Da li je i Hasan među prorocima?
Prema hadisu, Muhamed je verovao da su Gavrilo i Sveti Duh nadahnjivali poeziju Hasana ibn Sabita:
(91) Poglavlje: Ismevanje el-mušrikina
Prenosi Aiša:
Hasan ibn Sabit je zatražio od Alahovog Poslanika dozvolu da u stihovima ismeva pagane. Alahov apostol je rekao: „A šta je s mojim precima (mojim poreklom)?“ Hasan je rekao (Proroku): „Izvući ću te iz njih kao što se dlaka izvlači iz testa.“
Prenosi Hišam ibn Urva da je njegov otac rekao: „Pogrdno sam govorio o Hasanu pred Aišom.“ Ona je rekla: „Ne govori o njemu pogrdno, jer je on branio Alahovog Poslanika (od pagana).“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 73, broj 171 https://sunnah.com/bukhari:6150)
Prenosi Ebu Selema ibn Abdur-Rahman ibn Auf: da je čuo Hasana ibn Sabita el-Ansarija kako traži svedočanstvo Ebu Hurejre, govoreći: „O Ebu Hurejro! Zaklinjem te Alahom (da mi kažeš). Jesi li čuo Alahovog apostola kako govori: ’O Hasane! Odgovori u ime Alahovog apostola. O Alahu! Podrži ga (Hasana) Svetim Duhom!’?“ Ebu Hurejra je rekao: „Da.“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 73, broj 173: https://sunnah.com/bukhari:6152; vidi takođe tom 1, knjiga 8, broj 444 i tom 4, knjiga 54, broj 434; Sahih Muslim, knjiga 031, broj 6071 i 6073)
Prenosi el-Bera:
Prorok je rekao Hasanu: „Ismevaj ih (pagane) u stihovima, a Gavrilo je s tobom.“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 73, broj 174: https://sunnah.com/bukhari:6153; vidi takođe tom 4, knjiga 54, broj 435 i tom 5, knjiga 59, broj 449; Sahih Muslim, knjiga 031, broj 6074)
Aiša prenosi da je Alahov Poslanik rekao: Napadajte satirom (nevernike među) Kurejšijama, jer im je (satira) teža od rane od strele.
Pa je on (Sveti Prorok) poslao (nekoga) Ibn Ravahi i zatražio od njega da ih napadne satirom, i on je sastavio satiru, ali se ona njemu (Svetom Proroku) nije dopala. Zatim je poslao (nekoga) Kabu ibn Maliku (da učini isto, ali ono što je ovaj sastavio nije se dopalo Svetom Proroku).
Zatim je poslao nekoga Hasanu ibn Sabitu. Čim je ovaj stupio pred njega, Hasan je rekao: Sada si pozvao ovog lava koji (neprijatelje) udara svojim repom. Zatim je isplazio jezik i počeo da ga pomera i rekao: Tako mi Onoga koji te je poslao s Istinom, rastrgaću ih svojim jezikom kao što se kida koža.
Na to je Alahov Poslanik rekao: Ne žuri; (neka) Ebu Bekr, koji najbolje poznaje rodoslov Kurejšija, napravi za tebe razliku u pogledu mog porekla, jer je moje poreklo isto kao i njihovo. Hasan je onda došao k njemu (Ebu Bekru) i, pošto se raspitao (o poreklu Svetog Proroka), vratio se k njemu (Svetom Proroku) i rekao: Alahov Poslaniče, on (Ebu Bekr) je napravio razliku između tvog porekla (i porekla Kurejšija). Tako mi Onoga koji te je poslao s Istinom, izvući ću iz njih (tvoje ime) kao što se dlaka izvlači iz brašna.
Aiša je rekla: Čula sam Alahovog Poslanika kako govori Hasanu: Zaista Ruh-ul-Kudus će ti i dalje pomagati sve dok braniš Alaha i Njegovog Poslanika.
I rekla je: Čula sam Alahovog Poslanika kako govori: Hasan ih je napao satirom i time pružio zadovoljstvo (muslimanima) i uznemirio (nemuslimane). Ti si satirom napao Muhameda, ali sam ja odgovorio u njegovo ime, i za to je nagrada kod Alaha.
Ti si satirom napao Muhameda, čestitog, pravednog, Alahovog apostola, čija je priroda istinoljubivost. Zato zaista moj otac i njegov otac i moja čast jesu zaštita za Muhamedovu čast; Neka izgubim svoju dragu kćer, ako je ne vidiš kako briše prašinu sa dve strane Kadaa, Oni vuku uzde, penjući se uvis; Na njihovim ramenima su koplja žedna (neprijateljske krvi); naši konji se znoje – naše žene ih brišu svojim ogrtačima.
Da se niste umešali u naše poslove, obavili bismo umru, i (potom) je došla Pobeda, i tama se razišla. Inače, čekajte borbu na dan u koji će Alah počastvovati koga hoće. I Alah je rekao: Poslao sam slugu koji govori Istinu u kojoj nema dvosmislenosti; I Alah je rekao: Pripremio sam vojsku – to su ensarije čiji je cilj borba (protiv neprijatelja), Svakoga dana od Ma’ada stiže vređanje, ili borba, ili satira; Ko god od vas satirom napadne Apostola, ili ga hvali i pomaže, sve je to isto**, a Gavrilo, Alahov apostol, među nama je, i Sveti Duh kome nema ravnog**. (Sahih Muslim, knjiga 031, broj 6081: https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=031&translator=2&start=0&number=6053)
Ovo predstavlja problem za muslimane, budući da Kuran tvrdi da su ga navodno spustili Gavrilo i Sveti Duh:
„Onaj ko je neprijatelj anđelu Gavrilu, neka zna da on Allahovom dozvolom tebi na srce stavlja Kur' an potvrdujući istinitost onoga od pre, kao putokaz i radosnu vest vernicima.“ – S. 2:97 Y. Ali
„Reci: „Od tvog Gospodara spušta ga anđeo Gavrilo kao istinu, da još više učvrsti vernike, i da bude uputa i radosna vest onima koji su Allahu predani.““ S. 16:102 Y. Ali
Islamsko pismo dalje tvrdi da Alah spušta objavu kome god poželi posredstvom anđela i Duha:
„On šalje anđele s Objavom, po volji Svojoj, onim vernicima Svojim kojima hoće:“Opominjite da nema boga osim Mene i bojte Me se!”“ S. 16:2 Pickthall
Stoga je Muhamed u suštini tvrdio da su Hasana nadahnjivali Gavrilo i Sveti Duh dok je sastavljao poeziju koja ismeva Muhamedove neprijatelje!
Drugim rečima, Hasan je bio nadahnut jednako kao i Muhamed i primao je objave kao što ih je Muhamed navodno primao!
Ovo objašnjava zašto je Hasan doživljavao iste simptome kao i Muhamed kada bi mu došla „objava“, što je Hasana navelo da poveruje kako ga je opseo demonski džin – a upravo je to Muhamed isprva verovao da se dogodilo njemu:
„… Što se tiče Muhameda, i on je imao duha-pratioca poznatog kao el-Raj (ili, alternativno, dobroćudnog el-Abjada, kojeg su muslimanska predanja povezala sa svim prorocima), za kojeg se govorilo da ga je Gavrilo fizički odgurnuo kada je smislio da se pojavi u Gavrilovom obliku – priča koja možda ukazuje na razvoj Muhamedovog shvatanja nadahnuća, o čemu će kasnije biti reči. Muhamedovog panegiričara, Hasana ibn Sabita, nadahnjivao je demon u strašnom obliku sil’ata, koji je tokom njegovog detinjstva prorekao da će postati veliki pesnik, a i sam Hasan je tvrdio da džini ’tkaju’ poeziju. Nije iznenađujuće što se verovalo da je Muhamed, nakon neuspele misije da pridobije el-Taif za svoju stvar, posetio kultno mesto Nahla, kako bi tamo primio obraćenje sedmorice poimenično navedenih džina.“ (Aziz Al-Azmeh, The Emergence of Islam in Late Antiquity: Allah and His People [Cambridge University Press, 2014], str. 208; podebljano naglašavanje je moje)
„… Kasnije će Muhamed to iskustvo neizrecivog izraziti rečima da ga je posetio anđeo, koji mu se ukazao pored njega u pećini i naredio mu: ’Kazuj!’ Poput nekih jevrejskih proroka, koji su se duboko opirali da izgovore Reč Božju, Muhamed je odbio. ’Ja nisam kazivač!’ – uporno je govorio, misleći da ga je anđeo pomešao s nekim od ozloglašenih kahina, arabljanskih proricatelja. Ali anđeo me je jednostavno ’obavio svojim zagrljajem dok nije dosegao granicu moje izdržljivosti’, i naposletku je Muhamed zatekao sebe kako izgovara prve reči Kurana…“
Muhamed je DOŠAO SEBI U STANJU UŽASA I GAĐENJA. Pomisao da je, protiv svoje volje, verovatno postao kahin opsednut džinom ispunila ga je takvim očajanjem, kaže istoričar Taberi, da više nije želeo da živi. Izjurivši iz pećine, počeo je da se penje ka vrhu planine DA SE BACI U SMRT. Ali na planinskoj padini imao je novo viđenje jednog bića, koje je kasnije poistovetio s Gavrilom… Jeremija je Boga doživeo kao mučan bol koji mu je ispunjavao svaki ud; POPUT MUHAMEDA U ZAGRLJAJU ANĐELA, on je objavu doživeo kao neku vrstu BOŽANSKOG SILOVANJA… Razna predanja daju protivrečne izveštaje o Muhamedovom prvobitnom viđenju; jedni kažu da se ono sastojalo samo od viđenja u pećini; drugi pominju samo viđenje anđela na horizontu. Ali sva naglašavaju Muhamedov STRAH I UŽAS…“
PUZEĆI NA RUKAMA I KOLENIMA, DOK MU SE ČITAV GORNJI DEO TELA GRČEVITO TRESAO, Muhamed se bacio u njeno krilo: ’Pokrijte me! Pokrijte me!’ – vikao je, MOLEĆI JE DA GA ZAKLONI OD TOG ZASTRAŠUJUĆEG PRISUSTVA. Uprkos preziru prema kahinima, koji su se uvek pokrivali ogrtačem kada su izricali proročanstvo, Muhamed je instinktivno zauzeo isto držanje. DRHTEĆI, čekao je da UŽAS popusti, a Hatidža ga je držala u naručju, tešeći ga i pokušavajući da mu odagna strah. Svi izvori naglašavaju Muhamedovu duboku zavisnost od Hatidže tokom te krize.
Kasnije će imati i druga viđenja na planinskoj padini i svaki put bi otišao pravo Hatidži i molio je da ga privije uz sebe i umota u njegov ogrtač. Ali Hatidža nije bila samo utešna majčinska figura; bila je i Muhamedov duhovni savetnik… Kada je strah tom prvom prilikom popustio, Muhamed ju je upitao da li je postao kahin; to je bio jedini oblik nadahnuća koji mu je bio poznat i, uprkos svojoj uzvišenoj svetosti, činio mu se i UZNEMIRUJUĆE sličan iskustvu ljudi u Arabiji opsednutih džinima. Tako Hasan ibn Sabit, pesnik iz Jasriba koji je kasnije postao musliman, kaže da mu se, kada je primio svoj pesnički poziv, ukazao njegov džin, BACIO GA NA ZEMLJU i iznudio nadahnute reči iz njegovih usta.
Muhamed nije mnogo poštovao džine, koji su umeli da budu hiroviti i da greše. Ako ga je al-Lah tako nagradio za njegovu pobožnost, nije želeo da živi.
Tokom čitavog njegovog života, Kuran pokazuje koliko je Muhamed bio osetljiv na svaki nagoveštaj da je možda naprosto medžnun, opsednut džinom, i pažljivo razlikuje kuranske stihove od uobičajene arapske poezije. (Karen Armstrong, Muhammad: A Biography of the Prophet [HarperSanFrancisco, 1992], 4. Revelation, str. 83–85; podebljano i verzalno naglašavanje je moje)
Poput Muhameda, Hasan je isprva verovao da je opsednut džinom. Pa ipak, poput Muhameda, bio je zaveden da pomisli kako ga nije nadahnjivao džin. Naprotiv, Gavrilo i Sveti Duh su ga osposobili da sastavlja svoju poeziju!
Drugim rečima, i Muhamed i Hasan bili su prevareni da poveruju kako duhovi koji su ih fizički i psihički zlostavljali nisu bili đavoli, već pravedni izaslanici poslati od Boga.
Žalosna je činjenica da je njihova prvobitna reakcija bila ispravna. Umesto da ih je Bog nadahnjivao, Satana ih je obmanuo da poveruju kako ih istiniti Bog pokreće da izgovaraju reči koje su im ti nečisti duhovi dali da izreknu.
DALJE ČITANJE
Analiza Muhamedovog odnosa ljubavi i mržnje prema pesnicima
Kako su Muhamedove žene pomogle da se oblikuje muslimansko pismo