Muhamedov beli đavo
U sledećim člancima i pobijanjima,
Muhamed i demoni (https://answeringislam.net/Silas/demons.htm)
Muhamedovi pokušaji samoubistva (https://answeringislam.net/Silas/suicide.htm)
Komentari na odgovor na „Muhamedove pokušaje samoubistva“ (https://answeringislam.net/Silas/fatrah.htm)
Izvor Muhamedovog nadahnuća – božanski ili demonski? (/2019/03/20/source-of-muhammads-inspiration-divine-or-demonic/)
Dokazi da je Muhamed bio opsednut demonom (/2019/03/20/evidence-muhammad-was-demon-possessed/)
Izneli smo dokaze za koje verujemo da potvrđuju da je Muhamed bio ili opsednut demonom ili, u najmanju ruku, nadahnut i vođen zlim, nečistim duhom, možda i samim Satanom.
I sam Muhamed je mislio da mu se ukazala demonska prilika i plašio se da je zbog toga poludeo. To ga je navelo da pomišlja na samoubistvo:
Pročitao sam to, i on ode od mene. Probudih se iz sna, i beše kao da su te reči zapisane na mom srcu. (Tabari: Nijedno Božje stvorenje mi tada nije bilo mrskije od (zanesenog) pesnika ili opsednutog čoveka: nisam mogao ni da ih pogledam. Pomislio sam: Teško meni PESNIK ILI OPSEDNUT – Nikada Kurejšije to neće reći za mene! Popeću se na vrh planine i baciti se s nje da se ubijem i nađem počinak. I pođoh da to učinim, a onda) kada sam bio na sredini planine, čuh glas s neba koji govori: „O Muhamede! ti si Božji apostol, a ja sam Gavrilo.“ (The Life of Muhammad – A Translation of Ibn Ishaq’s Sirat Rasulallah, sa uvodom i beleškama Alfreda Gijoma [Oxford University Press, Karači, deseto izdanje 1995], str. 106; podebljanje i verzal su moji)
Ahmad b. ‘Uthman, poznat kao Abu al-Jawza – Wahb b. Jarir – njegov otac – al-Nu‘man b. Rashid – al-Zuhri – ‘Urwah – ‘A’ishah: Prvi oblik u kome je objava dolazila Božjem Poslaniku bilo je istinito viđenje; ono mu je dolazilo poput svitanja zore. Nakon toga je zavoleo samoću i ostajao je u pećini na Hiri, predajući se pobožnim činovima po nekoliko dana, pre nego što bi se vratio svojoj porodici. Zatim bi se vratio porodici i snabdeo se namirnicama za sličan broj dana. To se nastavljalo sve dok mu Istina nije došla neočekivano i rekla: „Muhamede, ti si Božji Poslanik.“ [Opisujući šta se potom dogodilo], Božji Poslanik je rekao: „Stajao sam, ali padoh na kolena; i otpuzah, dok su mi ramena drhtala. Otišao sam Hatidži i rekao: ’Pokrij me! Pokrij me!’ Kada me je užas napustio, on mi dođe i reče: ’Muhamede, ti si Božji Poslanik.’“
On (Muhamed) reče: Razmišljao sam o tome da se bacim sa planinske litice, ali mi se on ukazao dok sam o tome razmišljao, i reče: „Muhamede, ja sam Gavrilo, a ti si Božji Poslanik.“ Zatim reče: „Uči!“ Rekoh: „Šta da učim?“ On me uhvati i triput me snažno pritisnu, tako da sam se skoro ugušio i bio potpuno iscrpljen; zatim reče: „Čitaj sa imenom tvoga Gospodara Koji stvara,“ i ja to izgovorih. Zatim odoh Hatidži i rekoh: „Strahovao sam za svoj život.“ Kada sam joj ispričao šta se dogodilo, ona reče: „Raduj se, jer te Bog nikada neće postideti, budući da se lepo ophodiš prema svojoj rodbini, govoriš istinu, vraćaš ono što ti je povereno, podnosiš napore, gostoljubiv si prema gostu i pomažeš ljudima u nevolji.“…
Muhamed b. ‘Abd al-Malik b. Abi al-Shawarib – ‘Abd al-Wahid b. Ziyad – Sulayman al-Shaybani – ‘Abd Allah b. Shaddad: Gavrilo dođe Muhamedu i reče: „O Muhamede, uči!“ On reče: „Ne umem da učim.“ GAVRILO JE BIO NASILAN PREMA NJEMU, a zatim ponovo reče: „O Muhamede, uči!“ On reče: „Ne umem da učim“, A GAVRILO JE OPET BIO NASILAN PREMA NJEMU… (The History of al-Tabari – Muhammad at Mecca, preveli i propratili beleškama W. Montgomery Watt i M. V. McDonald [State University of New York Press (SUNY), Albany, NY 1988], tom VI, str. 67-69; podebljanje i verzal su moji)
Zatim ode Hatidži i reče: „Hatidža, mislim da sam poludeo.“ „Ne, tako mi Boga“, reče ona, „tvoj Gospod ti to nikada ne bi učinio. Nikada nisi počinio zao čin.“ Hatidža ode Waraqi b. Nawfulu i ispriča mu šta se dogodilo. On reče: „Ako je istina ono što kažeš, tvoj muž je prorok. Naići će na nevolje od svog naroda. Ako poživim dovoljno dugo, poverovaću u njega.“
Posle toga, Gavrilo mu neko vreme nije dolazio, i Hatidža mu reče: „Mislim da te je tvoj Gospod SIGURNO ZAMRZEO.“ Tada mu Bog objavi:
„Tako mi jutra i noći kad se utiša, tvoj Gospodar nije te ni napustio ni omrznuo!“
… Izgovorio sam to, a on onda prestade i ode; probudih se, i beše kao da su te reči bile zapisane na mom srcu. Nijedno Božje stvorenje mi nije bilo mrskije od pesnika ili luđaka; nisam mogao da podnesem da pogledam nijednog od njih. Rekoh sebi: „Tvoj ponizni sluga (misleći na sebe) je ili pesnik ili luđak, ali Kurejšije to nikada neće reći za mene. Otići ću na planinsku liticu, baciti se s nje, ubiti se i tako naći olakšanje.“ (Isto, str. 70-71; podebljanje i verzal su moji)
/ السيرة الحلبية للحلبي، ج.1، ص.377
أن رسول الله..قال لخديجة: “إذا خلوت سمعت نداء أن يا محمد يا محمد”…و إنى لأخشى أن أكون كاهنا أي فيكون الذى ينادينى تابعا من الجن
Allahov Poslanik reče Hatidži: „Kada sam u osami, čujem kako me neko doziva i govori: ’O Muhamede, o Muhamede’… i bojim se da je to jedan od džina. (Al-Sirat al-Halabiya, tom 1, str. 377: http://www.almeshkat.net/books/open.php?book=2409&cat=44)
„Al-Bukhari je u svom gore navedenom izveštaju rekao: „objava je potom oslabila, tako da je Božji Poslanik bio toliko potišten, kako nam je preneto, da je često osećao poriv da se baci sa vrhova visokih planina. Kad god bi stigao na vrh planine da se baci, Gavrilo bi mu se ukazao i rekao: ’O Muhamede, ti si zaista Božji Poslanik.’ To bi ublažilo njegovu muku i on bi se spustio natrag. A ako bi objava opet dugo izostajala, osećao bi i činio isto. Kada bi stigao na planinski vrh, Gavrilo bi se ukazao i govorio mu kao i pre.“ (Ibn Kathir, The Life of the Prophet Muhammad (Al-Sira al-Nabawiyya), preveo profesor Trevor Le Gassick, pregledao dr Ahmed Fareed [Garnet Publishing Limited, 8 Southern Court, south Street Reading RG1 4QS, UK; The Center for Muslim Contribution to Civilization, 1998], tom I, str. 298-299)
Nešto kasnije, Waraqah je umro i objava je prestala da dolazi.
Postoji izvesno neslaganje oko toga koliko je vremena proteklo pre nego što je objava ponovo počela da dolazi; jedni kažu da su to bile tri godine, dok drugi kažu da je bilo manje od toga. Najverovatniji podatak je, međutim, onaj koji navodi al-Bayhaqi, naime, šest meseci. Al-Bukhari prenosi hadis na osnovu predanja Jabira ‘Abdullaha o razdoblju u kome je objava dolazila. Jabir prenosi da je Prorok rekao… A zašto se plašio za sebe, sumnjajući da bi ono što mu se ukazalo u pećini moglo biti priviđenje iz sveta demona, umesto da pomisli kako je verovatnije da je to bio pouzdani anđeo od Boga? Štaviše, zašto mu je objava posle toga bila uskraćena tako dugo – činjenica koja je Proroku nanela toliku muku da je, prema al-Bukhariju, pomišljao da se baci s vrhova planina?…
Još jasnije osećamo zastrašujuće iznenađenje koje je doživeo ako razmislimo o tome da je zamišljao kako je prilika koju je video u pećini, i koja ga je zagrlila i govorila mu, došla iz sveta džina. Kao što smo videli, rekao je Hatidži: „Plašio sam se za sebe“ – to jest, od zla koje bi mu naneli džini. Ona ga je, međutim, uverila da on, zbog svog čestitog morala i hvale vrednih osobina, nije neko koga bi demoni ili džini mogli povrediti… Božanskom mudrošću je bilo određeno da anđeo koji mu se jednom ukazao u pećini Hira bude od njega uskraćen na duže vreme i da zbog toga trpi silnu teskobu. Njegova teskoba je, zapravo, bila tolika da je počeo da strahuje kako ga je Svemogući Bog napustio zbog nekog zla koje je počinio. Toliko se zbog toga mučio da je, kad god bi se našao na planinskom vrhu, bio u iskušenju da se s njega baci. Jednoga dana je, međutim, ugledao istog onog anđela koga je video na Hiri. Njegov lik je ispunjavao prostranstvo između neba i zemlje, rekao je, i on reče: „O Muhamede, ti si Božji poslanik ljudima.“ I opet se vratio kući sa strahom i užasom… (Dr M. Sa’id Ramadan al-Buti, The Jurisprudence of the Prophetic Biography & A Brief History of the Orthodox Caliphate, prevela Nancy Roberts, priredio Anas al-Rifa’i [Dar al Fikr u Damasku, ponovljeno izdanje 2006], str. 140, 142, 144, 145; podebljanje je moje)
/ الشفا للقاضى عياض… فقالت له خديجة أوجه إليك من يرقيك قال أما الآن فلا ،أن رسول الله … كان يرقى بمكة من
العين
Što se tiče vremena nakon što ga je Alah obavestio i nakon što je susreo anđela, sumnja u tom slučaju nije opravdana, jer mu nije dopušteno da sumnja u ono što je primio. Ibn Ishaq prenosi da je Allahov Poslanik, pre nego što mu je objava sišla, nosio talisman protiv urokljivog oka. Nakon što mu je Kuran objavljen, a on bio pogođen nečim od urokljivog oka, Hatidža ga upita: „Da ti pošaljem nekoga da ti napravi talisman?“ On odgovori: „Ne, ne sada.“ (Ash-Shifa od Qadi ‘Iyada, str. 489 na arapskom, str. 245 na engleskom)
„Beli“
Ono što sve ovo čini još zanimljivijim jeste to što islamski izvori otvoreno priznaju da je zaista postojao demon ili džin, koji se često javljao Muhamedu, a čije je ime bilo Al-Abyad, tj. „Beli“!
„… Što se tiče Muhameda, i on je imao duha pratioca poznatog kao al-Rayy (ili, alternativno, dobroćudnog al-Abyada, koga su muslimanska predanja dovela u vezu sa svim prorocima), za koga se govorilo da ga je Gavrilo fizički odgurnuo kada je smislio da se pojavi u Gavrilovom obličju – priča koja možda svedoči o razvoju Muhamedovog shvatanja nadahnuća, o čemu će biti reči kasnije. Muhamedov panegiričar, Hassan b. Thabit, i sam je bio nadahnut demonom u strašnom obličju sil’ata, koji je tokom njegovog detinjstva prorekao da će postati veliki pesnik, a i sam Hassan je tvrdio da džini „tkaju“ poeziju. Nije iznenađujuće što se verovalo da je Muhamed, nakon neuspele misije da pridobije al-Ta’if za svoju stvar, posetio kultno mesto Nakhla, kako bi tamo primio obraćenje sedam poimence navedenih džina.“ (Aziz Al-Azmeh, The Emergence of Islam in Late Antiquity: Allah and His People [Cambridge University Press, 2014], str. 208)
„… Već smo videli da je Muhamed imao duha pratioca, qarina zvanog al-Abyad, a Kuran zaista kaže da svaki čovek ima pratioca koji će na kraju vremena svedočiti o njegovim ili njenim delima (Kuran, 50:23). Prenosi se takođe, na osnovu predanja ‘A’iše, da joj je Prorok rekao kako ima šejtana koji je, uz Božju pomoć, postao musliman – prema pesničkim svedočanstvima, dobar qarin može i da popravi čovekov karakter. (Isto, str. 326)
Uzgredna napomena: veruje se da je qarin zli duh, za koga Kuran tvrdi da navodi ljude na zlo i na pobunu protiv Alaha. Štaviše, kaže se da je Satana qarin!(1)
„I oni koji troše imovine svoje pretvarajući se pred ljudima, a u Allaha i Budući svet ne veruju. A kome je đavo drug, zao mu je drug.“ S. 4:38 Arberry
Da stvar bude gora, muslimanski izvori navode da se Muhamedov qarin pojavljivao kao takozvani anđeo objave koji je tvrdio da je Gavrilo.
Čuveni muslimanski učenjak Fakhar al-Din al-Razi je izjavio:
قال ابن عباس رضي الله عنهما في رواية عطاء إن شيطانا يقال له الأبيض أتاه على صورة جبريل عليه السلام وألقى عليه هذه الكلمة فقرأها فلما سمع المشركون ذلك أعجبهم فجاء جبريل عليه السلام فاستعرضه فقرأها فلما بلغ إلى تلك الكلمة قال جبريل عليه السلام أنا ما جئتك بهذه قال رسول الله صلى الله عليه وسلم إنه أتاني آت على صورتك فألقاها على لساني
Prenosi se od ‘Ata’a da je Ibn ‘Abbas rekao: Đavo zvani al-Abyad došao je Proroku u obličju Gavrila i ubacio mu te reči (tj. satanske stihove), i Prorok ih je izgovorio. Kada su pagani to čuli, obradovalo ih je. Potom je došao Gavrilo i zatražio od njega da mu ponovi objavu. Kada je stigao do tih reči, Gavrilo reče: Ja ti nisam doneo te reči. Neko mi je došao u tvom obličju i ubacio te reči na moj jezik. (Mafatih al-Ghaib [Dar Ihya’ al-Turath al-‘Arabi, Bejrut: 1420. AH], tom 23, str. 240)
Shams al-Din al-Qurtubi je napisao:
الأبيض، وهو صاحب الأنبياء، وهو الذي قصد النبي صلى الله عليه وسلم في صورة جبريل ليوسوس إليه على وجه الوحي، فجاء جبريل فدخل بينهما، ثم دفعه بيده حتى وقع بأقصى الهند
Al-Abyad; on je bio pratilac proroka i onaj koji je naumio da dopre do Proroka u obličju Gavrila kako bi mu došaptavao pod vidom objave, no Gavrilo se umešao i odgurnuo al-Abyada svojom rukom, bacivši ga u najdalji kraj Indije. (Al-Jami‘ li-Ahkam al-Qur’an [Dar al-Kutab al-Misriyya, Kairo 1964], tom 18, str. 37)
I:
تفسير القرطبي
يريد بالشيطان الأبيض الذى كان يأتى النبي .. يريد أن يفتنه
Pod demonom zvanim Al-Abyad (Beli), mislio je na onoga koji je dolazio Proroku u obličju Gavrila (anđela) želeći da ga zavede. (Isto, tom 19, 242: http://www.almeshkat.net/books/open.php?cat=6&book=254– vidi takođe tom 12, str. 84)
Evo i nekoliko dodatnih učenjaka:
Ironično, izvesna predanja čak tvrde da je upravo Al-Abyad nadahnuo Muhameda da izgovori „Satanske stihove“, u kojima je ovaj hvalio tri boginje paganskih Arapa:
Sledi komentar na Kuran 22:52, al-Hadž:482
Njegove reči: „Pre tebe, Mi nijednog poslanika i verovesnika nismo poslali a da Sotona nije, kad bi on kazivao, u njegovo kazivanje nešto ubacio.“ znače: u njegovo učenje [fi qira’ati-hi].
To je bilo zato što je šejtan zvani al-Abyad (shaytanan yuqal la-hu al-abyad) došao Proroku u obličju Džibrila (fi surat Jibril) dok je Prorok učio suru Nedžm. I kada je stigao do [intaha ila] „Šta mislite o Latu i Uzau?!“ ubacio je u Prorokovo učenje (alqa fi qira’at al-nabi): „Zaista su one uzvišene garanike! I zaista se njihovom posredovanju treba nadati [wa-inna-hunna al-gharan al-‘ula wa-inna shafa’ata-hunna la-turtaja!]“483 (Shahab Ahmed, Before Orthodoxy: The Satanic Verses in Early Islam [Harvard University Press, Cambridge Massachusetts/London, England 2017], str. 216-217)
483 Sažetu verziju ovog izveštaja, prenetu od ‘Ata’a od Ibn ‘Abbasa, navodi Abu Bakr b. ‘Ali al-Haddad (um. 800) u svom Tafsir al-Haddad, ur. Muhamed Ibrahim Yahya (Bejrut: Dar al-Madar al-Islami, 2003), 4:437; takođe MS Istanbul, Aya Sofya 189, f. 244a, i MS Istanbul, Musalla Medreesi 12, f. 29b. „Šejtan zvani al-Abyad došao je Proroku i ubacio u njegovo učenje: ’Zaista su one uzvišene garanike! I zaista se njihovom posredovanju treba nadati! [wa-inna-ha al-qharaniq al-‘ula wa-inna shafa’ata-hunna la-turtaja].’“ (Isto, str. 217)
Đavo zvani al-Abyad (shaytanan yuqal la-hu al-Abyad) došao mu je u obličju Džibrila (fi surat Jibril) i ubacio mu ih (satanske stihove) [alqa-ha ilay-hi], a on (Prorok) ih je izgovorio [fa-qara’a-ha]. Kada su mušrici to čuli, obradovalo ih je. Potom je došao Džibril i zatražio od njega (Proroka) da mu (Džibrilu) prouči nazad, i on je proučio (suru al-Nedžm). Kada je (Prorok) stigao do tih reči, on (Džibril) mu je prigovorio [ankara ‘alay-hi], a Prorok mu reče: „Neko mi je došao u tvom obličju [ata-ni atin ‘ala surati-ka] i ubacio ih (satanske stihove) na moj jezik [fa-alqa-ha ‘ala lisan-i].“ (Nizam al-Din al-Hasan b. Muhamed al-Qummi al-Naysaburi, Ghara’ib al-Qur’an wa-ragha’ib al-furwan [Mustafa al-Babi al-Halabi, Kairo 1965], 17:110)
Umar ibn Ali ibn Adil al-Dimashqi pominje „šejtana al-Abyada koji je dolazio Proroku u obličju Džibrila nastojeći da ga zavede“ (Al-Luhab fi ulum al-Kitab [Dar al-Kutub al-Ilmiyyah, Bejrut 1998], 20:191).
Raghib Pasa određuje al-Abyada kao „onoga koji došaptava (yuwaswis) prorocima“ (Safinat al-raghib wa-daqiqat al-matalib, Bulak, Kairo 1282. AH).
Ismail Haqqi Burusawi govori o „šejtanu al-Abyadu koji dolazi pravednima u obličju Istine (al-haqq)“ (Tafsir ruh al-bayan [Matba’ah-yi Uthmaniyyah, Istanbul 1911-1928], 9:445).
Ovde bi „Istina“ trebalo da bude ime za Gavrila, iako i Kuran i islamska teologija uče da je to zapravo jedno od jedinstvenih Alahovih imena:
„Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri sa čitanjem Kur'ana pre nego što ti se njegovo objavljivanje završi, i reci: „Gospodaru moj, Ti moje znanje povećaj!““ S. 20:114 Y. Ali
„Tako je jer Allah postoji, i što On može mrtve da oživi, i što On sve može.“ S. 22:6 Pickthall
„To je zato što je Allah - istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole - laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki.“ S. 22:62 Arberry „I neka je Uzvišen Allah, Istiniti Vladar, nema drugog istinskog boga osim Njega, Gospodara Prestola divnog!“ S. 23:116 Rodwell
„Tog Dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i oni će saznati da je Allah, zaista, Istina očigledna.“ S. 24:25 Pickthall
„To je zato što je Allah - istina, a oni kojima oni, pored Njega, upućuju molbe - neistina, i što je Allah Uzvišeni i Veliki.“ S. 31:30 Hilali-Khan
Al-Haqq: Istinski Stvarni
Istina, Stvarni, Onaj koji zaista postoji, Onaj čije su postojanje i božanstvo istiniti, Onaj koji stvara prema zahtevima mudrosti, pravde, prava i ispravnosti, Nužno postojeći po svojoj sopstvenoj Suštini, Onaj čije je postojanje neporecivo. Svaka stvarnost postoji iz Njegove suštine i ništa nema sopstvenu unutrašnju stvarnost osim Njega.
Al-Haqq je jedno od devedeset devet imena. (Aisha Bewley, Božanska imena)
Ovo ukazuje na to da Alah ima obličje koje je Muhamed video, a koje je al-Abyad poprimio! Gorenavedeno pred muslimane postavlja nepremostive probleme. Kada se jednom prizna da je zli duh, možda i sam Satana, prevario Muhameda navodeći ga da poveruje kako je on anđeo Gavrilo, onda to dovodi u pitanje Muhamedovo proroštvo i čitav Kuran. Najzad, ako je Muhamed mogao biti prevaren da poveruje kako je al-Abyad Gavrilo, šta onda isključuje mogućnost da mu je to isto zlo biće potom došlo kao navodni anđeo objave, kako bi mu zameo trag i navelo ga da pomisli da to nikako ne može biti isti onaj nečisti duh koji ga je ranije prevario?
Drugim rečima, musliman ne može dokazati da to nije bio zli duh koji se Muhamedu javljao i kao Gavrilo i kao al-Abyad, kako bi ga sprečio da shvati da je sve vreme bio pod satanskim/demonskim uticajem. Zapravo, koju bi bolju taktiku vladar tame mogao da primeni od one da Muhamed pomisli kako biće koje tvrdi da je Gavrilo nikako ne može biti zli duh, budući da je postojalo drugo biće koje se javljalo kao al-Abyad, a koje je „pravi“ Gavrilo razotkrio i od koga ga je zaštitio? Stoga je vreme da se muslimani suoče sa činjenicom da svi njihovi izvori dokazuju da je Muhamed bio prevarant, lažni prorok koga je Satana obmanuo i upotrebio da odvrati ljude od njihove jedine nade u spasenje:
„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put? Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene. Kad biste mene znali, i Oca mojega biste znali; i od sada poznajete ga, i vidjeli ste ga. Reče mu Filip: Gospode, pokaži nam Oca, i biće nam dosta. Isus mu reče: Toliko sam vremena s vama i nisi me poznao, Filipe? Ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti govoriš: Pokaži nam Oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od samoga sebe, nego Otac koji prebiva u meni on tvori djela. Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni; ako li ne, zbog samih djela vjerujte mi.“ Jovan 14:1-11
„A dok oni govorahu narodu, naiđoše na njih sveštenici i starješina hrama i sadukeji, Srdeći se što oni uče narod i javljaju u Isusu vaskrsenje iz mrtvih. I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru, jer već bješe veče. A mnogi od onih koji čuše riječ povjerovaše, i dostiže broj ljudi oko pet hiljada. I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv.“ Dela apostolska 4:1-14 MEV
Napomene
(1) Kuran dalje poistovećuje Satanu sa džinom:
„I kada smo rekli anđelima: „Poklonite se Adamu!“ Svi su se poklonuli osim Sotone, on je bio jedan od duhova, pa je odbio poslušnost na zapovest svog Gospodara. Pa zar ćete njega i njegov porod, pored Mene, kao zaštitnike da prihvatite, kad su vam oni neprijatelji? Kako je Sotona loša zamena nevernicima!“ S. 18:50 Hilali-Khan
Ironično, i muslimansko pismo i hadisi svedoče da je Muhamed imao neposredan, lični odnos sa džinima, i da je čak išao dotle da ih je učio Kuranu:
„I kada ti poslasmo nekoliko duhova da slušaju Kur'an, pa kada dođoše da ga čuju, rekoše: „Ćutite i slušajte!“ A kad se završi, vratiše se svome narodu da upozoravaju.“ S. 46:29 Hilali-Khan
Dawud prenosi od ‘Amira koji reče: Pitao sam ‘Alqamu da li je Ibn Mas’ud bio prisutan sa Allahovim Poslanikom u noći džina (noć kada je Sveti Prorok susreo džine). On (Ibn Mas’ud) reče: Ne, ali smo jedne noći bili u društvu Allahovog Poslanika i on nam je nestao. Tražili smo ga po dolinama i brdima i rekli: Ili su ga odveli (džini) ili je potajno ubijen. On (prenosilac) reče: Proveli smo najgoru noć koju ljudi mogu provesti. Kada je svanulo, ugledali smo ga kako dolazi sa strane Hire. On (prenosilac) prenosi: Rekli smo: Allahov Poslaniče, nestao si nam i tražili smo te, ali te nismo mogli naći, i proveli smo najgoru noć koju ljudi mogu provesti. On (sveti prorok) reče: Došao mi je pozivač u ime džina i ja sam pošao s njim i učio im Kuran. On (prenosilac) reče: Zatim je pošao s nama i pokazao nam njihove tragove i tragove njihove žeravice. Oni (džini) su ga pitali o svojoj hrani, a on reče: Svaka kost nad kojom je izgovoreno Allahovo ime jeste vaša hrana. Čim vam padne u ruke, biće prekrivena mesom, a balega (deva) je hrana za vaše životinje. Allahov Poslanik reče: Ne obavljajte istindžu ovim stvarima, jer su to hrana vaše braće (džina). (Sahih Muslim, knjiga 004, broj 903 http://searchtruth.com/book_display.php?book=004&translator=2&start=0&number=879)
Sve prethodno pokazuje da je Muhamed tokom celog svog života neprestano bio u dodiru sa demonima i pod njihovim uticajem, štaviše, pod njihovom kontrolom. Kao takav, on je nepouzdan vodič kada je reč o poznanju istinitog Boga i njegovog puta ka spasenju. Slediti Muhameda znači slediti put nadahnut Satanom i njegovim slugama, put čiji je kraj večna propast.