Tora osuđuje Muhameda, 3. deo
SILOVANJE I PRELJUBA
Mojsijev Bog je Izraelcima izričito zabranio da siluju zarobljene žene, naročito one koje su još uvek bile udate. Naprotiv, Bog je zapovedio da, ako čovek među zarobljenicama nađe ženu, treba da je počastvuje tako što će je oženiti, pošto joj prethodno da pun mesec dana da oplakuje gubitak članova svoje porodice:
„Kad otideš na vojsku na neprijatelje svoje, i preda ih Gospod Bog tvoj u ruke tvoje i zarobiš ih mnogo. I ugledaš u roblju lijepu ženu, i omili ti da bi je htio uzeti za ženu, Odvedi je kući svojoj; i neka obrije glavu svoju i sreže nokte svoje; I neka skine sa sebe haljine svoje u kojima je zarobljena, i neka sjedi u kući tvojoj, i žali za ocem svojim i za materom svojom cio mjesec dana; potom lezi s njom, i budi joj muž i ona nek ti bude žena. Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je neka ide kuda joj drago, ali nikako da je ne prodaš za novce ni da njom trguješ, jer si je osramotio.“ Ponovljeni zakoni 21:10-14
Osim što je bilo znak žalosti, čini se očiglednim da bi to što žena brije svoju kosu služilo kao odvraćanje za čoveka koji je svoju zarobljenicu možda samo požudno želeo, a nije je voleo. Gledajući tu ženu obrijanu pun mesec dana, čovek bi se uverio da je ženi iz ljubavi, a ne zbog svojih polnih žudnji.
Ono što ovu zapovest čini još izuzetnijom u svetlu njenog istorijskog i kulturnog konteksta jeste to što žene moraju biti puštene na slobodu, a ne prodate kao robinje, u slučajevima u kojima bi se muškarci na kraju razveli od njih.
A sada to uporedite sa Muhamedovim bogom, koji je Muhamedu i njegovim sledbenicima dozvolio ne samo da siluju zarobljene žene, nego i da to čine sa bilo kojom udatom ženom koju su zarobili u ratu. Alah je dalje dozvolio da se te žene prodaju u roblje, kao stvari:
„I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu. To vam je Allahov propis! A ostale su vam dozvoljene, ako želite da im venčane darove date i da se njima oženite, a ne da činite blud! A suprugama vašim sa kojima imate bračne odnose dajte venčane darove kao što je propisano. I nije vam greh ako se, posle određenog venčanog dara, sa njima nagodite. Allah, zaista, sve zna i mudar je.“ S. 4:24 Hilali-Kan
Evo „istorijske“ pozadine za „objavu“ ovog opakog, satanskog stiha:
- Poglavlje: Dozvoljeno je imati polni odnos sa zarobljenicom nakon što se utvrdi da nije trudna, a ako ona ima muža, NJEN BRAK SE PONIŠTAVA KADA BUDE ZAROBLJENA
Abu Seid el-Hudri je preneo da je u bici kod Hunejna Alahov Poslanik poslao vojsku u Avtas, koja je naišla na neprijatelja i borila se s njim. Pošto su ih savladali i zarobili, činilo se da su se ashabi Alahovog Poslanika ustručavali da imaju polne odnose sa zarobljenicama zato što su njihovi muževi bili politeisti. Tada je Alah, Svevišnji, o tome objavio: „I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu“ (iv. 24) (to jest, postale su im dozvoljene kada bi im istekao period idde).
Referenca: Sahih Muslim 1456a
Referenca u knjizi: Knjiga 17, hadis 41
USC-MSA veb (engleska) referenca: Knjiga 8, hadis 3432 (sunnah.com https://sunnah.com/muslim:1456a; podebljanje i velika slova su moji)
Abu Seid el-Hudri je rekao: Alahov poslanik je poslao vojnu ekspediciju u Avtas povodom bitke kod Hunejna. Sreli su svog neprijatelja i borili se s njim. Porazili su ih i zarobili. Neki od ashaba Alahovog Poslanika ustručavali su se da imaju polne odnose sa zarobljenicama u prisustvu njihovih muževa koji su bili nevernici. Zato je Alah, Uzvišeni, objavio kuranski stih: „I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“. To jest, one su im dozvoljene kada završe svoj period čekanja.
Ocena: SAHIH (El-Albani) (Sunan Abu Davud, tom 2, broj 2150 https://sunnah.com/abudawud/12/110; podebljanje je moje)
Prenosi se od Abu Seida el-Hudrija da je rekao: Dobili smo zarobljenice iz Avtasa koje su imale muževe. Izgleda da je nekim ashabima Alahovog Poslanika bilo teško da sa njima imaju polne odnose zato što su im muževi bili nevernici. Pitali smo Alahovog Poslanika o tome, i tada je Alah objavio (što znači): „I zabranjuju vam se udate žene, osim one koje su u vašem vlasništvu.“. Time su nam postale dozvoljene (kada bi im istekao period idde). [Abu Davud; Et-Tirmizi i En-Nesai]
Prenosi se od Ibn Abasa da je rekao: Kada je bio dan Hunejna i kada je Uzvišeni Alah pomogao muslimanima da osvoje Hunejn, muslimani su dobili zarobljenice od sledbenika Knjige. Ako bi neki čovek poželeo da ima polni odnos sa nekom od žena (koje je posedovala njegova desnica), ONA BI MU REKLA: „IMAM MUŽA“. Alahov Poslanik je bio upitan o tome, i tada je Alah objavio ovaj kuranski stih. [Et-Taberani] (Dželaludin es-Sujuti, Razlozi i povodi objave Časnog Kurana (Lubab An-Nuqul Fi Asbab An-Nuzul), preveo dr Muhamed Mehdi el-Šarif [Dar Al-Kotob Al-Ilmiyah, Bejrut 2015], str. 101-102; naglasak velikim slovima je moj)
I zabranjene su vam udate žene, one koje imaju supružnike, tako da ih ne smete ženiti pre nego što napuste svoje supružnike, bile one slobodne muslimanke ili ne; osim onoga što poseduju vaše desnice od zarobljenih robinja sa kojima smete imati polni odnos čak i ako imaju supružnike u neprijateljskom taboru, ali tek pošto se otkloni mogućnost trudnoće, po završetku jednog menstrualnog ciklusa… (Tefsir el-Dželalejn https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=4&tAyahNo=24&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje je moje)
Umesto da svojim ubilačkim siledžijama kaže da su bili u pravu što im je bilo neprijatno da imaju polne odnose sa zarobljenicama čiji su muževi još uvek bili živi, Muhamed i njegov bog su podsticali ovaj krajnje nemoralan i izopačen čin, dozvoljavajući muslimanskim muškarcima da siluju svaku udatu ženu koju su porobili.
Drugim rečima, Muhamed i njegovo božanstvo dozvoljavaju muhamedancima ne samo da napadaju i ubijaju ljude koji ništa ne slute, nego i da zarobljavaju udate žene, siluju ih, a zatim ih prodaju kao imovinu!
Jednako je šokantna i činjenica da su, prema predanjima, Muhamed i njegovi ashabi učili da je Alah zapravo unapred odredio i utvrdio sva silovanja i sve preljube koje se nužno moraju dogoditi!
Prenosi Ibn Abas:
Nisam video ništa što bi toliko ličilo na male grehe kao ono što je Abu Hurejra preneo od Poslanika, koji je rekao: „Alah je za sina Adamovog zapisao njegov NEIZBEŽNI udeo u preljubi, bio on toga svestan ili ne: preljuba oka je gledanje (u ono što je grešno gledati), preljuba jezika je izgovaranje (onoga što nije dozvoljeno izgovoriti), a duša žudi i čezne (za preljubom), dok stidni delovi to ostvaruju ili odbijaju da podlegnu iskušenju.“ (Sahih el-Buhari, tom 8, knjiga 77, broj 609)
Zaista je Alah odredio sam udeo u preljubi u koji će se čovek upustiti i koji NUŽNO MORA POČINITI (ili od toga ne bi bilo izmicanja). (Sahih Muslim, knjiga 033, broj 6421; vidi i broj 6422)
Ibn Omer je rekao: „Neki čovek je došao Abu Bekru i upitao: ‚Veruješ li da je preljuba od Boga?‘ On (Abu Bekr) je odgovorio: ‚DA‘. Čovek reče: ‚Bog će me naterati da je počinim, a onda će me kazniti?‘ On (Abu Bekr) odgovori: ‚Da, o sine Henin, Alaha mi, da je uz mene neki čovek, naredio bih mu da ti razbije nos.‘“ (Sharh Usool Etiqad Ahlulsunnah, tom 3, strana 246, predanje 964)
Sve prethodno još jednom pokazuje da Muhamedov ilah ne može biti jedini istiniti Bog koji je govorio Mojsiju i kroz Mojsija. Za razliku od Alaha, Mojsijev Bog nikada nije odobrio silovanje niti preljubu.
DALJE ČITANJE
TORA OSUĐUJE MUHAMEDA, 1. DEO, 2. DEO
Napomena o humanom karakteru Ponovljenih zakona 21:10-14
ISLAM: RELIGIJA SILOVANJA I PRELJUBE
MUHAMEDOVA NEPRAVEDNA I NEMORALNA PRAVILA O PRELJUBI