema predanju od Aiše,: „Poslanik ju je oženio kada je imala šest godina, a dovedena mu je kada je imala devet, i ostala je sa njim devet godina.“))
Smisao dokaza:
Ovo izričito dopušta ocu da uda svoju malu kćer bez njene dozvole, jer ona nema pravo da daje dozvolu.
Treće: Zato što otac nije kao ostali staratelji, o čemu svedoči njegovo upravljanje njenim novcem i njegov nadzor nad njom, i zato što se on ne optužuje za nepravdu prema njoj.
Četvrto: Odgovarajuća prilika nije uvek dostupna, pa se javila neodložna potreba da se starateljstvo uspostavi za staratelja dok je ona u detinjstvu, jer ako bi čekao da ona stasa, ta odgovarajuća prilika bi bila izgubljena, i niko njemu ravan ne bi bio pronađen.
Drugo pitanje: Udaja male device od strane nekoga ko nije njen otac (staratelja).
Staratelj koji nije otac sme da ugovori brak male device; to je mišljenje hanefijske pravne škole. To je ispravno gledište prema hanbelijskoj pravnoj školi. I to je preferirao šejhul-islam Ibn Tejmijje. To je stav Ibn Baza . I Ibn Usejmina.
Dokazi:
Prvo: Iz Knjige,
Reči Svevišnjeg: „Ako se bojite da prema sirotim ženama nećete da budete pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene“ [En-Nisa: 3]
Implikacija:
Stih svojim značenjem ukazuje na to da staratelj koji nije otac, kome je dopušteno da oženi devojčicu siroče, sme da je oženi ako prema njoj postupa pravedno.
Drugo: Iz sunneta:
1- Prema predanju od Ebu Hurejre, preneseno od Božijeg Poslanika, neka su Božije molitve i mir na njega, koji je rekao: „Devojčica siroče se pita za sebe. Ako ćuti, to je njena dozvola. Ako odbije, onda joj se ništa ne nameće.“))
2- Prema predanju od Ebu Muse, preneseno od Božijeg Poslanika, da je rekao: „Devojčica siroče se pita za sebe. Ako ćuti, dala je dozvolu, a ako odbije, ne sme se prisiljavati.“))
Smisao dokaza iz dva hadisa jeste da devojčica siroče može biti udata uz njenu dozvolu.
3- Prema predanju od Abdullaha ibn Omera, rekao je: „Umro je Osman ibn Maz'un i ostavio za sobom kćer od Havle bint Hakim ibn Umejje ibn Harise ibn el-Evkasa. Rekao je: Poverio ju je svome bratu Kudami ibn Maz'unu. Abdullah je rekao: Oni su moji ujaci. Rekao je: Zaprosio sam od Kudame ibn Maz'una kćer Osmana ibn Maz'una, i on mi ju je dao za ženu. El-Mugira ibn Šu'ba je otišao njenoj majci i pokušao da je pridobije novcem, pa mu je ona popustila, a devojčica je popustila pred željama svoje majke, tako da su odbili, sve dok njihov slučaj nije iznet pred Božijeg Poslanika. Kudama ibn Maz'un je rekao: 'O Božiji Poslaniče, moj brat mi je poverio svoju kćer. Dao sam mu je, i on ju je oženio njenim rođakom, Abdullahom ibn Omerom. Nisam zakazao u pogledu njene podobnosti niti primerenosti, ali ona je žena, i povela se za željama svoje majke.' Rekao je: Božiji Poslanik je rekao: Ona je siroče, i ne može biti udata osim uz njenu dozvolu. Rekao je: Tako mi Boga, oduzeta mi je nakon što sam je već dao u brak, i udali su je za el-Mugiru.))
Treće: Iz predanja
Prema predanju od Urve ibn ez-Zubejra, rekao je: (Pitao sam Aišu o rečima Svemogućeg Boga: „Ako se bojite da prema sirotim ženama nećete da budete pravedni“ [En-Nisa: 3]). Rekla je: „O sine moga brata, ova devojčica siroče je pod starateljstvom svoga staratelja, koji s njom deli svoje imanje. On se divi njenom bogatstvu i njenoj lepoti i želi da je oženi a da ne bude pravedan u njenom mehru, dajući joj isto što joj daju i drugi. Zato im je zabranjeno da ih žene osim ako prema njima ne budu pravedni i ne daju im najviši uobičajeni mehr.“)
Treće pitanje: Predaja male devojčice njenom mužu radi njegovog uživanja.
Mala devojčica koja je premlada za snošaj ne treba da bude predata svome mužu radi njegovog zadovoljstva, i o ovome su saglasne sve četiri škole islamskog prava: hanefijska škola i malikijska škola i šafijska škola i hanbelije.
To je iz sledećih razloga:
Prvo, zato što je obaveza predaje postojala samo zbog nužnosti da mu se omogući ostvarivanje prava vezanih za brak, a ta prava ovde nisu prisutna.
Drugo: zato što se ne može pouzdano pretpostaviti da ga preterana požuda neće navesti da ima snošaj sa njom, čime bi počinio zločin nad njom.
Četvrto pitanje: Udaja male devojčice za čoveka koji je već bio u braku.
Učenjaci su se razišli oko propisa o braku male udovice, zastupajući dva mišljenja:
Prvo mišljenje: Otac ima pravo da uda malu udovicu kao da je devica, bez njene dozvole. To je mišljenje većine: hanefija i malikijske škole i hanbelija.
To je iz sledećih razloga:
Prvo, zato što je mala, dopušteno je prisiliti je, kao devicu ili dečaka.
Drugo: Zato što njena dozvola nije punovažna.
Drugo mišljenje: Staratelj – otac ili neko drugi – nema pravo da uda malu udovicu dok ne dostigne polnu zrelost i ne da svoju dozvolu. To je mišljenje šafijske škole. I gledište koje zastupaju neki hanbelije. To je stav Ibn Šubrume i Ibn Hazma i Sanenija.
Dokazi:
Prvo: Iz sunneta:
1- Prema predanju od Ibn Abasa da je Poslanik rekao: „Žena koja je već bila u braku ima veće pravo nad sobom od svoga staratelja, a devica se pita, a njeno ćutanje je njena dozvola.“ ))
2- Prema predanju od Ebu Hurejre, od Poslanika koji je rekao: „Devica se ne sme udati dok se ne zatraži njena dozvola, niti žena koja je već bila u braku dok se sa njom ne posavetuje.“ Rečeno je: „O Allahov Poslaniče, kako se dobija njena dozvola?“ Rekao je: „Ako ćuti.“ ))
Implikacija ta dva hadisa jeste da žena koja je već bila u braku, bilo mlada ili stara, ne treba da bude udata dok se sa njom ne posavetuje, niti sme biti prisiljena na brak, ili treba odložiti dok ne dostigne polnu zrelost i ne postane podobna da se sa njom savetuje.
Drugo: zato što postoji korist u odlaganju, a to je da ona dostigne polnu zrelost i izabere za sebe, pa se njena dozvola uvažava, te je odlaganje nužno, za razliku od slučaja device.
Treće: Po analogiji sa starijom udovicom.
Četvrto: Zato što ona nema želju i ne rađa, svrha braka je kod nje poništena.
Dalje čitanje
Islam – religija pedofilije (https://www.samshmnthelogy.net/post/islam-the-religion-of-pedophilia)
VIŠE O ISLAMSKOJ PEDOFILIJI (https://www.samshmnthelogy.net/post/more-on-islamic-pedophilia)