Tovija Singer razotkriva Muhameda, 1. deo · Apologetizam by Sam Shamoun

Muslimanski polemičar Pol Vilijams objavio je članak poznatog antihrišćanskog rabina Tovije Singera pod naslovom Ko je Božji Sluga koji strada? Rabinsko tumačenje Isaije 53, po svemu sudeći zato što je Vilijams pretpostavio da će rabin pobiti tvrdnju hrišćana da Isaija 53 objavljuje da će Mesija prineti svoju dušu kao žrtvu za krivicu kako bi izvršio pomirenje za grehe sveta.

Obratite pažnju na to šta ovo zadivljujuće proroštvo zapravo kaže:

„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:1-12 (Kompletna jevrejska Biblija sa Rašijevim komentarom)

Ovo proroštvo tako jasno prikazuje zamenička stradanja i smrt Gospoda Isusa da će svako ko ovaj odlomak čita poštenog i otvorenog uma videti da je na njemu svuda ispisano ime Isusovo.

Samo onda kada je neko indoktriniran ljudskim predanjima, ili kada tekstu pristupa sa antihrišćanskom pristrasnošću, jasno i izričito značenje Isaijinog izuzetnog predskazanja ostaje skriveno njegovim očima.

Ono što Vilijamsovo pozivanje na Singerov članak čini prilično zbunjujućim jeste to što rabin otvoreno priznaje da Isaija 53 zaista pretkazuje zamenička stradanja Mesije, stradanja koja on podnosi upravo sa ciljem da izdejstvuje iskupljenje svih naroda i njihovo pokajanje!

Navešćemo taj konkretan deo Singerovog „odgovora“ kako bi čitaoci sami mogli da pročitaju da ni ovaj prilično neprijateljski nastrojen kritičar hrišćanstva nije mogao da izbegne mesijansko tumačenje Isaije 53. Sav podebljani tekst i sva velika slova naš su naglasak.

RABINSKI KOMENTARI KOJI TVRDE DA SE ISAIJA 53 ODNOSI NA MESIJU

U rabinskoj misli svi Božji verni, uključujući i neznabošce (Zaharija 13:8-9), podnose stradanje radi Boga (Isaija 40:2; Zaharija 1:15). Tako se jevrejske vođe iz prošlosti, poput Mojsija12 i Jeremije,13) rabina Akive,14 kao i buduće eshatološke ličnosti, KAO ŠTO SU MESIJA BEN JOSIF I MESIJA BEN DAVID, u rabinskoj literaturi ističu kao pojedinci koji oličavaju „slugu“ koji dobrovoljno strada radi Neba.

Stoga, kada Talmud (Sanhedrin 98a) opisuje nezavidan položaj mesije dok čeka da ga Bog pozove, rabini ga prikazuju kako:

„sedi među drugim siromasima, od kojih su svi pogođeni bolešću. Ipak, dok svi ostali svoje zavoje odvezuju i previjaju sve odjednom, mesija menja svoje zavoje jedan po jedan, za slučaj da svakog trenutka bude pozvan na iskupljenje.“

Iako se ova priča može razumeti alegorijski, njena potresna poruka je jasna: MESIJA, kao i drugi napaćeni pripadnici Izrailja, PODNOSI MUKU I ISKUŠENJA NAMENJENA VERNIMA. Međutim, za razliku od ostalih svetitelja koji stradaju i koji potpuno skidaju sve svoje zavoje pre nego što ih strpljivo zamene svežim previjanjem, mesija mora metodično da menja svaki zavoj, jedan po jedan. Drugim rečima, mesija ne strada ni više ni manje od drugih Božjih slugu. Naprotiv, prema Talmudu, mesija se razlikuje od drugih Božjih ljudi po tome što svakog trenutka mora biti spreman da uvede izbavljenje svog izmučenog naroda. Pošto je u svako doba spreman da bude pozvan na iskupljenje, nikada se ne nalazi u položaju u kome su mu zavoji potpuno skinuti.

Kada Isaija govori o ostatku Izrailja koji strada, MESIJANSKI CAR JE, DAKLE, UKLJUČEN. KONAČNI NASLEDNIK DAVIDOVOG PRESTOLA NEODVOJIV JE PRIPADNIK POBOŽNIH IZRAILJA. To je, prema rabinskom tumačenju, pšat, odnosno jasno značenje teksta u Isaiji 52:13 – 53:12. Stoga, kada i drevni i savremeni rabinski komentatori izlažu jasno značenje teksta, oni slugu koji strada u Isaiji 53 pripisuju naciji Izrailja.

Da bi na čuvene Pesme o Sluzi bacili preko potrebnu svetlost, brojni rabinski komentatori ističu jevrejske junake kao obrazac „sluge“ iz Isaije 53. Shodno tome, dok s jedne strane Talmud, Zohar i drugi drevni rabinski tekstovi izričito tvrde da se „sluga“ iz Isaije 53 odnosi na verne iz jevrejstva kao celine,16 isti ti izvori često ukazuju na proslavljene svetitelje Izrailja kao na praobrazac Sluge koji strada. Ti čestiti pojedinci uključuju svetitelje poput Mojsija, Ilije, Jeremije, MESIJE SINA JOSIFOVOG I DAVIDOVOG – svaki od njih oličava savršene primere Božjeg sluge, pravednog ostatka Izrailja.

Imajte na umu da rabinski komentar Isaije 53 nije dualistički niti višestran. To znači da drevni mudraci nisu tvrdili da se Isaija 53 odnosi ili na pravedni ostatak Izrailja, ili na Mojsija, ili na Jeremiju, ili na pomazanog vođu. Naprotiv, sluga u sve četiri Pesme o Sluzi jesu verni potomci Avrama. Isaija 53 svedoči o nezapamćenom svetskom pokajanju celog čovečanstva – iskupiteljskom postignuću koje nijedan drugi svetitelj u istoriji nije ostvario. STOGA RABINSKI KOMENTATORI IMAJU SKLONOST DA IME MESIJE ISTIČU ČEŠĆE NEGO IMENA DRUGIH VERNIH BOŽJIH SLUGU…

Midraš, međutim, osvetljava najdublju, a ipak često prenebregnutu središnju temu Isaije 53: nikada pre u istoriji nijedan Božji sluga nije izdejstvovao masovno pokajanje neznabožaca. Dok je patrijarh Avram u Haranu iskupio svega 70 duša, BUDUĆI IZDANAK DOMA DAVIDOVOG UVEŠĆE NEZAPAMĆENU EPOHU, u kojoj će se neznabožački carevi naroda pokajati, kao što je živopisno opisano u četvrtoj Pesmi o Sluzi. Drugim rečima, MESIJA ĆE DOVESTI DO DOBA U KOME ĆE SE OSTVARITI NAJVAŽNIJA CRTA ISAIJE 53 – svetsko pokajanje neznabožaca. Dok je Mojsije izveo iz Egipta u službu Bogu samo jedan narod, mesijanski car iskupiće i ostale narode…

Posledično, iako razna rabinska literatura ističe brojne biblijske svetitelje čiji životi oličavaju Slugu Izrailja koji strada u Isaiji 53, BUDUĆI MESIJA SE U OVOM ZAPANJUJUĆEM KONTEKSTU NAVODI ČEŠĆE I ISTAKNUTIJE NEGO BILO KOJI DRUGI POBOŽNI JEVREJIN; jer će budući pomazani car iz Davidove loze uvesti to dramatično doba u kome će se neznabošci pokajati, kao što je izloženo u Isaiji 53. Drugim rečima, zapanjujuću pripovest četvrte Pesme o Sluzi OMOGUĆIĆE VLADAVINA MESIJE, NAJISTAKNUTIJEG PRIPADNIKA BOŽJEG SLUGE KOJI STRADA, IZRAILJA. SAMO ĆE MESIJA OSTVARITI TO SVETSKO POSTIGNUĆE U KONAČNOM ISKUPLJENJU, KOJE NISU MOGLI DA OSTVARE NI AVRAM, NI MOJSIJE, NI JEREMIJA. Samo će mesijansko doba iznedriti svetsko pokajanje naroda. Stoga rabini uče:

„„sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se.“ – biće viši od Avrama, uzvišeniji od Mojsija, veličanstveniji od anđela.“17

Ukratko, MESIJA ĆE ZAPALITI SKRUŠENOST IZRAILJEVIH SUSEDA, KAO ŠTO JE IZLOŽENO U ISAIJINOJ ČETVRTOJ PESMI O SLUZI.

Imajući sve prethodno u vidu, sada možemo da sažmemo rabinove tvrdnje i posledice koje one imaju po navodnu proročku službu Muhameda:

Mesija je obuhvaćen proroštvom Isaije 53 o Jahveovom Sluzi koji zamenički strada za grehe drugih kako bi izdejstvovao iskupljenje i isceljenje svih naroda (i zapravo je njegovo konačno ispunjenje).
Rabini su mesijansko tumačenje Isaije 53 zastupali češće nego bilo koje drugo tumačenje.
I hrišćanstvo i islam uče da je Isus Božji Mesija.

„A tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zove Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, Da se zapiše s Marijom, zaručenom za njega ženom, koja bješe trudna. I kad ondje bijahu, ispuniše se dani da ona rodi. I rodi sina svojega Prvenca, i povi ga, i položi ga u jasle; jer im ne bijaše mjesta u gostionici. I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama.“… „I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu. I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu, On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče: Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.“ Luka 2:7-12, 25-32

„I kada anđeli rekoše: „Marija, Allah te raduje sinom koji je rečju Njegovom stvoren, čije je ime Mesija Isus, Marijin sin, ugledan i na ovom i na Budućem svetu i jedan od Allahu bliskih!“ S. 3:45 Arberry

Novozavetni spisi primenjuju proroštvo Isaije 53 na Gospoda Isusa da bi objasnili pomirbeni značaj njegovog raspeća i smrti.

Uporedite sledeće stihove iz Isaije 53:

„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri?“… „A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen.“… „Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“

Sa novozavetnim prikazom zemaljskog života, smrti, vaskrsenja i vaznesenja na nebo Gospoda Isusa Hrista:

„A kada bi veče, dovedoše k njemu bjesomučnih mnogo, i izagna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli, Da se ispuni što je kazao Isaija prorok govoreći: On nemoći naše uze i bolesti ponese.“ Matej 8:16-17

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45

„Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se.“ Luka 22:37

„A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta!“… „I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ Jovan 1:29, 36

„Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri?“ Jovan 12:38

„A Duh reče Filipu: Pristupi i prilijepi se tim kolima. A Filip pritrčavši, ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: Da li razumiješ to što čitaš? A on reče: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sjedne sa njim. A mjesto iz Pisma koje čitaše bješe ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nijemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta svojih. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život njegov. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga? A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelje o Isusu.“ Dela apostolska 8:29-35

„Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:28

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25

Kuran, s druge strane, poriče pomirbenu smrt Gospoda Isusa.

Kuran stoga protivreči i rabinskom i hrišćanskom shvatanju da Mesija mora zamenički da strada kako bi doveo do savršenog ispunjenja proroštva Isaije 53.
Kao takav, Kuran ne može biti reč Božja, a Muhamed nije mogao biti istinski Božji prorok.

Drugim rečima, Vilijams nema izbora nego da prihvati da, prema samom rabinu na koga se pozvao kako bi potkopao hrišćansku egzegezu Isaije 53, Muhamed stoji osuđen kao lažni prorok i antihrist zato što poriče pomirbenu i spasonosnu smrt Mesije koju je unapred objavio istinski Božji prorok Isaija!

S tim u vezi, sada možemo da se okrenemo nekim od tekstova na koje se rabin pozvao kako bi dokazao da se Isaija 53 odnosi na naciju Izrailja: Tovija Singer razotkriva Muhameda, 2. deo.

Svi biblijski navodi preuzeti su iz Revised Standard Version (RSV) Svetog pisma.