Posledice toga što se ne kaže „inša Allah“!

Još islamskih bajki

Prema islamskim tumačima, sledeći odlomak,

„I ni u kom slučaju ne reci: „Uradiću to sigurno sutra!“ Ne dodavši: „Ako Allah da!“ A kada zaboraviš, seti se svoga Gospodara i reci:“Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovog.”“ S. 18:23-24 Hilali-Khan

bio je „objavljen“ zbog toga što Muhamed nije rekao inša Allah („ako Alah htedne“). Dovoljno je reći da je to Muhameda prilično osramotilo:

Razlog objave ove sure

Muhamed ibn Ishak navodi razlog zbog kojeg je ova sura objavljena. Rekao je da mu je jedan starac iz redova stanovnika Egipta, koji im je došao pre nekih četrdesetak i više godina, preneo od Ikrime da je Ibn Abas rekao: „Kurejšije su poslale An-Nadra ibn el-Harisa i Ukbu ibn Ebi Muita jevrejskim rabinima u Medinu i rekle im: ,Pitajte ih (rabine) o Muhamedu, opišite im ga i recite im šta govori. Oni su narod prve Knjige i imaju više znanja o prorocima nego mi.’ Tako su krenuli, a kada su stigli u Medinu, upitali su jevrejske rabine o Alahovom Poslaniku. Opisali su im ga i preneli im ponešto od onoga što je govorio. Rekli su: ,Vi ste narod Tevrata i došli smo vam da nam kažete nešto o ovom našem sunarodniku.’ Oni (rabini) rekoše: ,Pitajte ga o tri stvari koje ćemo vam reći da pitate, pa ako na njih odgovori, onda je prorok koji je poslat (od Alaha); ako ne odgovori, onda govori ono što nije istina, pa je na vama kako ćete postupiti s njim. Pitajte ga o nekim mladićima iz drevnih vremena — kakva je njihova priča? Jer njihova je pripovest čudna i zadivljujuća. Pitajte ga o čoveku koji je mnogo putovao i stigao do istoka i zapada zemlje. Kakva je njegova priča? I pitajte ga o Ruhu (duši ili duhu) — šta je to? Ako vam kaže o tim stvarima, onda je prorok, pa ga sledite; ali ako vam ne kaže, onda je čovek koji izmišlja, pa postupite s njim kako nađete za shodno.’ Tako su An-Nadr i Ukba otišli i vratili se Kurejšijama i rekli: ,O Kurejšije, došli smo vam sa odlučujućim rešenjem koje će okončati spor između vas i Muhameda. Jevrejski rabini su nam rekli da ga pitamo o nekim stvarima’ — i saopštili su Kurejšijama koje su to. Zatim su došli Alahovom Poslaniku i rekli: ,O Muhamede, kaži nam’, pa su ga upitali o onome što im je bilo rečeno da pitaju. Alahov Poslanik reče…

(Sutra ću vam kazati o onome što ste me pitali.) ali nije rekao ,Ako Alah htedne.’ Tako su otišli, a Alahov Poslanik je ostao petnaest dana bez ikakve objave od Alaha o tome, niti mu je Džibril dolazio. Stanovnici Meke počeše da sumnjaju u njega i rekoše: ,Muhamed nam je obećao da će nam kazati sutradan, a sada je prošlo petnaest dana i nije nam ništa odgovorio na pitanja koja smo mu postavili.’ Alahov Poslanik se ražalostio zbog kašnjenja objave i bio je ožalošćen onim što su stanovnici Meke govorili o njemu. Zatim mu je Džibril došao od Alaha sa surom o stanovnicima Pećine, koja je sadržala i prekor zbog toga što je tugovao zbog idolopoklonika. Sura mu je takođe kazala o onome što su ga pitali — o mladićima i o putniku. Pitanje o Ruhu odgovoreno je u ajetu…

(„Pitaju te o duši. Reci:“) (17:85). (Tefsir Ibn Kesira http://www.alim.org/library/quran/AlQuran-tafsir/TIK/18/1; podvlačenje je moje)

Muhamedov gospodar je namerno uskratio objavu petnaest dana isključivo zato što je njegov takozvani prorok propustio da kaže „ako Alah htedne“!

Da je Alah zaista milostiv, mogao je jednostavno odmah da „pošalje“ Džibrila sa odgovorima i da ispravi svog poslanika zbog toga što nije rekao inša Allah, umesto da ga osramoti pred njegovim neprijateljima.

Kao da to nije dovoljno loše, Muhamed je učio da je Alah osramotio i Solomona zato što je i on propustio da kaže „ako Alah htedne“:

Izgovaranje „ako Alah htedne“ kada se odluči da se nešto učini u budućnosti

Ovde Alah pokazuje svom Poslaniku ispravan bonton pri odlučivanju da se nešto učini u budućnosti; to uvek treba prepustiti volji Alaha, Znalca Nevidljivog, koji zna šta je bilo i šta će tek biti i šta neće biti, i kako bi bilo ako bi bilo. Zabeleženo je U DVA SAHIHA da je Ebu Hurejre rekao da je Alahov Poslanik rekao…

(Sulejman ibn Davud reče: „Noćas ću obići sedamdeset žena (prema nekim predanjima, bilo ih je devedeset ili sto), kako bi svaka od njih rodila sina koji će se boriti na Alahovom putu.“ Rečeno mu je (prema jednom predanju, anđeo mu je rekao): „Reci: ,Ako Alah htedne’“, ali on to nije rekao. Obišao je te žene, ali nijedna nije rodila osim jedne, koja je rodila poluoblikovano dete.) Alahov Poslanik reče: (Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da je rekao „Ako Alah htedne“, ne bi prekršio svoju zakletvu i to bi mu pomoglo da postigne ono što je želeo.) Prema drugom predanju: (Svi bi se oni borili kao konjanici na Alahovom putu.) Na početku ove sure govorili smo o razlogu zbog kojeg je ovaj ajet objavljen: kada je prorok bio upitan o priči o stanovnicima Pećine, rekao je: „Kazaću vam sutra.“ Zatim je objava kasnila petnaest dana. Budući da smo o tome opširno govorili na početku sure, nema potrebe da se to ovde ponavlja. (Isto http://www.alim.org/library/quran/AlQuran-tafsir/TIK/18/23; velika slova i podvlačenje su moji)

Evo hadisa o kojima je reč:

Prenosi Ebu Hurejre:

Alahov prorok Solomon, koji je imao ŠEZDESET ŽENA, jednom je rekao: „Noćas ću imati polni odnos (spavati) sa svim svojim ženama, kako bi svaka od njih zatrudnela i donela na svet (dečaka koji će izrasti u) konjanika i boriti se na Alahovom putu.“ I tako je spavao sa svojim ženama, ali nijedna od njih nije (začela i) rodila (dete) osim jedne, koja je donela na svet pola (tela) dečaka (nakaznog). Alahov prorok reče: „Da je Solomon rekao: ,Ako Alah htedne’, tada bi svaka od tih žena rodila (budućeg) konjanika koji bi se borio na Alahovom putu.“ (Vidi hadis br. 74 A, tom 4). (Sahih al-Buhari, tom 9, knjiga 93, broj 561 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=93&translator=1&start=0&number=561)

Prenosi Ebu Hurejre:

Prorok reče: „Solomon, (sin) Davidov, rekao je: ,Noćas ću spavati sa SEDAMDESET ŽENA, od kojih će svaka začeti dete koje će biti vitez što se bori za „Alahov put“.’“ Njegov saputnik reče: ,Ako Alah htedne.’ Ali Solomon to nije rekao; stoga nijedna od tih žena nije zatrudnela osim jedne, koja je rodila pola deteta.“ Prorok je dalje rekao: „Da je prorok Solomon to rekao (tj. ,Ako Alah htedne’), izrodio bi decu koja bi se borila na Alahovom putu.“ Šuajb i Ibn Ebi ez-Zinad rekoše: „DEVEDESET (žena) JESTE TAČNIJE (nego sedamdeset).“ (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 55, broj 635 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=55&translator=1&start=0&number=635)

Prenosi Ebu Hurejre:

(Prorok) Solomon reče: „Noćas ću spavati sa (svojih) DEVEDESET ŽENA, od kojih će svaka dobiti muško dete koje će se boriti na Alahovom putu.“ Na to mu njegov saputnik (Sufjan je rekao da je njegov saputnik bio anđeo) reče: „Reci: ,Ako Alah htedne (ako Alah da).’“ Ali Solomon je zaboravio (da to kaže). Spavao je sa svim svojim ženama, ali nijedna od tih žena nije rodila dete, osim jedne, koja je rodila pola dečaka. Ebu Hurejre dodade: Prorok reče: „Da je Solomon rekao: ,Ako Alah htedne’ (ako Alah da), ne bi bio neuspešan u svom poduhvatu i postigao bi ono što je želeo.“ Jednom je Ebu Hurejre dodao: Alahov poslanik reče: „Da je prihvatio.“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 79, broj 711 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=79&translator=1&start=0&number=711)

Prenosi Ebu Hurejre:

(Prorok) Solomon, sin (proroka) Davida, reče: „Noćas ću obići (tj. imati polne odnose sa) STOTINU ŽENA (svojih žena), od kojih će svaka roditi muško dete koje će se boriti na Alahovom putu.“ Na to mu anđeo reče: „Reci: ,Ako Alah htedne.’“ Ali Solomon to nije rekao i zaboravio je da kaže. Zatim je imao polne odnose s njima, ali nijedna od njih nije rodila dete osim jedne, koja je rodila pola osobe. Prorok reče: „Da je Solomon rekao: ,Ako Alah htedne’, Alah bi mu ispunio tu (gorenavedenu) želju, a te bi mu reči dale više nade.“ (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 62, broj 169 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=62&translator=1&start=0&number=169)

Obratite dobro pažnju na to da ni Muhamed ni islamski tumači nisu mogli da utvrde da li je Solomon spavao sa 60, 70, 90 ili 100 žena, iako druga predanja navode da je imao 300 žena i 700 inoča:

Ili zar zavide ljudima, to jest Proroku, na blagodati koju im je Bog podario u vidu proroštva i obilja žena? Drugim rečima, oni žele da on bude lišen takvih stvari, govoreći: „Da je zaista prorok, ne bi mario za žene.“ Jer Mi smo domu Avraama, njegovog praoca, poput Mojsija, Davida i Solomona, dali Knjigu i mudrost i proroštvo, i dali smo im silno carstvo — David je imao devedeset i devet žena, a Solomon hiljadu slobodnih žena i robinja. (Tefsir el-Dželalejn https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=4&tAyahNo=54&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje je naše)

(Ili zar zavide) ne, oni zavide (ljudima) Muhamedu i njegovim drugovima (na onome što im je Alah od Svoje blagodati podario?) Pismu, proroštvu i ženidbi mnogim ženama. (Jer Mi smo domu Avraamovom podarili) Davidu i Solomonu ((još davno) Pismo i Mudrost) znanje, razumevanje i proroštvo, (i podarili smo im silno carstvo) počastvovali smo ih proroštvom i islamom i podarili im vlast nad sinovima Izrailjevim. David je imao 100 zakonitih žena, a Solomon 300 zakonitih žena i uz to 700 inoča. (Tenvir el-Mikbas min Tefsir Ibn Abasa https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=73&tSoraNo=4&tAyahNo=54&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje je moje)

I primetite kako je muslimansko božanstvo potpuno osramotilo svog slugu, i sina svog sluge Davida, sprečivši njegove žene da začnu dete, osim jedne. Pa i tada je toj jednoj supruzi dopustilo da rodi nakazno dete, koje je Muhamed uvredljivo nazvao pola-čovekom, tj. dete nije bilo ni dovoljno dobro da bi se smatralo stvarnim, punokrvnim ljudskim bićem.

A ako Muhamedov bog tako postupa sa onima koji su mu najbliži, sa ljudima koji su bili upravo njegovi proroci i poslanici, onda zamislite kako će postupati sa ostalim svojim slugama? Takav bog nije dostojan ničijeg poverenja i obožavanja, budući da čovek nikada ne može imati nikakvo jemstvo da takvo biće neće i njega obrukati i poniziti.

Uporedite to sa Gospodom Isusom, koji obećava da nikada neće osramotiti niti uvrediti onoga ko u njega položi svoje poverenje i nadu:

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:9-13 Modern English Version (MEV)

Ovo je jedini Bog koji je dostojan svake hvale, ljubavi, poverenja i obožavanja.