„Satanski stihovi“ razotkrivaju Muhameda kao lažnog proroka, 1. deo

Prema najranijim i najpouzdanijim islamskim izvorima, sledeći kuranski odlomak,

„Šta mislite o Latu i Uzau?! I onom trećem, Menatu?! Zar za vas da su sinovi, a za Njega kćeri?! To je onda nepravedna podela. To su samo imena koja ste kipovima nadenuli vi i vaši preci; Allah o njima nije poslao nikakav dokaz; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim njihove duše žude, a već im je došla Uputa od njihovog Gospodara.“ S. 53:19-23 A. Yusuf Ali

prvobitno je sadržao Muhamedove izjave u kojima hvali ove lažne boginje, koje su pagani obožavali kao banat Allah („Alahove kćeri“):

„Mudžahid je rekao: Hvalio je njihove bogove i pominjao ih, i oni behu oduševljeni.“

(Abu Ishaq al-Tha’labi, al-Kashf wa al-Bayan fi Tafsir al-Quran, tefsir Kurana 17:73)

Muhamed je kasnije promenio mišljenje i osudio svoje saplemenike zbog obožavanja ovih božanstava, tvrdeći da je isprva bio prevaren i nadahnut od Satane da pomisli kako mu je njegov bog zapovedio da veliča ove idole.

Sledeći izveštaji pružaju dodatne pojedinosti:

I nismo pre tebe poslali nijednog poslanika rasūl — a to je prorok kome je zapoveđeno da prenese Poruku — niti proroka nabī — onoga kome nije zapoveđeno da išta prenese — a da mu, kada bi učio sveti spis, Satana ne bi ubacio u njegovo učenje ono što nije iz Kurana, ali što bi onima kojima je on prorok bio poslat bilo ugodno. Prorok s je, tokom skupa ljudi iz Kurejša, nakon što je proučio sledeće stihove iz sūrat al-Najm „Šta mislite o Latu i Uzau?! I onom trećem, Menatu?!“ 53:19-20 dodao, usled toga što mu ih je Satana ubacio na jezik a da on, prorok, toga nije bio svestan, sledeće reči: ‚ono su visokoleteće ždralice al-gharānīq al-‘ulā i zaista se njihovo posredovanje može očekivati‘, i tako su oni, ljudi iz Kurejša, time bili oduševljeni. Gavrilo ga je, međutim, kasnije obavestio njega, proroka o tome da je to Satana ubacio na njegov jezik, i on se ožalostio zbog toga; ali je potom utešen ovim stihom, da bi bio uveren u Božje zadovoljstvo time: Bog ukida poništava sve što je Satana ubacio, zatim Bog potvrđuje Svoje objave. A Bog zna za Satanino ubacivanje onoga što je pomenuto, i Mudar je u tome što njemu, Satani, omogućava da čini takve stvari, jer On čini šta god hoće. (Tafsir al-Jalalayn, Kuran 22:52: https://altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=22&tAyahNo=52&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje i podvlačenje su moji)

„Pre tebe, Mi nijednog poslanika i verovesnika nismo poslali a da Sotona nije, kad bi on kazivao, u njegovo kazivanje nešto ubacio.“ [22:52]. Komentatori Kurana rekoše: „Kada je Alahov poslanik video da ga njegov narod izbegava, ožalostio se zbog njihovog odbacivanja poruke koju im je doneo, i potajno je poželeo da mu Alah, uzvišen je On, objavi nešto što bi njega i njegov narod približilo jedno drugome, budući da je žarko želeo da ih vidi kako prihvataju veru. Jednoga dana sedeo je na jednom od kurejšijskih skupova koji je privukao veliki broj njihovih pripadnika, i poželeo je da mu Alah, uzvišen je On, toga dana ne objavi ništa što bi ih odbilo od njega. Alah, uzvišen je On, objavio mu je tada suru al-Nedžm „Tako Mi zvezde kad zalazi,“ [sura 53]. Alahov poslanik ju je učio, ali kada je stigao do „Šta mislite o Latu i Uzau?! I onom trećem, Menatu?!“ [53:19-20], đavo mu je stavio na jezik ono što je POTAJNO ŽELEO I ČEMU SE NADAO, i on reče: ‚Ovo su moćne ždralice (gharaniq) i njihovo posredovanje se očekuje‘. Kada su Kurejšije to čule, veoma su se obradovale. Alahov poslanik je nastavio da uči do kraja sure, a zatim je pao ničice. Svi muslimani su ga sledili i pali ničice, a pali su ničice i svi prisutni idolopoklonici. Svi koji su bili prisutni, bilo musliman bilo nevernik, pali su ničice osim al-Walida ibn al-Mughiraha i Abu Uhyahaha Sa’ida ibn al-‘Asa, koji su bili suviše poodmaklih godina i nisu mogli da padnu ničice, nego su obojica zgrabili šaku prašine i na nju stavili čela. Kurejšije su se potom razišle, zadovoljne onim što su čule. Rekoše: ‚Muhamed je pomenuo naše idole pohvalnim rečima. Znamo da Alah daje život i uzima ga, On stvara i daje opskrbu, ali ovi naši idoli će posredovati za nas kod Njega. Sada kada ih je Muhamed PRIDRUŽIO, svi smo uz njega‘. Te večeri, Gavrilo je došao Alahovom poslaniku i rekao: ‚Šta si to učinio? Učio si ljudima ono što ja nisam doneo od Alaha, slavljen je On, i rekao si ono što ti ja nisam rekao‘.

(‘Alī ibn Ahmad al-Wahidi, Asbab al-Nuzul, Kuran 22:52: https://altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=86&tSoraNo=22&tAyahNo=52&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje, verzal i podvlačenje su moji)

Alahov poslanik se osetio veoma ožalošćenim i silno se uplašio Alaha. I tako je Alah, uzvišen je On, objavio ovaj stih, na šta Kurejšije rekoše: ‚Muhamed se pokajao zbog onoga što je rekao o položaju naših idola u odnosu na Alaha‘. I postadoše još neprijateljskiji nego pre“. Abu Bakr al-Harithi nas je obavestio> Abu Bakr Muhammad ibn Hayyan> Abu Yahya al-Razi> Sahl al-‘Askari> Yahya> ‘Uthman ibn al-Aswad> Sa’id ibn Jubayr, koji je rekao: „Alahov poslanik je proučio „Šta mislite o Latu i Uzau?! I onom trećem, Menatu?!“ na šta mu je đavo nabacio na jezik: ‚Ovo su moćne ždralice i njihovo posredovanje se očekuje‘. Idolopoklonici behu zadovoljni. Rekoše: ‚Pomenuo je naše idole‘. Zatim je Gavrilo došao Alahovom poslaniku i rekao: ‚Prouči mi ponovo Alahov govor‘. Kada mu ga je proučio, Gavrilo reče: ‚Što se ovoga tiče, ja ga nisam doneo; ovo je od đavola‘. I tako je Alah, uzvišen je On, objavio „Pre tebe, Mi nijednog poslanika i verovesnika nismo poslali a da Sotona nije, kad bi on kazivao, u njegovo kazivanje nešto ubacio. Allah bi uklonio ono što bi Sotona ubacio, a zatim bi učvrstio Svoje reči,““. (Isto: https://altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=86&tSoraNo=22&tAyahNo=52&tDisplay=yes&Page=2&Size=1&LanguageId=2; podebljanje i verzal su moji)

Kada je Božji poslanik bio u Meki, proučio im je [qara’a]: „Tako Mi zvezde kad zalazi,“ Kada je stigao do: „Šta mislite o Latu i Uzau?! I onom trećem, Menatu?!“, on reče: „Zaista, njihovo posredovanje treba očekivati [inna shafa ‘ata-ha turtaja]“ – Božji poslanik je to učinio nesmotreno [wa-saha rasul Allah].

Mušrici, „za one u čijim srcima je bolest“ [alladhina fi qulub-him marad], sretoše ga i pozdraviše ga i behu time veoma obradovani. On im reče: „Ali to je bilo od Satane! [inna-ma dhalika min al-shaytan]****.“ I Bog objavi: „I nismo pre tebe poslali nijednog Poslanika ni Proroka, a da mu, kada bi tamanna, Satana (nešto) u njegovu umniyyah, a onda Bog uklanja ono što je Satana ubacio.“

Gornja verzija se pojavljuje u al-Tabarijevom Tafsiru, 17:189, sa sledećim prenosom: Yunus b. ‘Abd al-A’la al-Misri (170-264) – ‘Abd Allah b. Wahb al-Misri (125-197) – Yunus b. Yazid al-Ayli (u. 160) – Muhammad b. Shihab al-Zuhri (51-124) – Abu Bakr b. ‘Abd al-Rahman b. al-Harith (23-95).

Navodi ga i Abu Ja’far al-Nahas al-Misri (u. 328) u al-Naskh wa al-mansukh (1:448-449 i 2:527-528) sa sledećim lancem: Al-Layth b. Sa’d al-Misri (94-175) – Yunus b. Yazid – al-Zuhri – Abu Bakr b. ‘Abd al-Rahman.

Ono što gornju pripovest čini značajnom za našu raspravu jeste to što se ona smatra sahih mursal izveštajem, tj. izveštajem u kome su prenosioci pouzdani, ali koji ne seže do nekog Muhamedovog druga, nego do jednog od njihovih sledbenika.

Al-Suyuti je ovo naveo od al-Tabarija, a takođe i od ‘Abda b. Humayda al-Kissija/al-Kishshija/al-Kashshija al-Samarqandija (170-e–249) (Al-Durr, 6:66), navodeći da su mursal sahih al-isnad. Vodeći hadiski učenjak iz 9. veka Ibn Hajar al-‘Asqalani dao je istu ocenu (Fath al-bari fi Sahih al-Bukhari [Shirkat al-Taba’ah al-Fanniyyah al-Muttahidah, Kairo, Egipat], 18:40). Čak je i pokojni čuveni salafijski hadiski učenjak Al-Albani, Majaniq, 9, prihvatio ovu ocenu, iako je odbacio njenu istoričnost zbog činjenice da je reč o mursal izveštaju.

A evo i druge verzije istog događaja:

Božji poslanik je proučio [qara’a]: „Šta mislite o Latu i Uzau?! I onom trećem, Menatu?!“ a Satana mu je nabacio na jezik [fa-alqa al-shaytan ‘ala lisani-hi]: „Ono su (visoko) leteće ždralice: njihovo posredovanje treba očekivati! [tilka al-gharaniq al-‘ula wa shafa’atu-hunna turtaja].“

I Mušrici behu time veoma obradovani i rekoše: „Pomenuo je naše bogove.“ Zatim mu je došao Gavrilo i rekao: „Prouči mi [iqra’ ‘alayya] ono što sam ti doneo!“ I on je proučio: „„Šta mislite o Latu i Uzau?! I onom trećem, Menatu?!“ Ono su visokoleteće ždralice: njihovo posredovanje se očekuje!“ On (Gavrilo) reče: „Ovo ti ja nisam doneo! Ovo je od Satane [ma ataytu-ka bi-hadha hadha ‘an al-shaytan]****“; ili reče: „Ovo je od Satane! Ovo ti nisam doneo“ [aw qala hadha min al-shaytan lam ati-ka bi-ha].

I Bog objavi: „Nismo pre tebe poslali nijednog Poslanika ni Proroka, a da mu, kada bi tamanna, Satana nije ubacio nešto u njegovu umniyyah“, do kraja stiha.

Ovo predanje se navodi iz Tafsira Ibn Mardawayha (323-410. po Hidžri) u kasnijoj zbirci hadisa, naime u Mukhtarah al-Diya’ al-Maqdisija (537-634), sa lancem koji seže do Ibn Abbasa:

Ahmad b. Musa Ibn Mardawayh al-Isbahani – njegov otac, Musa b. Mardawayh al-Isbahani (u. 360) – Ibrahim b. Muhammad b. Mattawayh al-Isbahani (u. 302) – Muhammad b. ‘Ali al-Muqri’ al-Baghdadi (u. 300) – Ja’far b. Muhammad al-Tayalisi al-Baghdadi (u. 282) – Ibrahim b. Muhammad b. ‘Ar’arah al-Basri al-Baghdadi (u. 231) – Abu ‘Asim al-Nabil al-Dahhak b. Makhlad al-Makki al-Basri (u. 212) – ‘Uthman b. al-Aswad al-Makki (u. 150) – Sa’id b. Jubayr – Ibn ‘Abbas. (Diya’ al-Din Abu ‘Abd Allah Muhammad b. ‘Abd al-Wahid b. ‘Abd al-Rahman al-Hanbali al-Maqdisi, al-Ahadith al-mukhtarah aw al-mustakhraj min al-ahadith al-mukhtarah mim-ma lam yukhrij-hu al-Bukhari wa Muslim fi sahihay-hima, priredio ‘Abd al-Malik b. Abd Allah b. Duhaysh [Maktabat al-Nahdah al-Hadithah, Meka], str. 1990-1993). (1)

Al-Suyuti takođe navodi ovaj hadis i neposredno od Ibn Mardawayha, tvrdeći da je njegov lanac sačinjen od pouzdanih prenosilaca (sanad rijalu-hu thiqat; up. al-Durr 6:65), i preko navoda Ibn Mardawayha kod al-Diya al-Maqdisija. Zapravo, Ja’far b. Muhammad al-Tayalisi al-Baghdadi, Ibrahim b. Muhammad b. ‘Ar’arah al-Basri al-Baghdadi, Abu ‘Asim al-Nabil al-Dahhak b. Makhlad al-Makki al-Basri i ‘Uthman b. al-Aswad al-Makki smatraju se besprekornim prenosiocima i, kako se čini, bili su muhaddithun (učenjaci hadisa). ‘Uthman b. al-Aswad je takođe bio poznat po tome što je učio kod dvojice istaknutih mufassiruna (komentatora), naime kod Mujahida b. Jabra i ‘Atiyyaha b. Sa’da al-‘Awfija. Štaviše, Ibn Hajar al-Asqalani je smatrao da je upravo ovaj prenos najpouzdaniji od svih lanaca koji prenose satanske stihove (up. Takhrij ahadith al-Kashshaf, str. 114).

Sledeći izveštaji su još značajniji jer ne samo da dodatno potkrepljuju to da je Satana naveo Muhameda da izgovori satanske stihove, nego i dokazuju da je Muhamed jedno vreme zaista obožavao ove lažne boginje. Ove pripovesti dodatno dovode u pitanje čitavo Muhamedovo spasenje:

Zatim su se oni koji su prvi put otišli (u Abisiniju) vratili pre (odlaska) Ja’fara b. Abi Taliba i njegovih drugova. Tada je Bog objavio suru u kojoj kaže: „Tako Mi zvezde kad zalazi,“ Mušrici su bili rekli: „Kada bi ovaj čovek samo govorio pohvalno o našim bogovima [yadhkuru alihata-na bi-khayr], obezbedili bismo njega [aqrarna-hu] i njegove drugove. Ni o jednom od Jevreja i hrišćana koji se protive njegovoj veri ne govori s pogrdom i porugom [al-shatm wa al-sharr] s kojom govori o našim bogovima.“

Kada je Bog objavio suru u kojoj pominje „Tako Mi zvezde“, on (Prorok) je proučio [qara’a]: „Šta mislite o Latu i Uzau?! I onom trećem, Menatu?!“ U tom trenutku, Satana je u nju (suru al-Nedžm) ubacio [alqa al-shaytanu fi-ha ‘inda dhalika] pomen zlih [dhikr al-tawaghit], i on (Prorok) reče [fa-qala]:

„Zaista, one su visokoleteće ždralice! I zaista, njihovo posredovanje treba očekivati! [inna-hunna la-min al-gharaniq al-‘ula wa inna shafa’ata-hum (sic) la turtaja]“; to je bila Satanina rimovana proza [saj’] i primer njegovog zavođenja [min fitnati-hi].

Te dve rečenice usadile su se u srce svakog mušrika; njihovi jezici behu njima ponizeni, radovali su im se [dhallat bi-ha alsinatu-hum wa istabsharu bi-ha] i rekoše: „MUHAMED SE VRATIO SVOJOJ PRVOBITNOJ VERI I VERI SVOG PLEMENA [qad raja’a Muhammad ila dini-hi al-awwal wa din qawmi-hi]“…

Što se tiče Mušrika, njihovi umovi su se smirili u pogledu Proroka i njegovih drugova kada su čuli ono što je Satana ubacio u umniyyah Proroka [lamma sami‘u al-ladhi alqa al-shaytan fi umniyyat al-nabi]. Satana im je rekao da ih je (satanske stihove) Božji poslanik izgovorio dok je bio u sajdah, pa su i oni učinili sajdah u znak poštovanja svojih bogova…

Božji poslanik je time bio silno ožalošćen [wa kabura dhalika ‘ala rasul Allah]. Uveče mu je došao Gavrilo. On (Prorok) mu se požalio [fa-shaka ilay-hi], pa mu je on (Gavrilo) zapovedio (da prouči suru), i on (Prorok) mu je proučio [fa-qara’a ‘alay-hi]. Kada je on (Prorok) stigao do njih (satanskih stihova) [fa-lamma balagha-ha] (ILI: kada ih je on (Gavrilo) čuo [sami’a] (satanske stihove)), Gavrilo se ogradio od odgovornosti za njih [tabarra’a min-ha] i rekao: „Bože, sačuvaj me od ovih! Moj Gospod ih nije objavio, niti mi je tvoj Gospod njima zapovedio! [ma’adh Allah min hatayni ma anzala-huma rabb-i wa la amara-ni bi-hima rabbu-ka].“ Kada je Božji poslanik to video, bio je silno potresen [shaqqa ‘alay-hi] i rekao: „POSLUŠAO SAM SATANU I IZGOVORIO NJEGOVE REČI, I ON JE SA MNOM POSTAO SAUČESNIK U BOŽJOJ STVARI [ata’tu al-shaytana wa takallamtu bi-kalami-hi wa sharika-ni fi amr Allah].“

Tako je Bog uklonio ono što je Satana ubacio [fa-nasakha Allahu ‘azza wa jalla ma alqa al-shaytan] i objavio mu: „Pre tebe, Mi nijednog poslanika i verovesnika nismo poslali a da Sotona nije, kad bi on kazivao, u njegovo kazivanje nešto ubacio. Allah bi uklonio ono što bi Sotona ubacio, a zatim bi učvrstio Svoje reči, a Allah sve zna i mudar je. Da bi ono što je Sotona ubacio učinio iskušenjem za one u čijim srcima je bolest i za one čija su srca okorela. A zaista su nevernici u beskrajnoj neslozi.“

Prethodni izveštaj su na različite načine preneli sledeći muslimanski autoriteti:

Muhammad Mustafa al-A’zami, Maghazi rasul Allah li-‘Urwah ibn al-Zubayr bi-riwayat Abi al-Aswad ‘an-hu (al-nuskhah al-mustrakhrajah), Maktab al-Tarbiyah al-‘Arabi li-Duwal al-Khalij, Rijad, 1981, str. 160-161.

Abu al-Qasim Sulayman b. Ahmad al-Tabarani ga je preneo sledećim lancem: Muhammad b. ‘Amr b. Khalid al-Harrani al-Misri (u. 292. po Hidžri) – ‘Amr b. Khalid al-Harrani al-Misri (u. 229) – ‘Abd Allah Ibn Lahi’ah al-Misri (97-174) – Muhammad b. ‘Abd al-Rahman Abu al-Aswad al-Madani al-Misri (u. 136/7) – ‘Urwah b. al-Zubayr al-Madani (23-94). (al-Mu’jam al-Kabir, priredio Hamdi ‘Abd al-Majid al-Salafi [Wizarat al-Awqaf wa al-Shu’un al-Diniyyah, Bagdad, 1971], 9:34-36)

Abu Bakr Muhammad b. ‘Ali al-Muttawi’i al-Ghazi al-Naysaburi al-Makki navodi sledeći lanac:

Abu al- ‘Abbas Ahmad b. al-Hasan b. Bundar al-Razi al-Makki (u. 409) – Abu al-Qasim Sulayman b. Ahmad al-Tabarani – Muhammad b. ‘Amr b. Khalid al-Harrani al-Misri – ‘Amr b. Khalid al-Harrani al-Misri – ‘Urwah b. al-Zubayr. (Kitab man sabara zafira, str. 77b-78b)

Dalje u Tafsir Dur al-Manthur čitamo:

Al-Bazaar i Al-Tabarani i Ibn Mardaweh i al-Ziya’ preneli su preko lanca sastavljenog isključivo od pouzdanih (Thiqa) prenosilaca, putem Saida Ibn Jubayra, od Ibn Abbasa, da je Prorok proučio reči sure Nedžm na sledeći način:

„„Šta mislite o Latu i Uzau?! I onom trećem, Menatu?!“ Ovo su uzvišeni (idoli), zaista se njihovo posredovanje traži.“

Idolopoklonici su se obradovali čuvši ovo od proroka i rekli da su i njihovi idoli pomenuti u Kuranu. Zatim je došao Gavrilo i rekao proroku: „Prouči istu objavu i Kuran koji sam ti doneo.“ Prorok je ponovo izgovorio reči:

„„Šta mislite o Latu i Uzau?! I onom trećem, Menatu?!“ Ovo su uzvišeni (idoli), zaista se njihovo posredovanje traži.“

Gavrilo reče: „Ja nisam doneo ove reči, one su od Satane.“ Zatim je objavljen sledeći stih:

„Pre tebe, Mi nijednog poslanika i verovesnika nismo poslali a da Sotona nije, kad bi on kazivao, u njegovo kazivanje nešto ubacio. Allah bi uklonio ono što bi Sotona ubacio, a zatim bi učvrstio Svoje reči, a Allah sve zna i mudar je.“

(Isto, tom 6, str. 65, o Kuranu 22:52: http://islamport.com/d/1/tfs/1/11/521.html)

Kao što je pomenuto, Jalauddin as-Suyuti je zabeležio slične verzije iz nekoliko drugih verodostojnih lanaca:

„Ibn Jarir i Ibn al-Munder i Ibn Abi Hatim i Ibn Mardawayh preneli su preko Sahih lanca putem Saida Ibn Jubayra, koji je rekao…“

„Ibn Jarir, Ibn Al Munzir i Ibn Abi Hatim preneli su sa Sahih lancem od Abi Al ‘Aliyaha…“

„Abd bin Hamid i Ibn Jarir, putem Yunisa, od Ibn Shahaba preneli su… sa Mursal Sahih lancem.“

Qadhi Thanaullah Pani Patti Uthmani, u svom komentaru gorepomenutog stiha, iako sumnja u istinitost ove epizode, ipak priznaje da se događaj zasniva na višestruko posvedočenim i snažnim predanjima:

„… Međutim, predanje koje smo ranije pomenuli od Saida bin Jubayra preko Bazara, Ibn Mardawayha i Tabaranija zaista je neprekidno prenošeno (mutawatur) i snažno (qawi). Ibn Hajar Asqalani je izjavio da se, s obzirom na obilje prenetih predanja, smatra da u tome ima nečeg istinitog…“

Ibn Abi Bakar al-Haythami je takođe među onim sunitskim učenjacima koji su potvrdili da je ovaj događaj verodostojan:

„Al-Bazar i Tabarani su ga preneli i dodali ‚{kazna Velikog dana}‘ u danu Bedra, prenosioci su prenosioci Sahiha.“ (Majma al-Zawadi, tom 7, str. 248, broj 11376)

Štaviše, i miljenik salafijskih muslimana, tj. Ibn Tamiyyah, verovao je da su se „satanski stihovi“ zaista dogodili, i pogrešno je smatrao da to zapravo dokazuje da je Muhamed bio pravi prorok!

„Ono što se dogodilo sa suratul Najm i njeno učenje ‚Ovo su uzvišeni (idoli), zaista se njihovo posredovanje traži‘ dobro je poznato među selefima; da je to učio Alahov poslanik, a da je Alah to potom ukinuo.“ (_Minhaj Sunna_h, tom 2, str. 409)

Navodimo kratak spisak nekih od mnogih islamskih izvora koji beleže Muhamedov pad u idolopoklonstvo pod uticajem Satane:

Tafsir al-Tabari, tom 17, str. 186. Tafsir al-Qurtubi, tom 12, str. 80. Tafsir al-Kashaf, tom 3, str. 164. Ahkam al-Quran, tom 3, str. 246. Tafsir Dur al-Manthur, tom 4, str. 367, o Kuranu 22:52. Tafsir Gharaib al-Quran, tom 17, str. 109, Nizamuddin Nishapuri. Tafsir Mazhari (na urdu), tom 8, str. 94, Qadhi Thanaullah Pani Patti. Ghanyatul Talibeen, str. 172, šejh Abdul Qadir Gilani. Irshad al Sari Sharh Sahih al-Bukhari, tom 7, str. 194, al-Qastalani. Fatah ul Bari Sharh Sahih al-Bukhari, tom 8, str. 349. Minhaj as Sunnah, tom 2, str. 409, Ibn Tamiyyah. Majma al-Zawadi, tom 7, str. 248, broj 11376

Imajući sve prethodno u vidu, spremni smo da pređemo na drugi deo naše rasprave: „Satanski stihovi“ razotkrivaju Muhameda kao lažnog proroka, 2. deo.

Napomene

(1) Deo al-Mukhtarah koji sadrži ovaj hadis nije objavljen. Pokojni salafijski hadiski učenjak Al-Albani, Majaniq, 8, prepisao je lanac prenosilaca iz jednog zahirijskog rukopisa (ms) za koji neki sumnjaju da je možda bio ms Majmu’ 86 (al-Albani, Fihris makhtutat Dar al-Kutub al-Zahiriyyah [Majma’ al-Lughah al-‘Arabiyyah bi-Dimashq, 1970], str. 326).