Tovija Singer razotkriva Muhameda, 2. deo

Nastavljamo odande gde smo stali: Tovija Singer razotkriva Muhameda, 1. deo.

U ovom delu bavićemo se tekstovima koje Singer koristi da bi dokazao da je Sluga iz Isaije 53 narod Izrailj. Navodićemo iz same glave iz koje i sam Singer citira, kako bismo iz samog konteksta pokazali da Izrailj NE MOŽE biti Sluga koji strada za grehe sveta da bi doneo spasenje svim narodima. Ipak, važno je da čitaoci najpre pročitaju Singerov članak, budući da, umesto da navodimo same stihove, jednostavno ćemo navoditi reference koje Singer koristi.

Isaija 41:8-9.

„Gle, postidjeće se i posramiće svi koji se ljute na tebe; biće kao ništa i izginuće protivnici tvoji. Potražićeš suparnike svoje, ali ih nećeš naći, biće kao ništa, i koji vojuju na te, nestaće ih.“ Isaija 41:11-12

Daleko od toga da budu spaseni Izrailjevim stradanjima, narodi koji ratuju protiv njega zapravo će biti uništeni — što se ističe i u drugim proročkim spisima:

„Jer sam ja s tobom, govori Gospod, da te izbavim; i učiniću kraj svijem narodima među koje sam te rasijao, ali tebi neću učiniti kraja, nego ću te pokarati s mjerom, a neću te ostaviti sasvijem bez kara.“ Jeremija 30:11

„Ti se ne boj, slugo moj Jakove, govori Gospod, jer sam ja s tobom; jer ću učiniti kraj svijem narodima u koje te prognah, ali tebi neću učiniti kraja, nego ću te pokarati s mjerom, a neću te ostaviti sasvijem bez kara.“ Jeremija 46:28

Sledeći odlomak izričito kaže da će Bog naterati narode da piju iz čaše njegovog gneva kao kaznu za svu njihovu pokvarenost:

„Jer ovako mi reče Gospod Bog Izrailjev: Uzmi iz moje ruke čašu vina, ovoga gnjeva, i napoj iz nje sve, narode ka kojima te ja pošljem. Neka piju i smetu se i polude od oštroga mača koji ću ja poslati među njih. I uzeh čašu iz ruke Gospodu, i napojih sve te narode ka kojima me posla Gospod: Jerusalim i gradove Judine i careve njegove i knezove njegove, da budu pustoš i čudo i podsmijeh i uklin, kao što je danas, Faraona, cara Misirskoga, i sluge njegove i knezove njegove i sav narod njegov, I svu mješavinu, i sve careve zemlje Uza, sve careve zemlje Filistejske, i Askalon i Gazu i Akaron i ostatak od Azota, Edomce i Moavce i sinove Amonove, I sve careve Tirske i sve careve Sidonske i careve na ostrvima preko mora, Dedana i Temu i Vuza, i sve koji se s kraja strigu, I sve careve Arapske i sve careve od mješavine koji žive u pustinji, I sve careve Zimrijske, i sve careve Elamske, i sve careve Midske, I sve careve sjeverne, koji su blizu i koji su daleko, kako jednoga tako drugoga, i sva carstva zemaljska što su po zemlji; a car Sisaški piće poslije njih.“

„I reci im: Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Pijte i opijte se, i bljujte i padajte, da ne ustanete od mača koji ću pustiti među vas. Ako li ne bi htjeli uzeti čaše iz ruke tvoje da piju, tada im reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Zaista ćete piti. Jer, evo, počinjem puštati zlo na grad koji se naziva mojim imenom, a vi li ćete ostati bez kara? Nećete ostati bez kara, jer ću dozvati mač na sve stanovnike zemaljske, govori Gospod nad vojskama. Ti, dakle, prorokuj im sve ove riječi i reci im: Gospod će s visine riknuti, i iz stana svetinje svoje pustiće glas svoj, silno će riknuti iz stana svojega, kao oni što gaze grožđe podignuće viku na sve stanovnike zemaljske. Proći će graja do kraja zemlje, jer raspru ima Gospod s narodima, sudi se sa svakim tijelom, bezbožnike će dati pod mač, govori Gospod. Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo, nevolja će poći od naroda do naroda, i velik će se vihor podignuti od krajeva zemaljskih. I u onaj će dan biti od kraja do kraja zemlje pobijeni od Gospoda, neće biti oplakani, niti će se pokupiti i pogrepsti, biće gnoj po zemlji.“ Jeremija 25:15-33

Isaija 44:1, 21.

„Pamti to, Jakove i Izrailju, jer si moj sluga; ja sam te sazdao, sluga si moj, Izrailju, neću te zaboraviti. Rasuću kao oblak prijestupe tvoje, i grijehe tvoje kao maglu; vrati se k meni, jer sam te izbavio. Pjevajte, nebesa, jer Gospod učini, podvikujte, nizine zemaljske, popijevajte, gore, šume i sva drva u njima, jer izbavi Gospod Jakova i proslavi se u Izrailju.“ Isaija 44:21-23

Umesto da vrši pomirenje za grehe naroda, sam Izrailj treba da bude spasen zbog sopstvenih prestupa i greha. Već to samo po sebi dokazuje da Sluga iz Isaije 53 ne može biti narod, kao što pokazuje i sledeći stih:

„Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem.“… „Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova.“ Isaija 53:9, 11

Evo i drugih tekstova koji govore o tome da Izrailj strada zbog sopstvenih greha, a ne zbog greha drugih naroda:

„Čujte, gluhi; progledajte, slijepi, da vidite. Ko je slijep osim sluge mojega? I ko je gluh kao poslanik moj kojega šaljem? Ko je slijep kao savršeni? Ko je slijep kao sluga Gospodnji? Gledaš mnogo, ali ne vidiš; otvorene su ti uši, ali ne čuješ. Gospodu bijaše mio radi pravde njegove, učini zakon velikim i slavnim. A narod je oplijenjen i potlačen, svi su koliki povezani u pećinama i sakriveni u tamnicama; postaše plijen, a nema nikoga da bi izbavio; postaše grabež, a nema nikoga da bi rekao: Vrati. Ko između vas čuje ovo i pazi i sluša za poslije? Ko je dao Jakova da se potlači i Izrailja otimačima? Nije li Gospod, kojemu zgriješismo? Jer ne htješe hoditi putovima njegovijem niti slušaše zakona njegova. Zato, izli na njih žestoku jarost svoju i silan rat, i zapali ga unaokolo, ali on ne razumje; zapali ga, ali on ne mari.“ Isaija 42:18-25

„Probudi se, probudi se, ustani, Jerusalime! Koji si pio iz ruke Gospodnje čašu gnjeva njegova, pio si, i talog iz strašne čaše ispio si. Od svijeh sinova koje je rodio nijedan ga nije vodio, i od svijeh sinova koje je othranio nijedan ga nije prihvatio za ruku. Ovo te dvoje zadesi; ko te požali? Pustoš i rasap, i glad i mač; ko će te utješiti? Sinovi tvoji obamrli leže po krajevima svijeh ulica kao bivo u mreži, puni gnjeva Gospodnjega, i karanja Boga tvojega. Zato čuj ovo, nevoljni, i pijani, ne od vina. Ovako veli Gospod tvoj, Gospod i Bog tvoj, koji brani svoj narod: Evo, uzimam iz tvoje ruke čašu strašnu, talog u čaši gnjeva svojega; nećeš više piti. Nego ću je dati u ruke onima koji te muče, koji govoriše duši tvojoj: Sagni se da prijeđemo, i ti si im podmetao leđa svoja da budu kao zemlja i kao ulica onima koji prelaze.“ Isaija 51:17-23

„Gle, nije okraćala ruka Gospodnja da ne može spasiti, niti je otežalo uho njegovo da ne može čuti. Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogom vašim, i grijesi vaši zakloniše lice njegovo od vas, da ne čuje. Jer su ruke vaše oskvrnjene krvlju i prsti vaši bezakonjem; usne vaše govore laž i jezik vaš izriče opačinu. Nema nikoga da viče za pravdu, niti ima da se pre za istinu; uzdaju se u ništavilo, i govore laž; začinju nevolju, i rađaju muku. Nose jaja aspidina i tkaju paučinu; ko pojede jaje njihovo umre, i ako koje razbije, ižljeze guja. Platno njihovo nije za haljine, niti će se oni odjesti svojim poslom; posao je njihov bezakonje i u rukama je njihovijem nasilje. Noge im trče na zlo i brze su na proljevanje krvi prave; misli su njihove bezakonje; na putovima je njihovijem pustoš i rasap. Puta mirnoga ne znaju, i na putovima njihovijem nema pravde; načinili su sebi krive staze; ko god ide po njima, ne zna za mir.“

„Zato je sud daleko od nas, i pravda ne dolazi do nas; čekamo vidjelo, a ono, eto mrak; svjetlost, a ono hodimo po tami. Pipamo kao slijepi zid, kao oni koji nemaju očiju pipamo; spotičemo se u podne kao u sumračje; u obilju smo kao mrtvi. Ričemo svikoliki kao medvjedi, i jednako gučemo kao golubice; čekamo sud, a njega nema, spasenje, a ono je daleko od nas. Jer se prijestupi naši umnožiše pred tobom i grijesi naši svjedoče na nas; jer su prijestupi naši kod nas i bezakonja svoja znamo, Da nevjeru učinismo i slagasmo Gospodu, i odstupismo od Boga svojega, govorismo o nasilju i odmetu, da sastavljasmo i iznosismo iz srca riječi lažne. Zato sud odstupi natrag, i pravda stoji daleko; jer istina pade na ulici i pravda ne može da prođe. I istine je nestalo, i ko se uklanja oda zla, postaje plijen.“ Isaija 59:1-15

Ironično, Singer navodi Isaiju 54:6-11, ali ne uviđa kako se upravo taj odlomak okreće protiv njega, budući da dokazuje da je Izrailj sve samo ne pravedan ili bezgrešan!

„Jer kao ženu ostavljenu i u duhu ožalošćenu dozva te Gospod, i kao mladu ženu puštenu, govori Gospod. 3amalo ostavih te, ali s velikom milošću pribraću te. U malom gnjevu sakrih za čas lice svoje od tebe, ali ću te vječnom milošću pomilovati, veli izbavitelj tvoj Gospod. Jer mi je to kao Potop Nojev: Jer kao što se zakleh da Potop Nojev neće više doći na zemlju, tako se zakleh da se neću razgnjeviti na te, niti ću te karati. Ako će se i gore pomaknuti i humovi se pokolebati, opet milost moja neće se odmaknuti od tebe, i zavjet mira mojega neće se pokolebati, veli Gospod, koji ti je milostiv. Nevoljnice, koju vjetar razmeće, koja si bez utjehe, evo, ja ću namjestiti kamenje tvoje na mramoru porfirnom, i osnovaću te na safirima.“

Isaija je dalje posvedočio da je Izrailj postao toliko pokvaren u Božjim očima da im je Bog rekao da prestanu da drže upravo one zapovesti koje im je i sam propisao u Mojsijevom zakonu — molitvu, žrtve i slično — jer je njihova pokvarenost dostigla nivo uporediv sa nivoom Sodoma i Gomora!

„Utvara Isaije, sina Amosova, koju vidje za Judu i za Jerusalim za vremena Ozije, Joatana, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh. Čujte, nebesa, i slušaj, zemljo; jer Gospod govori: Sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoše mene. Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije. Da grješna naroda! Naroda ogrezla u bezakonju! Sjemena zlikovačkoga, sinova pokvarenijeh! Ostaviše Gospoda, prezreše sveca Izrailjeva, odstupiše natrag. Što biste još bili bijeni kad se sve više odmećete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo. Od pete do glave nema ništa zdrava, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni iscijeđene ni zavijene ni uljem zablažene. Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tuđini na vaše oči, i pustoš je kao što opustošavaju tuđini. I osta kći Sionska kao koliba u vinogradu, kao sjenica u gradini od krastavaca, kao grad opkoljen. Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili bismo kao Sodom, izjednačili bismo se s Gomorom. Čujte riječ Gospodnju, knezovi Sodomski, poslušajte zakon Boga našega, narode Gomorski! Što će mi mnoštvo žrtava vaših? – veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junčiju i jagnjeću i jareću. Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu? Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine. Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi. Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi. Umijte se, očistite se, uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti. Učite se dobro činiti, tražite pravdu, ispravljajte potlačenoga, dajite pravicu siroti, branite udovicu.“

„Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna. Ako hoćete slušati, dobra zemaljska ješćete. Ako li nećete, nego budete nepokorni, mač će vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše. Kako posta kurva vjerni grad? Pun bijaše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici. Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomiješa se s vodom. Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovička ne dolazi pred njih. Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: Aha! Izdovoljiću se na protivnicima svojim, i osvetiću se neprijateljima svojim. I okrenuću ruku svoju na te, i sažeći ću troske tvoje da te prečistim, i ukloniću sve olovo tvoje. I postaviću ti opet sudije kao prije, i savjetnike kao ispočetka; tada ćeš se zvati grad pravedni, grad vjerni. Sion će se otkupiti sudom i pravdom oni koji se u nj vrate. A odmetnici i grješnici svi će se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuće. Jer ćete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste. Jer ćete biti kao hrast kojemu opada lišće i kao vrt u kom nema vode. I biće junak kao kučine i djelo njegovo kao iskra, i oboje će se zapaliti, i neće biti nikoga da ugasi.“ Isaija 1:1-31

Zapravo, ni sami proroci nisu bili apsolutno pravedni niti bezgrešni, zbog čega je i njima bio potreban Božji oproštaj i spasenje, kao što nalazimo u slučaju samog Isaije:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene. A on reče: Idi, i reci tome narodu: Slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele. A ja rekoh: Dokle, Gospode? A on reče: Dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuće da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti, I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji. Ali će još biti u njoj desetina, pa će se i ona zatrti; ali kao hrast ili brijest kojima i kad zbace lišće ostaje stablo, tako će sveto sjeme biti njezino stablo.“ Isaija 6:1-13

Zato je Isaija izjavio da je Jahve bio primoran da spasenje i sud izvrši sam, služeći se sopstvenom Mišicom, budući da nije mogao da nađe nikoga dovoljno dostojnog da to učini umesto njega:

„I istine je nestalo, i ko se uklanja oda zla, postaje plijen. To vidje Gospod, i ne bi mu milo što nema suda. I vidje gdje nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika; zato učini mu spasenje mišica njegova, i pravda njegova poduprije ga. Jer se obuče u pravdu kao u oklop, i šljem spasenja metnu na glavu; odjede se osvetom kao odijelom, i ogrte se revnošću kao plaštem. Po djelima, po djelima da vrati gnjev protivnicima svojim, platu neprijateljima svojim, ostrvima da plati. I bojaće se imena Gospodnjega sa zapada, i slave njegove s istoka sunčanoga; jer će neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh će Gospodnji podignuti zastavu suprot njemu. I doći će Izbavitelj u Sion i k onima od Jakova koji se obraćaju od grijeha, veli Gospod.“ Isaija 59:15b-20

„Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? Krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti. Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci? Gazih sam u kaci, i niko između naroda ne beše sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje. Jer je dan od osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji iskupe. Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu.“ Isaija 63:1-6

U svetlu tako izričitih odlomaka, kako iko može ozbiljno da misli da bi Sluga iz Isaije 53 mogao biti narod Izrailj?(1)

Isaija 45:4.

„A Izrailja će spasti Gospod spasenjem vječnijem, nećete se postidjeti niti ćete se osramotiti dovijeka.“… „Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.“ Isaija 45:17, 21-22

Izrailj se ne razlikuje od drugih naroda niti je bolji od njih, budući da i njega Bog treba da spase.

Isaija 48:20.

„Čujte ovo, dome Jakovljev, koji se zovete imenom Izrailjevijem, i iz vode Judine izidoste, koji se kunete imenom Gospodnjim, i Boga Izrailjeva pominjete, ali ne po istini i po pravdi.“… „Znao sam da si uporan, i vrat da ti je gvozdena žila, i čelo da ti je od mjedi.“… „Niti si čuo ni znao, i prije ti se uši ne otvoriše, jer znadijah da ćeš činiti nevjeru, i da se zoveš prestupnik od utrobe materine. Imena svojega radi ustegnuću gnjev svoj, i radi hvale svoje uzdržaću se prema tebi, da te ne istrijebim.“ Isaija 48:1, 4, 8-9

Isaija 49:3.

„Poslušajte me, ostrva, i pazite narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje. I učinio je usta moja da su kao oštar mač, u sjenu ruke svoje sakri me; učinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me. I reče mi: Ti si sluga moj, u Izrailju ću se tobom proslaviti. A ja rekoh: Uzalud se trudih, uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega. A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Gospodom, i Bog će moj biti sila moja. I reče mi: Malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te učinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih.“ Isaija 49:1-6

Isaija ovde jasno pominje dva Izrailja, a ne jedan! Postoji Sluga koga je Bog nazvao Izrailjem, a postoji i narod Izrailj koji Sluga sabira i spasava!

Šta je, dakle, prorok još trebalo da kaže kako bi dokazao da Sluga koga Bog podiže da spase svet prinoseći svoj život kao zamensku žrtvu nije narod, nego određeni pojedinac?

Evo i poslednje tačke kojom ću se pozabaviti:

Stoga se Isaija 53:8 završava njihovim zapanjujućim priznanjem: „za prestupe naroda mojega [neznabožačkih naroda] oni [Jevreji] behu udareni.“ Činjenica da se o sluzi govori u trećem licu množine, לָמוֹ (lamo), pokazuje van svake sumnje da je sluga narod, a ne pojedinac.

Ovo ponovo pokazuje koliko su argumenti rabina očajni. Za početak, ti rabini su sasvim sigurno svesni da reč lamo može biti i u jednini, budući da se drugde koristi u kontekstima u kojima se očigledno odnosi na jednog pojedinca:

„I biva čovjeku za oganj, i uzme ga, te se grije; upali ga, te peče hljeb; i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega lik rezan, i pada na koljena pred njim.“ (lamo) Isaija 44:15

„Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!“ (lamo) „Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!“ (lamo) Postanje 9:26-27

Štaviše, i Jevreji koji su hebrejsku Bibliju preveli na grčki (prevod poznat kao Septuaginta [LXX]) i naučnici koji su na engleski preveli Svitke sa Mrtvog mora, koji sadrže najstarije do sada poznate prepise Isaije, ovo shvataju kao jedninu:

„Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen.“ LXX

„Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen.“ (Biblija Svitaka sa Mrtvog mora — najstarija poznata Biblija prvi put prevedena na engleski, preveli i komentarima propratili Martin Abeg Mlađi, Piter Flint i Judžin Ulrih [HarperOne; prvo izdanje, 17. novembar 1999], str. 360; podebljanje i kurziv su moji)

Još važnije, čak i ako lamo ovde shvatimo kao množinu, to i dalje ne bi dokazivalo da Isaija govori o narodu. Time bi se jedino utvrdilo da Sluga prima kaznu koju je Izrailj zaslužio, tj. da je primio smrtni udarac koji je pripadao njima (narodu) — tumačenje koje zastupa i sledeći jevrejski prevod:

„Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen.“ Jevrejsko izdavačko društvo 1917 (JPS)

Stoga upotreba množine ne dokazuje da je Sluga narod, nego pojedinac koji umire umesto naroda i zbog njegovih greha.(2)

Toliko o pozivanju Pola Vilijamsa na Toviju Singera radi pobijanja istine slavnog jevanđelja o veličanstvu i lepoti Gospoda Isusa Hrista, ljubljenog Sina Božjeg i Spasitelja sveta.

Ako nije drugačije naznačeno, sve biblijske reference uzete su iz Revidiranog standardnog prevoda (RSV) Svetog pisma.

Srodni članci

Prigovori protiv ispravnog objašnjenja Isaije 53 (http://www.iclnet.org/pub/resources/text/m.sion/shulis53.htm)

Eved Adonaj — Sluga Gospodnji: jasna referenca na Ješuu haMašijaha u Isaiji 53 (https://www.answeringislam.net/authors/nakdimon/rebuttals/ibnanwar/isaiah53.html)

Fusnote

(1) Zapanjujuće je da Isaijina tvrdnja da sam Bog izlazi da spasava i sudi sopstvenom Mišicom, tj. sopstvenom silom i snagom, jer nije bilo nikoga ko bi to učinio umesto njega, ukazuje na to da Sluga ne može biti puko ljudsko stvorenje, nego da mora biti potpuno Bog po suštini. Uostalom, Sluga ne bi mogao nikoga da iskupi kada bi bio samo ljudsko biće.

To da je Sluga zaista Bog po suštini dodatno se vidi iz toga što ga Isaija poistovećuje sa samom Mišicom Gospodnjom koja izrasta pred budnim okom samoga Gospoda:

„Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega.“… „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli.“ Isaija 52:10, 53:1-2

Kao što zamenice jasno pokazuju, Mišica Gospodnja koja je trebalo da se otkrije narodima nije niko drugi do Jahvin pravedni Sluga koga je Bog poslao da svojom pomirbenom smrću iskupi svet.

Ovo dodatno potvrđuje da Isaija 53 nikako ne može govoriti o narodu Izrailju, jer niko iz tog naroda nikada ne bi mogao biti doveden u vezu sa samom Mišicom Jahvea, Boga Svemogućeg. Čak i nagovestiti tako nešto bilo bi bogohuljenje, jer je Jahvina Mišica apsolutno savršena, pravedna i sveta, dok je narod Izrailj bio sve samo ne bezgrešan i čist, kao što su nepobitno pokazali stihovi iz Isaije koje smo naveli.

(2) Sledeća napomena iz razmatranja Isaije 53 kod čuvenog starozavetnog naučnika dr Voltera K. Kajzera Mlađeg ističe činjenicu da su čak i rabinski učenjaci iz prošlosti priznavali da lamo može imati značenje jednine:

5. Dejvid Baron, Sluga Jehovin: stradanja Mesije i slava koja je imala da usledi (1922; pretisak, Grand Rapids: Zondervan, 1954), 109n2, primećuje: „Nemala rasprava usredsredila se na poslednji red ovog stiha [Is. 53:8]. Jevrejski polemičari tvrde da lamo … ima nastavak množine i da bi trebalo da se prevede ‚na njih‘, a to neki navode kao dokaz da je reč o kolektivnom subjektu o kome prorok govori u ovoj glavi, naime o Izrailju. Ali, [na] prvom [mestu,] Kimhi, koji je začeo ovaj argument, sam ga je poricao. U svom komentaru kaže: ‚Želeo bih da pitam Nazarene koji Parašu objašnjavaju o Isusu, kako je prorok mogao da im kaže (lamo…) kada je trebalo da kaže ‚njemu‘ (lo…), jer je lamo… množina, budući da je istoznačno sa la-hem…‘ Ali u svojoj gramatici kaže: ‚Lo… se javlja kao nastavak 3. lica jednine, kao u Jov 20:23; 22:2.‘ I opet: ‚mo… se koristi i za mnoge i za jednoga‘…. Ali čak i ako se prizna da je lamo… ovde množina, ne bi bilo osnova za tvrdnju da je subjekat kolektivan. Prevod bi glasio: ‚Jer je bio istrgnut iz zemlje živih. Za prestup naroda mojega — udarac ili kazna koja je trebalo da padne na njih.‘ To se priznaje i u novom američkom jevrejskom prevodu Biblije, koji ga prenosi ovako: ‚Za prestup naroda mojega, kome je udarac pripadao‘“ (kurziv njegov). (Jevanđelje po Isaiji 53: susret sa Slugom koji strada u jevrejskoj i hrišćanskoj teologiji, [Kregel Academic & Professional, Grand Rapids, MI 2012], 3. poglavlje: Identitet i misija „Sluge GOSPODNJEG“, str. 90-91; podebljanje je moje)