Muhamed i analni seks

RAZOTKRIVANJE JOŠ ISLAMSKE SEKSUALNE PRLJAVŠTINE I IZOPAČENOSTI

Prema mnogim uglednim muslimanskim učenjacima, sledeći stih je bio „objavljen“ da bi se dozvolio analni seks:

„Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete! A pripremite nešto i za duše svoje! I bojte se Allaha i znajte da ćete se s Njim susresti! A ti obraduj vernike!“ S. 2:223 (Muhammad Sarwar https://www.islamawakened.com/quran/2/st23.htm)

Jedan istaknuti musliman koji je zastupao ovo gledište bio je Ibn Omer, sin drugog halife Omera ibn el-Hataba, iako postoje protivrečni izveštaji koji poriču da je to činio.

U ovom tekstu izneću izvore koji pominju one ugledne muslimanske autoritete koji su dozvoljavali analni seks i/ili se njime lično bavili.

Presuda Malika ibn Anasa

Ibn Džerir prenosi od Ibn Ebi Mulejke da je bio upitan o odnosu sa ženom u njenu stražnjicu, pa je rekao: „Hteo sam to sinoć da učinim sa svojom robinjom, ali mi je bilo teško (da prodrem), pa sam pribegao pomoći ulja.“

El-Hatib prenosi u Ruwati Malik od Ebi Sulejmana el-Džuzdžanija, koji je rekao: Pitao sam Malika ibn Anasa o odnosu sa ženama u njihovu stražnjicu, pa je rekao: „(Upravo sam to učinio) i tek sam oprao glavu.“ (El-Sujuti, Al-Durr Al-Manthur Fi Tafsir Bil-Ma’thur, tom 2, str. 612)

Učenjaci su se sporili oko analnog seksa, i to nakon što su postigli idžmu („konsenzus“) o tome da je dozvoljeno uživanje u svim delovima ženinog tela, osim u analnom otvoru. Malik je rekao: „U redu je da muškarac ima analni odnos sa svojom ženom isto kao što mu je u redu da ima vaginalni odnos.“

Junus je ovo preneo od Ibn Vehba, a on od Malika. (El-Taberi, Kitab Ikhtilaf al-Fuqaha (Knjiga o neslaganjima među muslimanskim pravnicima), str. 304)

Tahavi je rekao: Asbag ibn el-Faradž prenosi od Abdurahmana ibn el-Kasima da je on [Malik] rekao: „Nikada nisam sreo nekoga koga smatram uzorom u veri ko sumnja da je to Halal****, to jest ulaženje u ženu u njen analni otvor.“ Zatim je on [Malik] proučio: „Žene vaše su njive vaše“, a onda je rekao: „Šta bi moglo biti jasnije od ovoga?“ (El-Ševkani, Fath Al-Qadir, tom 1, str. 397)

Malik je rekao: „Nikada nisam sreo nekoga koga smatram uzorom u veri ko sumnja da je to Halal (dozvoljeno/dopušteno).“ (Ibn Kudama, Al-Mughni, tom 10, str. 226)

Ebu Bekr je rekao: „Dobro je poznato da je Malik to dozvolio, ali njegovi drugovi to poriču zato što je to bila veoma gnusna izjava. Zapravo, to je dobro poznato i ne može se poreći njihovim poricanjem.“ (Ebu Bekr el-Džasas el-Hanefi, Ahkam Al-Quran, tom 2, str. 40)

Presude Muhameda ibn Ša’bana i Muhameda ibn Sahnuna

„Muhamed ibn Sahnun i Muhamed ibn Ša’ban napisali su knjigu kojom dokazuju da je to dozvoljeno i preneli su dozvoljenost od velikog broja Tabi’ina (sledbenika Muhamedovih drugova).“ (Ibn Hadžer, Talkhis Al-Habir fi Takhrij Al-Rafi’i Al-Kabir, tom 3, str. 379)

Ibn Sahnun: Fakih („pravnik“) Maroka, Muhamed Ebu Abdulah, sin marokanskog fakiha, Abdusalama Sahnuna ibn Se’ida el-Tanuhija el-Kajravanija. Šejh („vođa“) malikija, obrazovao ga je njegov otac. Prenosio je od Ebi Mus’aba el-Zuhrija i njegovih savremenika. Bio je učenjak hadisa i pronicljiv u predanjima, veoma učen, majstor u istraživanju, učenjak velike vrednosti; a Isi je rečeno: „Ko je bio najbolji koga si video dok si bio mlad?“ Rekao je: „Ibn Sahnun.“ (El-Zehebi, Siyar A’lam Al-Nubala, tom 13, str. 60)

Ibn Ša’ban: šejh malikija. Njegovo ime je Muhamed ibn el-Kasim ibn Ša’ban ibn Muhamed ibn Rabi’a el-Amari el-Misri. On je iz potomstva Amara ibn Jasira. Ima izvanredna dela, kao što su ‘Kitab Al-Zahi‘ o fikhu, i to je poznato delo, te knjiga ‘Ahkaam Al-Qur’aan,’ i ‘Manaqib Malik,’ i ‘Al-Manasik.’ (Isto, tom 16, str. 78)

Presuda Ebu Muhameda Abdulaha

„Kadija Ebu Muhamed Abdulah ibn Ibrahim el-Asili to dozvoljava i smatra da nije Haram („zabranjeno/nedopušteno“).“ (Ibn Hadžer, Talkhis, tom 3, str. 379)

Imam, šejh malikija i učenjak Andaluzije, Ebu Muhamed ibn Abdulah ibn Ibrahim el-Asili. El-Kadi Ajad je rekao: El-Darakutni je rekao: „Razgovarao sam sa Ebu Muhamedom el-Asilijem i nisam video nikoga poput njega.“ Ajad je rekao: „Bio je malikijski prenosilac i jedan od učenjaka koji su se bavili hadisom i njegovim ridžalom, i smatrao je da je analni seks Makruh („pokuđen“).“ (El-Zehebi, Siyar A’lam Al-Nubala, tom 16, str. 560)

Presuda El-Šafije

El-Šafija je rekao: „Neki od naših drugova smatraju dozvoljenim odnos u stražnjicu žena, dok drugi to smatraju nedozvoljenim.“ (Ebi Ibrahim el-Mazuni, Mukhtasar Al-Mazuni fi Furu Al-Shafi’i, str. 234)

El-Tahavi, El-Hakim i El-Hatib prenose od Muhameda ibn Abdulaha ibn Abdulhakema da je El-Šafija bio upitan o tome i rekao: „NE POSTOJI VERODOSTOJNO PREDANJE od Poslanika koje to dozvoljava ili zabranjuje, stoga je prema pretpostavci (qiyas) to dozvoljeno.“ (El-Sujuti, Al-Durr Al-Manthur, tom 2, str. 613)

Što se tiče razilaženja u mišljenju o ovome, onda su Muhamed ibn Ka’b el-Karazi, Se’id ibn Jasar el-Medeni i Malik rekli da je to dozvoljeno. A to dokazuju onim što je preneo Ebu Se’id: da je jedan čovek imao odnos sa svojom ženom u njenu stražnjicu, pa su ga ljudi zbog toga prekorili. Rekli su: „U njenu stražnjicu?“ Pa je Alah objavio: „Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“. A oni su rekli: „„kako hoćete“ znači i prednju i zadnju stranu.“ Ajad je rekao: „Oni koji to dozvoljavaju zasnivaju to na očiglednom značenju stiha.“

Ibn el-Arabi je u svojoj knjizi ‘Ahkam Al-Qur’an‘ rekao: „VELIKA grupa je to dozvolila“, a Ibn Ša’ban je to sakupio u svojoj knjizi ‘Jima Al-Niswan‘ i pripisao je dozvoljenost ovoga velikoj grupi sahaba i tabi’ina****, kao i Maliku iz mnogih predanja.“ Ebu Bekr el-Džisas je rekao u svojoj knjizi ‘Ahkaam Al-Qur’an‘: „Najpoznatija presuda od Malika jeste da to dozvoljava, a njegovi drugovi odbacuju tu presudu zbog njene ružnoće i sramnosti, ali njegova presuda je dobro poznata te je oni ne mogu poreći.“ Muhamed ibn Se’d prenosi od Ebi Sulejmana el-Džuzdžanija, koji je rekao: Pitao sam Malika ibn Anasa o odnosu sa ženama u njihovu stražnjicu, pa se Malik udario po glavi i rekao: „(Upravo sam to učinio) i tek sam oprao glavu.“

A Ibn el-Kasim prenosi od njega: „Nisam sreo nikoga koga smatram uzorom u veri a da sumnja u dozvoljenost toga“, a zatim je proučio taj stih. Što se tiče stava El-Šafije, on je ono što je rekao El-Tahavi: Muhamed ibn Abdulah ibn Abdulhakem nam je rekao da je čuo El-Šafiju kako kaže: „Ne postoji verodostojno predanje od Poslanika koje to dozvoljava ili zabranjuje, stoga je prema pretpostavci [Qiyas] to dozvoljeno.“ El-Hakim je rekao: „Možda je El-Šafija zastupao ovo mišljenje u svojim ranim danima, ali je kasnije to izričito zabranio.“ (Bedr el-Din el-Ajni, Umdat Al-Qari Sharh Sahih Al-Bukhari, tom 18, str. 155)

El-Buhari

XLI: „Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete! A pripremite nešto i za duše svoje!“ (2:223)

4253. Prenosi se da je Nafi rekao: „Kada bi Ibn Omer učio Kuran, ne bi ni sa kim razgovarao dok ga ne bi završio. Jednog dana sam držao Kuran, a on je učio suru el-Bekaru dok nije stigao do određenog mesta. Upitao je: ’Znaš li povodom čega je to objavljeno?’ Odgovorio sam: ’Ne.’ Rekao je: ’Objavljeno je povodom toga i toga.’ Zatim je nastavio.“

Prenosi se da je Ibn Omer o rečima „i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“ (2:223) rekao da to znači „prilazi joj u …“ (Aisha Bewley, The Sahih Collection of al-Bukhari, poglavlje 68, Knjiga tefsira https://aishabewley.netlify.app/bukhari30)

Evo druge verzije:

Prenosi Nafi: Kad god bi Ibn Omer učio Kuran, ne bi ni sa kim razgovarao dok ne bi završio svoje učenje. Jednom sam držao Kuran, a on je napamet učio suru el-Bekaru i onda zastao kod određenog stiha i rekao: „Znaš li povodom čega je ovaj stih objavljen?“ Odgovorio sam: „Ne.“ Rekao je: „Objavljen je povodom toga i toga.“ Ibn Omer je zatim nastavio svoje učenje. Nafi je dodao u vezi sa stihom: – „i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“ Ibn Omer je rekao: „To znači da čovek treba da priđe svojoj ženi u …“ (Sahih al-Bukhari, tom 6, knjiga 60, broj 50 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=60&translator=1&start=0&number=50)

Sumnjivo i sasvim prikladno, El-Buhari je izostavio pun odgovor Ibn Omera. Srećom, vodeći i najistaknutiji komentator sahih zbirke El-Buharija popunjava praznine umesto nas:

Ebi Bekr ibn el-Arabi je u svom Siraj Al-Muridin rekao: „El-Buhari je preneo ovaj hadis u svom Tefsiru i rekao: ’Prilazi joj u …’ i ostavio je prazno.“ A stvar je dobro poznata. Muhamed ibn Sahnun je o tome napisao deo, a Muhamed ibn Ši’ban je napisao knjigu i objasnio da se hadis Ibn Omera odnosi na polni odnos u analni otvor žene. (Ibn Hadžer el-Askalani, Fath al-Bari Sharh Sahih al-Bukhari, tom 9, str. 682)

I:

في إتيان المرأة في دبرها

„Priđi ženi u njen analni otvor.“ (Isto, tom 8, str. 190)

Ponovo:

فقد أخرجها إسحاق ابن راهويه في مسنده وفي تفسيره بالإسناد المذكور ، وقال بدل قوله حتى انتهى إلى مكان ” حتى انتهى إلى قوله نساؤكم حرث لكم فأتوا حرثكم أنى شئتم فقال : أتدرون فيما أنزلت هذه الآية ؟ قلت لا . قال : نزلت في إتيان النساء في أدبارهن

Ishak ibn Rahive ga je zabeležio u svom Musnadu i svom Tefsiru sa istim lancem prenosilaca; kada je stigao do dela „Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“, rekao je: „Znate li povodom čega je ovaj stih objavljen?“ Rekli su: „Ne.“ Odgovorio je: „Objavljen je u vezi sa prilaženjem ženama u njihove analne otvore.“

Tefsir el-Taberija

Drugi su rekli: „Naprotiv, to znači da možete imati odnos kad god želite i na koji god način želite.“ Od onih koji su ovo preneli:

Preneo je Jakub, preneo Hušejm, preneo Ibn A’vn, preneo Nafi koji je ispričao da Ibn Omer ne bi govorio kad god bi učio Kuran, ali jednog dana sam pročitao stih „Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“. Pa je rekao: „Znaš li o kome je ovaj stih objavljen?“ Odgovorio sam: „Ne.“ Rekao je: „Ovaj stih je objavljen o PRODIRANJU U ŽENE U NJIHOV ANALNI OTVOR.“

Preneo je Ibrahim ibn Abdulah ibn Muslim Ebu Muslim, preneo Ebu Omer el-Dariri, preneo Ismail ibn Ibrahim (vlasnik) el-Karabisija, preneo Ibn A’vn, preneo Nafi koji je rekao: „Imao sam običaj da (pitam) Ibn Omera kad god bi u Kuranu pročitao stih „Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“; on bi rekao: ’Znači imati odnos sa ženama U NJIHOV ANALNI OTVOR.’“

Preneo je Abdurahman ibn Abdulah ibn Abdulhakem, preneo Abdulmelik ibn Meslema, preneo El-Deravardi koji je naveo da je Zejdu ibn Eslemu preneseno da je Muhamed ibn el-Munkedir zabranjivao prodiranje u žene kroz njihov analni otvor, pa je Zejd odgovorio: „Svedočim protiv Muhameda da me je obavestio da je on to činio.“

Preneseno je o El-Harisu ibn Jakubu da je prenosio od Ebi el-Hababa Se’ida ibn Jasara da je pitao Ibn Omera i rekao: „O Ebu Abdurahmane! Kupujemo robinje, pa smemo li s njima činiti nahmid?“ On je odgovorio: „A šta je taj nahmid?“ Ovaj je odgovorio: „(Prodiranje u) ANALNI OTVOR.“ Ibn Omer je rekao: „Uh, uh! Zar vernik to čini?“

Preneo je Ebu Kilaba, preneo Abdusamed, koji je rekao da mu je preneo njegov otac, koji je preneo od Ejuba, on od Nafija, on od Ibn Omera koji je rekao da je „Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“ BILO O ANALNOM OTVORU.

El-Sujuti

Prenosi se od Ibn Abasa da je rekao: Omer je došao Alahovom Poslaniku i rekao: „O Alahov Poslaniče! Pogrešio sam!“ On ga je upitao za razlog, a Omer je odgovorio: „Noćas sam imao polni odnos sa svojom ženom SA NJENE ZADNJE STRANE (a ne s prednje).“ Nije odmah odgovorio. Kasnije je Alah Uzvišeni objavio ovaj kuranski stih. To jest, prilazi joj s prednje ili sa zadnje strane, ali izbegavaj analni otvor i vreme mesečnice [Ahmed i El-Tirmizi]

Prenosi se od Ibn Abasa da je rekao: Ibn Omer, neka mu Alah oprosti, grešio je… (Dželal el-Din el-Sujuti, Reasons and Occasions of Revelation of the Holy Qur’an (Lubab An-Nuqul Fi Asbab An-Nuzul), preveo dr Muhamed Mehdi el-Šarif [Dar Al-Kotob Al-Ilmiyah, Bejrut 2015], str. 57; podebljanja i velika slova su moji)(1)

Sledeće je iz Al-Dur al-Manthur Fi Tafsir Bil-Ma’thur:

El-Buhari i Ibn Džerir navode da se prema Ibn Omeru prenosi da reči stiha fa’tooharthakum anna shi’tum („i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“) znače imati odnos u analni otvor.

El-Hatib je naveo u Ravimak na osnovu Nasira ibn Abdulaha el-Azadija, koji je preuzeo od Mutrefa, a on od Malika, a on od Nafija, koji je naveo da je Ibn Omer koristio reči stiha nisaokum harthun lakum fa’tooharthakum anna shi’tum („Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“) u vezi sa odnosom bilo kroz prednji bilo kroz zadnji prolaz.

Hasan ibn Sufjan u svom Musnadu, Taberani u al-Awsatu, Hakim i Ebu Nuajm u Al-Mastakhradžu, sa hasen („dobrim“) lancem prenosilaca, prenose od Ibn Omera koji je rekao: „Ovaj stih je objavljen Poslaniku u pogledu dozvoljenosti obavljanja odnosa u analni otvor žene.

Ibn Džerir, Taberani u al-Awsatu, Ibn Merdujeh i Ibn el-Nedžar navode sa hasen lancem. Ibn Omer je naveo da je jednom, u vreme poslanika Muhameda, jedan čovek imao odnos u analni otvor svoje žene, ali ljudima se to nije dopalo pa su rekli: „Neka obuče ogrtač oko bedara.“ A onda je Alah objavio ovaj stih i reči stiha nisaokum harthun lakum.

Nesai i Ibn Džerir su od Zahida ibn Eslema preneli od Ibn Omera da je jedan čovek imao odnos u analni otvor svoje žene i potom se osećao loše. Tada je Alah objavio ovaj stih i reči stiha nisaokum harthun lakum fa’tooharthakum anna shi’tum.

Darakutni u Gharayb Malik, a prema Beširu el-Delviju koji prenosi od Nafija: Ibn Omer mi je rekao: „O Nafi, uči Kuran“, a kada sam učio i stigao do ovog stiha nisaokum harthun lakum fa’tooharthakum anna shi’tum, upitao me je: „Šta znaš o ovome? Zašto je ovaj stih objavljen?“ Rekao sam: „Ne znam.“ Tada je odgovorio: „Ovo je objavljeno o jednom čoveku iz Ensarija koji je imao odnos u analni otvor svoje žene. Ljudi su to smatrali veoma lošim delom. Alah je tada objavio ovaj stih Nisaokum harthun lakum fa’tooharthakum anna shi’tum. Zatim sam upitao: „Da li je imao odnos sa strane analnog otvora ka prednjem delu?“ Rekao je: „Ne, nego u analni otvor.“

Nesai i Tahavi ibn Džerir rekoše; Darakutni je rekao da je Abdurahman ibn Kasim rekao da je Malik ibn Anas preneo: Upitano je: „O Ebu Ubejdalahu! Ljudi kažu, prema Salamu ibn Abdulahu, da su El-Abad i El-Adžaladž pripisali laž mome ocu.“

Tada je Malik rekao: „Svedočim o Jezidu ibn Romanu da je rekao da je Salam ibn Abdulah rekao da je Ibn Omer rekao da je onako kako si čuo od Nafija, da je Haras ibn Jakub naveo iz izjave Ebu el-Džababa Se’da ibn Jasara da je pitao Ibn Omera: „Kada kupimo robinje, smemo li u njima uživati?“ Ibn Omer je to objasnio.

Zatim je pitao o odnosu u analni otvor. Tada je Ibn Omer rekao: „Uf, uf! Zar mumin („vernik“) to može činiti?“ Ili je rekao: „Zar musliman to može činiti?“ Malik je rekao: „Svedočim da je Rabia rekao da je Ebu el-Džabab rekao iz izjave Ibn Omera, koja je bila u skladu sa onim što je Nafi preneo.“ Darakutni je rekao da je ovo sačuvan hadis a Malik je rekao: „Ovo je Sahih.“

Nesai prema Jezidu ibn Romanu, prema Abdulahu ibn Abdulahu ibn Omeru, da Ibn Omer ne vidi ništa loše u tome da muškarac ima odnos sa svojom ženom kroz analni otvor.

Bejheki je naveo prema sunenu Muhameda ibn Alija: „Bio sam sa Muhamedom ibn Ka’bom el-Karazijem kada je došao jedan čovek i rekao: Šta kažeš o odnosu u analni otvor žene? Tada je rekao: „Ovo je Abdulah ibn Ali ibn Sajib, šejh iz Kurejšija.“ Zatim je rekao: „Ovo je prljava i loša stvar, ali je Halal (dozvoljeno/dopušteno).

Ibn Džerir je rekao, prema Darurdiju (الدراوردي), da je Zejdu ibn Eslemu rečeno da je Muhamed ibn el-Munkedir govorio: „Nemojte imati odnos u analni otvor žena.“ Tada je Zejd rekao: „Svedočim u vezi sa Muhamedom ibn el-Munkedirom da mi je on sam rekao da je to činio.“

Ibn Džerir ibn Ebi Malaki je upitan o odnosu u analni otvor žena. Rekao je: „Pokušao sam sinoć da imam odnos sa svojom robinjom u analni otvor, a ona se opirala pa sam upotrebio ulje.“

Prema izjavi El-Hatiba ibn Malika, Ebu Sulejman ibn Džardžani je rekao: Neko ga je upitao o odnosu u analni otvor sa ovim robinjama. Rekao je: „Upravo sam se okupao (Ghusl) zbog odnosa sa robinjom u analni otvor.

Ibn Abas je rekao da je Ibn Omer naveo da je ovaj stih o odnosu u analni otvor. Ali ovo je bilo shvatanje Ibn Omera, i neka mu Alah oprosti.

Evo još dva mesta od El-Sujutija:

وأخرج الحسن بن سفيان في مسنده والطبراني في الأوسط والحاكم وأبو نعيم في المستخرج بسند حسن عن ابن عمر قال‏:‏ إنما نزلت على رسول الله صلى الله عليه وسلم ‏{‏نساؤكم حرث لكم‏.‏‏.‏‏.‏‏}‏ الآية‏.‏ رخصة في إتيان الدبر‏.‏

Hasan ibn Sufijan u svom Musnadu, Taberani u Al-Awsatu, Hakim i Ebu Nuajm u Al-Mastakhradžu, sa hasen (dobrim) lancem prenosilaca, prenose od Ibn Omera koji je rekao: „Ovaj stih je objavljen Poslaniku u pogledu dozvoljenosti obavljanja odnosa u analni otvor žene.“ (Isto, tom 1, str. 638)

Ibn Abdulber je naveo: „Predanja poput ovog, u kojima je Ibn Omer verovao u polni odnos sa ženama u njihov analni otvor, poznata su, Sahih (verodostojna) i popularna.“ (Isto, tom 2, str. 610)

Tefsir el-Kurtubija(2)

Prema El-Buhariju, Nafi je rekao: Kada bi Ibn Omer učio Kuran, ne bi ni sa kim razgovarao tokom svog učenja, dok ga ne bi završio. Tako je jednog dana učio suru el-Bekaru (Krava) i stigao do ovog stiha i zastao. Upitao me je: „Znaš li zašto je ovaj stih objavljen?“ Ja (Nafi) sam rekao: „Ne, ne znam.“ Rekao je: „Evo zašto je objavljen.“ A zatim je izjavio, a Abdusamed je rekao, da je njegov otac rekao, da je Ejub rekao od Nafija, da je Ibn Omer ovu izjavu o stihu fa’tooharthakum anna shi’tum opisao rečima ya teeha fi („priđi joj“). Hamidi je rekao da su to otvori (ulazi za polno prodiranje).

Ebu Davud je naveo prema Ibn Abasu: Zaista je Ibn Omer bio u sumnji – neka mu Alah oprosti…

Reči Alaha anna shi’tum prema većini sahaba i tabi’ina i učenjaka fetve (znače): „kako god želite, s prednje ili sa zadnje strane“, kao što je ranije opisano (u tefsiru). A anna se koristi za pitanje i za saopštavanje vesti o nečemu. Ima mnogo dimenzija. A lingvistički su Qaf, Ayn i Matee uobičajeni. Ovo anna se koristi u arapskom i ljudi su ovaj stih koristili sa anna.

I:

A Sibavejh je ovo koristio sa Qaf i Ayn, a onda je Farh to rekao sa Ayn i uzeo je kao presedan da se može imati odnos u analni otvor. [Još jedna] grupa [takođe] je zastupala mišljenje da je odnos u analni otvor dozvoljen. A oni kojima se ovo mišljenje pripisuje jesu: Se’id ibn el-Musajib, Nafi, Ibn Omer, Muhamed ibn Ka’b el-Karazi i Abdulmelik ibn el-Madžišun… a Ibn el-Arabi je pomenuo da je Ibn Ša’ban pripisao dozvoljenost ovoga velikoj grupi sahaba i tabi’ina****, kao i Maliku iz mnogih predanja. (Isto, tom 4, str. 8)

Ibn TejmijaA ti ljudi (auliya), iako je u njihovim srcima bilo prijateljstva i straha od Alaha i Njegove ljubavi i traženja bliskosti Njemu, zbog čega su postali superiorniji od onih koji nisu mogli da dostignu njihov položaj — ipak nisu bolji od onih velikih iz Selefa koji su se borili u fitni. A među Selefom je bilo grupa koje su dozvoljavale opojna pića i grupa koje su dozvoljavale kamatu i mutah i grupa koje su dozvoljavale odnos u analni otvor, kao što Abdulah ibn el-Mubarek kaže: „Čovek je odrastao u islamu i za sobom je ostavio dobra i pravedna nasleđa, a ima i greške i propuste, ali mi ga ne sledimo u njegovim greškama i propustima.“ (Al-Istiqama, tom 1, str. 219)

Tefsir Ibn Kesira

Mudžahid je rekao: Učio sam Kuran od Ibn Abasa i učio sam mu Kuran od početka do kraja – kada sam stigao do ovog stiha, upitao sam ga o tefsiru ovog stiha. Tada je Ibn Abas rekao (što je pomenuto gore, da to možete činiti s prednje ili sa zadnje strane, ali ne u analni otvor): „Ovo je zabluda Ibn Omera.“ A neka predanja navode da, kada bi on (Ibn Omer) učio Kuran, ne bi ni sa kim razgovarao. Ali jednog dana je učio Kuran i kada je stigao do ovog stiha, upitao je svog učenika Nafija: „Znaš li zašto je ovaj stih objavljen?“ Učenik je rekao: „Ne.“ Rekao je: „Ovo je objavljeno u vezi sa odnosom sa ženama kroz drugi otvor…“

I:

Ovo mišljenje je pripisano grupi pravnika Medine. (Isto, tom 1, str. 592)

Mahmud el-Alusi

A tvrdnja da je ovaj stih dokaz dozvoljavanja analnog seksa zapravo je zasnovana na nerazumnom tumačenju reči anna, jer stvarno značenje ove reči govori da muškarac može imati polni odnos (odakle) god želi, a ne (gde) god želi. Dakle, njeno korisno značenje možda se odnosi na uopštavanje pravaca obavljanja odnosa, kao s prednje ili sa zadnje strane, odozgo ili odozdo, sleva ili zdesna, a ne na uopštavanje mesta obavljanja odnosa. Prema tome, u ovom stihu nema nikakvog dokaza koji podržava one koji su dozvolili analni seks POPUT IBN OMERA. Predanja o dozvoljavanju analnog seksa koja se prenose od njega verodostojna su i čuvena. (Tafsir Ruh al-Ma’ani fi Tafsir al-Qur’an al-Azim wa al-Sab al-Mathan, tom 2, str. 124)

El-Ševkani

El-Evzai je rekao: „Pet presuda od stanovnika Hidžaza mora se napustiti.“ I pomenuo je presudu o mut’i od stanovnika Meke, i presudu o odnosu sa ženama u njihovu stražnjicu od stanovnika Medine. (Nayl ul-Awtar, str. 1200)

DALJE ČITANJE

Žene u islamu [2. deo]

Islam – religija pedofilije

Kuranov zbunjeni stav o seksualnoj etici

PONOVO O GRUBOJ SEKSUALNOJ ETICI ISLAMA

Muhamedova preljubnička požuda za udatom ženom

Muhamed: primer moralne pokvarenosti i seksualne devijantnosti

MUHAMED: NEMORALNI PRELJUBNIČKI MIZOGIN

Prorok senzualnosti i nedoslednosti

Deset upitnih aspekata Muhamedovog života, 1. deo

Deset upitnih aspekata Muhamedovog života, 2. deo

Deset upitnih aspekata Muhamedovog života, 3. deo

Razotkriven Muhamedov vulgaran jezik

FUSNOTE

(1) Omerova reakcija snažno sugeriše da je imao analni odnos sa svojom ženom, zbog čega je bio toliko uznemiren. Uostalom, nema ničeg grešnog u odnosu otpozadi kroz vaginu. Ovo primećuje sledeći hrišćanski spis u svom objašnjenju sure 2:223:

Ibn Abas je rekao, u vezi sa ovim stihom, da su muslimani iz Medine ranije praktikovali vrstu polnog odnosa između muža i žene koju su naučili od Jevreja, u kojoj muž poštuje svoju ženu. Kada su muslimani iz Meke stigli, doneli su sa sobom drugačiji standard ponašanja. To je stvorilo ozbiljnu napetost u islamskoj zajednici. Muhamed je na to odgovorio gornjim stihom i dozvolio muškarcima da se ponašaju kako žele. Dozvolio je svojim sledbenicima sve što bi zadovoljilo njihove životinjske požude. (Pun tekst ovog hadisa nije preveden iz duhovne uzdržanosti.)

Ibn Abas je rekao: Omer je došao Muhamedu i upitao: „Propao sam.“ „Zašto?“ upitao je Muhamed. „Zato što sam se noćas držao neuobičajenog položaja u odnosu.“ Hteo je da kaže da je imao polni odnos izvan svog uobičajenog mesta. Isprva Muhamed nije odgovorio, a zatim je tvrdio da mu je Alah dao dozvolu. Muhamed i Omer bili su besramni i nepristojni. Muhamed je trebalo da uputi Omera ka Božijoj svetosti i čistoti.

El-Buhari je preneo od Ibn Omera da je el-Bekara 2:223 objavljena povodom analnog odnosa sa ženama. El-Taberani je preneo u Al-Awsatu, sa pouzdanim lancem predanja, da je „Žene vaše su njive vaše“ objavljeno samo da bi se dozvolio analni odnos. (Asbab al-Nuzul od El-Sujutija o suri el-Bekara 2:223). (The True Guidance (prevedeno sa arapskog) [Light of Life, P.O. Box 13, A-9503 Villach, Austrija], peti deo: Komentari na kuranske stihove, str. 48-49)

(2) Evo još jednog prevoda određenog dela El-Kurtubijevog izlaganja o suri 2:223:

En-Nesa’i prenosi da je Ebu-n-Nadr rekao da je rekao Nafiu, oslobođeniku Ibn Omera: „Često se kaže da ti tvrdiš kako je Ibn Omer izdao fetvu da se sa ženama može imati analni odnos.“ Nafi je uzviknuo: „Slagali su o meni! Reći ću ti kako stvari stoje. Ibn Omer mi je jednog dana učio Kuran dok sam bio s njim, dok nismo stigli do: „Žene vaše su njive vaše“ Znaš li šta ovaj ajet naređuje? Mi, Kurejšije, imali smo običaj da žene legnu na leđa. Kada smo stigli u Medinu i oženili se ženama Ensarija, hteli smo od njih ono što muškarci žele od svojih žena, a njima se to nije dopadalo i smatrale su to strašnim. Žene Ensarija imale su običaj da imaju odnos ležeći na boku. Tada je Alah objavio: „Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete““…

„i vi njivama svojim prilazite kako hoćete“

Većina ashaba, Tabi’una i imama ovlašćenih da daju fetvu kaže da to znači u bilo kom položaju, spreda ili otpozadi. Reč za „kako god“ (annā) ima različita značenja u arapskom: kako god, kad god i gde god. „Kako god“ se odnosi na način sjedinjenja. Jedna grupa, koja kaže da to znači „gde god“, tvrdi da je dozvoljeno PRODRETI U ANALNI OTVOR. Među onima kojima se ovo gledište pripisuje jesu Se’id ibn el-Musajib, Nafi, Ibn Omer, Muhamed ibn Ka’b el-Kurazi i Abdulmelik ibn el-Madžišun. To se takođe prenosi od Malika u knjizi zvanoj Kitab as-Sirr. Međutim, pronicljivi malikije i njihovi šejhovi odbacuju tu knjigu. Malik je previše cenjen da bi imao „Kitab as-Sirr“. Ovo gledište se nalazi u al-‘Utbijji. Ibn el-‘Arabi je pomenuo da Ibn Ša’ban pripisuje ovo gledište velikoj grupi ashaba i Tabi’una. Postoje mnoga predanja pripisana Maliku u Kitab Jimā‘ an-Niswān wa-l-Aḥkām al-Qur’ān****. Et-Taberi je rekao: „Prenosi se da Muhamed ibn Ka’b el-Kurazi nije video ništa loše u tome. U tome je tumačio sledeće Alahove reči: „Zašto vi, mimo svih svetova, muškarcima sa strašću prilazite, a svoje žene, koje je za vas stvorio vaš Gospodar, ostavljate?“ (26:165) Rekao je da to podrazumeva: „Ostavljate ono što je slično tome sa svojim ženama, a da slično tome nije bilo dozvoljeno sa ženama, to ne bi bilo ispravno.“ Nije mesto to što je dozvoljeno, pa da kažete: „Vi to činite i ostavljate ono slično tome što je dozvoljeno.“ Et-Taberi je rekao: „Ovo je sporno, jer znači: ’Ostavljate ono što je vaš Gospodar stvorio za vas od vaših žena, u čemu utoljavate svoju požudu i u čemu se zadovoljstvo odnosa postiže od njih dvoje zajedno.’ Prema ovome, prekor je dozvoljen. Njegove reči: „A kada se očiste, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio“ i „i vi njivama svojim prilazite“ ukazuju na to da je reč o jednom određenom mestu, i ono je ograničeno na mesto rađanja.“ ((Aisha Bewley, Tafsir al-Qurtubi: Juz’ 2: Sūrat al-Baqarah 142–253 [Diwan Press Ltd., 2019], tom 2, str. 420-421; podebljanja i velika slova su moji)