Islam: ponovna pojava obožavanja Baala
U ovoj objavi izneću dokaze da islam nije ništa drugo do religija Baala pod plaštom avramovskog etičkog monoteizma.
HUBAL: GLAVNO BOŽANSTVO MEKE
Postoje čvrsti dokazi koji predislamskog Alaha povezuju sa mesecom. Prema naučnim izvorima, glavni bog koji je obožavan u Meki bio je Hubal, za koga mnogi autoriteti tvrde da je bio bog meseca.
Hubal Glavni bog Kabe; ratničko i proročansko božanstvo; bog meseca. (Gods, Goddesses and Mythology, prir. C. Scott Littleton [Marshal Cavendish Corporation 2005], tom 11, str. 137)
Hubal – idol, bog Meseca. Vekovima pre islama, ‘Amr ibn Luhaj, poglavica plemena Džurhum koje je živelo u Meki pre dolaska plemena Kurejš, doneo je taj idol u grad iz Sirije. Postavljen je u Kabu i postao je glavni idol mekanskih pagana. Pred njim je obavljano obredno bacanje kocke i proricanje strelama.
Hubal je srušen i upotrebljen kao prag kada je Prorok osvojio Meku i očistio Kabu. Vidi IDOLS: JAHILIYYAH (Cyril Glasse, The New Encyclopedia of Islam, treće izdanje [Stacey International, 2008], str. 209; podvlačenje moje)
Od 360 idola postavljenih u Kabi, najvažniji je bio Hubal, bog meseca. Nakon osvajanja Meke Prorok je mačem rasekao neke od tih idola i kaže se da je iz njih izašao crni dim, znak psihičkih uticaja koji su od tih idola načinili svoje prebivalište. Prorok je idol Hubala pretvorio u prag. (Isto, str. 235; podvlačenje moje)
al-‘Uza. Jedan od važnijih idola paganskih Arapa, tesno povezan sa al-Lat i al-Manat. Sve tri su smatrane ženskim božanstvima. Poznato je da su im povremeno prinošene ljudske žrtve. Drugi glavni idol Mekanaca bio je Hubal, bog Meseca. Vidi IDOLS (Isto, str. 543; podvlačenje moje)
Hubal Predislamsko božanstvo predstavljeno idolom u Kabi koji je Muhamed uništio kada je 630. osvojio Meku. Zaštitnik Kurejša, vodećeg plemena Meke. (The Oxford Dictionary of Islam [Oxford University Press, 2003], str. 117; podvlačenje moje)
„Sira literatura prikazuje kult Meke kao paganski kult boga Hubala i opisuje arabljansko religijsko okruženje u kome je Muhamed odrastao kao preovlađujuće pagansko – poslednje ostatke drevne bliskoistočne religijske tradicije…“ (The Cambridge Companion to the Qur’an, prir. Jane Dammen McAuliffe [Cambridge University Press, 2006], str. 24; podebljanje moje)
„Među mnogim božanstvima koja su Arapi obožavali u Kabi i oko nje bili su bog Hubal i tri boginje al-Lat, al-‘Uza i Manat. Hubal je prvobitno bio bog meseca, a možda i bog kiše, jer hubal znači ‘para’. …“ (Mahmoud M. Ayoub, Islam: Faith and History [Oneworld Publications Ltd., 2005)], str. 15; podebljanje moje)
„Huza‘a je tako podelila krivicu sa Džurhumom. Bili su krivi i u drugim pogledima: jedan njihov poglavica, vraćajući se sa puta u Siriju, zamolio je Moavce da mu daju jedan od svojih idola. Dali su mu Hubala, koga je doneo u Svetilište i postavio unutar same Kabe; i on je postao GLAVNI IDOL MEKE.“ (Martin Lings, Muhammad: His Life Based on the Earliest Sources [Inner Traditions International, LTD. One Park Street, Rochestor Vermont 05767, 1983], str. 5; podebljanje i velika slova moji)
„Kurejši su je poštovali iznad svih drugih idola. Zbog toga je Zejd ibn ‘Amr ibn Nufejl, koji se u danima džahilijeta okrenuo obožavanju Boga i odrekao se obožavanja al-‘Uze i drugih idola, rekao:
‘Odrekao sam se i Alat i al-‘Uze,Jer tako bi činili hrabri i snažni ljudi.Više ne obožavam al-‘Uzu i njene dve kćeri,Niti posećujem dva idola banu-Ganma;Niti putujem Hubalu i klanjam mu se, IAKO JE ON BIO NAŠ GOSPOD DOK SAM BIO MLAD.’…
„Kurejši su imali i nekoliko idola u Kabi i oko nje. Najveći od njih bio je Hubal. Bio je, kako mi je rečeno, od crvenog ahata, u obliku čoveka sa odlomljenom desnom rukom. U tom stanju je došao u posed Kurejša, pa su mu oni načinili ruku od zlata. Prvi koji ga je postavio [radi obožavanja] bio je Huzejma ibn Mudrika ibn al-Ja’s ibn Mudar. Zbog toga se nazivao Huzejmin Hubal.
„Stajao je unutar Kabe. Pred njim je bilo sedam strela za proricanje (jd. kidh, mn. kidah ili akduh). Na jednoj od tih strela bilo je napisano ‘čist’ (sarih), a na drugoj ‘pridruženi tuđinac’ (mulsag). Kad god bi se sumnjalo u poreklo novorođenčeta, prineli bi mu [Hubalu] žrtvu, pa promešali strele i bacili ih. Ako bi strele pokazale reč ‘čist’, dete bi bilo proglašeno zakonitim i pleme bi ga prihvatilo. Ako bi, međutim, strele pokazale reči ‘pridruženi tuđinac’, dete bi bilo proglašeno nezakonitim i pleme bi ga odbacilo. Treća strela bila je za proricanje o mrtvima, a četvrta za proricanje o braku. Svrha preostale tri strele nije objašnjena. Kad god se ne bi složili oko nečega, ili naumili da krenu na put, ili da preduzmu neki poduhvat, prišli bi mu [Hubalu] i promešali strele za proricanje pred njim. Kakav god ishod dobili, njega bi sledili i tako postupili.
„Pred [Hubalom] je ‘Abd al-Mutalib mešao strele za proricanje [da bi saznao koje od svojih desetoro dece treba da žrtvuje ispunjavajući zavet koji je položio], a strele su pokazale na njegovog sina ‘Abdulaha, oca Prorokovog. Hubal je bio i onaj isti idol kome se obratio Abu Sufjan ibn Harb kada je izašao kao pobednik iz bitke kod Uhuda, govoreći:
‘Hubale, budi uzvišen’ (tj. neka pobedi tvoja vera);
„Na šta je Prorok odgovorio:
‘Alah je uzvišeniji i veličanstveniji.’“ (Hisham Ibn al-Kalbi, The Book of Idols (Kitab Al-Asnam), preveo, s uvodom i napomenama, Nabih Amin Faris, str. 19, 23-24)
Hubal nije samo smatran glavnim mekanskim božanstvom, već je i poistovećivan sa gospodarom i bogom Kabe. Čak je i crni kamen Kabe, koji muslimani poštuju do današnjeg dana, bio povezan sa Hubalom:
„… Veliki bog Meke bio je Hubal, idol od karneola.“ (Maxime Rodinson, Muhammad [New Press, NY, maj 2000. ISBN: 1565847520], str. 16; podebljanje moje)
„… Kaba, koja je možda prvobitno bila svetilište samo Hubala, sadržala je nekoliko idola…“ (Isto, str. 40; podebljanje moje)
„… Vrhovno božanstvo bio je Hubal, veliki karneol čuvan unutar hrama; 360 drugih idola bilo je poređano spolja…“ (Malise Ruthven, Islam in the World [Oxford University Press, drugo izdanje 2000], str. 15; podebljanje moje)
„… Iako prvobitno pod okriljem paganskog boga Hubala, mekanski haram, koji je bio usredsređen oko izvora Zamzam, možda je vremenom povezan sa precima Ibrahimom i Ismailom, kako su arapski trgovci, odbacujući svoje uskoplemenske okvire, nastojali da se smeste unutar šireg referentnog okvira judeo-hrišćanstva.“ (Isto, str. 17; podebljanje moje)
„… za boga Meke, Hubala, predstavljenog kipom od crvenog karneola, misli se da je prvobitno bio totem plemena Huza‘a, vladara Meke pre nego što su ih potisnuli Kurejši…“ (Isto, str. 28; podebljanje moje)
„… U središtu grada bilo je svetilište zvano Kaba – velika građevina kockastog oblika sa svetim crnim kamenom uzidanim u jedan ugao – koja je bila svetilište paganskog boga Hubala…“ (Fred McGraw Donner, Muhammad And The Believers: At The Origins Of Islam [Belknap Press of Harvard University Press, 2010], 1. The Near East on the Eve of Islam, str. 35; podebljanje moje)
„… U Kabi je bio kip boga Hubala koji bi se mogao nazvati bogom Meke i Kabe. Caetani veliku pažnju poklanja vezi između Kabe i Hubala. Pored njega su, međutim, obožavani al-Lat, al-‘Uza i al-Manat, koji se pominju u Kuranu; Hubal se tamo nikada ne pominje. Kakav je položaj Alah imao pored njih ne zna se tačno. Islamska tradicija ga je svakako uzdigla na štetu drugih božanstava.“ (M. Th. Houtsma, E. J. Brill’s First Encyclopedia of Islam 1913-1936, Tom IV, str. 591; podebljanje moje)
„… Moglo bi se čak postaviti pitanje da li je i u kojoj meri Kaba smatrana astralnim simbolom. U prilog potvrdnom odgovoru govori činjenica da je Kaba predmet tavafa i da muslimanska tradicija sama predstavlja tavaf i Kabu kao povezane sa mnoštvom duhova oko Božjeg prestola. Božji presto je, kao što je poznato, kosmička veličina, a Kaba i Crni kamen opisuju se kao presto Božjeg halife na zemlji, Adama. Igra nebeskih duhova lako se može protumačiti kao igra planeta. Štaviše, među zavetnim darovima više puta se pominju zlatna sunca i meseci (al-Azraki, str. 155 i dalje). Prema al-Mas‘udiju (Murudž, iv. 47), izvesni ljudi su Kabu smatrali hramom posvećenim suncu, mesecu i pet planeta. Na to upućuje i 360 idola postavljenih oko Kabe. Teško se stoga može poreći da tragovi astralne simbolike postoje. Istovremeno, sa sigurnošću se može reći da ne može biti reči ni o kakvom opštem shvatanju te vrste. Kult u Kabi bio je u paganskom razdoblju sinkretistički, kao što je u paganstvu uobičajeno. Koliko su i severnosemitski kultovi bili zastupljeni u Meki ne može se tačno utvrditi. Nije isključeno da je Alah bio aramejskog porekla. Golub od alojevog drveta koji je Muhamed zatekao u Kabi možda je bio posvećen semitskoj Veneri.“ (Isto; podebljanje naše)
„… Pre nego što se Muhamed pojavio, Kabu je okruživalo 360 idola, a svaka arapska kuća imala je svog boga. Arapi su verovali i u džine (suptilna bića) i u neko neodređeno božanstvo sa mnogo potomaka. Među glavnim božanstvima predislamskog doba bili su al-Lat (‘Boginja’), obožavana u obliku četvrtastog kamena; al-‘Uza (‘Moćna’), boginja poistovećena sa zvezdom Danicom i obožavana kao granitna ploča u obliku butne kosti između al-Taifa i Meke; Manat, boginja sudbine, obožavana kao crni kamen na putu između Meke i Medine; i bog meseca Hubal, čije je obožavanje bilo povezano sa Crnim kamenom Kabe.“ (Peter Occhiogrosso, The Joy Of Sects: A Spirited Guide To The World’s Religious Traditions [An Image Book published by DoubleDay, 1996], str. 399; podvlačenje moje)
„… U Muhamedovo vreme, Kaba je BILA ZVANIČNO POSVEĆENA bogu Hubalu, božanstvu koje je u Arabiju uvezeno od Nabatejaca sa područja današnjeg Jordana. Ali prvenstvo tog svetilišta, kao i uobičajeno verovanje u Meki, izgleda da upućuje na to da je ono možda prvobitno bilo posvećeno al-Lahu, Vrhovnom bogu Arapa…“ (Karen Armstrong, Muhammad: A Biography of the Prophet [Harper San Francisco; ISBN: 0062508865; ponovljeno izdanje, oktobar 1993], str. 61-62; podebljanje i velika slova moji)
„… Predanje kaže da je Kusaj putovao po Siriji i doneo tri boginje al-Lat, al-‘Uzu i Manat u Hidžaz i ustoličio nabatejskog boga Hubala u Kabi…“ (Isto, str. 66; podebljanje moje)
Iako Armstrongova razdvaja Alaha od Hubala, ona ipak priznaje da je potonji bio glavni bog Kabe. Na drugom mestu priznaje da je islamsko poštovanje crnog kamena isprva bilo pagansko postupanje koje je Muhamed preuzeo u svoju religiju:
Samo naša modernija kultura može sebi da priušti da ceni originalnost i da tradiciju odbaci u celini. U predmodernom društvu, kontinuitet je bio presudan. Muhamed nije zamišljao nasilan raskid sa prošlošću niti sa drugim verskim zajednicama. Želeo je da novo pismo ukoreni u duhovnom pejzažu Arabije.
Otuda muslimani i dalje obavljaju uobičajene obrede kod Kabe, svetilišta kockastog oblika u srcu Meke, najvažnijeg središta obožavanja u Arabiji. Bilo je izuzetno drevno već u Muhamedovo vreme, a prvobitno značenje kulta vezanog za njega bilo je zaboravljeno, ali su ga Arapi i dalje voleli i svake godine se okupljali radi hodočašća hadž sa cele poluostrvske teritorije. Obilazili bi svetilište sedam puta, prateći smer sunca oko zemlje; LJUBILI BI CRNI KAMEN uzidan u zid Kabe, koji je verovatno bio meteorit nekada survan na zemlju, povezujući to mesto sa nebeskim svetom. Ti obredi (poznati kao umra) mogli su se obavljati u bilo koje vreme, ali su tokom hadža hodočasnici takođe trčali od stepenica al-Safe pored Kabe preko doline do al-Marve, gde su se molili. Zatim su se kretali ka okolini Meke: na ravnici Arafat stajali su celu noć u bdenju; potom su u masi hrlili do udoline Muzdalifa; bacali su kamenčiće na stenu u Mini, brijali glave, a na Id al-Adhu, poslednjeg dana hodočašća, prinosili su životinjsku žrtvu… Zvanično, svetilište je bilo posvećeno Hubalu, nabatejskom božanstvu, a oko Kabe je bilo poređano 360 idola, koji su verovatno predstavljali dane godine. Ali do Muhamedovog vremena, čini se da je Kaba poštovana kao svetilište Alaha, Vrhovnog boga, a znak rasprostranjenog uverenja da je Alah isti kao božanstvo koje su obožavali monoteisti jeste to što su oni Arapi iz severnih plemena na granicama Vizantijskog carstva koji su prešli u hrišćanstvo obavljali hadž zajedno sa paganima. Pa ipak, uprkos svemu tome, u ranim danima svoje misije Muhamed je i dalje činio da muslimani obavljaju molitvu salat okrenuti prema Jerusalimu, svetom gradu ahl al-kitaba, okrećući leđa paganskim asocijacijama Kabe. Time je izražavao svoju čežnju da Arape uvede u monoteističku porodicu. (Karen Armstrong, Islam: A Short History [Random House, Inc. 2002], str. 10-12; podebljanje i velika slova moji)
HUBAL: ARAPSKO IME ZA BAALA
Mnogi naučnici, i drevni i savremeni, bili su/jesu mišljenja da je Hubal jednostavno bio arapski ekvivalent lažnog boga Baala.
Na primer, F. E. Peters, iako deli mišljenje Karen Armstrong da Hubal nije bio Alah, ipak piše:
„Među bogovima koje su Kurejši obožavali, najveći je bio Hubal …
Neke dodatne pojedinosti o tom kleromantičkom božanstvu, najmoćnijem od paganskih idola Meke, donosi mekanski istoričar Azraki …
‘Amr ibn Luhaj doneo je sa sobom (u Meku) idol zvani Hubal iz zemlje Hit u Mesopotamiji. Hubal je bio jedan od najvećih idola Kurejša, pa ga je postavio kod bunara unutar Kabe i naredio narodu da ga obožava. Tako bi čovek koji se vraća sa puta došao k njemu i obišao Hram pre nego što bi otišao svojoj porodici, i pred njim bi obrijao kosu … (Peters, Hajj: The Muslim Pilgrimage to Mecca and the Holy Places [Princeton University Press, NJ, 1994], str. 24-25)
Petersova fusnota 59 kaže:
„Drugi izvori kažu da je došao iz severnog Jordana.“ (Isto, str. 365)
Podaci upućuju u pravcu toga da je Hubal arapski oblik hebrejskog Ha Baal, „Baal“. Na primer, gornja Petersova tvrdnja o tome da je ‘Amr ibn Luhaj doneo Hubala iz Mesopotamije pruža dokaz da je taj idol bio predstava Baala.
Pokojni muslimanski učenjak Martin Lings, komentarišući poreklo paganstva u Meki, dodatno to potkrepljuje kada piše:
„Huza‘a je tako podelila krivicu sa Džurhumom. Bili su krivi i u drugim pogledima: jedan njihov poglavica, vraćajući se sa puta u SIRIJU, zamolio je MOAVCE da mu daju JEDAN OD SVOJIH IDOLA. Dali su mu HUBALA, koga je doneo u Svetilište i postavio unutar same Kabe; i on je postao GLAVNI IDOL MEKE.“ (Muhammad: His Life Based on the Earliest Sources [Inner Traditions International, LTD. One Park Street, Rochestor Vermont 05767, 1983], str. 5; podebljanje i velika slova moji)
Komentarišući to kako je ‘Abd al-Mutalib ponovo otkrio bunar Zamzam i njegovo blago, Lings piše:
„… Tako je ‘Abd al-Mutalib nastavio da kopa a da niko zaista nije pokušao da ga zaustavi; i neki od ljudi su već napuštali svetilište kada je iznenada naišao na kameni poklopac bunara i uzviknuo zahvalnost Bogu. Svetina se ponovo okupila i uvećala; a kada je počeo da izvlači blago koje je Džurhum tamo zakopao, svako je polagao pravo da u njemu učestvuje. ‘Abd al-Mutalib je pristao da se za svaki predmet baca kocka, da bi se odlučilo hoće li biti zadržan u svetilištu, pripasti njemu lično, ili biti podeljen među pleme. To je postao priznati način rešavanja spornog pitanja, a obavljalo se strelama za proricanje unutar Kabe, pred MOAVSKIM IDOLOM HUBALOM …“ (Lings, str. 11; podebljanje i velika slova moji)
Čuveni muslimanski učenjak Ibn Kesir zabeležio je:
Ibn Hišam navodi da mu je jedan učen čovek rekao da je ‘Amr b. Luhaj jednom napustio Meku radi Sirije poslom i stigao do Ma’aba [Moavaca] u oblasti Balka. Tamo su u to vreme živeli ‘Amalici [Amaličani], sinovi ‘Imlaka ili, kako neki kažu, ‘Imlika b. Lavaza b. Sama b. Nuha. ‘Amr je video da obožavaju idole, pa ih je upitao zašto. Odgovorili su da bi, ako od idola zatraže kišu, ona došla, ili ako zatraže pobedu, oni bi je zadobili.
‘Amr ih je tada zamolio da mu daju idol koji bi mogao da odnese u arapske zemlje gde bi bio obožavan, i dali su mu jedan po imenu Hubal. Njega je doneo u Meku, postavio na postolje i naredio ljudima da ga obožavaju i poštuju. (The Life of the Prophet Muhammad (Al-Sira al-Nabawiyya), tom I, preveo profesor Trevor Le Gassick, pregledao dr Ahmed Fareed [Garnet Publishing Limited, 8 Southern Court, South Street Reading RG1 4QS, UK; The Center for Muslim Contribution to Civilization, 1998], str. 42; podebljanje i napomene u zagradama moji)
Ostali izvori uključuju:
„Sama Kaba, koja je bila svetilište paganskih Arapa i ostala to i pošto su prihvatili islam, jeste građevina visoka oko trideset četiri stope i široka oko dvadeset sedam, tako nazvana zato što je gotovo savršen kvadrat, kako i ime kaže. U toj građevini nalazimo ne manje od 360 idola; glavni među njima, Hubal, bio je u isti mah i vrhovni bog u hramu i glavno božanstvo Kurejšita, koji su bili njeni čuvari. Prvenstvo tog idola pokazivalo se činjenicom da se pred njim bacala kocka strelama. Pre nego što je, međutim, zadobio tu čast, prošao je kroz razdoblje iskušenja, jer saznajemo iz pouzdanog izvora da je znatno vreme stajao izvan zidova Kabe, strpljivo čekajući da bude primljen. Verovatno je uveden onda kada je svetilište plemena Kurejš pretvoreno u Panteon cele Arabije. Ime Hubal ostaje zagonetka. Mišljenje da je ono istoznačno sa vavilonskim i sirijskim Baalom ili Belom potkrepljeno je svedočanstvom arapskih autoriteta, prema kojima je Hubal prvobitno uvezen iz Sirije. Ti pisci doista ne tvrde da je Hubal bio istovetan sa Baalom, ali priznaju da je Hubal astronomsko božanstvo.
„Opet, kada Abulfeda tvrdi da je lik Avrama zauzimao glavno mesto u Kabi i da je bio predstavljen Hubalom, možemo uzeti zdravo za gotovo da je Hubal imao dvostruki karakter, poput Baala, koji je bio i osnivač vavilonskog carstva i solarno božanstvo…“ (John Muehleisen Arnold, Islam: Its History, Character, and Relation to Christianity, Chapter I. The Land Of Its Birth, The Pre-Islamite Kaaba, str. 26-27; podebljanje moje)
I:
„Pored obožavanja idola i duhova, koje su nalazili u životinjama, biljkama, stenama i vodi, drevni Arapi su verovali u nekoliko glavnih bogova i boginja za koje su smatrali da imaju vrhovnu vlast nad svim stvarima. Najčuveniji među njima bili su Al-lat, Al-‘Uza, Manat i Hubal. Prve tri smatrane su kćerima Alaha (Boga) i njihovo posredovanje u korist onih koji su ih obožavali imalo je stoga veliki značaj…
„Al-lat, poznata i kao Alilat, obožavana je u obliku četvrtastog belog kamena. Bila je poznata i drugim semitskim narodima u Siriji i Mesopotamiji, i bila je Majka Boginja Palmire (u severnoj Siriji), čiji je simbol bio lav. Nabatejci južnog Jordana i južne Palestine obožavali su je kao boginju sunca, davateljku života. U Meki je Al-lat imala haram (svetilište) i himu gde su Arapi hrlili da obave obrede obožavanja i žrtvovanja koji bi im doneli njenu naklonost.
„Al-‘Uza je obožavana u obliku tri palme, kamena i idola. Bila je vrhovno božanstvo plemena Kurejš, vladara Meke neposredno pre islama. Tamo je imala hram i himu, prinošeni su joj darovi u zlatu i srebru i kićena je nakitom. Njeno ime znači ‘najmilija’, ali je bila okrutna boginja koja se mogla umilostiviti samo prolivanjem krvi, i ljudske i životinjske. Kao i Al-lat, al-‘Uza je povezivana sa boginjom ljubavi, al-Zuharom, ali je bila tesnije vezana za Al-lat. Njih dve su često obožavane zajedno i ponekad su činile trojstvo sa Manat ili bogom Hubalom. Njihove kopije nosili su kurejšitski rodovi kada su išli u rat, da bi borcima ulile hrabrost i pobožnost…
„Hubal je povezivan sa semitskim bogom Ba‘lom i sa Adonisom ili Tamuzom, bogovima proleća, plodnosti, zemljoradnje i obilja… Hubalov idol je nekada stajao kraj svetog bunara unutar Svete kuće…“ (Fabled Cities, Princes & Jinn From Arab Myths and Legends, tekst Khairet al-Saleh, ilustracije Rashad N. Salim [Schocken Books, New York 1985], str. 28; podebljanje moje)
Na kraju:
„Pored sunca, meseca i zvezde Al-Zuhare, Arapi su obožavali planete Saturn, Merkur i Jupiter, zvezde Sirijus i Kanopus, kao i sazvežđa Orion, Veliki i Mali medved i sedam Plejada.
„Nekim zvezdama i planetama pripisani su ljudski karakteri. Prema predanju, Al-Dabaran, jedna od zvezda u grupi Hijade, duboko se zaljubio u Al-Turaju, najlepšu od zvezda Plejada. Uz odobrenje Meseca, zaprosio ju je. Al-Turaja se usprotivila, rekavši koketno: ‘Šta bih ja sa takvim momkom, koji nema novca?’“ (Isto, str. 29-30; podebljanje naše)
Postoji još jedan posredan dokaz koji povezuje Alaha sa Baalom. Franz Rosenthal, komentarišući veliku zbrku koja je vladala među muslimanima u pogledu tačnog značenja reči as-samad (upor. 112:2), iznosi mogućno poreklo te reči. On kaže:
… Ima dovoljno osnova za sumnju da bismo smeli da bacimo pogled na neke spoljašnje dokaze.
Tamo nailazimo na značajnu pojavu: ne tako retku religijsku konotaciju korena smd.
U ugaritskom se smd javlja kao štap ili batina kojom rukuje Ba’l. U natpisu iz Kilamua, red 15, nalazimo b’l smd, očigledno b’l kao vlasnik svoje božanske batine. U Bibliji, pristajanje Izrailjaca uz Baal-Peora izraženo je nifalom korena smd. Septuaginta taj glagol prevodi sa heteleuse (Brojevi 25:3, 5; Psalam 106:28). Upotreba tog glagola nesumnjivo odražava severnokanansku religijsku terminologiju.
Iz arapskih izvora saznajemo da se jedan idol plemena ‘Ad navodno zvao samud, što nas prilično približava Muhamedovom okruženju…
S obzirom na ovaj materijal, može se izneti pretpostavka da je as-samad u Kuranu preživeli ostatak drevnog severozapadnosemitskog religijskog izraza, koji možda više nije razumeo ni sam Muhamed, ni stari pesnici (ako su savahidi verodostojni). Ta pretpostavka bi dobro objasnila prisustvo člana uz tu reč u Kuranu, a naročito bi dobro objasnila kolebanje komentatora pred tako istaknutim odlomkom. Takvo kolebanje je upravo ono što bismo očekivali ako imamo posla sa paganskim ostatkom iz ranog razdoblja objave. (What the Koran Really Says: Language, Text, & Commentary, „Some Minor Problems in the Qur’an“, priredio i preveo Ibn Warraq [Prometheus Books, oktobar 2002, tvrdi povez; ISBN: 157392945X], deo 5.2, str. 336-337; podebljanje i podvlačenje moji)
Ako je Rosenthal u pravu, onda je to samo dodatna potvrda da je Alah bilo ime Hubala i da je Hubal arapski oblik imena Baal.
U svetlu svega navedenog, ne treba da čudi što jedna savremena biografija Muhamedovog života otvoreno poistovećuje Hubala sa Baalom:
U toj svetinji nad svetinjama čuvaju se svakojaki sveti predmeti i likovi. Kaže se da među njima ima i ikona Device Marije sa Hristom detetom i portret proroka Avrama. Ali svetilištem dominira predstava ratnog boga Baala Hubala, koji bdi nad političkom sudbinom grada. U vremenima nevolje gradske starešine mogu da zatraže njegov savet bacajući tobolac strela za proricanje pred idole i čitajući budućnost iz odgovora koje one daju. (Barnaby Rogerson, The Prophet Muhammad – A Biography [HiddenSpring, An Imprint of Pauline Press, Mahwah, NJ 2003], str. 15; podebljanje i podvlačenje moji)
I:
Kip sirijskog ratnog boga Hubala bio je odnesen, kao i strele za proricanje koje su Kurejši imali običaj da bacaju pred kipom. (Isto, str. 190; podvlačenje moje)
ALAH: IME IDOLA HUBALA
Postoje dokazi koji upućuju na to da je Alah bilo prosto ime koje su pagani davali Hubalu priznajući da je on glavni među svim bogovima. To znači da je idol Hubala zapravo bio kip Alaha, pa je Alah, u stvari, bio jedan od idola koji su tamo obožavani!
Zapravo, sami islamski izvori pružaju posredne dokaze koji podupiru ovo gledište. Na primer, Ibn Kesir pokazuje da je bog Muhamedove porodice bio Hubal i da se njegov deda molio Alahu okrenut ka Hubalovom idolu!
„Ibn Ishak je izjavio: ‘Tvrdi se da je ‘Abd al-Mutalib, kada je naišao na takvo protivljenje Kurejša zbog kopanja zamzama, zavetovao da će, ako mu se rodi deset sinova koji odrastu i zaštite ga, žrtvovati jednog od njih Bogu kod kabe.’
„Naposletku je imao deset odraslih sinova za koje je znao da će mu pružiti zaštitu. Zvali su se al-Haris, al-Zubejr, Hadžl, Dirar, al-Mukavim, Abu Lahab, al-‘Abas, Hamza, Abu Talib i ‘Abd Alah. Sakupio ih je i saopštio im svoj zavet i zatražio od njih da ispoštuju njegovo obećanje Bogu, Svemogućem i Svaslavnom. Poslušali su i pitali ga šta želi da učine. Zatražio je od svakog od njih da uzme strelu, napiše svoje ime na njoj i vrati mu je.
„Tako su i učinili i sa strelama otišli unutar kabe do mesta njihovog boga Hubala, gde je bio bunar u koji su polagani prilozi za kabu. Tamo, blizu Hubala, bilo je sedam strela kojima su se služili da bi proricanjem doneli presudu o nekom važnom pitanju, o krvarini, srodstvu i slično. Dolazili su Hubalu da potraže rešenje, prihvatajući šta god im bude naloženo da učine ili da se uzdrže od činjenja.“ (The Life of the Prophet Muhammad (Al-Sira al-Nabawiyya), tom I, preveo profesor Trevor Le Gassick, pregledao dr Ahmed Fareed [Garnet Publishing Limited, 8 Southern Court, south Street Reading RG1 4QS, UK; The Center for Muslim Contribution to Civilization, 1998], str. 125-126; *; podebljanje moje)
Predanje dalje kaže da je kocka pala na ‘Abd Alaha, budućeg Muhamedovog oca, što je značilo da će on morati da bude žrtvovan. Kurejši su nagovorili ‘Abd al-Mutaliba da nađe način da poštedi sina i ubedili ga da se posavetuje sa ženom vračarom. Tekst se nastavlja:
„Tako su krenuli za Medinu, gde su našli vračaru po imenu Sadža, koja je, kako Junus b. Bukejr prenosi od Ibn Ishaka, bila u Hajberu. Ponovo su uzjahali i otišli k njoj i zatražili njen savet, a ‘Abd al-Mutalib joj je izneo ceo problem koji se ticao njega i njegovog sina. Rekla mu je: ‘Ostavite me danas, dok mi ne dođe moj duh pomoćnik da ga pitam.’“
„Napustili su je i ‘Abd al-Mutalib se pomolio Bogu. Sutradan su joj se vratili i ona ih je obavestila da je dobila poruku. ‘Kolika je krvarina koju propisujete?’ upitala je. ‘Deset kamila’, rekli su joj, jer je tada tako bilo. ‘Onda se vratite u svoju zemlju i prinesite svog čoveka kao prinos i isto učinite sa deset kamila. Zatim bacite strele da odluče između njega i njih. Ako strela za proricanje pokaže na njega, dodajte broj kamila dok vaš bog ne bude zadovoljan; ako pokaže na kamile, onda njih žrtvujte umesto njega. Tako ćete ugoditi svome bogu i spasti svog čoveka.’
„Vratili su se, dakle, u Meku i, kada su se složili da učine kako im je rekla, ‘Abd al-Mutalib je izgovorio molitve Bogu. Zatim su prineli ‘Abd Alaha i deset kamila kao žrtvu i bacili strelu. U tom trenutku su ljudi iz Kurejša rekli ‘Abd al-Mutalibu, koji je stajao blizu Hubala moleći se Bogu: „Gotovo je! Tvoj Bog je zadovoljan, o ‘Abd al-Mutalibe’…“ (Isto, str. 126-127; podebljanje moje)
Nema baš nikakvog smisla da Muhamedov deda stoji pred kipom Hubala dok se moli Alahu ako njih dvojica nisu jedno te isto. Niti ima smisla da deda položi zavet Alahu, a onda stane pred idol Hubala da bi ga ispunio!
Ovo u suštini dokazuje da su predislamski pagani poput Muhamedovog dede uzimali ime Alah kao ime boga Hubala, zbog čega su se molili Alahu tako što su stajali pred idolom Hubala. U njihovim umovima, kip koji je predstavljao Hubala nije bio niko drugi do idol koji prikazuje Alaha.