Muhamedov bog: mladić kovrdžave kose, bez brade!
Postoje „verodostojni“ hadisi u kojima je Muhamed tvrdio da mu se Alah pojavio kao prelep čovek, nakon čega je njegovo božanstvo položilo svoj dlan između njegovih ramena, pri čemu je on osetio hladnoću Alahovih prstiju na svojim grudima:
Al-Tirmidhi, hadis – 237
Prenosi AbdurRahman ibn A’iš
Alahov Poslanik je rekao: Video sam svoga Gospoda, Uzvišenog i Slavnog, U NAJLEPŠEM OBLIKU. On reče: O čemu raspravljaju anđeli u Alahovom prisustvu? Rekoh: Ti to najbolje znaš. Zatim je položio SVOJ DLAN između mojih ramena i osetio sam njegovu hladnoću u svojim grudima, i saznao sam šta je na nebesima i na zemlji. Zatim je proučio: „Mi pokazasmo Avramu carstvo nebesa i Zemlje da bi postao od onih koji čvrsto veruju“ (6:75)
Darimi ga je preneo u mursal formi, a preneo ga je i Tirmidhi. (Alim.org http://www.alim.org/library/hadith/TIR/237; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)
I:
Al-Tirmidhi, hadis – 245
Prenosi Mu’az ibn Džebel
Alahov Poslanik je jednog jutra bio zadržan da sa nama obavi jutarnju molitvu (u zajednici) sve dok se sunce zamalo nije pojavilo na horizontu. Zatim je žurno izašao, proučen je ikamet za molitvu i on ju je (molitvu) obavio u skraćenom obliku. Kada je molitvu završio izgovarajući As-selamu alejkum ve rahmetullah, doviknuo nam je: Ostanite na svojim mestima kako jeste. Zatim se okrenuo ka nama i rekao: Reći ću vam šta me je jutros zadržalo od vas (zbog čega nisam mogao da vam se pridružim u molitvi). Ustao sam noću, uzeo abdest i obavio molitvu kako mi je propisano. Zadremao sam u molitvi dok me nije savladao (san) i gle, našao sam se u prisustvu svoga Gospoda, Blagoslovenog i Slavnog, U NAJBOLJEM OBLIKU. On reče: Muhamede! Rekoh: Na usluzi sam ti, moj Gospode. On reče: O čemu raspravljaju ovi najviši anđeli? Rekoh: Ne znam. Ponovio je to tri puta. On reče: Tada sam video kako stavlja SVOJE DLANOVE između mojih lopatica sve dok nisam osetio hladnoću NJEGOVIH PRSTIJU između dve strane svojih grudi. Tada mi je sve bilo osvetljeno i mogao sam sve da prepoznam. On reče: Muhamede! Rekoh: Na usluzi sam ti, moj Gospode. On reče: O čemu raspravljaju ovi visoki anđeli? Rekoh: O iskupljenjima. On reče: A šta su to? Rekoh: Odlazak peške na zajedničke molitve, sedenje u džamijama posle molitvi, temeljno uzimanje abdesta uprkos teškoćama. Ponovo reče: A o čemu još raspravljaju? Rekoh: O stepenima. On reče: A šta su to? Rekoh: Davanje hrane, blago govorenje, obavljanje molitve dok ljudi spavaju. Zatim mi ponovo reče: Moli (svoga Gospoda) i reci: O Alahu, molim Te (za snagu) da činim dobra dela i da napustim gnusna dela, da volim siromašne, da mi oprostiš i da mi se smiluješ, a kada budeš nameravao da staviš ljude na iskušenje, da me uzmeš neokaljanog; i molim Te za Tvoju ljubav, i za ljubav onoga ko Tebe voli, i za ljubav prema delu koje me približava Tvojoj ljubavi. Alahov Poslanik reče: To je istina, pa je naučite i podučavajte joj.
Preneli su Ahmad i Tirmidhi, koji je rekao: Ovo je HASAN SAHIH hadis, a pitao sam Muhameda ibn Isma’ila o ovom hadisu i on je rekao: To je SAHIH hadis. (Alim.org http://www.alim.org/library/hadith/TIR/245; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)
Evo još jedne verzije prethodnog predanja:
Jami` at-Tirmidhi
Poglavlja o tefsiru
Prenosi Mu’az bin Džebel:
„Jednog jutra, Alahov Poslanik je bio sprečen da nam dođe na salat as-subh, sve dok nismo umalo počeli da tražimo oko sunca (misli se na izlazak sunca). Zatim je brzo izašao i naloženo je da se pripremi salat. Alahov Poslanik je obavio salat, i obavio je svoj salat na relativno brz način. Kada je izgovorio selam, glasno nam se obratio govoreći: ‘Ostanite u svojim redovima kako jeste.’ Zatim se okrenuo, prilazeći nam, pa je rekao: ‘Ispričaću vam šta me je jutros zadržalo od vas: ustao sam tokom noći, uzeo abdest i klanjao koliko sam mogao, pa sam zadremao tokom svog salata i utonuo u dubok san. Zatim sam VIDEO SVOGA GOSPODA, Blagoslovenog i Svevišnjeg, U NAJBOLJEM OD OBLIČJA. On reče: ‘O Muhamede!’ Rekoh: ‘Moj Gospode, evo me, moj Gospode!’ On reče: ‘Čime se to bavi najuzvišeniji skup?’ Rekoh: ‘Ne znam, Gospode.’ I to je rekao tri puta.“ On reče: „Tada sam video kako stavlja SVOJ DLAN između mojih ramena, i osetio sam hladnoću NJEGOVIH VRHOVA PRSTIJU između svojih grudi. Tada mi je sve bilo otkriveno i postao sam svestan. Pa On reče: ‘O Muhamede!’ Rekoh: ‘Evo me, moj Gospode!’ On reče: ‘Čime se to bavi najuzvišeniji skup?’ Rekoh: ‘Delima koja iskupljuju.’ On reče: ‘A koja su to?’ Rekoh: ‘Koraci ka zajedničkoj molitvi, okupljanja u mesdžidima posle salata, Isbagh Al-Wudu u teškoćama.’ On reče: ‘A šta još?’ Rekoh: ‘Hranjenje drugih, blagost u govoru i salat noću dok ljudi spavaju.’ On reče: ‘Traži.’ Rekoh: ‘O Alahu! Molim Te za činjenje dobrih dela, za izbegavanje zlih dela, za ljubav prema siromašnima, i da mi oprostiš i da mi se smiluješ. A kada budeš hteo fitnu među ljudima, tada me uzmi bez fitne. I molim Te za Tvoju ljubav, za ljubav prema onome koga Ti voliš, i za ljubav prema delima koja čoveka približavaju Tvojoj ljubavi.’“ Alahov Poslanik reče: „Zaista je to istina, pa je proučavajte i naučite.“
Stepen: hasan (Darussalam)
Engleska referenca: tom 5, knjiga 44, hadis 3235
Arapska referenca: knjiga 47, hadis 3543 (sunnah.com https://sunnah.com/urn/642690; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)
Ako ovo nije dovoljno šokantno, druge verzije navode da se Alah pojavio kao prelep mladić bez brade, sa kratkom kovrdžavom kosom!
„Video sam svoga Gospoda u najlepšem obliku, poput mladića sa bujnom kosom.“ (al-Daraqutni, Kitab al-Ru’ya, 332-333; 356-357; slična predanja od Umm al-Tufejl, Anasa b. Malika, Mu’aza b. ‘Afre, Ibn ‘Umara, ‘Aiše, Ibn ‘Abasa; prenose Taberani; Ibn Abi ‘Asim; al-Bejheki; al-Sujuti; al-Hejsemi; Ibn ‘Adi, al-Bagdadi)
Video sam svoga Gospoda u obliku mladića, bez brade (amrad), sa kratkom kovrdžavom kosom (ja’d), odevenog u crvenu odoru. (Prenosi Ahmad b. Hanbal kod Taberanija; POTVRDIO KAO VERODOSTOJAN AHMAD B. HANBAL u Kredu 3, navodeći isnad, ‘Abd al-Samad b. Yahya u Tabaqat al-Hanabila, 1:218, al-Marrudhi (u. 888) u Tabaqat, 3:81, Ibn ‘Aqil kod Makdisija, Ibn ‘Aqil, 130; Ibn ‘Adi al-Qattan, al-Kamil fi du’afa’ al-rijal, 3:49-50, al-Daraqutni, Kitab al-Ru’ya, 332-333, 356-357; al-Tabarani, al-Mu’jam al-Kabir, 25:143; SAHIH PREMA ABU L-HASANU B. BAŠŠARU u Ibn Abi Ya’la, Tabaqat, 2:59; Abu Ya’la, al-Muta’mad, 85; PRIHVATIO IBN TEJMIJA u Bayan Tablis al-Jahmiyya, 7:192-198, 290)
Evo šta je o pomenutom predanju rekao jedan od najvećih učenjaka hadisa sunitskog islama:
Ahmad b. Hanbal je o navedenom hadisu rekao: „Prenosi ga, jer su ga uleme prenosile.“ (‘Abd al-Samad b. Yahya, preneto u Tabaqat al-Hanabila, 1:218)
Za slučaj da čitaoci to ne znaju, ibn Hanbal nije bio samo sakupljač hadisa, čija se ogromna zbirka predanja zove Musnad Ahmad, već po njemu nosi ime i jedna škola islamskog prava (mezheb).
Ima još:
Poslanik je video Alaha pre smrti, kao što je učenje većine Ah al-Sunna, kako to od al-Navavija prenosi al-Kari. Dokaz za to je hadis Ibn ‘Abasa u kojem je Poslanik rekao: „Video sam svoga Gospoda“ (ra’aytu rabbi). Ibn Kesir ga je naveo u svom komentaru sure al-Nedžm i proglasio njegov lanac verodostojnim, ali ga je smatrao delom hadisa o snu koji se navodi ispod. Ibn Kajim [vidi odlomak ispod] prenosi da je imam Ahmad smatrao da se takvo viđenje odigralo u Poslanikovom snu, ali da ipak ostaje istinsko viđenje – jer su snovi proroka istiniti – i da su neki od imamovih sledbenika pogrešno njemu pripisali stav da je Poslanik video svoga Gospoda „očima svoje glave“. Al-Bejheki je hadis „Video sam svoga Gospoda“ takođe preneo u al-Asma’ wa al-Sifat SA VERODOSTOJNIM LANCEM, ali sa dodatkom: „u obliku mladića kovrdžave kose, bez brade, koji nosi zelenu odoru“, što je osuđen dodatak, proglašen neverodostojnim, i spajanje sa drugim hadisom koji se odnosi na Džibrila. Otuda ga je al-Sujuti tumačio ili kao san ili, citirajući svog šejha Ibn al-Humama, kao „veo oblika“ (hijab al-sura)… (Islamic Doctrines and Beliefs: Volume 1: The Prophets in Barzakh, The Hadith of Isra’ and Mir’aj, The Immense Merits of Al-Sham, The Vision of Allah, Al-Sayyid Muhammad Ibn ‘Alawi al-Maliki, prevod i beleške dr Gibril Fouad Haddad [As-Sunna Foundation of America 1999], str. 137-138; podebljano isticanje i isticanje velikim slovima je moje)
U fusnoti prevodilac pominje još jedno predanje koje kaže da se Alah pojavio kao čovek:
… i od Umm al-Tufejl kod al-Taberanija (6:158 #3385). Ovaj drugi lanac zapravo kaže: „Video sam svoga Gospoda u najlepšem obliku mladića bez brade“, a odbacio ga je al-Zehebi u Tahdhib al-Mawdua’at (str. 22 #22)… (str. 139, fn. 257; podebljano isticanje je moje)
Pomenuta predanja ili pretpostavljaju da je Alah uzeo oblik čoveka, ili da je to njegov stvarni, nestvoreni lik ili oblik.
Komentarišući antropomorfna verovanja ibn Hanbala, islamolog dr Wesley Williams je primetio:
Ibn Hanbal je, dakle, bio antropomorfista. Za božansko je potvrđivao ljudski oblik, uključujući lice, oči, kovrdžavu kosu, usta, glas, dah, grudi i dva lakta, leđa, ruke, šake sa dlanom, pet prstiju i vrhove prstiju, noge, potkolenicu, stopala, dušu, telesnu lepotu, granicu, pa čak i, što je šokantno, prepone. Potvrđivao je spoljašnje značenje ovih svojstava i odbijao je da ih ograniči izrazom balkafa. (Williams, „Aspects of the Creed of Ahmad Ibn Hanbal: A study of Anthropomorphism in Early Islamic Discourse“, u International Journal of Middle Eastern Studies 34 (2002), 441-463)
Dakle, ibn Hanbal je, poput takozvanih salafijskih muslimana današnjice, bio antropomorfista i doslovnjak koji je smatrao da Alah bukvalno ima telo neke vrste. To objašnjava zašto je ibn Hanbal bio nepokolebljiv u tome da muslimani moraju uzimati očigledne reči upotrebljene u Kuranu i u Muhamedovim hadisima, i da treba da se uzdrže od njihovog alegorijskog ili figurativnog tumačenja:
Ne treba se prepirati ni sa kim, niti ulaziti u formalne rasprave, niti učiti veštinu argumentacije. Zaista, kelam o predodređenju, o viđenju (Boga na onom svetu), o Kuranu i o drugim temama predanja jeste odbačen i zabranjen. Ko to čini, čak i ako se njegov kelam slaže sa sunetom, nije od ljudi suneta sve dok ne odbaci raspravljanje i ne preda se. Ahmad b. Hanbal (‘Aqida III, u Ibn Abi Ya’la, Tabaqat al-Hanabila, 2:167, priredio šejh Ibn Usejmin)
Bog je iznad [‘ala] Prestola. Podnožje je na mestu Njegove dve noge… On se kreće, govori, posmatra, gleda, smeje se [yadhaku], raduje se i voli… Svake noći silazi na najniže nebo kako On hoće… Srca robova su između dva prsta Svemilosnog… Staviće svoje stopalo u Vatru, zbog čega će se ona povući. Ahmad b. Hanbal (‘Aqida I, Ibn Abi Ya’la, Tabaqat, 1:61-62)
Prema nama, hadis se uzima prema svom očiglednom značenju (zahirihi), baš kao ono što je došlo od Poslanika. Govorenje [kelam] o njemu jeste novotarija. Ali mi u njega verujemo onako kako je došlo, prema njegovom očiglednom značenju (‘ala zahirihi). Hanbal (‘Aqida III, Ibn Abi Ya’la, Tabaqat, 2:168)
Kako je objasnio jedan drugi muslimanski autoritet:
Zahir formulacije jeste ono što prvo padne na um iz tog teksta, bez obzira na to da li je doslovno [haqiqa] ili figurativno. (Ibn Qudama, Dhamma al-taw’il, 55)
Eto, ljudi, to je to!
Muhamedov bog je prelep mladić bez brade, u pubertetu, sa kratkom kovrdžavom kosom, koji nosi crvenu haljinu!
ZA DALJE ČITANJE
Islam prikazuje Alaha kao konačnu, ograničenu, vremenitu otelovljenu dušu