Tora osuđuje Muhameda, 1. deo
MUHAMEDOVO ZLOSTAVLJANJE SOPSTVENIH ŽENA
Božja Reč, Tora, pokazuje da je JHVH dozvolio čoveku da ima više od jedne žene pod uslovom da se prema svima ophodi pravedno i jednako. JHVH je upozorio muškarce da, ukoliko ženi ne obezbede njena bračna prava i neophodno izdržavanje, krše svoje bračne zavete. U tom slučaju žena je bila slobodna da ode, budući da je brak time bio raskinut/okončan:
„Ako ko proda kćer svoju da bude robinja, da ne odlazi kao robovi što odlaze. Ako ne bude po volji gospodaru svojemu, i on je ne uzme za ženu, neka je pusti na otkupe; ali da nema vlasti prodati je u tuđ narod učinivši joj nevjeru. Ako li je zaruči sinu svojemu, da joj učini po pravu koje imaju kćeri. Ako li uzme drugu, da joj ne umali hrane ni odijela ni zajednice. Ako joj ovo troje ne učini, onda nek otide bez otkupa.“ Izlazak 21:7-11, Legacy Standard Bible (LSB)
Muhamedovo božanstvo, s druge strane, dozvoljava svojim sledbenicima da zlostavljaju svoje žene, a ženama daje mogućnost da, ako tako žele, ostanu u takvoj nepravednoj situaciji!
„Ako se neka žena plaši muževe mržnje ili izbegavanja, onda se oni neće ogrešiti ako se međusobno nagode, a nagodba je bolja. Ljudske duše sklone su pohlepi. I ako vi budete lepo postupali i Allaha se bojali - pa Allah u potpunosti zna ono što radite. Vi nećete moći potpuno jednako da postupate prema suprugama svojim ma koliko to želeli. I nemojte prema nekoj sasvim naginjati pa da neku učinite kao da je bez muža, a nerazvedena. A ako se popravite i Allaha bojite, pa Allah, uistinu, oprašta grehe i milostiv je. A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će, iz obilja Svoga, da ih učini nezavisnim. Allah je neizmerno darežljiv i mudar.“ S. 4:128-130, Hilali-Khan
Prema muslimanskim izvorima, K. 4:128-130, a posebno 128. stih, odnosio se na Muhamedov neuspeh kao muža, naročito u vezi s njegovim postupanjem prema Saudi bint Zam’i.
Islamski izvori navode da je Sauda bila jedna od njegovih prvih žena nakon Hadidžine smrti. Pa ipak, sramotno, Muhamed je odlučio da je razvede i napusti kada mu, zbog njenih godina, više nije bila privlačna.
Ne želeći da bude razvedena, Sauda je odlučila da s Muhamedom sklopi pogodbu: odrekla bi se dana koji joj je bio dodeljen i dala ga Aiši, pod uslovom da je on i dalje zadrži kao ženu. Muhamed i njegov bog prihvatili su Saudin predlog!
Na primer, evo šta je u tom pogledu napisao čuveni sunitski komentator Ibn Kesir:
Sklapanje mira bolje je od rastave. Primer takvog mira može se videti u priči o Saudi bint Zam’i, koju je, KADA JE OSTARILA, PROROK HTEO DA RAZVEDE, ali je ona s njim sklopila mir ponudivši da noć koju je provodio s njom pripadne Aiši, kako bi je zadržao. Prorok je prihvatio te uslove i zadržao ju je.
Abu Davud At-Tajalisi zabeležio je da je Ibn Abas rekao: „Sauda se plašila da bi je Alahov Poslanik mogao razvesti, pa je rekla: ‚Alahov Poslaniče! Nemoj me razvesti; daj moj dan Aiši.’ I on je tako učinio…
U dva Sahiha zabeleženo je da je Aiša rekla da je Sauda bint Zam’a, KADA JE OSTARILA, prepustila svoj dan Aiši, te je Prorok Saudinu noć provodio s Aišom…
„a nagodba je bolja“. TO SE ODNOSI NA TO DA SE ŽENA ODRIČE NEKIH SVOJIH BRAČNIH PRAVA i na njegovo prihvatanje te ponude. Takav kompromis bolji je od potpunog razvoda, kao što je Prorok učinio kada je zadržao Saudu bint Zam’u. Time je Prorok postavio primer koji njegov umet treba da sledi, jer je to dozvoljen čin … (prethodni navod preuzet je i prilagođen iz Tafsir Ibn Kathir – Abridged, Volume 2, Parts 3, 4 & 5, Surat Al-Baqarah, Verse 253, to Surat An-Nisa, Verse 147 [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Houston, New York, Lahore; prvo izdanje, mart 2000], str. 599-601, i Tafsir Ibn Kathir, Part 5, Sura An-Nisa, ayat 24-147, u skraćenju šeika Muhameda Nasiba Ar-Rafa’ija [Al-Firdous Ltd., London, prvo izdanje 2000], str. 193-194; podebljanje i velika slova su moji)
Jedan savremeni muslimanski autor u jednom natpisu kaže:
Muhamedov lični i porodični život nisu uvek bili skladni. Njegove žene ponekad su se međusobno prepirale, a jednom su čak skovale i sitnu zaveru protiv njega. Aiša, na primer, nije volela svoju jevrejsku suprugu-sustanarku Safiju i povremeno ju je vređala. Muhamed je više puta morao da brani njen položaj i čast i da ukori mladu Aišu. Hafsa je postala ljubomorna na svoju sustanarku Mariju kada ih je jednog dana zatekla kako se odmaraju[sic] u njenoj odaji. Sauda se odrekla svog dodeljenog dana s Prorokom KADA JE SHVATILA DA JOJ ON ZAPRAVO NIJE PRIVLAČAN. Što se zavere tiče, Aiša se dogovorila s dve druge sustanarke da ubede Proroka kako ga jedenje meda čini neprijatnim za društvo. Kada se Muhamed zakleo da više nikada neće jesti med, ona se nasamo pokajala pred svojim sazaverenicama. Iako ovi događaji nisu bili pravilo, oni pokazuju da su žene u Muhamedovom životu bile ljudi kao i svi mi. (Yahiya Emerick, Critical Lives: Muhammad [Alpha Books, A Member of Penguin Group (USA) Inc., 2002], str. 263; naglašavanje velikim slovima je moje) {2}
Muslimanski istoričar i komentator Al-Taberi izjavio je:
Umra bin Ali i Zejd bin Ahram rekoše: prenosi Abu Davud, koji reče: prenosi Sulejman bin Mu’az, od Simaka bin Harba, od Ikrime, od Ibn Abasa, koji reče: Sauda se plašila razvoda od Alahovog poslanika, pa je rekla: Nemoj me razvesti i nemoj deliti sa mnom! I on je tako učinio, a onda je objavljen ovaj stih: „Ako se neka žena plaši muževe mržnje ili izbegavanja“.
Muhamed bin Husein reče: Tvrdio je da je ovaj stih objavljen u vezi s Alahovim poslanikom i Saudom bint Zama’ koja je ostarila, pa je Alahov poslanik hteo da je razvede, ali su se dogovorili da će je zadržati, a njen dan dati Aiši. (Preveo Mutee’a Al-Fadi)
Drugi ugledni muslimanski tumač, Al-Kurtubi, napisao je:
U ovom stihu postoje četiri pitanja: prvo, Al-Tirmizi je preneo da je Ibn Abas rekao: Sauda se plašila da će je Alahov poslanik razvesti, pa je rekla: „Nemoj me razvesti, nego me zadrži, a moj dan s tobom daj Aiši.“ On je tako i učinio, a onda je objavljen ovaj stih: „onda se oni neće ogrešiti ako se međusobno nagode, a nagodba je bolja.“ Rekao je: ovo je dobar i neobičan hadis. (Preveo Mutee’a Al-Fadi)
Dve zbirke Sahih pružaju dodatnu potvrdu da je Sauda prepustila svoj dan Aiši:
Prenosi Aiša:
Kad god je Alahov Poslanik želeo da krene na put, bacao je kocku da bi odredio koja će ga od njegovih žena pratiti. Poveo bi onu čije bi ime izašlo. Za svaku od njih određivao je po jedan dan i jednu noć. Ali Sauda bint Zam’a prepustila je svoj (red) dan i noć Aiši, Prorokovoj ženi, kako bi zadobila naklonost Alahovog Poslanika (tim postupkom). (Sahih al-Bukhari, Volume 3, Book 47, Number 766 https://sunnah.com/bukhari:2593)
Aiša je prenela: Nikada nisam našla ženu koja je prema meni bila draža od Saude bint Zam’e. Želela sam da budem baš kao ona, koja je bila strastvena. Kada je ostarila, prepustila je svoj dan (koji je trebalo da provede) s Alahovim Poslanikom Aiši. Rekla je: Prepustila sam svoj dan s tobom Aiši. Tako je Alahov Poslanik dodelio Aiši DVA DANA, njen sopstveni dan (kada je bio njen red) i Saudin. (Sahih Muslim, Book 008, Number 3451 https://sunnah.com/muslim:1463a)
Selefijski učenjaci koji pišu za http://www.islamqa.com navode izvore koji se slažu da se K. 4:128 odnosio na Muhamedovo zlostavljanje Saude:
Al-Tirmizi je preneo preko Samaka od Ikrime, od Ibn Abasa, da je rekao: „Sauda se plašila da će je Alahov Poslanik razvesti, pa je rekla: ‚O Alahov Poslaniče, nemoj me razvesti; daj moj dan Aiši.’ I on je tako učinio. Tada je objavljen ovaj ajet.“ Al-Tirmizi je rekao: „(Ovo je) hasan garib.“ Ja kažem: postoji potkrepljujući dokaz u hadisu od Aiše koji prenose al-Buhari i Muslim, bez pominjanja objave ajeta. (Iz Fath al-Barija).
Hadis koji pominje al-Hafiz ibn Hadžer nalazi se u Sunan al-Tirmidhi, 2966, gde se prenosi da je Ibn Abas rekao: „Sauda se plašila da će je Prorok (mir i blagoslov Alahov neka su s njim) razvesti, pa je rekla: ‚Nemoj me razvesti. Zadrži me i daj moj dan Aiši.’ I on je tako učinio, a onda je Alah objavio ajet: „onda se oni neće ogrešiti ako se međusobno nagode, a nagodba je bolja“ [an-Nisa 4:128]. Dakle, ono oko čega su se dogovorili bilo je dozvoljeno.“ Čini se da je poslednja rečenica komentar Ibn Abasa. Abu Isa je rekao: ovo je hasan garib hadis.
Al-Mubarekpuri je, komentarišući ovaj hadis, rekao:
‚Sauda se plašila…’ Ovo se odnosi na Saudu bint Zam’u ibn Kajsa al-Kurešijju al-Amirijju. Alahov Poslanik oženio ju je u Meki nakon što je Hadidža umrla i tamo konzumirao brak. Učenjaci se slažu da je s njom konzumirao brak pre nego što je konzumirao brak s Aišom, i ona se s njim iselila u Medinu. Umrla je krajem hilafeta Omara ibn al-Hataba.
‚… plašila se da će je Prorok razvesti, pa je rekla…’ Al-Buhari i Muslim prenose od Aiše da je Sauda bint Zam’a dala svoj dan Aiši, tako da je Prorok Aiši davao njen sopstveni dan i Saudin. Al-Hafiz je rekao u al-Fathu: Abu Davud je preneo ovaj hadis (od Aiše): ‚Alahov Poslanik nikada nije davao prednost nekoj od nas nad drugima u deljenju svog vremena (tj. bio je pravedan u raspodeli svojih noći među svojim ženama, i svaka od njih imala je svoju dodeljenu noć). Kada je Sauda bint Zam’a ostarila i uplašila se da bi je Alahov Poslanik mogao razvesti, rekla je: ‚O Alahov Poslaniče, moj dan pripada Aiši’, i on je to od nje prihvatio. Zatim je, povodom ovog i sličnih slučajeva, objavljen ajet (značenje u prevodu): „Ako se neka žena plaši muževe mržnje ili izbegavanja,“ [an-Nisa 4:128]. Ova predanja slažu se u tome da se plašila razvoda i da je zato dala svoj dan Aiši.
Zatim je al-Alama al-Mubarekpuri rekao: Ajet se može objasniti ovako: „Ako se neka žena plaši“ znači: ako očekuje. ‚Okrutnost’ znači da je odbacuje odbijajući da spava s njom ili trošeći na nju manje nego što bi trebalo, zato što mu je nedraga i želi da oženi neku lepšu. ‚Napuštanje’ znači da okreće lice od nje. „onda se oni neće ogrešiti ako se međusobno nagode“ odnosi se na deljenje njegovog vremena i njegovo izdržavanje nje, tj. trebalo bi da joj u tom pogledu (deljenje vremena ili izdržavanje) ipak nešto daje kako bi se sačuvao odnos: ako ona to prihvati, u redu je, u suprotnom muž mora ili da joj da puna prava ili da je razvede. „nagodba je bolja“ znači bolje nego rastava, okrutnost i napuštanje. Šta god da se između sebe dogovore, dozvoljeno je.
(Tuhfat al-Ahvazi Šarh Džami al-Tirmizi). (Pitanje #2218: Čovek ne želi da živi sa svojom ženom, ali ne želi ni da je razvede zbog dece https://islamqa.info/en/answers/2218/a-man-doesnt-want-to-live-with-his-wife-but-doesnt-want-to-divorce-her-for-the-sake-of-the-children; podebljanje je naše)
Za Saudu se nije govorilo samo da je bila stara, već druga predanja pominju i da je bila gojazna:
Prenosi Aiša:Sauda (Prorokova žena) izašla je da obavi nuždu nakon što je postalo obavezno (za sve muslimanke) da nose veo. Bila je debela, krupna žena, i svako ko ju je ranije poznavao mogao ju je prepoznati. Tako ju je Omar ibn al-Hatab video i rekao: „O Saudo! Tako mi Alaha, ne možeš se sakriti od nas, pa smisli način da te ne prepoznaju kada izlaziš.“ Sauda se vratila dok je Alahov Poslanik bio u mojoj kući i večerao, a u ruci mu je bila kost obložena mesom. Ušla je i rekla: „O Alahov Poslaniče! Izašla sam da obavim nuždu, a Omar mi je rekao to i to.“ Tada ga je Alah nadahnuo, a kada je stanje nadahnuća prošlo, dok mu je kost i dalje bila u ruci jer je nije spustio, rekao je (Saudi): „Vama (ženama) je dozvoljeno da izlazite radi svojih potreba.“ (Sahih al-Bukhari, Volume 6, Book 60, Numebr 318 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=60&translator=1&start=0&number=318)
Kako prezrivo i okrutno!
Sve prethodno čini sramotno očiglednim da je Muhamed hteo da razvede Saudu zato što je ostarila i postala neprivlačna, što potvrđuje i slikovit opis gornjeg hadisa da je bila „debela, krupna žena“. Sauda je, da bi to sprečila, odlučila da napravi izvesne ustupke, poput odricanja od svog dana s Muhamedom, čemu je Alah dao svoje božansko odobrenje!
Štaviše, ovo prepuštanje Saudine posete Aiši značilo je da je Muhamed davao prednost Aiši i voleo je više od ostalih svojih supruga. Naposletku, Muhamed je s Aišom provodio dva dana, dok su sve ostale njegove žene imale samo po jedan dan s njim (izuzev Saude). Muhamed je, dakle, bio sasvim namerno nepravedan u postupanju prema svojim ženama i u iskazivanju ljubavi.
Dalji pokazatelj Muhamedove nesposobnosti da se pravedno odnosi prema svojim ženama vidi se iz toga što ih je podelio u dve grupe. S jednom grupom žena spavao je češće, dok je s drugom grupom odlagao odnose. S tom drugom grupom imao je odnose samo kada je on to želeo, a ne kada su one želele. Poznati lingvista i komentator Al-Zamahšari napisao je o tome sledeće:
Prenosi se da je Prorok (uzdržavajući se od polnog odnosa) privremeno odlagao sledeće žene: Saudu, Džuvejriju, Safiju, Mejmunu i Um Habibu. Čineći to, davao im je udeo (u polnom odnosu) PO SVOJOJ ŽELJI. Među ženama koje je Prorok radije uzimao sebi bile su Aiša, Hafsa, Um Selema i Zejnab (bint Džahš). Tako je pet njih privremeno odlagao da bi četiri uzeo sebi. (S druge strane) prenosi se da je Prorok, ne računajući razvod i izbor povezan s njim, prema (svim svojim ženama) postupao jednako, s izuzetkom Saude, koja se odrekla noći koja joj je pripadala u korist Aiše i rekla (Proroku): ‚Nemoj me razvesti, nego mi dopusti da ostanem u društvu tvojih žena!’… (Helmut Gätje, The Qur’an and Its Exegesis, prevod i priređivanje Alford T. Welch [Oneworld Publications, Oxford England], str. 90-91; podebljanje i velika slova su moji)
Čak su i njegove žene primetile Muhamedovo pristrasno i nepravedno postupanje, budući da su jasno bile svesne da jednu određenu ženu voli više od ostalih. To ih je navelo na ljubomoru i sukobe:
Prenosi Urva od Aiše:Žene Alahovog Poslanika bile su u dve grupe. Jednu grupu činile su Aiša, Hafsa, Safija i Sauda; a drugu grupu Um Selema i ostale žene Alahovog Poslanika. Muslimani su znali da Alahov Poslanik voli Aišu, pa ako bi neko od njih imao dar i želeo da ga da Alahovom Poslaniku, odlagao bi to dok Alahov Poslanik ne bi došao u Aišin dom, a onda bi mu poslao svoj dar u njen dom. Grupa Um Seleme raspravljala je o tome i odlučila da Um Selema zatraži od Alahovog Poslanika da kaže ljudima da mu darove šalju u kuću one žene kod koje se zatekne.
Um Selema je Alahovom Poslaniku rekla šta su govorile, ali on nije odgovorio. Zatim su je (te žene) pitale o tome. Rekla je: „Ništa mi nije rekao.“ Zamolile su je da ponovo razgovara s njim. Razgovarala je s njim ponovo kada ga je srela na svoj dan, ali on nije odgovorio. Kada su je pitale, odgovorila je da nije dao nikakav odgovor. Rekle su joj: „Razgovaraj s njim dok ti ne odgovori.“ Kada je došao njen red, ponovo je razgovarala s njim. On joj je tada rekao: „Ne vređaj me u vezi s Aišom, JER MI BOŽANSKA NADAHNUĆA NE DOLAZE NI NA JEDNOJ POSTELJI OSIM NA AIŠINOJ.“ Na to je Um Selema rekla: „Kajem se Alahu što sam te povredila.“
Zatim je grupa Um Seleme pozvala Fatimu, kćer Alahovog Poslanika, i poslala je Alahovom Poslaniku da mu kaže: „Tvoje žene traže da se prema njima i prema Abu Bekrovoj kćeri postupa POD JEDNAKIM USLOVIMA.“ Fatima mu je prenela poruku. Prorok reče: „O kćeri moja! Zar ne voliš onoga koga ja volim?“ Ona je potvrdno odgovorila, vratila se i ispričala im kakvo je stanje. Zamolile su je da ponovo ode kod njega, ali je ona odbila. Tada su poslale Zejnab bint Džahš, koja je otišla k njemu I UPOTREBILA OŠTRE REČI, REKAVŠI: „Tvoje žene traže od tebe DA SE PREMA NJIMA i prema kćeri Ibn Abu Kuhafe POSTUPA POD JEDNAKIM USLOVIMA.“ Na to je podigla glas I VREĐALA Aišu U LICE toliko da je Alahov Poslanik pogledao Aišu da vidi hoće li uzvratiti. Aiša je počela da odgovara Zejnabi sve dok je nije ućutkala. Prorok je onda pogledao Aišu i rekao: „Zaista je ona kći Abu Bekrova.“ (Sahih al-Bukhari, Volume 3, Book 47, Number 755 https://sunnah.com/bukhari:2581)
Omar je dao ovaj savet svojoj kćeri Hafsi, jednoj od Muhamedovih žena:
… Zatim je Omar nastavio da pripoveda i rekao: „Ja i jedan moj komšija ensarija iz Beni Umeje bin Zejda, koji je živeo u Avali al-Medini, naizmenično smo posećivali Proroka. On bi išao jedan dan, a ja drugi dan. Kada bih ja otišao, doneo bih mu vesti o onome što se tog dana desilo u pogledu uputstava i naredbi, a kada bi on otišao, činio bi isto za mene. Mi, ljudi iz Kurejša, imali smo vlast nad ženama, ali kada smo došli da živimo s ensarijama, primetili smo da ensarijske žene imaju prevlast nad svojim muževima, pa su naše žene počele da usvajaju navike ensarijskih žena. Jednom sam povikao na svoju ženu, a ona mi je uzvratila istom merom, i nije mi se svidelo što mi odgovara. Rekla je: ‚Zašto ti smeta što ti uzvraćam? Tako mi Alaha, Prorokove žene uzvraćaju njemu, a neke od njih ne razgovaraju s njim ceo dan do noći.’ To što je rekla uplašilo me je i rekao sam joj: ‚Ko god od njih tako čini, biće veliki gubitnik.’
Zatim sam se obukao i otišao kod Hafse pa je upitao: ‚Da li neka od vas drži Alahovog Poslanika ljutim ceo dan do noći?’ Potvrdno je odgovorila. Rekao sam: ‚Ona je propala, izgubljena osoba (i nikada neće imati uspeha)! Zar se ne boji da bi se Alah mogao razljutiti zbog ljutnje Alahovog Poslanika i da će tako propasti? Nemoj tražiti od Alahovog Poslanika previše stvari, nemoj mu ni u kom slučaju uzvraćati i nemoj ga napuštati. Traži od mene šta god želiš i nemoj se dovoditi u iskušenje da oponašaš svoju susetku (tj. Aišu) u njenom ponašanju prema Proroku), jer je ona (tj. Aiša) LEPŠA OD TEBE I DRAŽA Alahovom Poslaniku. (Sahih al-Bukhari, Volume 3, Book 43, Number 648 https://sunnah.com/bukhari:2468)
Prenosi Ibn Abas:da je Omar ušao kod Hafse i rekao: „O kćeri moja! Nemoj se dati zavesti ponašanjem one koja se ponosi svojom lepotom zbog ljubavi Alahovog Poslanika prema njoj.“ Pod „njom“ je mislio na Aišu. Omar je dodao: „Zatim sam to rekao Alahovom Poslaniku, a on se nasmešio (kada je to čuo).“ (Sahih al-Bukhari, Volume 7, Book 62, Number 145 https://sunnah.com/bukhari:5218)
Muhamedove žene žalile su se na njegovo povlašćeno postupanje prema Aiši i zahtevale su da se prema njima postupa jednako. Umesto da udovolji njihovim zahtevima, Muhamed je opravdao svoje povlašćeno postupanje tvrdnjom da mu božanske objave ne dolaze ni na jednoj postelji osim na Aišinoj! Ako je Muhamed bio u pravu, to je značilo da je sâm Alah izdvojio Aišinu postelju od ostalih, čime se podrazumeva da je zapravo Alah naveo Muhameda da izričito prekrši navodnu božansku zapovest o pravednosti prema svim svojim ženama.
Što je još važnije, muslimani tvrde da su Muhamedovi brakovi većinom sklapani iz političkih razloga, radi učvršćivanja odnosa s njegovim saputnicima ili s određenim plemenima. Ipak, to nije razlog koji navode neki stariji muslimanski izvori:
… Sahl at-Tustari je rekao: „Gospodar Poslanika voleo je žene, pa kako bismo se mi mogli od njih uzdržavati?“ Ibn Ujejna kaže nešto slično.
Najasketskiji među Ashabima imali su mnogo žena i robinja i mnogo su s njima imali polne odnose. Više njih zaziralo je od pomisli da Alaha sretnu neoženjeni. (Qadi ‘Iyad Musa al-Yahsubi, Muhammad Messenger of Allah (Ash-Shifa of Qadi ‘Iyad), prevela Aisha Abdarrahman Bewley [Madinah Press, Inverness, Scotland, U.K. 1991; treće izdanje, meki povez], str. 46; podebljanje je moje)
Rekao je: „Učinio mi je da zavolim, na ovome vašem svetu, ŽENE i miris, a radost mog oka (tj. moje uživanje) jeste u molitvi“, a zatim je naznačio da je njegova ljubav prema ženama i mirisu, koji su za druge ljude ovozemaljske stvari, dok njegovo bavljenje njima nije bilo radi ovoga sveta, nego radi života na Onom svetu, zbog onozemaljskih koristi braka koje su već pomenute i zbog njegove želje da pred anđele izađe namirisan. Miris takođe podstiče odnos, pomaže ga i podstrekava. Voleo je ova dva svojstva radi drugih i radi obuzdavanja svoje požude. Njegova prava ljubav, njemu svojstvena, bila je u svedočenju Džeberuta svoga Gospoda i u prisnom razgovoru s Njim. Zato je i napravio razliku između te dve ljubavi i razdvojio ta dva stanja, rekavši: „a radost mog oka je u molitvi“.
Jahja i Isa bili su na istom nivou u pogledu iskušenja ženama. Ipak, postoji dodatna vrlina u zadovoljavanju ženskih potreba. Prorok je bio među onima kojima je data sposobnost za to, i data mu je u izobilju. Zato mu je dozvoljen veći broj žena nego bilo kome drugom.
Prenosi se od Anasa: „Prorok je obilazio svoje žene u jednom satu dana ili noći, a bilo ih je jedanaest.“
Anas je rekao: „Govorili smo da mu je data snaga tridesetorice ljudi.“ Nešto slično preneto je od Abu Rafija. Tavus je rekao: „Proroku je u polnom odnosu data snaga četrdesetorice ljudi.“ Sličnu izjavu dao je i Safvan ibn Sulejm.
Selama, Prorokova štićenica, rekla je: „Prorok bi noću obišao devet žena i očistio bi se od svake pre nego što bi prešao na sledeću. Rekao je: ‚Ovo je bolje i čistije.’“
Prorok Sulejman je rekao: „Obišao sam noću stotinu ili devedeset devet žena.“ Dakle, i on je imao takvu moć. Ibn Abas je rekao: „U Sulejmanovim bedrima bilo je seme stotinu ljudi, a imao je tri stotine žena i tri stotine robinja.“ An-Nakaš i drugi preneli su da je imao sedam stotina žena i tri stotine robinja.
U hadisu od Anasa, Prorok je rekao: „Dat mi je prednost nad ljudima u četiri stvari: velikodušnosti, hrabrosti, MNOGIM POLNIM ODNOSIMA i velikoj snazi.“ (Isto, str. 47-48; podebljanje i velika slova su moji)
Gorenavedeni izvor bez stida priznaje da je razlog zbog kojeg je Muhamedu bilo dozvoljeno da ima više žena bio njegov veoma jak polni nagon!
Prethodno navedeni činioci predstavljaju Alaha kao božanstvo koje nije imalo pametnijeg posla nego da udovoljava Muhamedovim željama. Čini se da je Alahov glavni cilj bio da Muhamedu ispuni njegove želje i prohteve, a to je primetila čak i Muhamedova nevesta-dete. Aiša je podrugljivo rekla:
Prenosi Aiša:Gledala sam s prezirom na one žene koje su se same predale Alahovom Poslaniku i govorila sam: „Zar žena može sebe da pokloni (muškarcu)?“ Ali kada je Alah objavio: „Možeš da zanemariš one među njima koje hoćeš i možeš da prihvatiš onu koju hoćeš, a možeš da zatražiš onu koju si udaljio, nijedno od toga nije tvoj greh.“ (33.51), rekla sam (Proroku): „Čini mi se da tvoj Gospod žuri da ispuni tvoje želje i prohteve.“ (Sahih al-Bukhari, Volume 6, Book 60, Number 311 https://sunnah.com/bukhari:4788)
U svetlu svih podataka koje smo izneli, veoma je teško ne složiti se s Aišinom procenom Muhamedovih posebnih povlastica.
Aiša je iznela i zanimljivu primedbu koja pomaže da se otkriju njena istinska osećanja i tuga koju je osećala zbog Muhamedovih bračnih naklonosti:
Prenosi Muaza:Aiša je rekla: „Alahov Poslanik tražio je dozvolu od one žene kod koje je trebalo da prenoći ako je želeo da ode kod neke druge, nakon što je objavljen ovaj stih: „Možeš da zanemariš one među njima koje hoćeš i možeš da prihvatiš onu koju hoćeš, a možeš da zatražiš onu koju si udaljio, nijedno od toga nije tvoj greh.“ (33.51). Upitala sam Aišu: „Šta si ti govorila (u tom slučaju)?“ Rekla je: „Govorila sam mu: ‚Kada bih ti mogla uskratiti dozvolu (da ideš svojim drugim ženama), ne bih dopustila da tvoja naklonost bude podarena nekom drugom.’“ (Sahih al-Bukhari, Volume 6, Book 60, Number 312 https://sunnah.com/bukhari:4789)
Sve prethodno jasno ističe činjenicu da je Muhamed bio neuspešan kao muž, čiji mu je bog dozvolio da zanemaruje i zlostavlja bilo koju od svojih žena po svojoj volji.
Stoga Muhamed stoji osuđen od strane istinitog Boga Mojsijevog kao nemoralan, pohotan mizogin i sin Velijalov.
DALJE ČITANJE
TORA OSUĐUJE MUHAMEDA, 2. DEO, 3. DEO
Muhamedovo postupanje prema Saudi bint Zam’i
Muhamed i postupanje prema ženama
Muhamedov brak sa Safijom: studija slučaja o Alahovoj milosti, Drugi krug, Treći krug (Prvi deo, Drugi deo)
Bara: Džuvejrijino izvorno ime ili nadimak?
Nezadovoljstvo Muhamedovih žena: odgovor na Zavadijev izazov, Drugi krug
Muhamed, ženskaroš i senzualista
Prorok senzualnosti i nedoslednosti
MUHAMED: NEMORALAN, PRELJUBNIČKI MIZOGIN