Alahovo čuđenje i smeh
Nemuslimane, a i neke muslimane, moglo bi iznenaditi otkriće da autentična predanja islama prikazuju Alaha kao konačno prostorno i vremensko biće koje doživljava zbunjenost i čuđenje, i koje ispoljava osećanja poput smeha.
Na primer, prenosi se da je Muhamed rekao kako se njegov bog smeje ljudima i podsmeva im se:
Vaki' bin Hudus prenosi da je njegov stric Ebu Razin rekao:
Sunan Ibn Madže
Knjiga o sunnetu
“Alahov poslanik je rekao: ‘Alah se SMEJE očaju Svojih robova, iako ga ubrzo menja.’ Rekoh: ‘O Alahov poslaniče, zar se Gospodar smeje?’ On reče: ‘Da.’ Rekoh: ‘Nikada nećemo biti lišeni dobra od Gospodara koji se smeje.’”
Ocena: hasan (Darussalam)
Sunnah.com referenca: knjiga 1, hadis 181
Engleska referenca: tom 1, knjiga 1, hadis 181
Arapska referenca: knjiga 1, hadis 186 (sunnah.com https://sunnah.com/ibnmajah/introduction/181; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)
Abdulah b. Mesud prenosi da je Alahov poslanik rekao: Znam ko će poslednji od stanovnika Vatre biti izveden iz nje i ko će poslednji od stanovnika Raja ući u njega. Jedan čovek će izaći iz Vatre pužući. Tada će mu Alah, Blagosloveni i Uzvišeni, reći: Idi i uđi u Raj. On će doći do njega i učiniće mu se da je pun. Vratiće se i reći: O moj Gospodaru! Zatekao sam ga punim. Alah, Blagosloveni i Uzvišeni, reći će mu: Idi i uđi u Raj. On će doći i učiniće mu se da je pun. Vratiće se i reći: O moj Gospodaru! Zatekao sam ga punim. Alah će mu reći: Idi i uđi u Raj, jer tebi pripada onoliko koliko je ovaj svet i još deset puta toliko, ili: tebi pripada deset puta koliko je ovaj svet. On (prenosilac) reče: On (taj čovek) će reći: Zar mi se Ti podsmevaš? Ili mi se Ti smeješ, iako si Ti Kralj? On (prenosilac) reče: Video sam Alahovog poslanika kako se smeje tako da su mu se videli prednji zubi. I rečeno je: To će biti najniži stepen među stanovnicima Raja. (Sahih Muslim, knjiga 001, broj 0359 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=001&translator=2&start=0&number=0359)
Ibn Mesud prenosi: Zaista je Alahov poslanik rekao: Poslednji koji će ući u Raj biće čovek koji će jednom hodati, jednom se spotaći i jednom biti oprljen Vatrom. Zatim, kada je prođe, okrenuće se prema njoj i reći: Blagosloven neka je Onaj koji me je spasio od tebe. Alah mi je dao nešto što nije dao nikome od ranijih ni potonjih. Potom će mu biti podignuto drvo, pa će reći: O moj Gospodaru, približi me ovom drvetu da se sklonim u njegovu hladovinu i pijem njegovu vodu. Alah, Uzvišeni i Veliki, reći će: O sine Adamov, ako ti ovo dam, tražićeš od Mene nešto drugo. On će reći: Ne, moj Gospodaru. I obećaće Mu da neće tražiti ništa drugo. Njegov Gospodar će ga izviniti, jer vidi ono što on ne može a da ne poželi; pa će ga približiti drvetu, i on će se skloniti u njegovu hladovinu i piti njegovu vodu. Zatim će pred njim biti podignuto drvo lepše od prvog, pa će reći: O moj Gospodaru! Približi me ovom drvetu da pijem njegovu vodu i sklonim se u njegovu hladovinu, i neću Te više ništa tražiti. On (Alah) će reći: O sine Adamov, ako te približim njemu, možda ćeš od Mene tražiti nešto drugo. On će Mu obećati da neće tražiti ništa drugo. Njegov Gospodar će ga izviniti, jer vidi nešto što on ne može a da ne poželi. Pa će ga približiti njemu, i on će uživati u njegovoj hladovini i piti njegovu vodu. Potom će mu na vratima Raja biti podignuto drvo lepše od prva dva. Reći će: O moj Gospodaru! Približi me ovom (drvetu) da uživam u njegovoj hladovini i pijem njegovu vodu. Neću Te više ništa tražiti. On (Alah) će reći: O sine Adamov! Zar Mi nisi obećao da nećeš tražiti ništa drugo? On će reći: Da, moj Gospodaru, ali neću Te više ništa tražiti. Njegov Gospodar će ga izviniti, jer vidi nešto čijem iskušenju nije mogao odoleti. On (Alah) će ga približiti njemu, a kada ga približi, on će čuti glasove stanovnika Raja. Reći će: O moj Gospodaru! Uvedi me u njega. On (Alah) će reći: O sine Adamov, šta će okončati tvoje molbe upućene Meni? Da li će te obradovati ako ti dam čitav svet i još jedan takav uz njega? On će reći: O moj Gospodaru! zar mi se Ti podsmevaš, iako si Ti Gospodar svetova? Ibn Mesud se nasmejao i upitao (prisutne): Zašto me ne pitate čemu se smejem? Oni (tada) rekoše: Čemu se smeješ? On reče: Upravo se tako smejao Alahov poslanik. Oni (drugovi Poslanika) upitaše: Čemu se smeješ, Alahov poslaniče? On reče: Zbog smeha Gospodara svetova, kada je on (onaj koji žudi za Rajem) rekao: Zar mi se Ti podsmevaš, iako si Ti Gospodar svetova? On će reći: Ne podsmevam ti se, nego imam moć da učinim šta god hoću. (Sahih Muslim, knjiga 001, broj 0361 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=001&translator=2&start=0&number=0361)
Muhamed je takođe tvrdio da se njegov gospodar čudi, štaviše zbunjuje, postupcima svojih navodnih stvorenja:
Alahov poslanik je rekao: “Zaista se vaš Gospodar ČUDI mladiću koji ne naginje svojim strastima.” (‘Silsilat al-Ahadith as-Sahihah’, broj 2843)
عَنْ عُقْبَةَ بْنِ عَامِرٍ قَالَ سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- يَقُولُ « يَعْجَبُ رَبُّكُمْ مِنْ رَاعِى غَنَمٍ فِى رَأْسِ شَظِيَّةٍ بِجَبَلٍ يُؤَذِّنُ بِالصَّلاَةِ وَيُصَلِّى فَيَقُولُ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ انْظُرُوا إِلَى عَبْدِى هَذَا يُؤَذِّنُ وَيُقِيمُ الصَّلاَةَ يَخَافُ مِنِّى فَقَدْ غَفَرْتُ لِعَبْدِى وَأَدْخَلْتُهُ الْجَنَّةَ**»**
Ukba ibn Amir je rekao: “Čuo sam Alahovog poslanika kako kaže: ‘Vaš Gospodar se ČUDI pastiru visoko u planinama koji uči ezan za molitvu i klanja. Alah kaže: „Pogledajte ovog Mog roba, on uči ezan i ikametza molitvu i boji Me se. Oprostio sam Svome robu i uveo ga u raj.“’” (Zabeležili Ebu Davud (1205), En-Nesai (666) i Ibn Hiban (260), a šejh El-Albani ga je ocenio kao sahih)
Sledeći opširan citat pruža dodatne dokaze da se islamsko božanstvo doslovno smeje i zapanjuje nad postupcima koji se odvijaju unutar vremenskog, konačnog stvorenja:
Treći hadis: O potvrđivanju smeha
A to je njegova izjava: “Alah se SMEJE dvojici ljudi, od kojih jedan ubija drugoga, a obojica će ući u Raj.”[1]
❖ U ovom hadisu Poslanik je obavestio da se Alah smeje dvojici ljudi: kada su se njih dvojica sukobila u borbi, jedan je ubio drugoga, ali će obojica ući u Raj. A jedan od njih ne bi ubio drugoga osim zbog žestokog neprijateljstva između njih dvojice. Pa ipak, potom će obojica ući u Raj i to neprijateljstvo biće uklonjeno. Jedan od njih bio je musliman, a drugi nevernik. Nevernik je ubio muslimana i time je musliman postao šehid, pa ulazi u Raj. Zatim je Alah ukazao milost tom neverniku, te je on primio islam, a potom je i sam ubijen kao šehid ili je umro a da nije ubijen, pa će ući u Raj. Tako i ubica i ubijeni ulaze u Raj, a Alah se potom smeje obojici.
❖ U OVOME JE POTVRDA SMEHA ZA ALAHA, Moćnog i Uzvišenog, I TO JE STVARAN SMEH, ali ne nalikuje smehu stvorenja. To je smeh koji dolikuje Njegovoj uzvišenosti i veličini. Nije moguće da za njega navodimo primere, jer nam nije dozvoljeno da kažemo da Alah ima usta, zube ili nešto slično. Ipak, MI POTVRĐUJEMO SMEH ZA ALAHA na način koji Njemu dolikuje, Slavljen i Uzvišen neka je On.
❖ Ako neko kaže: potvrđivanjem smeha za Alaha nužno se dolazi do upoređivanja Njega sa stvorenjem!
Odgovor je da to ne povlači upoređivanje Njega sa stvorenjem, jer je onaj koji je rekao: “On se smeje” isti onaj kome je objavljena Njegova izjava, Uzvišen neka je On:
„Ništa nije kao On! On sve čuje i sve vidi.“ (Ash-Shura 42:11)
S druge strane, Poslanik nikada ne bi govorio o ovakvim stvarima osim ako mu to nije bilo objavljeno, jer to spada u stvari nevidljivog. To nije među pitanjima idžtihada (izvođenja propisa iz tekstova) o kojima bi Poslanik mogao doneti odluku, koju bi Alah zatim potvrdio ili ne. Nego je ovo od stvari nevidljivog koje je Poslanik primio putem objave.
❖ Ako neko kaže: “Ono što se smehom misli jeste zadovoljstvo. Jer kada je neko nečim zadovoljan, raduje se tome i usled toga se smeje. A ono što se zadovoljstvom misli jeste nagrada ili namera da se nagradi” – kako tvrde pripadnici ta’tila (poricanja).
Kao odgovor na to, KAŽEMO DA JE OVO VID IZVRTANJA REČI IZ NJIHOVIH ZNAČENJA. Šta vam daje da znate da se zadovoljstvom misli na nagradu?!
Time ste o Alahu rekli ono što ne znate, i to sa dva aspekta:
Prvi aspekt: izmenili ste tekst od njegovog očiglednog značenja, bez znanja.
Drugi: potvrdili ste mu značenje suprotno onome što je očigledno, bez znanja.
Zatim im kažemo: Ako kažete da je el-irada (namera, volja, htenje) utvrđena za Alaha, Moćnog i Uzvišenog, to će obesnažiti vaše načelo, jer i čovek ima iradu, kao što On, Uzvišeni, kaže:
„neki od vas žele ovaj svet, a drugi budući“ (Al ‘Imran 3:152)
Dakle, čovek ima iradu. Čak i zid ima iradu, kao što Alah, Uzvišeni, kaže:
„njih dvojica naiđoše na jedan zid koji samo što se nije srušio“ (Al-Kahf 18:77)
Stoga ili poričete svojstvo irade za Alaha (zbog toga), baš kao što poričete i ostala svojstva koja poričete, ili pak potvrđujete za Alaha, Moćnog i Uzvišenog, ono što On potvrđuje za Sebe, makar stvorenje imalo nešto istog naziva, ali ne i iste stvarnosti.
❖ Praktična korist koja se izvodi iz ovog hadisa jeste da ćemo se, kada saznamo da se Alah, Moćni i Uzvišeni, smeje, nadati svakom vidu dobra od Njega.
Zato je jedan čovek rekao Poslaniku: “O Alahov poslaniče, zar se naš Gospodar smeje?” ON REČE: “DA.” On (taj čovek) reče: “Nikada nećemo biti lišeni nikakvog dobra od Gospodara koji se smeje.”[1]
Kada to znamo, to budi nadu u svako dobro, jer postoji razlika između namrgođene osobe koja se jedva ikada nasmeje i one koja se osmehuje. A Poslanik je uvek bio vedar i nasmejan.
A njegova izjava: “Naš Gospodar se ČUDI očaju Svojih robova i bliskosti Svoje promene. On vas gleda dok ste u teškom očaju, pa se i dalje smeje, znajući da je vaše olakšanje blizu.” Hasan hadis….
Četvrti hadis: O POTVRĐIVANJU ČUĐENJA i nekim drugim svojstvima
A to je njegova izjava “Naš Gospodar SE ČUDI očaju Svojih robova i bliskosti Svoje dobrote. On vas gleda dok ste u teškom očaju, pa se i dalje smeje, znajući da je vaše olakšanje blizu.” Hasan hadis.[1]
❖ Čuđenje: to je da se čovek zapanji nečim, a do toga dolazi iz dva razloga:
Prvi razlog: neznanje onoga ko se čudi o nekom od uzroka začuđujućeg događaja, kao kada mu se nešto dogodi iznenada, bez ikakvog očekivanja. To je nemoguće u pogledu Alaha, Uzvišenog, jer je On Sveznajući. Ništa Mu nije skriveno ni na nebesima ni na Zemlji.
Drugo: da je razlog (čuđenja) to što je ta stvar izvan onoga što je za nju uobičajeno i onoga što joj priliči, a ne zbog bilo kakve nemoći onoga ko se čudi; kao kada neko učini postupak koji zapanjuje, a kakav mu ne priliči.
Ovo je potvrđeno za Alaha, Uzvišenog, jer takvo čuđenje nije posledica nesavršenosti, već je to čuđenje zbog stanja onoga ko čini nešto začuđujuće.
❖ Njegova izjava: “Naš Gospodar SE ČUDI očaju Svojih robova.”
Očaj je najgori od svih vidova beznađa; Gospodar, Moćni i Uzvišeni, ČUDI SE ulasku teškog beznađa u srce roba.
❖ “I bliskosti Svoje promene” Vav (i) ovde znači “sa”, to jest: “sa bliskošću Svoje promene”.
Dakle, Gospodar, Moćni i Uzvišeni, ČUDI SE tome kako smo pesimistični, dok On, Slavljeni i Uzvišeni, brzo menja stvari. On menja jedno stanje u drugo samo jednom rečju, a to je “Budi” – i ono biva.
❖ Njegova izjava: “On vas gleda:” to jest, Alah nas gleda Svojim Očima.
❖ “U teškom očaju:” el-azil je onaj koji je u teškoj situaciji, dok je kanitin množina od kanit, a to je onaj koji očajava nad olakšanjem i otklanjanjem teškoće.
Poslanik je, dakle, spomenuo stanje čoveka i stanje njegovog srca. Njegovo stanje jeste da zapadne u teškoću, a njegovo srce očajava nad nadom, osećajući se daleko od olakšanja.
❖ “Pa se i dalje smeje:” i dalje se smeje zbog te začuđujuće situacije. Kako možete očajavati nad milošću Najmilostivijeg od milostivih, Koji nečemu kaže: “Budi” – i ono biva?
❖ “znajući da je vaše olakšanje blizu:” to jest, otklanjanje vaše teške situacije je blizu.
❖ U ovom hadisu nalazi se više svojstava:
Prvo: čuđenje, na osnovu njegove izjave: “Naš Gospodar se čudi očaju Svojih robova.” SLAVNI KURAN JE UKAZAO NA OVO SVOJSTVO. Alah, Uzvišeni, kaže:
Naprotiv, JA SAM SE ČUDIO (‘Adžibtu) dok se oni rugaju. (As-Saffat 37:12)
Prema učenju sa dammom na ta’u.[1]
— Sadrži i pojašnjenje Alahove moći, na osnovu njegove izjave: “I bliskosti Svoje promene”, kao i to da je Njegova moć, Moćnog i Uzvišenog, savršena. Kad god hoće, On menja stanje iz jednog u suprotno, i to u kratkom vremenu.
— Takođe potvrđuje gledanje, na osnovu njegove izjave: “On vas gleda.”
— I potvrđuje smeh, na osnovu njegove izjave: “Pa se i dalje smeje.”
— A isto tako i znanje: “znajući da je vaše olakšanje blizu”
— I milost, jer olakšanje dolazi od Alaha, što je dokaz Alahove milosti prema Njegovim robovima.
A sa svim ovim svojstvima za koja je ovaj hadis dokaz, NAMA JE OBAVEZA DA POTVRDIMO DA SU ONA STVARNA ZA ALAHA, Moćnog i Uzvišenog, U SKLADU SA NJIHOVIM STVARNOSTIMA, I DA NAD NJIMA NE VRŠIMO te’vil.
❖ Praktična korist u ovome jeste da će se onaj ko to zna o Alahu, Slavljenom i Uzvišenom, kloniti te stvari, a to je očajavanje nad Alahovom milošću. Upravo je zbog toga očajavanje nad Alahovom milošću jedan od velikih greha. (Commentary On Shaikh Al-Islam Ibn Taymiyyah’s Al-‘Aqidah Al-Wasitiyyah, autor čestiti šejh, el-alama Muhamed ibn Salih el-Usejmin [Darussalam Publications, 2008], tom 2, str. 37–44; isticanje velikim slovima je moje)
[1] Prenose El-Buhari (2826) i Muslim (1890) od predanja Ebu Hurejre, neka je Alah zadovoljan njime. (Isto, str. 37)
[1] Na osnovu predanja Vakija bin Adsa od njegovog strica Ebu Razina, koji je rekao: “Alahov poslanik je rekao: ‘Naš Gospodar se smeje očaju Svojih robova i bliskosti Svoje promene.’ Rekoh: ‘O Alahov poslaniče! Zar se naš Gospodar smeje?’ On reče: ‘Da.’” On reče: ‘Nikada nećemo biti lišeni nikakvog dobra od Gospodara koji se smeje.” Prenose Ahmed (4:11,12), Ibn Madže (181), El-Bejheki u Al-Asma’ was-Sifat (987), El-Adžuri u Ash-Shari’ah (279), Ibn Ebi Asim u As-Sunnah (1:244), a El-Albani je ovaj hadis ocenio kao hasan (dobar) u As-Silsilah As-Sahihah (rukopis 2810, kako ga od njega prenosi brat Ali El-Halebi u svojoj proveri Al-‘Aqidah Al-Wasitiyyah, strana 41); vidi i ono što sledi za tim. (Isto, str. 40)
[1] Iz hadisa Ebu Razina, prema Ibn Kesiru u njegovom tumačenju Njegove izjave, Uzvišen neka je On: „Zar mislite da ćete ući u Raj“ (Al-Baqarah 2:214), a njegov tekst glasi: “Vaš Gospodar SE ČUDI”, a umesto gijarihi (Njegova promena) stoji gajsihi (Njegova kiša). (Isto, str. 41; isticanje velikim slovima je moje)
[1] Napomena prevodioca: Odnosi se na učenje As-Saffata 37:1. Znači, ‘Adžibtu (sa dammom na ta’u); “Ja sam se čudio”, kao u učenju koje se prenosi OD IBN MESUDA I DRUGIH, dok je uobičajeno ‘Adžibta (sa fethom na ta’u), što znači “Ti si se čudio”. (Isto, str. 43; isticanje velikim slovima je moje)
Zanimljivo je da i Ibn Tejmija i komentator El-Usejmin priznaju da postoji varijantno čitanje Kurana 37:12, ono u kojem se za Alaha, a ne za Muhameda, kaže da je zapanjen ismevanjem nevernika. Ovo alternativno čitanje beleži sledeći prevod Kurana, koji u fusnotama navodi neka od različitih arapskih čitanja:
„ti se čudiš i diviš, a oni se izruguju, a kad im se saveti upućuju, oni ih ne prihvataju“ S. 37:12
Qd Hamza, El-Kisai i Halef to čitaju kao: “Naprotiv, Ja sam to ozbiljno primetio dok se oni rugaju.” (Fadel Soliman, Bridges’ Translation of the Ten Qira’at of the Noble Qur’an [AuthorHouse, 2020], str. 299; isticanje podebljanjem i podvlačenjem je moje)
Imamo, dakle, navodno verodostojna predanja pripisana Muhamedu, pa čak i sam Kuran, koja potvrđuju da je Alah prostorno određeno, antropomorfizovano božanstvo koje nije samo sastavljeno od materijalnih organa i time vezano za vreme, prostor i mesto, već i ispoljava ljudske osobine poput čuđenja, zbunjenosti i smeha.
DALJE ČITANJE
KURANSKA VARIJANTA KOJA PRAVI RAZLIKU
Alah – nematerijalno biće ili nevidljivi čovek?