Nedosledni prorok sladostrašća
Slučaj Marije Koptkinje
Nikome ko je proučavao islam nije tajna da je Muhamed prikazan kao seksualno opsednut ženskaroš, čiju su seksualnu moć njegovi sledbenici hvalili. Za detalje pogledajte sledeću objavu: Muhamed, ženskaroš i sladostrasnik
Zapravo, Muhamedove seksualne požude navele su ga čak i na to da postupi protivno sopstvenim uputstvima.
Na primer, Muhamed je učio da će onaj ko oslobodi svoju robinju i oženi se njome dobiti dvostruku nagradu:
Prenosi Abu Musa:
Alahov Poslanik je rekao: „Ko ima robinju pa je poduči i lepo se prema njoj ophodi, a zatim je oslobodi i oženi se njome, dobiće dvostruku nagradu.“ (Sahih al-Buhari, tom 3, knjiga 46, hadis 720 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=46&translator=1&start=0&number=720)
Pa ipak, umesto da sledi sopstveni savet, Muhamed je odlučio da svoje robinje ne oslobodi, već da ih zadrži kao seksualne robinje, kao u slučaju Marije Koptkinje:
(„O Verovesniče, Mi smo ti dozvolili da budu tvoje žene one kojima si dao njihove venčane darove“, „i one u tvojoj vlasti“) Marija Koptkinja („koje ti je Allah dao, i kćeri tvojih stričeva“) i dozvoljeno vam je da ženite kćeri svoga strica po ocu („i kćeri tvojih tetaka po ocu“) iz plemena Banu ‘Abd al-Muttalib, („i kćeri tvojih ujaka“) iz plemena Banu ‘Abd Manaf ibn Zahrah („koje su se sa tobom iselile“) iz Meke u Medinu, („i ženu - vernicu“) koja veruje u Alahovu božansku jednoću: to jest, Umm Šarik bint Džabir al-‘Amirijah („koja sebe pokloni Verovesniku, ako Verovesnik hoće da se njome oženi, samo tebi“) i olakšica samo za tebe, („a ne ostalim vernicima. Mi znamo šta smo vernicima propisali“) ono što smo učinili dozvoljenim vernicima i naložili im („u vezi sa njihovim suprugama“) u pogledu ženidbe najviše četiri žene, nakon što im se dâ miraz i sklopi ispravan bračni ugovor („i onima koje su u njihovom vlasništvu“) bez ograničenja („a i da ti ne bi bilo teško“) u pogledu ženidbe onim što ti je Alah učinio dozvoljenim da oženiš, („A Allah oprašta grehe“) za ono što je od tebe proisteklo, („milostiv“) u pogledu onoga u čemu ti je dao olakšicu. (Tanwîr al-Miqbâs min Tafsîr Ibn ‘Abbâs, Kuran 33:50 https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=73&tSoraNo=33&tAyahNo=50&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje moje)
(„ti nisu dopuštene druge žene“) da ženiš druge žene („Od sada“) nakon objašnjenja ovih merila; kaže se i da ovo znači: posle tvojih devet žena: ‘A’iše, kćeri Abu Bekra, Hafse, kćeri ‘Umara, Zejnabe bint Džahš al-Asdije, Umm Seleme bint Abi Umejje al-Mahzumi, Umm Habibe bint Abi Sufjana ibn Harba, Safije bint Hujeja ibn Ahtaba, Mejmune bint al-Haris al-Hilalije, Sevde bint Zam’e ibn al-Esveda i Džuvejrije bint al-Haris al-Mustalikije, („ni da umesto njih neku drugu uzmeš“) među onima koje sam objasnio, među kćerima tvojih stričeva i tetaka („makar te i zadivila njihova lepota“) nije ti dozvoljeno da se njima oženiš, („osim onih koje poseduješ“) Marija Koptkinja. („A Allah sve nadzire“) i Alah je Čuvar svih stvari. (Isto, Kuran 33:52 https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=73&tSoraNo=33&tAyahNo=52&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje moje)
Žene ti nisu dozvoljene čita se lā tahillu ili lā yahillu mimo toga mimo onih devet koje su tebe izabrale za muža niti ti je dozvoljeno da ih menjaš tabaddala jedno od dva izvorna slova tā’ u tatabaddala je izostavljeno za druge žene time što bi se od njih razveo, od svih ili od nekih, i oženio se, umesto onih od kojih se razvedeš, makar te zadivila njihova lepota osim onih koje poseduje tvoja desnica od robinja koje su ti, nasuprot tome, dozvoljene. Pored tih robinja, Poslanik je došao u posed Marije Koptkinje. Ona mu je rodila Ibrahima, koji je umro za njegovog života. A Bog nad svime bdi Čuvar je svega. (Tafsir al-Jalalayn https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=33&tAyahNo=52&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje moje)
Izveštaj o robinjama-priležnicama Božijeg Poslanika
To su bile Marija bt. Šam‘un, Koptkinja, i Rejhana bt. Zejd al-Kurazija, za koju se kaže da je bila iz plemena Banu al-Nadir. Izveštaj o njima je već dat gore. (The History of Al-Tabari: The Last years of the Prophet, preveo i propratio napomenama Ismail K. Poonawala [State University of New York Press (SUNY), Albany, NY 1990], tom IX, str. 141; podebljanje moje)
Božiji Poslanik je imao i evnuha po imenu Mabur, kojeg mu je al-Mukavkis poklonio ZAJEDNO SA DVE ROBINJE, OD KOJIH SE JEDNA ZVALA MARIJA, KOJU JE UZEO ZA PRILEŽNICU, a druga [se zvala] Sirin, koju je dao Hassanu b. Sabitu nakon što je Safvan b. al-Mu‘attal počinio prestup protiv njega. Sirin je rodila sina po imenu ‘Abd al-Rahman b. Hassan. Al-Mukavkis je poslao ovog evnuha sa dve robinje da ih prati i čuva na putu [za Medinu]. Poklonio ih je Božijem Poslaniku kada su stigli. Kaže se da je on bio taj [sa kim] je Marija optužena [za nedelo], i da je Božiji Poslanik poslao ‘Alija da ga ubije. Kada je ugledao ‘Alija i shvatio šta namerava da učini s njim, otkrio se dok ‘Aliju nije postalo očigledno da je potpuno uškopljen, tako da mu nije preostalo ništa od onoga što muškarci [obično] imaju, pa se [Ali] uzdržao od ubistva. (Isto, str. 147; velika slova moja)
I:
Marija, Poslanikova PRILEŽNICA i majka njegovog sina Ibrahima.
Al-Mukavkas, gospodar Aleksandrije, poklonio ju je Poslaniku zajedno sa njenom sestrom Sirin i drugim stvarima.
Prema Ibn ‘Umaru [al-Vakidiju] – Ja‘kub b. Muhamed b. Abi Sa‘sa‘ah – ‘Abdallah b. ‘Abd al-Rahman b. Abi Sa‘sa‘ah: Sedme godine / 11. maj 628 – 30. april 629, al-Mukavkas, gospodar Aleksandrije, poslao je Poslaniku Mariju, njenu sestru Sirin, hiljadu zlatnika, dvadeset skupocenih odora, svoju mazgu Duldul i svog magarca ‘Ufajra, ili Ja‘fura. Sa njima je bio Marijin brat, veoma star evnuh po imenu Mabur. Al-Mukavkas je sve to poslao [Poslaniku] po Hatibu b. Abi Balta‘ahu. Ovaj je Mariji predložio da prihvati islam i pobudio u njoj želju da to učini; tako su se ona i njena sestra obratile, dok se evnuh držao svoje vere sve dok i on nije prešao [u islam] kasnije u Medini, dok je Poslanik još bio živ.
Poslanik se divio Umm Ibrahim, koja je bila svetle puti i lepa. Smestio ju je u al-‘Alijju, na imanje koje se danas naziva imanjem Umm Ibrahim. Posećivao ju je tamo i naredio joj da se pokriva, [ali] je imao odnos s njom PO OSNOVU TOGA ŠTO JE BILA NJEGOVO VLASNIŠTVO… (The History of Al-Tabari: Biographies of the Prophet’s Companions and Their Successors, prevela Ella Landau-Tasseron [State University of New York Press (SUNY) Albany, NY 1998], tom XXXIX, str. 193-194; velika slova moja)
845. To jest, Mariji je naređeno da se pokriva kao što su činile Poslanikove žene, ALI SE ON NJOME NIJE OŽENIO… (Isto, str. 194; velika slova moja)
<„one u tvojoj vlasti koje ti je Allah dao“> znači: „i robinje koje si uzeo iz ratnog plena takođe su ti dozvoljene“. Posedovao je Safiju i Džuvejriju, zatim ih je oslobodio i oženio se njima, a POSEDOVAO JE Rejhanu bint Šam`un an-Nadariju I MARIJU AL-KIBTIJU, majku svog sina Ibrahima, mir neka je na njega; OBE SU BILE MEĐU ZAROBLJENICAMA, neka je Alah zadovoljan njima. (Tafsir Ibn Kathir http://www.alim.org/library/quran/AlQuran-tafsir/TIK/33/50; velika slova moja)
Osim njih, Poslanik je IMAO DVE PRILEŽNICE. Prva je bila Marija bintu Šam’un Koptkinja, Umm Ibraheem. Bila je poklon od al-Mukavkisa, zapovednika Aleksandrije i Egipta, zajedno sa njenom sestrom Šerin, konjem po imenu Mabur i kobilom po imenu Adduldul. Poslanik je Šerin poklonio Hassanu ibn Sabitu i ona je rodila njihovog sina Abderahmana. Marija je umrla u mesecu muharemu 16. godine po Hidžri, a Omer ibn al-Hattab je okupio ljude na njenoj sahrani, klanjao joj dženazu i sahranio je u al-Bekiji. Što se tiče druge priležnice, ona je bila Rahana bintu ‘Amru, a kaže se i bintu Zejd; izabrao ju je među zarobljenicama iz plemena Banu Kurajza, a kasnije ju je oslobodio da se pridruži svom narodu. (The Seerah of Prophet of Muhammad (S.A.W.), skraćeno izdanje priredio Muhammad Ali Al-Halabi Al-Athari [Al-Firdous Ltd., London, 2001: prvo izdanje], deo II, str. 32-33; velika slova moja)
Štaviše, Muhamedova požuda za Marijom bila je tolika da je čak naterao svoje božanstvo da mu opravda kršenje obećanja da nikada više neće spavati s njom — obećanja koje je dao pošto je obeščastio jednu od svojih žena time što je sa Marijom imao odnos onog dana koji je bio dodeljen upravo toj supruzi, i to u kući i na samom krevetu te žene!
Na primer, muslimanski izvori navode da je sura 66 „objavljena“ da bi izvukla Muhameda iz još jedne nevolje koju je sam sebi priredio, zbog nesposobnosti da obuzda svoje pohotne strasti. Prema islamskoj tradiciji, Muhamed je određene dane dodeljivao pojedinim ženama ili seksualnim robinjama koje je želeo. Tih dana Muhamed je trebalo da se ograniči na tu određenu ženu i da ne posećuje nijednu drugu.
Kada je došao dan koji je Muhamed trebalo da provede sa Hafsom, kćerkom Umara ibn al-Hattaba, Muhamedova žena je odlučila da poseti svog oca. Muhamed je to iskoristio kao priliku da svoju seksualnu robinju Mariju Koptkinju dovede u Hafsin dom kako bi imao odnos s njom. Kada se Hafsa vratila, zatekla je Muhameda sa priležnicom u svom domu i na svom krevetu.
Dovoljno je reći da je Hafsa bila besna i da je napravila scenu. Da bi smirio situaciju, Muhamed se zakleo da nikada više neće spavati sa svojom priležnicom i da će je proterati u kuću na periferiji Medine, gde će ostati sasvim sama, pod uslovom da Hafsa obeća da nikome neće reći šta se dogodilo. Izričito joj je naredio da o ovom skandalu ne priča njegovoj dečjoj nevesti Aiši. Iako se zaklela da to neće učiniti, Hafsa nije mogla da odoli i na kraju je ipak sve ispričala Aiši. To je Muhameda toliko uznemirilo da je zapretio da će se razvesti od svih svojih žena i zakleo se da nijednu neće dotaći čitav mesec dana.
Muhamedov bog je i ovoga puta požurio da odbrani svog „proroka“, oštro prekorevajući njegove žene, posebno Hafsu i Aišu, zato što uznemiravaju „poslanika“, i dao je Muhamedu ovlašćenje da razreši zakletvu kojom se obavezao da nikada više neće imati odnos sa svojom priležnicom Marijom.
Da me neki musliman ne bi optužio da ovo izmišljam, obratite pažnju na to kako su sledeći muslimanski tumači objasnili istorijsku pozadinu sure 66:
O Poslaniče! Zašto zabranjuješ ono što ti je Bog učinio dozvoljenim, naime svoju koptsku robinju Māriju – kada je legao s njom u kući Hafse, koja je bila odsutna, ali koja se po povratku [i saznanju] uznemirila zbog toga što se to dogodilo u njenoj kući i na njenom krevetu – govoreći: „Ona mi je zabranjena!“, tražeći time što je proglašavaš zabranjenom [za sebe] da ugodiš svojim ženama? A Bog mnogo prašta, milostiv je, jer ti je oprostio ovu zabranu. (Tafsir al-Jalalayn http://altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=66&tAyahNo=1&tDisplay=yes&UserProfile=0; podebljanje moje)
Zaista je Bog propisao, učinio vam je dozvoljenim [kada je nužno] razrešenje vaših zakletvi, da ih razrešite otkupom, kao što je spomenuto u suri al-Ma’ida [Kuran 5:89], a zabrana [polnih odnosa sa] robinjom računa se kao zakletva — pa da li je Poslanik izvršio otkup? Mukatil [b. Sulejman] je rekao: „Oslobodio je roba [kao otkup] za svoju zabranu Mārije“; dok je al-Hasan [al-Basri] rekao: „Nikada nije izvršio otkup, jer je Poslaniku već oprošteno [sve]“. A Bog je vaš Zaštitnik, vaš Pomagač, i On je Sveznajući, Mudri. (Tafsir al-Jalalayn http://altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=66&tAyahNo=2&tDisplay=yes&UserProfile=0; podebljanje moje)
Za više o ovom skandalu, predlažem da pročitate sledeću objavu: Alah Abdul-Muhamed („Muhamedov rob“) 2. deo
Dakle, umesto da posluša sopstveni savet i Mariju oslobodi i oženi se njome, Muhamed je odlučio da je zadrži kao svoju seksualnu robinju. Kao da to nije dovoljno jadno, njegova požuda za njom navela ga je čak i da upotrebi svog boga kako bi sebi dozvolio da prekrši zakletvu datu Hafsi da nikada više neće imati odnos sa svojom priležnicom.
Muhamed je zaista bio seksualni devijant koji se obraćao svom gospodaru da mu dozvoli da se prepusti svojim izopačenim seksualnim fantazijama — kao što su prostituisanje žena pod izgovorom privremenog braka, silovanje zarobljenica, čak i udatih, žudnja za ženom svog usvojenog sina i ženidba njome, i tako dalje.
Dodatna literatura
Muhamedova hrišćanska seksualna robinja
Muhamedova preljubnička požuda za udatom ženom
Da li je Marija bila Poslanikova žena ili priležnica?
Muhamedovi brojni brakovi: davagandista pokušava da odbrani neodbranjivo
Ispitivanje Muhamedovih bračnih privilegija
Muhamed i postupanje prema ženama
Rat jednog muslimanskog žutokljunca protiv Alaha i njegovog „poslanika“ [1. deo]
Rat jednog muslimanskog žutokljunca protiv Alaha i njegovog „poslanika“ [2. deo]
Barra: Džuvejrijino izvorno ime ili nadimak?
Muhamedova ženidba Safijom: studija slučaja o Alahovoj milosti i drugi krug i treći krug (1. deo, 2. deo)