Muhamedova porodica u paklu: kako je Alah obeščastio svog „proroka“

Kako je Alah obeščastio svog „proroka“

Kuran priznaje da su članovi Isusove porodice najveća od svih bića i odaje čast njegovoj blaženoj majci kao najvećoj ženi koja je ikada stvorena:

„Zaista je Allah odabrao Adama, i Noja, i Avramovu porodicu, i Joakimovu porodicu nad drugim svetovima, kao potomstvo, jedne od drugih. Allah sve čuje i sve zna. Kada Joakimova žena reče: „Gospodaru moj, ovo što je u stomaku mom ja zaista zavetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, Ti si, zaista, Svečujući i Sveznajući.“ A nakon što je rodila, ona reče: „Gospodaru moj, rodila sam žensko!“- A Allah najbolje zna šta je ona rodila.“A muško nije kao žensko. Dala sam joj ime Marija. Ja nju i njeno potomstvo stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog đavola.“ Pa je njen Gospodar lepo primio, i učinio je da lepo izraste i da se o njoj brine Zaharija. Kad god bi joj Zaharija u hram ušao, kod nje bi hranu našao. „Odakle ti ovo, Marija?“ Pitao bi on, a ona bi odgovorila: „To je od Allaha!“ Allah, zaista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakvog računa.“… „I kada anđeli kazaše: „Marija, tebe je, zaista, Allah odabrao i učinio čistom! On te je nad ženama svih svetova odabrao!““ S. 3:33-37, 42

Ona je, zapravo, jedina žena koja se u islamskom pismu pominje po imenu, a kojoj je posvećeno čitavo poglavlje u njenu čast, naime poglavlje 19, pod naslovom Surat al-Marjam („poglavlje o Mariji“).

Muslimansko pismo čak potvrđuje devičansko začeće i rođenje Hrista,

Ona reče: „Ona reče: „Gospodaru moj, kako ću ja da imam dete kada me muškarac nije dodirnuo?!“ „Eto, tako“, reče, „Allah stvara šta On želi. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' I to bude.““ S. 3:47

„„Kako ću da imam dečaka?“ Reče ona, „kad me nijedan muškarac nije dodirnuo, a ja nisam bludnica.“ A on reče: „Eto tako, Gospodar tvoj je kazao: 'To je Meni lako, i zato da ga učinimo da bude znak ljudima i znak naše milosti.' Tako je unapred određeno.““ S. 19:20-21

Kao i njegovu apsolutnu, suštinsku čistotu i svetost:

„„A ja sam upravo izaslanik tvoga Gospodara“, reče on, „da ti poklonim čestitog dečaka!““ S. 19:19

Uporedite ovo sa sledećim prevodima:

„… sin obdaren čistotom.“ Muhammad Asad

„… sveti sin.“ Yusuf Ali

„… pravedan sin.“ Hilali-Khan

„… čist dečak.“ Shakir

„… sin obdaren besprekornim karakterom.“ Shabbir Ahmed

„… čist sin.“ Khalifa

„… sin koji je obeležen karakterom uzvišenosti, svetosti i pobožnosti.“ Al-muntakhab fi tafsir al-Qur’an al-Karim

„… najčistiji dečak.“ Arberry

Kliknite na ovaj link da biste videli još prevoda: https://www.islamawakened.com/quran/19/19/default.htm..

Uporedite to sa Muhamedom, za koga muslimani pogrešno veruju da je najveće ljudsko biće koje je ikada stvoreno.

Kuran se iznova i iznova upinje da ga razotkrije kao slabog, nemoćnog i dvoumnog grešnika čije mu je božanstvo neprestano pretilo da će ga poniziti i/ili ubiti ako posrne ili omane u svojoj misiji:

„I Allaha moli za oprost; Allah, uistinu, oprašta grehe i milostiv je. I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izneveravaju, Allah, zaista, ne voli onoga koji je izdajnik grešnik.“ S. 4:106-107

„O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od tvoga Gospodara – ako ne učiniš, onda nisi dostavio Njegovu poslanicu - a Allah će od ljudi da te štiti. Allah, zaista, neće da uputi na Pravi put narod koji ne veruje.“ S. 5:67

„Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu! Inače bi ti se otkrili oni koji govore istinu, a znao bi i one koji lažu.“ S. 9:43

„To je mudrost koju ti tvoj Gospodar objavljuje. I ne smatraj da pored Allaha postoji drugo božanstvo, da ne bi bio bačen u Pakao, ponižen i od milosti odbačen.“ S. 17:39

„I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo izneo, i tada bi te oni kao prijatelja prihvatili. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tada bismo ti, zaista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku patnju posle smrti; tada ne bi nikoga našao da te od Nas spasi.“ S. 17:73-75

„ili dok ne budeš imao kuću od zlata, ili dok se na nebo ne uspenješ; a nećemo da verujemo ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.“ Reci: „Uzvišen neka je moj Gospodar! Zar ja nisam samo čovek, poslanik?!““ S. 17:93

„Reci: „Ja (Muhammed) sam čovek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka radi dobra dela i neka pored svog Gospodara nikoga ne obožava!““ S. 18:110

„O Verovesniče, boj se Allaha, a nevernike i licemere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i mudar je!“ S. 33:1

„A tebi, i onima pre tebe, je objavljeno: „Ako bi druga božanstva pored Allaha obožavao tvoja dela bi sigurno propala, i sigurno bi bio među stradalnicima."“ S. 39:65

„Pa ti budi strpljiv - Allahovo obećanje je istina - i moli da ti budu oprošteni gresi, i svoga Gospodara slavi i hvali uveče i ujutru!“ S. 40:55

„Reci: „Ja sam samo čovek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato ustrajno verujte u Njega, i oprost od Njega tražite. A teško neznanobošcima,“ S. 41:6

„Reci: „Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će da bude sa mnom ili sa vama; ja sledim samo ono što mi se objavljuje, i ja sam samo jasni opominjač.““ S. 46:9

„Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprost za svoje grehe i za vernike i vernice! Allah zna kuda se krećete i gde boravite.“ S. 47:19

„Mi smo ti, zaista, dali da pobediš jasnom pobedom, da bi ti Allah ranije i kasnije greške oprostio, da bi Svoju blagodat tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio“ S. 48:1-2

„A da je on o Nama iznosio kojekakve reči, Mi bismo ga desnicom dohvatili, a onda mu žilu kucavicu presekli, i niko između vas ne bi mogao od toga da ga odbrani.“ S. 69:44-47

„Reci: „Ja se samo svome Gospodaru molim i nikoga pored Njega ne obožavam.“ Reci: „Ja nisam u stanju da od vas kakvu štetu otklonim niti nekom od vas neku korist da pribavim.“ Reci: „Mene niko od Allaha ne može da zaštiti; samo kod Njega mogu utočište da nađem, i samo mogu da dostavim ono što je od Allaha i Njegove poruke.“ A onoga koji Allahu i Njegovom Poslaniku ne bude poslušan - sigurno čeka vatra Pakla; u njoj će večno, zauvek da ostane. A kada oni vide ono čime im se preti, saznaće ko je slabiji i malobrojniji. Reci: „Ja ne znam da li će uskoro da bude ono čime vam se preti, ili je moj Gospodar odredio da će to posle dugo vremena biti.“ S. 72:20-25

„ti slavi i veličaj svoga Gospodara hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista stalno prima pokajanje.“ S. 110:3

Stvar je i gora od toga. Prema islamskim izvorima, Alah je odbio da prihvati Muhamedovo posredovanje za njegovu majku, koja je umrla kao idolopoklonica, zbog čega je ovaj gorko plakao, jer je morao da prihvati činjenicu da oba njegova roditelja bivaju mučena u paklu:

(36) Poglavlje: Prorok je zatražio od svog Gospodara dozvolu da poseti grob svoje majke

Abu Hurejra je preneo da je Alahov Poslanik (mir neka je s njim) rekao: Tražio sam dozvolu da molim oproštaj za svoju majku, ali mi je nije dao. Tražio sam od Njega dozvolu da posetim njen grob, i On mi je dao (dozvolu). (Sahih Muslim, knjiga 004, broj 2129 https://sunnah.com/muslim/11/134)

Abu Hurejra je preneo: Alahov Poslanik (mir neka je s njim) posetio je grob svoje majke i zaplakao je, i rasplakao je one oko sebe, pa je rekao: Tražio sam od svog Gospodara dozvolu da molim oproštaj za nju, ali mi ona nije bila data, a tražio sam dozvolu da posetim njen grob i ona mi je data. Zato posećujte grobove, jer vas to podseća na smrt. (Sahih Muslim, knjiga 004, 2130 https://sunnah.com/muslim/11/135)

„Verovesniku i vernicima nije dopušteno da mole Boga da oprosti neznanobošcima“ [9:113-114]. Obavestio nas je Abu ‘Abd Alah Muhamed ibn ‘Abd Alah al-Širazi> Muhamed ibn ‘Abd Alah ibn Hamiravejh al-Haravi> Abu’l-Hasan ‘Ali ibn Muhamed al-Huza’i> Abu’l-Jaman> Šu’ajb> al-Zuhri> Sa’id ibn al-Musajib> njegov otac, koji je rekao: „Kada je Abu Talib bio na samrti, Prorok je ušao kod njega, a bili su prisutni Abu Džahl i ‘Abd Alah ibn Abi Umajah. On reče: ‚O striče, reci sa mnom: nema boga osim Alaha, kako bih se mogao zauzeti kod Alaha za tebe.‘ Abu Džahl i Ibn Abi Umajah rekoše: ‚O Abu Talibe, zar ćeš napustiti veru ‘Abd al-Mutaliba?‘ I nastavili su da razgovaraju s njim tako da je poslednje što je izgovorio bilo: ‚Sledim veru ‘Abd al-Mutaliba.‘ Prorok tada reče: ‚Moliću za tvoj oproštaj sve dok mi to ne bude zabranjeno.‘ Zatim je objavljen ovaj stih: „Verovesniku i vernicima nije dopušteno da mole Boga da oprosti neznanobošcima, makar im bili i najbliži rod, kad im je jasno da će oni stanovnici u Paklu da budu.““. Ovo je preneo Buhari od Ishaka ibn Ibrahima> ‘Abd al-Razaka> Ma’mara, a takođe i Muslim od Harmale> Ibn Vahba> Junusa; i Ma’mar i Junus preneli su to od al-Zuhrija. Obavestio nas je Abu Sa’id ibn Abi ‘Amr al-Nejsaburi> al-Hasan ibn ‘Ali ibn Mu’amil> ‘Amr ibn ‘Abd Alah al-Basri> Muhamed ibn ‘Abd al-Vahab> Dža’far ibn ‘Avn> Musa ibn ‘Ubejda> Muhamed ibn Ka’b al-Kurazi, koji je rekao: „Čuo sam da su, kada je Abu Talib oboleo od bolesti koja ga je odvela u smrt, Kurejšije rekle: ‚O Abu Talibe, pošalji po svog sinovca da ti pošalje nešto što će te izlečiti iz Vrta koji pominje.‘ Izaslanik ode da nađe Alahovog Poslanika. Zatekao ga je kako sedi sa Abu Bekrom. Reče mu: ‚O Muhamede, tvoj stric ti poručuje da je star i slab i želi da mu pošalješ nešto od hrane i pića iz Vrta koji pominješ, kako bi povratio zdravlje.‘ Abu Bekr odgovori: ‚Alah, uzvišen neka je On, to je zabranio nevernicima.‘ (‘Alī ibn Ahmad al-Vahidi, Asbab al-Nuzul https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=86&tSoraNo=9&tAyahNo=113&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podvlačenje moje)

I tako su molili za oproštaj idolopoklonicima sve dok nije objavljen stih „Verovesniku i vernicima nije dopušteno da mole Boga da oprosti neznanobošcima““. Obavestio nas je Abu’l-Kasim ‘Abd al-Rahman ibn Ahmad al-Harani> Muhamed ibn ‘Abd Alah ibn Nu’ajm> Muhamed ibn Ja’kub al-Umavi> Bahr ibn Nasr> Ibn Vahb> Ibn Džurejdž> Ejub ibn Hani’> Masruk ibn al-Adžda’> ‘Abd Alah ibn Mes’ud> koji je rekao: „Alahov Poslanik je jednoga dana izašao da pogleda groblja, a mi smo izašli s njim. Naredio nam je da sednemo, a zatim je nastavio dalje dok se nije zaustavio kod jednog određenog groba. Dugo mu je govorio, azatim je Alahov Poslanik glasno zaplakao, a mi smo plakali zbog njegovog plača. Posle nekog vremena došao je k nama i sreo ga je ‘Umar ibn al-Hatab, koji ga upita: ‚O Alahov Poslaniče, šta te je rasplakalo, jer i mi smo plakali i bili smo uplašeni?‘ Došao je k nama, seo sa nama i rekao: ‚Da li vas je moj plač uplašio?‘ Rekosmo: ‚Da, o Alahov Poslaniče!‘ On reče: ‚Grob kraj koga ste me videli kako govorim jeste grob Amine bint Vahb. Tražio sam od svog Gospodara dozvolu da je posetim i On mi je to dopustio. Zatim sam zatražio Njegovu dozvolu da molim za njen oproštaj, a On mi je nije dao. Reči Alaha, uzvišen neka je On, „Verovesniku i vernicima nije dopušteno da mole Boga da oprosti neznanobošcima, makar im bili i najbliži rod, kad im je jasno da će oni stanovnici u Paklu da budu. I jedino zbog čega je Avram tražio oprost za svoga oca, jeste zbog obećanja koje mu je dao.“ bile su objavljene i obuzela me je nežnost koju sin oseća prema svojoj majci. To je razlog zbog koga sam plakao‘“. (Isto https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=86&tSoraNo=9&tAyahNo=113&tDisplay=yes&Page=3&Size=1&LanguageId=2; podvlačenje moje)

Drugi izvor tvrdi:

On (Ibn Sa‘d) reče: Zatim rekoše: O Alahov Poslaniče, naša majka Mulejka bint al-Hulv oslobađala je zarobljenike, hranila prosjaka i pokazivala samilost prema siromašnima. Ona je umrla. Živu je sahranila kćer veoma nežnog uzrasta, pa kakvo će biti njeno stanje? On reče: I ona koja je (kćer) živu sahranila i ona koja je živa sahranjena obe su u paklenoj vatri. Nato se oni razgneviše. On reče: Dođite k meni. Vratiše se, a on reče: MOJA MAJKA JE SA VAŠOM. Oni to odbaciše i odoše govoreći: Tako mi Alaha! Ovaj čovek, koji nam je dao da jedemo srce i misli da je naša majka u paklenoj vatri, nije dostojan da se za njim ide. Krenuli su na put i usput su sreli jednog od drugova Alahovog Poslanika koji je dovodio kamile sadake. Vezali su ga i odveli kamile. Ova vest je stigla do Proroka. Prokleo ih je zajedno sa onima koje je proklinjao ovim rečima: Neka Alah prokune Ri‘la, Zakvana, ‘Usaju, Lihjana i dva sina Mulejke – Ibn Harima i Murana. (Ibn Sa’adov Kitab Al-Tabakat Al-Kabir, engleski prevod S. Moinul Haq, M.A., PH.D, uz pomoć H.K. Ghazanfara M.A. [Kitab Bhavan Exporters & Importers, 1784 Kalan Mahal, Daryaganj, New Delhi – 110 002 India], tom I, delovi I i II, str. 383-384; velika slova i podvlačenje moji)

Takozvani pouzdani izveštaji dalje tvrde da Muhamedov otac zapravo gori u paklu:

Poglavlje 86: ONAJ KO JE UMRO U NEVERSTVU BIĆE (BAČEN) U VATRU, POSREDOVANJE MU NEĆE KORISTITI I SRODSTVO SA NJEGOVIM MILJENICIMA MU NEĆE BITI OD KORISTI

Anas je preneo: Zaista, jedan čovek reče: Alahov Poslaniče, gde je moj otac? On reče: (On) je u Vatri. Kada se ovaj okrenuo da ode, on (Sveti Prorok) ga pozva i reče: Zaista, moj otac i tvoj otac su u Vatri. (Sahih Muslim, knjiga 001, broj 0398 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=001&translator=2&start=0&number=0398)

Kakav upadljiv kontrast između Muhameda i njegovih roditelja, koji su svi u paklu, i blažene majke i porodice Gospoda Isusa, koje Kuran hvali kao najveće od svih stvorenja!

Kako to kaže sledeći hrišćanski autor:

Al-Bejdavi je rekao: „Preneseno je da je Muhamed rekao Abu Talibu, dok je ovaj bio na samrti: ‚Reci reč kojom bih se mogao poslužiti u svom zauzimanju kod Boga za tebe.‘ Ali Abu Talib je to odbio. Muhamed reče: ‚Nastaviću da molim oproštaj za tebe sve dok mi to ne bude zabranjeno.‘ I tada je sišao ovaj stih. Rečeno je i da je, kada je osvojio Meku, izašao i posetio grob svoje majke. Stao je, sa suzama u očima, i rekao: ‚Zatražio sam dopuštenje od svog Gospoda da posetim grob svoje majke i on mi ga je dao, a zatražio sam dopuštenje da molim oproštaj za nju, ali mi ga nije dao, i spustio je na mene ova dva stiha.‘“

Katada je rekao: „Muhamed je rekao: ‚Zaista ću moliti oproštaj za svog oca kao što je Avraam molio oproštaj za svog oca.‘ I tada je objavljen ovaj stih.“ Tumači su saglasni da je Muhamed molio oproštaj za svog oca (Abdalaha), za svoju majku Aminu i za svog strica Abu Taliba, i da mu je Bog to zabranio i ukorio ga tako oštro da je zaplakao, jer su oni bili idolopoklonici i stanovnici pakla. Kolika je ogromna razlika između Muhamedovih roditelja i Hristovih! (‘Abdlah ‘Abd al-Fadi, Is The Qur’an Infallible? [Light of Life, Villach, Austria], str. 345-346; podvlačenje moje)

Kada se vidi kako je Alah ponizio i slomio srce onome za koga muslimani kažu da mu je bio drag srcu, i kako je često pretio da će obeščastiti i/ili ubiti upravo onu osobu koja mu je navodno bila najmilija, može li ijedan musliman da se pouzda u to da će Alah prema njemu postupiti imalo bolje?

Zar nije vreme da se muslimani odvrate od Muhameda i okrenu ka jedinome koji može da ih spase i da im podari večni život, ka Onome koji ih nikada neće posramiti niti poniziti, nego će ih ljubiti večnom ljubavlju?

„Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:37-44 Authorized (King James) Version (AKJV)

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo.“ Jovan 10:27-30 AKJV

„Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?“ Jovan 11:25-26 AKJV

„Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:6 AKJV

„nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti“ Dela apostolska 4:12 AKJV

„Gospodo, šta mi treba činiti da se spasem? A oni rekoše: Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.“ Dela apostolska 16:30-31 AKJV

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:9-13 AKJV

Ukoliko nije drugačije naznačeno, kuranski citati preuzeti su iz engleske verzije Muhammada Marmadukea Pickthalla.

Dodatna literatura

Marija u islamskoj perspektivi (https://answeringislam.net/Shamoun/mary_amina.htm)