Muhamedova zbrka oko Svetih spisa
U ovom tekstu dokazaću da je Muhamed bio zbunjen u pogledu stvarnih naziva koji se pripisuju spisima Jevreja i hrišćana, i da je mešao njihove naslove pogrešno pripisujući određeni termin pogrešnoj knjizi. Sav naglasak je moj.
TALMUD JE TORA
Prenosi se da je Muhamed rekao da Tora upozorava kako će očevi koji ne udaju svoje kćeri kada one napune dvanaest godina, te one usled toga sagreše, biti krivi:
Abu Sa‘id i Ibn ‘Abas prenose da je Božji poslanik rekao: „Ko dobije sina, treba da mu da lepo ime i dobro vaspitanje i da ga oženi kada dostigne polnu zrelost. Ako ga ne oženi kada dostigne polnu zrelost, pa on počini greh, krivica za to pada jedino na njegovog oca.“
‘Umar b. al-Hatab i Anas b. Malik prenose da je Božji poslanik rekao da u Tori piše: „Ako neko ne uda svoju kćer kada napuni dvanaest godina, pa ona počini greh, krivica za to pada na njega.“ Bejhaki je oba predanja preneo u Šu’ab al-Iman. (Mishkat Al-Masabih English Translation With Explanatory Notes, dr Džejms Robson, [Sh. Muhammad Ahsraf Publishers, Booksellers & Exporters, Lahore-Pakistan, pretisak 1990], Tom I, Knjiga XIII – Brak, Poglavlje III. Staratelj u braku i traženje saglasnosti žene, odeljak III, str. 666-667; podebljanje je moje)
Evo internet verzije:
13 Brak
(2c) Poglavlje: Staratelj u braku i traženje saglasnosti žene – Odeljak 3
‘Umar b. al-Hatab i Anas b. Malik prenose da je Božji Poslanik rekao da u Tori piše: „Ako neko ne uda svoju kćer kada napuni dvanaest godina, pa ona počini greh, krivica za to pada na njega.“
Bejhaki je preneo u Šu’ab al-iman.
Referenca: Mishkat al-Masabih 3139
Referenca u knjizi: Knjiga 13, hadis 59 (https://sunnah.com/mishkat:3139)
Problem sa Muhamedovom tvrdnjom jeste u tome što je pobrkao i stopio Toru sa Talmudom, budući da se ova izjava nalazi u ovom drugom!
Kada je reč o devojci, isticalo se da je očeva dužnost bila da joj u ranom uzrastu obezbedi muža. Stih „Nemoj skvrniti kćeri svoje puštajući je da se kurva“ (Levitska 19:29) primenjivan je na čoveka „koji odlaže sklapanje braka dok je ona u odgovarajućem uzrastu“ (Sanhedrin 76_a_). Smatralo se da je ona dostigla taj stupanj kada navrši dvanaestu godinu. Prema talmudskom zakonu, ‚Čoveku je zabranjeno da uda svoju kćer dok je maloletna, sve dok ne odraste i ne kaže: Želim da se udam za tog i tog‘ (Kid. 41_a_). Ako ju je udao dok je bila maloletna, ona je po navršenoj dvanaestoj godini mogla da odbaci brak i da ga poništi bez razvoda. (Abraham Cohen, Everyman’s Talmud – The Major Teachings of the Rabbinic Sages [Schoken Books, New York 1995], Poglavlje V. Porodični život, II. Brak i razvod, str. 162-163; podebljanje je moje)
הָאִישׁ מְקַדֵּשׁ אֶת בִּתּוֹ כְּשֶׁהִיא נַעֲרָה. כְּשֶׁהִיא נַעֲרָה – אִין, כְּשֶׁהִיא קְטַנָּה – לָא. מְסַיַּיע לֵיהּ לְרַב, דְּאָמַר רַב יְהוּדָה אָמַר רַב וְאִיתֵּימָא רַבִּי אֶלְעָזָר: אָסוּר לְאָדָם שֶׁיְּקַדֵּשׁ אֶת בִּתּוֹ כְּשֶׁהִיא קְטַנָּה, עַד שֶׁתִּגְדַּל וְתֹאמַר: ״בִּפְלוֹנִי אֲנִי רוֹצָה״.
Mišna uči: Čovek može da veri svoju kćer za muškarca kada je mlada žena****. Gemara izvodi zaključak: kada je mlada žena, da****, može da je veri; kada je maloletna, NE, ne može da je veri. Ova izjava podupire mišljenje Rava, jer Rav Jehuda kaže da Rav kaže, a neki kažu da je to rekao rabin Elazar: Zabranjeno je čoveku da veri svoju kćer za muškarca dok je maloletna, sve dok ne dođe vreme da odraste i kaže: Želim da se udam za tog i tog****. Ako otac veri svoju kćer dok je maloletna i nesposobna da stvori mišljenje o mužu, ona kasnije može da se nađe u braku sa nekim ko joj se ne dopada. (Vavilonski Talmud, Kidušin 41a https://www.sefaria.org/Kiddushin.41a.8?lang=bi&with=all&lang2=en)
Talmud dalje osuđuje udaju zrele devojke, koja je prošla pubertet, za starca:
אם כן לימא קרא אל תחל מאי אל תחלל שמע מינה תרתי ואביי ורבא האי אל תחלל את בתך להזנותה מאי עבדי ליה אמר רבי מני זה המשיא את בתו לזקן
Gemara odgovara: Ako je tako, i ako je to jedino izvođenje iz stiha, neka stih kaže: Ne skrnavi [taḥel]. Koji je razlog što stih koristi složeniji oblik: Ne skrnavi [teḥalel]****? Izvedi dva zaključka iz toga. Gemara pita: A prema Abaji i Ravi, koji zabranu opštenja sa sopstvenom kćeri izvode iz drugog izvora, šta oni čine sa ovim stihom: „Ne skrnavi svoju kćer navodeći je na blud“? Rabin Mani kaže: Ovaj stih se odnosi na onoga ko svoju kćer uda za starca. Pošto njime neće biti zadovoljna, to će je na kraju navesti na preljubu, a njen otac je odgovoran što je izazvao takvo stanje.
כדתניא אל תחלל את בתך להזנותה רבי אליעזר אומר זה המשיא את בתו לזקן ר”ע אומר זה המשהא בתו בוגרת
Ovo izvođenje je onako kako se uči u baraiti: „Ne skrnavi svoju kćer navodeći je na blud.“ Rabin Eliezer kaže: Ovo se odnosi na onoga ko svoju kćer uda za starca. Rabin Akiva kaže: Ovo se odnosi na onoga ko odlaže udaju svoje kćeri koja je ODRASLA ŽENA****. Budući da ne nalazi dopušten izlaz za svoju polnu želju, sklona je da se upusti u razvrat.
אמר רב כהנא משום רבי עקיבא אין לך עני בישראל אלא רשע ערום והמשהא בתו בוגרת אטו המשהא בתו בוגרת לאו רשע ערום הוא
Rav Kahana kaže u ime rabina Akive: Među jevrejskim narodom nema siromaha osim onoga ko je podmukao zao čovek, koji nastoji da prikrije svoju pravu prirodu, i onoga ko odlaže udaju svoje kćeri koja je odrasla žena. Gemara pita: Da li to znači da onaj ko odlaže udaju svoje kćeri koja je ODRASLA ŽENA nije podmukao, zao čovek? On smišljeno odlaže njenu udaju kako bi ona ostala kod kuće i obavljala kućne poslove, čime sebi ušteđuje trošak posluge, i time je navodi na greh. (Vavilonski Talmud, Sanhedrin 76a https://www.sefaria.org/Sanhedrin.76a.24?lang=bi&with=all&lang2=en)
Evo još jednog prevoda:
Kako, dakle, Abaje i Raba koriste stih: Ne skrnavi svoju kćer navodeći je da bude bludnica? — R. Mani je rekao: [Prema njima] ovo se odnosi na onoga ko svoju [mladu] kćer uda za starca.32 Kako se uči: Ne skrnavi svoju kćer navodeći je da bude bludnica; R. Eliezer je rekao: Ovo se odnosi na udavanje sopstvene [mlade] kćeri za starca. R. Akiba je rekao: Ovo se odnosi na odlaganje udaje kćeri **koja je već bogeret.**33
R. Kahana je rekao pozivajući se na R. Akibu: Jedini siromah u Izrailju jeste onaj koji je prepredeno zao i onaj ko odlaže udaju svoje kćeri, bogeret.34 Ali zar onaj ko tako odlaže i sam nije prepredeno zao?35 Abaje je odgovorio: Ovo je značenje toga: Koji je siromah prepredeno zao? Onaj ko odlaže udaju svoje kćeri, bogeret.
(32) Pošto ga ne može svojevoljno prihvatiti, može biti navedena na preljubu.
(33) Pošto je dostigla polnu zrelost, može postati nečedna ako se ne uda. Brak je, naravno, tada bio u mnogo ranijem uzrastu nego danas.
(34) Ovo se objašnjava u nastavku.
(35) Zašto „i onaj ko odlaže itd.“: to dvoje je istovetno. Njegova zloba se sastoji u tome što je drži neudatom kako bi izvlačio korist od njenog rada, izlažući opasnosti njenu čednost. (Rabin dr H. Freedman i Jacob Shachter, Babylonian Talmud, Sanhedrin, str. 335-336 https://halakhah.com/pdf/nezikin/Sanhedrin.pdf)
KURAN JE TORA
Evo kako Kuran opisuje Adamov greh jedenja sa zabranjenog drveta:
„I njih dvoje pojedoše sa drveta i ukazaše im se njihova stidna mesta pa počeše da stavljaju po njima rajsko lišće.“ „Adam nije svoga Gospodara poslušao, pa je skrenuo.“. S. 20:121 Arberry
Muhamed je, na svoju sramotu, mislio da je to zaista bilo zapisano u Tori datoj Mojsiju!
Abu Hurejra prenosi da je Božji poslanik pripovedao o Adamu i Mojsiju koji su vodili raspravu pred svojim Gospodom i o tome kako je Adam nadjačao Mojsija u raspravi. Mojsije reče: „Ti si Adam, koga je Bog stvorio Svojom rukom, u koga je udahnuo od Svoga duha, kome je naredio anđelima da se poklone i koga je nastanio u svome vrtu; a onda si zbog svoga greha učinio da čovečanstvo siđe na zemlju.“ Adam odgovori: „A ti si Mojsije, koga je Bog izabrao da prenosi Njegove poruke i da mu se obraća, kome je dao ploče na kojima je sve objašnjeno i koga je približio kao pouzdanika. Koliko dugo pre nego što sam ja stvoren nalaziš **da je Bog napisao Toru?“**1 Mojsije reče: „Četrdeset godina.“ **Adam upita: „Da li si u njoj našao „Adam nije svoga Gospodara poslušao, pa je skrenuo.“?“**2 Kada mu je rečeno da jeste, on reče: „Zar me onda kriviš što sam učinio delo koje je Bog odredio da učinim četrdeset godina pre nego što me je stvorio?“ Božji poslanik reče: „Tako je Adam nadjačao Mojsija u raspravi.“
Muslim je to preneo.
1 At-Taurat, opšti naziv za prvih pet knjiga Starog zaveta.
2 Ove reči SU U KURANU, xx, 121.
Ocena: SAHIH (Zubair `Aliza’i)
Referenca: Mishkat al-Masabih 81
Referenca u knjizi: Knjiga 1, hadis 75 (Mishkat Al-Masabih English Translation With Explanatory Notes, dr Džejms Robson, Tom I [Sh. Muhammad Ahsraf Publishers, Booksellers & Exporters, Lahore-Pakistan, pretisak 1990], str. 23 https://sunnah.com/mishkat:81)
Dakle, Muhamed je pogrešno pobrkao Mojsijevu Toru sa sopstvenim Kuranom!
BIBLIJA JE KURAN
Ako to nije bilo dovoljno sramotno, Muhamed je takođe mislio da je David recitovao Kuran!
(„Allahu sve pripada!“) Odluka o svim stvarima pripada jedino Alahu; šta On hoće, to biva, a šta On ne hoće, to se nikada ne dogodi. Zaista, onaj koga Alah odvede u zabludu nikada neće naći prosvetljenje, a onaj koga Alah uputi nikada neće biti zaveden. Ovde treba da kažemo da je moguće i druge Božanske knjige nazvati ‚Kuranom‘, budući da se ovaj Kuran zasniva na svima njima. Imam Ahmed je zabeležio da je Abu Hurejra rekao da je Alahov Poslanik rekao…
(Recitovanje je bilo olakšano (proroku) Davudu (Davidu), tako da bi naredio da mu se pripremi životinja za jahanje i u međuvremenu bi pročitao ceo Kuran. Jeo je samo od onoga što je stekao svojom rukom.) Al-Buhari je zabeležio ovaj hadis. Kuran koji se ovde pominje odnosi se na Zebur… (Tafsir Ibn Kathir, K. 13:31 https://quran.com/ms/13:31/tafsirs/en-tafisr-ibn-kathir; https://www.alim.org/quran/tafsir/ibn-kathir/surah/13/?ayah=31; podebljanje je moje)
Očigledno je da je Muhamed pomešao Psalme (arapski Zubur) sa Kuranom, kao što pokazuju sledeći hadisi:
Prenosi Abu Hurejra:
Poslanik je rekao: „Recitovanje Zebura (tj. Psalama) bilo je olakšano Davidu. Naređivao bi da mu se osedlaju jahaće životinje, i završio bi recitovanje Zebura pre nego što bi one bile osedlane. I nikada nije jeo osim od zarade svoga ručnog rada.“ (Sahih al-Bukhari, Tom 4, Knjiga 55, Broj 628 https://sunnah.com/bukhari:3417)
I:
XXXVII: Reči Alaha Svemogućeg, „a Davidu smo dali Psalme“ (4:163)
Zubur su knjige, a jednina je zabür, dok zabara znači „pisati“.
„Mi smo Davidu Našu milost ukazali: „O brda, ponavljajte zajedno sa njim hvalu, i vi, ptice!““ (Mudžahid je rekao da to znači: „Slavite s njim“) I učinili smo mu gvožđe mekim (zapovedajući), „I omekšali smo mu gvožđe. „Pravi široke pancire i čestito ih pleti“ (Ne pravi zakivak premali, da ne bi bio labav, ni preveliki, da se ne bi slomio.) „i radite dobro! Ja zaista dobro vidim šta vi radite.““ (34:10-11)
3235. Prenosi se od Abu Hurejre da je Poslanik rekao: „Recitovanje je bilo olakšano Da’udu. Naređivao bi da mu se osedlaju životinje, a on bi već završio svoje recitovanje pre nego što bi one bile osedlane, i jeo je samo od rada sopstvene ruke.“ (Aisha Bewley, The Sahih Collection of al-Bukhari, Poglavlje 64. Knjiga proroka)
Primetite da se kaže kako je David recitovao Psalme, a ne Kuran!
Očigledno je Muhamedova nečuvena greška ono što je navelo muslimanske učenjake da smisle post hoc objašnjenje po kome bi se termin Kuran mogao primeniti na bilo koji od spisa Jevreja i hrišćana.
DALJE ČITANJE
Da li se Taurat odnosi samo na objavu datu Mojsiju (https://www.samshmnthelogy.net/post/does-taurat-refer-only-to-the-revelation-given-to-moses)