Razotkrivene nove kuranske basne: Satanin pad

U ovom tekstu podeliću još jednu od onih hrišćanskih basni i legendi, koje su bile raširene pre pojave islama i koje je Muhamed, budući „uvo”, čuo i prilagodio kako bi svoje laži predstavio kao objave od Boga. Delo koje ću navoditi datira se u šesti vek n. e. Neki ga datiraju u rani deo sedmog veka n. e., oko 630. godine. Ipak, ono počiva na starijim predanjima, koja su već kružila među tim hrišćanskim grupama, te je stoga sasvim izvesno starije od pojave islama. Sav naglasak je moj.

Knjiga o pećini blaga – Prvih hiljadu godina: od Adama do Jareda (Jared). (https://sacred-texts.com/chr/bct/bct04.htm)

[Stvaranje. Šesti dan.] I šestoga dana, koji je dan uoči subote, Bog uobliči čoveka od praha, a Evu od njegovog rebra.

I sedmoga dana Bog počinu od svojih dela, i taj se dan naziva „subota”. [Stvaranje Adama.]

A stvaranje Adama zbilo se ovako: šestoga dana, koji je dan uoči subote, u prvi čas dana, kada je tišina vladala nad [Fol. 4b, col. 2] svim činovima [anđela] i vojskama [nebeskim], Bog reče: „Hodite, načinimo čoveka po svom obrazu i po svom podobiju.” A ovom rečju „Nas” On obznanjuje slavna Lica [Trojstva]. A kada anđeli čuše te reči, obuze ih strah i trepet, i rekoše jedan drugome: „Silno čudo biće nam objavljeno danas [to jest], podobije Boga, našeg Tvorca.” I videše desnicu Božiju otvorenu i pruženu nad celim svetom; i sva stvorenja behu sabrana na dlanu njegove desnice. I videše da je iz cele mase zemlje uzeo jedno zrno praha, i iz cele prirode vode jednu kap p. 52 vode, i iz svega vazduha koji je gore jedan dah vetra, i iz cele prirode ognja malo njegove žege i toplote. I anđeli videše da je, kada su ova četiri slaba (ili nepokretna) sastojka bila položena na dlan njegove desnice [Fol. 5a, col. 1], to jest hladnoća, i toplota, i suvoća, i vlaga, Bog uobličio Adama. A iz kog razloga je Bog načinio Adama od ova četiri sastojka ako ne [da pokaže] da sve što je u svetu treba da mu, kroz njih, bude podređeno? Uzeo je zrno zemlje da bi mu bilo potčinjeno sve u prirodi što je sazdano od zemlje; i kap vode da bi njegovo bilo sve što je u morima i rekama; i dah vazduha da bi mu bile date sve vrste [stvorenja] koje lete vazduhom; i žegu ognja da bi mu sva bića koja su po prirodi ognjena, i nebeske vojske, bili pomoćnici.

Bog je uobličio Adama svojim svetim rukama, po sopstvenom obrazu i podobiju, a kada anđeli videše Adamov slavni izgled, silno ih pokrenu lepota njegova. Jer videše [Fol. 5a, col. 2] lik njegovog lica kako gori slavnim sjajem poput sunčevog kruga, i svetlost njegovih očiju beše kao svetlost sunca, a obličje njegovog tela beše kao blistanje kristala. I p. 53 kada se ispravio u punoj visini i stao uspravno u središtu zemlje, postavio je svoje noge na ono mesto na kome beše podignut Krst našeg Iskupitelja; jer Adam je stvoren u Jerusalimu. Tu je bio zaogrnut odeždom vladarstva, i tu mu je na glavu bio postavljen venac slave, tu je bio postavljen za cara, i sveštenika, i proroka, tu ga je Bog posadio na njegov časni presto, i tu mu je Bog dao vlast nad svim stvorenjima i stvarima. I sve divlje zveri, i sva stoka, i ptice pernate behu sabrane, i prolazile su pred Adamom, a on im je davao imena; i one prignuše glave pred njim; i sve u prirodi ga je obožavalo [Fol. 5b, col. 1] i pokoravalo mu se. I anđeli i vojske nebeske čuše glas Božiji koji mu govori: „Adame, gle, učinio sam te carem, i sveštenikom, i prorokom, i gospodarom, i glavom, i upraviteljem svega što je načinjeno i stvoreno; i biće ti potčinjeni, i biće tvoji, i dao sam ti vlast nad svime što sam stvorio.” A kada anđeli čuše ovaj govor, svi prignuše kolena i obožavahu Ga.

[NAPOMENE.–Jevreji smatraju da se reči „Hodite, načinimo čoveka” odnose na Boga i p. 54 anđele, ali oci Sirijske crkve razumeju da Bog ukazuje na tri Lica Trojstva. Neki oci veruju da je Adam uobličen ujutru šestoga dana, izvan Raja, dok drugi misle da se stvaranje Adama zbilo uveče u Raju. Po jednima, Raj je stvoren pre sveta, a po drugima trećega dana. Bar Hebreus kaže da je Adam stvoren u petak prve sedmice meseca Nîsâna (aprila), prvog meseca prve godine sveta. Egipatska i etiopska crkva imaju predanje da anđeli nisu svi stvoreni u isto vreme. Veliki arhanđel Mihailo, koji se naziva „Anđeo lica”, i sav njegov čin anđela stvoreni su u prvi čas petka, Sveštenici u drugi, Prestoli u treći, Vlasti (ili Sultâni) u četvrti, Gospodi u peti, Sile u šesti, Desetine hiljada u sedmi, Upravitelji u osmi, Gospodari u deveti. Posle Upravitelja stvoren je čin anđela kojima je upravljao Satana, a zatim deseti čin.

Prema koptskom predanju sačuvanom u spisu Discourse on Abbatôn, the Angel of Death, koji je napisao Timotej, arhiepiskop Rakotija (Aleksandrije), glinu od koje je Adam načinjen doneo je anđeo Mûrîêl iz Zemlje istoka. p. 55 Kada je Bog načinio njegovo telo, ostavio ga je da leži četrdeset dana i četrdeset noći ne udahnuvši u njega dah. Na molbu našeg Gospoda, koji je obećao da će postati Adamov zastupnik i sići u svet, Bog je tri puta udahnuo u Adamove nozdrve dah života, govoreći: „Živi! Živi! Živi! po obrascu mog Božanstva.” Nato Adam ustade, i obožavaše Oca, govoreći: „Gospode moj i Bože moj.” (Budge, Coptic Martyrdoms, str. 482.)]

[POBUNA SATANE I BITKA NA NEBU.]

A kada knez nižeg reda anđela vide kakvo je veliko veličanstvo dato Adamu, pozavide mu od toga dana i ne htede da ga obožava. I reče svojim vojskama: „Nemojte ga obožavati i nemojte ga hvaliti sa anđelima. Dolikuje da vi mene obožavate, jer ja sam oganj i duh; a ne da ja obožavam stvar od praha, koja je oblikovana od sitnoga praha.” I Buntovnik, razmišljajući o tome [Fol. 5b, col. 2], ne htede da se pokori Bogu, i svojom slobodnom voljom proglasi svoju nezavisnost i odvoji se od Boga. Ali beše zbrisan sa neba i pade, a njegov pad i pad sve njegove družine sa neba zbi se p. 56 šestoga dana, u drugi čas dana. I odežda njihovog slavnog stanja bi sa njih svučena. I ime mu se prozva „Sâtânâ” jer je skrenuo [sa pravog puta], i „Shêdâ” jer je izbačen, i „Daiwâ” jer je izgubio odeždu svoje slave. I gle, od toga vremena do današnjeg dana, on i sve njegove vojske lišeni su svoje odežde, i idu nagi i imaju užasna lica. A kada Sâtânâ beše izbačen sa neba, Adam bi uzdignut da bi se uzneo u Raj na ognjenim kolima. I anđeli su išli pred njim pevajući hvale, i serafimi su mu pripisivali svetost, a heruvimi blagoslov; i uz klicanje radosti i hvale Adam uđe u [Fol. 6a, col. 1] Raj. I čim je Adam ušao u Raj, bi mu zapoveđeno da ne jede sa [jednog] drveta; njegov ulazak u nebo zbio se u treći čas dana uoči subote (tj. u petak ujutru).

[NAPOMENE.–Oci egipatske i etiopske crkve obrađuju priču o padu Satane veoma podrobno. Po njima, Satana, ili Satnâêl, beše silno zadivljen lepotom i sjajem sunca i meseca, i četvrtoga dana sedmice reče u sebi da će postaviti svoj presto iznad zvezda p. 57 i izjednačiti se s Bogom. Nedelju dana posle stvaranja Adama, Satana je objavio rat vojskama Svemogućeg Boga. Njima je zapovedao Mihailo i sastojale su se od 120.000 konjanika, 600.000 štitonoša, 700.000 oklopljenih konjanika na ognjenim kolima, 700.000 nosilaca baklji, 800.000 anđela sa ognjenim bodežima, 1.000.000 praćkaša, 500.000 nosilaca ognjenih sekira, 300.000 nosilaca ognjenih krstova i 400.000 nosilaca svetiljki. Anđeli podigoše bojne pokliče i započeše borbu, ali Satana jurnu na njih i rasu ih; oni se ponovo postrojiše, ali Satana ponovo jurnu na njih i natera ih u beg. Tada Bog dade anđelima Krst svetlosti, na kome je stajao natpis: „U ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha.” A kada su pod ovim Krstom napali vojske tame, Satana klonu, i on i njegove snage se povukoše, a Mihailo ih zbaci dole u pakao. Abisinijska legenda kaže da je Satana bio visok 1.700 lakata, njegova ruka duga 70 lakata, a stopalo 7.000 lakata; usta su mu bila široka 40 lakata, lice mu je bilo široko koliko put jednoga dana, a dužina njegovih obrva iznosila je put od tri dana. [Iz the Book of the Mysteries of Heaven and Earth.] Praobrazac velike bitke na nebu između sila svetlosti i tame nalazi se u p. 58 drevnim egipatskim religijskim tekstovima, u više od jednog oblika. U najstarijem obliku Set, , Đavo, buni se protiv Her-ura, , boga neba, čiji su glavni simboli sunce i mesec, i biva potpuno poražen. U sledećem obliku Set napada boga sunca R¯a, , i biva od njega uništen; veliki Setov saveznik, zvani ¯Apep (Apôphis), , i svi njegovi zlodusi i đavoli (Sebau), , poražavaju se i spaljuju svakodnevno. U još jednom obliku Set ratuje protiv Horusa, sina Ozirisovog, i protiv samog Ozirisa, i biva potpuno poražen. Koptska verzija legende pozajmljena je iz starih hijeroglifskih tekstova, a zatim pohrišćanjena. Uporedi sledeće:– Kada je Satana video Adama kako sedi na velikom prestolu, sa vencem slave na glavi i žezlom u ruci, i sve anđele kako ga obožavaju, ispuni se gnevom. A kada mu je Bog rekao: „Priđi i ti, jer ćeš obožavati moj obraz i podobije”, Satana je to odbio i, zauzevši oholo i drsko držanje, rekao je: „Dolikuje da on mene obožava, jer ja sam postojao pre nego što je on nastao.” Kada je Otac video njegovo nadmeno držanje, znao je da su Satanina zloba p. 59 i pobuna dostigle svoj vrhunac. Zapovedio je nebeskim vojnicima da mu oduzmu pisano ovlašćenje koje mu beše u ruci, da mu svuku oklop i da ga zbace sa neba na zemlju. Satana je bio najveći od anđela, i Bog ga je postavio za vrhovnog zapovednika nebeskih vojski, a u ispravi koju je Satana držao u ruci bila su zapisana imena svih anđela pod njegovom komandom. Znajući njihova imena, njegova vlast nad njima bila je potpuna. Kada je Bog video da anđeli oklevaju da mu oduzmu ispravu, zapovedio im je da donesu oštar srp i da ga probodu s jedne i s druge strane, kroz celo telo do kičme i lopatica; i Satana više nije mogao da stoji uspravno. I heruvim ga udari, i polomi mu krila i rebra, i pošto ga je učinio nemoćnim, zbaci Satanu sa neba na zemlju. Tada on postade Arhiđavo i vođa onih koji su sa njim izbačeni sa neba i koji su otada bili đavoli. (Iz: Budge, Coptic Martyrdoms, str. 484.)]

[STVARANJE EVE.]

I Bog spusti san na Adama i on zaspa. I Bog uze rebro iz slabina na desnoj strani Adamovoj, i od njega načini Khâwâ (tj. Evu); a kada se Adam probudio i ugledao Evu, p. 60 veoma joj se obradovao. I Adam i Eva behu u Raju, odeveni slavom i blistajući od hvale tri časa. A taj Raj beše smešten na visokom vencu brda, i beše trideset pedalja – po meri duha – viši od svih visokih planina, i okruživao je celu zemlju.

[NAPOMENE.–Bog nije načinio Evu od zemlje, da se ne bi smatrala nečim što je po prirodi tuđe Adamu; i nije je uzeo sa Adamovih prednjih delova, da se ne bi uzdizala protiv njega; ni sa njegovih zadnjih delova, da ne bi bila smatrana prezrenom; ni sa njegove desne strane, da ne bi imala prvenstvo nad njim; ni sa njegove glave, da ne bi tražila vlast nad njim; ni sa njegovih nogu, da ne bi bila gažena i prezrena u očima svoga muža; nego [ju je uzeo] sa njegove leve strane, jer je bok mesto koje spaja i sjedinjuje i prednju i zadnju stranu (Book of the Bee, poglavlje xiv, i Bar Hebreus, Ausar Râzê). Dalje, Bog nije uobličio Evu od Adamove glave, da ne bi ponosito nosila glavu; ni od njegovog oka, da ne bi bila radoznala; ni od njegovog uha, da ne bi prisluškivala; ni od njegovih usta, da ne bi ogovarala; p. 61 ni od njegovog srca, da ne bi bila svadljiva; ni od njegove ruke, da ne bi sve dodirivala rukom; ni od njegovih nogu, da ne bi lutala unaokolo (Berêshîth Rabbah na Postanje 2:23).]

[SIMBOLIKA EDENA.] A Eden je Sveta Crkva, a Crkva [Fol. 6a, col. 2] je milosrđe Božije, koje je nameravao da prostre na sinove ljudske. Jer Bog je, po svom predznanju, znao šta je Satana smislio protiv Adama, i zato je unapred postavio Adama u naručje svoga milosrđa, kao što blaženi David peva o njemu u Psalmu (90), govoreći: „Gospode, Ti si nam bio prebivalište kroz sve naraštaje”, to jest: „Učinio si da naše prebivalište bude u Tvome milosrđu.” A moleći Boga za iskupljenje sinova ljudskih, David reče: „Seti se Crkve svoje, koju si stekao u drevna vremena” (Psalam 74:2), to jest: „[Seti se] svoga milosrđa, koje ćeš prostreti nad naš slabašni rod.” Eden je Sveta Crkva, a Raj koji beše u njemu jeste zemlja počinka i nasledstvo života, koje je Bog pripremio za svu svetu decu ljudsku. I zato što [Fol. 6_b_, col. 1] Adam beše sveštenik, i car, i prorok, Bog ga uvede u Raj da služi u Edenu, p. 63 Svetoj Crkvi, kao što blaženi čovek Mojsije svedoči o njemu, govoreći: „Da bi služio Bogu svešteničkim služenjem uz hvalu, i da bi držao onu zapovest koja mu beše poverena milosrđem Božijim” (Postanje 2:15, 16 ?). I Bog učini da Adam i Eva prebivaju u Raju. Istinita je ova reč i objavljuje istinu: ono Drvo života koje beše usred Raja predoznačavalo je Krst iskupljenja, koji je istinsko Drvo života, i on beše postavljen u sredinu zemlje.

[SATANIN NAPAD NA ADAMA I EVU.]

A kada Satana vide da su Adam i Eva srećni i radosni u Raju, tog Buntovnika ljuto pogodi zavist, i ispuni se gnevom. I otide i nastani se u zmiji, i podiže je, i učini da poleti kroz vazduh do obronaka gore [Edena] na kojoj beše Raj [Fol. 6_b_, col. 2]. A zašto je Satana ušao u telo zmije i sakrio se u njemu? Zato što je znao da je njegov izgled odvratan i da bi Eva, ako bi videla njegovo obličje, smesta pobegla pred njim. A čovek koji bi hteo da nauči pticu grčkom jeziku – a ptica koja može da nauči ljudski govor p. 64 zove se „babbaghah” (tj. papagaj) – najpre donese veliko ogledalo i postavi ga između sebe i ptice. Zatim počinje da govori ptici, i čim papagaj čuje čovekov glas, okreće se, a kada vidi sopstveno obličje [odraženo] u ogledalu, odmah biva zadovoljan, jer zamišlja da mu govori drugi papagaj. Tada rado prikloni uho i sluša reči čoveka koji mu govori, i postaje željan da uči i da govori grčki. Na taj način (tj. s ciljem da Evu navede da poveruje kako joj govori zmija) Satana uđe i nastani se u zmiji, i vrebaše priliku, i [kada] vide Evu samu [Fol. 7_a_, col. 1], pozva je po imenu. A kada se ona okrete prema njemu, vide sopstveno obličje [odraženo] u njemu, i razgovaraše s njim; i Satana je zavede svojim lažljivim rečima, jer je priroda žene meka (ili popustljiva).

A kada je Eva od njega čula o tom drvetu, smesta brzo potrča k njemu, i ubra plod neposlušnosti sa drveta prestupa zapovesti, i jede. Tada se odmah nađe svučena i naga, i vide mrskost svoje sramote, i pobeže p. 65 naga, i sakri se u drugo drvo, i pokri svoju golotinju njegovim lišćem. I povika Adamu, i on dođe k njoj, i ona mu pruži nešto od ploda od koga je jela, i on takođe jede od njega. A kada je jeo, i on postade nag, i on i Eva načiniše sebi pojaseve oko bedara od lišća smokvinog; i behu odeveni u te pojaseve sramote tri [Fol. 7_a_, col. 2] časa. U podne primiše [svoju] presudu propasti. I Bog im načini haljine od kože koja beše oguljena sa drveća, to jest od kore drveća, jer je drveće koje beše u Raju imalo meku koru, mekšu od visona i svile od kojih se izrađuju odeće koje nose carevi. I Bog ih obuče u tu meku kožu, koja beše tako prostrta preko tela nemoći.

[NAPOMENE.–Oci etiopske crkve naglašavaju teškoću na koju je Satana naišao pri ulasku u Raj. Znao je da ne može izvesti svoj plan da upropasti Adama ako u Raj uđe u sopstvenom obličju, i odlučio je da mora poprimiti obličje neke ptice, životinje ili gmizavca da bi uspeo. Obratio se beloj ptici Arzel, i zelenoj ptici Besel, i jednoj crvenoj ptici, ali je svaka odbila da ga odnese na mesto gde beše Eva. Zatim se obratio p. 66 slonu, i lavu, i leopardu, i hijeni, i divljem vepru; prva četvorica odsečno odbiše da učine ono što je Satana želeo, a divlji vepar pokuša da ga probode svojim kljovama. Na to Satana pobeže. Potom otide životinji Sereg, koja beše opštepoznata kao „kopač grobova”, ali ta životinja odbi da mu pomogne, a onda Satana priđe životinji zvanoj „Taman”, „čiji je prednji deo bio kao kamilje mladunče”. To stvorenje pristade da mu pomogne i, uzjahavši mu na leđa, Satana uđe u Raj i stade pred Evu. Zmija postade njegov glasnogovornik, a Eva ga posluša i jede od ploda. Prema „Book of the Mysteries of Heaven and Earth”, drvo se zvalo „Sezen”, a svaki grozd ploda sadržao je 150.000 zrna, ili bobica. Opisano je kao veliko i lepo drvo, i poistovećeno je sa „Sendâlê”, odnosno sa sandalovinom. Prema istim autoritetima, Drvo života beše praobrazac Krsta na kome je naš Gospod bio raspet.]

[Adamov boravak u Raju.]

U treći čas dana Adam i Eva se uzneše u Raj, i tri časa uživahu u njegovim dobrima; tri časa behu u stidu i sramoti, a u p. 67 deveti čas zbi se njihovo izgnanje iz Raja. A dok su žalosni izlazili, Bog progovori Adamu, i ohrabri ga, i reče mu: „Ne budi žalostan, Adame, jer ću ti vratiti tvoje nasledstvo. Gle, vidi koliko sam te voleo, jer iako sam prokleo zemlju zbog tebe, ipak sam te izuzeo od dejstva prokletstva. Što se tiče zmije [Fol. 7_b_, col. 1], sputao sam joj noge u njenom trbuhu i dao sam joj prah zemaljski za hranu; a Evu sam podvrgao jarmu služenja. Pošto si prestupio moje zapovesti, izađi, ali ne budi tužan. Po ispunjenju vremena koja sam odredio da budete u izgnanstvu izvan [Raja], u zemlji koja je pod prokletstvom, gle, poslaću svoga Sina. I On će sići [sa neba] radi tvoga iskupljenja, i nastaniće se u Devici, i obući će telo [od mesa], i kroz Njega će se izvršiti iskupljenje i povratak za tebe. Ali zapovedi svojim sinovima i naredi im da tvoje telo posle tvoje smrti balsamuju smirnom, kasijom i stakte. I neka te polože u ovu pećinu, u kojoj vas danas nastanjujem, do vremena kada se zbude vaše izgnanje iz predela Raja u onu zemlju koja je izvan njega. I ko god bude ostao u one dane, neka p. 68 tvoje telo ponese sa sobom, i [Fol. 7_b_, col. 2] neka ga položi na mesto koje ću mu pokazati, u središtu zemlje; jer na tom mestu izvršiće se iskupljenje za tebe i za svu tvoju decu.” I Bog otkri Adamu sve što će Sin pretrpeti radi njega.

[Adamovo izgnanje iz Raja.] A kada Adam i Eva izađoše iz Raja, vrata Raja se zatvoriše, a pored njih stade heruvim koji nosi mač sa dve oštrice. [Prema Book of the Bee, heruvim, ili, kako neki misle, „strašno obličje obdareno telom”, beše naoružan kopljem i mačem, od kojih je svaki bio načinjen od ognja.] I Adam i Eva siđoše u . . . . . . . duha preko planina Raja, i nađoše pećinu na vrhu planine, i uđoše i sakriše se u njoj. [NAPOMENE.–Kada su Adam i Eva napustili Raj, više nisu imali voća ni vina ni hleba ni mesa da se time hrane, već su živeli od kuvanog žita i povrća i zemaljskog bilja, od kojih su jeli oskudno. Štaviše, četvoronožne zveri i ptice i gmizavci pobuniše se protiv njih, a neki od njih postadoše njihovi neprijatelji i protivnici. Book of the Bee (poglavlje xvii. https://sacred-texts.com/chr/bb/bb17.htm)] p. 69 A Adam i Eva behu devstveni, i Adam poželi da pozna Evu, ženu svoju. I Adam uze sa obronaka planine Rajske zlato, i smirnu, i tamjan, i položi ih u pećinu, i blagoslovi pećinu, i osveti je da bude dom molitve za njega i njegove sinove. I nazva pećinu „ME`ÂRATH GAZZÊ” (tj. „PEĆINA BLAGA”) [Fol. 8_a_, col. 1].

Tako Adam i Eva siđoše sa te svete planine [Edena] na padine koje behu ispod nje, i tamo Adam pozna Evu, ženu svoju. [Beleška na margini rukopisa kaže da je Adam poznao Evu trideset godina nakon što su izašli iz Raja.] I Eva zatrudne i rodi Kaina i Lebhûdhâ, njegovu sestru, sa njim; i Eva ponovo zatrudne i rodi Hâbhîla (Avelja) i Kelîmath, njegovu sestru, sa njim. [Book of the Bee čini Kelîmath Kainovom sestrom bliznakinjom, a Lebhûdhâ Aveljevom sestrom bliznakinjom.] A kada deca odrastoše, Adam reče Evi: „Neka Kain uzme za ženu Kelîmath, koja je rođena sa Aveljem, a neka Avelj uzme za ženu Lebhûdhâ, koja je rođena sa Kainom.” A Kain reče Evi, majci svojoj: „Ja ću uzeti za ženu svoju sestru bliznakinju Lebhûdhâ, a neka Avelj uzme za ženu svoju sestru bliznakinju Kelîmath”; a Lebhûdhâ beše lepa. Kada Adam ču ove reči, koje mu p. 70 behu krajnje neugodne, reče: „Biće prestup zapovesti da uzmeš [za ženu] svoju sestru, koja je rođena s tobom. Pa ipak, uzmite sebi plodove drveća i jagnjad ovaca, i popnite se na vrh [Fol. 8_a_, col. 2] ove svete planine. Zatim uđite u Pećinu blaga, i prinesite svoje prinose, i izgovorite svoje molitve, i tek onda ćete se sjediniti sa svojim ženama.” I dogodi se da je, dok su Adam, prvi sveštenik, i Kain i Avelj, njegovi sinovi, išli na vrh planine, Satana ušao u Kaina [i nagovorio ga] da ubije Avelja, brata svoga, zbog Lebhûdhâ; a pošto je njegov prinos bio odbačen i nije bio primljen pred Bogom, dok je Aveljev prinos bio primljen, Kainova zavist prema bratu Avelju se povećala. A kada siđoše u ravnicu, Kain ustade na svoga brata Avelja i ubi ga udarcem kamena kremena. Tada Kain smesta primi presudu smrti umesto prokletstava, i postade begunac i lutalica u sve dane svoga života. I Bog ga otera u izgnanstvo u jedan deo šume Nôdh, i Kain uze za ženu svoju sestru bliznakinju i tamo načini svoje prebivalište.

[NAPOMENE.–Adam odnese Avelja u Pećinu blaga i tamo ga sahrani, i postavi p. 71 pored tela svetiljku koja je gorela dan i noć. Avelj je imao petnaest i po godina kada ga je ubio Kain, koji je imao sedamnaest i po godina. Adam i Eva oplakivali su Avelja, u velikoj tuzi, sto četrdeset dana. Book of Adam and Eve (II, 1.)]

Komentar

Ispitivanje hrišćanskih basni poput gornje pokazuje van svake razumne sumnje da je Muhamed svoje izmišljotine pokrao od njih. Na primer, tvrdnja da je Satana zavideo Adamu, zbog čega je odbio da ga obožava kao Božiji obraz, ili da je Bog stvorio Adama sopstvenim rukama – sve se to nalazi u Kuranu:

„Kada je anđelima tvoj Gospodar rekao: „Stvoriću čoveka od gline, pa kad mu upotpunim oblik i u njega udahnem život, vi mu se poklonite!” Anđeli su se, svi do poslednjeg, zajedno poklonili, osim Sotone - on se uzoholio i postao nevernik. „O Sotona!“ Reče Allah, „šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam Ja Svojim dvema rukama stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?“ „Bolji sam od njega“, reče on, „mene si stvorio od vatre, a njega od gline.“ „Izlazi onda iz Raja!“ Reče Allah, „proklet da si! Moje će prokletstvo da te prati do Sudnjeg dana!“ „Gospodaru moj!“, reče on, „daj mi vremena do dana kada će oni da budu oživljeni!“ „Daje ti se vremena“, reče Allah, do dana već određenog.“ „Tako mi Tvoga dostojanstva“, reče Sotona, „sigurno ću sve da ih navedem na stranputicu, osim među njima Tvoje iskrene sluge!“ „Ovo je istina a istinu govorim“, reče Allah, „sigurno ću svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, da napunim Pakao!““ S. 38:71-85 Arberry

Stoga su nevernici bili u pravu što su Muhamedove „objave” bile ništa drugo do mitovi drevnih ljudi za koje je on tvrdio da su mu poslati od njegovog boga:

„Oni koji ne veruju govore:“Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu”, i time čine nepravdu i potvoru. I govore: „To su izmišljotine drevnih naroda koje je on prepisao, pa mu se kazuju jutrom i večeri.“ Reci: „Objavljuje ga Onaj Koji zna tajne nebesa i Zemlje; On oprašta grehe i milostiv je.“ S. 25:4-6 Arberry