Kuranska varijanta koja pravi razliku, deo 3
Kuran tvrdi da u njemu postoje stihovi čija su značenja poznata samo Alahu:
„On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su reči jasne; one su matica Knjige; i druge koje nisu sasvim jasne. Oni u čijim je srcima izopačenost slede one koje nisu sasvim jasne u težnji za smutnjom i svojevoljnim tumačenjem. A tumačenje njihovo zna samo Allah. A oni koji su u znanje duboko pronikli, kažu: „Mi u to verujemo; sve je to od našeg Gospodara.“ A pouku primaju samo oni razumom obdareni.“ (Tafsir At-Tabari). S. 3:7 Hilali-Khan
Dovoljno je reći da ovaj stih stvara teškoće za muslimansko gledište da je islamska knjiga savršeno jasno otkrivenje koje je savršeno sačuvano, i to iz sledećih razloga.
Prvo, kakvu svrhu ima „spuštanje“ stihova čija tumačenja poznaje samo Alah? Kakvu korist takvi odlomci ikome donose kada niko ne zna šta oni znače?
Uostalom, čovek ne može biti vođen ako ne zna šta mu neki stih zapravo nalaže da čini. Gde je, dakle, mudrost u „objavljivanju“ takvih nejasnih, nesuvislih tekstova? Zar to ne dokazuje da je Kuran knjiga zablude čiji je cilj da obmane i zavede ljude?
Drugo, islamsko sveto pismo ne pruža spisak koji bi sve nejasne tekstove odvojio od jasnih, a to je nešto što čitalac ili recitator Kurana mora znati ukoliko želi da izbegne bavljenje onim odlomcima čija su značenja poznata samo islamskom božanstvu, kako ne bi navukao gnev svoga gospodara.
Zašto, dakle, Kuran ne razlikuje jasne tekstove od nejasnih, kao zaštitu koja bi sprečila muslimane da pokušavaju da tumače nejasne stihove?
Da bismo ponovo naglasili ozbiljnost ovog problema: musliman mora znati koliko je tačno kuranskih ajeta nejasno. Ima li 20 nejasnih odlomaka, ili 30, 100, 1.000, ili možda čak 6.000? Muslimansko sveto pismo ne pruža takve pojedinosti.
Treći problem s kojim se muslimani suočavaju jeste to što takozvano islamsko „otkrivenje“ opetovano tvrdi da je nedvosmislena knjiga koja sve podrobno objašnjava:
„Allah vam tako objašnjava propise Svoje, da biste razmislili!“ S. 2:242 Y. Ali
„Tako Mi podrobno izlažemo dokaze i znakove, da bi očigledan bio put kojim idu grešnici.“ S. 6:55 Hilali-Khan
„On vam je stvorio zvezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. Mi smo obrazložili reči i dokaze ljudima koji znaju. On vas je stvorio od jednog čoveka, a zatim vam sledi boravište i spremište. Mi smo obrazložili reči i dokaze ljudima koji razumeju.“ S. 6:97-98
„I eto, tako Mi izlažemo dokaze da bi oni kazali: „Ti si to učio“, i da bismo to objasnili ljudima koji znaju.“ S. 6:105 Hilali-Khan
„Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On podrobno objavljuje Knjigu?! A oni kojima smo dali Knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje tvoj Gospodar sa istinom, zato ti nikako ne sumnjaj!“ S. 6:114 Hilali-Khan
„Ovo je pravi put Gospodara tvoga, a Mi smo obrazložili reči i dokaze ljudima koji razmišljaju i pouku primaju.“ S. 6:126
„Reci: „Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On za sluge Svoje stvorio, i ukusna jela?“ Reci: „To je za vernike na ovom svetu, a na onom svetu su samo za njih.“ Eto, tako Mi temeljno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.“ S. 7:32 Hilali-Khan
„A Mi smo im doneli Knjigu koju smo po Našem znanju objasnili, da bude uputa i milost ljudima koji veruju.“ S. 7:52 Hilali-Khan
„I tako Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi.“ S. 7:174 Hilali-Khan
„Ovaj Kur'an nije izmišljen, od Allaha je - on potvrđuje ono što je objavljeno pre njega i objašnjava propise, nema sumnje da je on Objava od Gospodara svetova!“ S. 10:37 Hilali-Khan
„Ali ako se oni budu pokajali i obavljali molitvu i davali milostinju, braća su vam po veri - a Mi reči i znakove objašnjavamo ljudima koji znaju.“ S. 9:11
„Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga čije su reči usavršene a potom razjašnjene, od Mudrog i Onog Koji sve u potpunosti zna,“ S. 11:1 Shakir
„U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljen govor, on priznaje knjige pre njega objavljene, i objašnjava sve, i uputa je i milost narodu koji veruje.“ S. 12:111
„Elif-lam-ra. Ovo su reči Knjige, jasnog Kur'ana!“ S. 15:1 Y. Ali
„A na Dan kada iz svakog naroda dovedemo po jednog svedoka koji će da svedoči protiv svog naroda, a tebe dovedemo kao svedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vest za one koji jedino u Njega veruju.“ S. 16:89 Y. Ali
„On vam kao primer navodi vas same: jesu li oni koji su u posedu vašem izjednačeni s vama u onom što vam Mi dajemo, pa ste u tome isti, i bojite li ih se kao što se vi jedni drugih bojite? Tako Mi, podrobno, izlažemo dokaze Naše ljudima koji razmišljaju.“ S. 30:28 Hilali-Khan
„Mi je objavljujemo kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumeli,“ S. 43:3 Hilali-Khan
„Tako mi jasne Knjige,“ S. 44:2 Hilali-Khan – Up. Kuran 2:187, 219, 266; 3:103, 118; 4:26, 176; 5:89; 24:18, 58-59, 61; 57:17
„Knjiga čiji su dokazi jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,“ S. 41:3 Hilali-Khan
Evo još jedne verzije ovog poslednjeg odlomka:
„Knjiga čiji su dokazi jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,“ Khalifa
Kako je, dakle, Muhamed potom mogao da izgovori Kuran 3:7, tvrdeći da nije sve u Kuranu jasno i savršeno objašnjeno, a da to ne bude u očiglednoj protivrečnosti sa svim gore navedenim stihovima?
Problem postaje još složeniji kada shvatimo da ni značenje samog ovog teksta nije naročito jasno, budući da su Muhamedovi drugovi bili podeljeni oko njegovog tačnog tumačenja.
Na primer, neki od Muhamedovih ličnih sledbenika, koji su recitovanje islamskog svetog pisma naučili neposredno od njega, čitali su ovaj odlomak drugačije, tako da značenje nejasnih stihova ne zna samo Alah. Naprotiv, i oni koji su utemeljeni u znanju znaju šta ti tekstovi znače. Prema tim muslimanima, stih zapravo treba čitati na sledeći način:
„… ali njegova skrivena značenja ne zna niko osim Alaha I onih koji su čvrsto utemeljeni u znanju. Reci: „Verujemo u njega; sve to (jasni i nejasni stihovi) dolazi od našeg Gospoda.“
Da bih čitaocima pomogao da shvate ozbiljnost problema, prepustiću jednom od najvećih islamskih učenjaka, istoričara i komentatora da situaciju objasni podrobnije:
Tumači se nisu složili oko tumačenja toga, naime oko pitanja da li su [reči] oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju (al-rasikhun fi’l-‘ilm) u koordinaciji sa imenicom „Bog“, čime se potvrđuje da oni poseduju znanje o tumačenju njegovih dvosmislenih stihova; ili su pak deo nove rečenice, u značenju: „Oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju kažu: ’Verujemo u dvosmislene stihove i potvrđujemo da [njihovo tumačenje] ne zna niko osim Boga.’“1
MIŠLJENJE: Neki od njih rekoše: Značenje toga jeste: Niko ne zna tumačenje toga osim Boga, Jedini je On, jedini koji o tome ima znanje. Što se tiče onih koji su čvrsto utemeljeni u znanju, oni su subjekat nove rečenice, čiji je predikat: [Oni] kažu: „Verujemo u dvosmislene i jasne stihove, i sve to dolazi od Boga.“
Izveštaj o onima koji su to rekli:
Muhammad b. ‘Abd Allah b. ‘Abd al-Hakam–Khalid b. Nizar–Ibn Abi Mulayka–Aiša reče, povodom Njegove izjave A oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju kažu, Verujemo u njega: „Deo njihove utemeljenosti u znanju jeste to što veruju u jasne i dvosmislene stihove, ali ne znaju njihovo tumačenje.“
Al-Hasan b. Yahya–‘Abd al-Razzaq–Ma’mar–Ibn Tawus–njegov otac reče: Ibn ‘Abbas je govorio, Niko ne zna njegovo tumačenje osim Boga. Oni koji su čvrsto utemeljeni [u znanju] kažu, _Verujemo u njega.“_2
Yunus [b. ‘Abd Al-A’la]–Ibn Wahb–Ibn Abi’l-Zinad–Hisham b. ‘Urwah [b. al-Zubayr] reče: „Moj otac je govorio, povodom stiha Niko ne zna njegovo tumačenje osim Boga. A oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju: ’Zaista, oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju ne znaju njegovo tumačenje. Umesto toga oni kažu, Verujemo u njega; sve je od našeg Gospoda.’“
Ibn Humayd–Yahya b. Wadih–‘Ubady Allah–Abu Nahik al-Asadi reče, povodom Njegove izjave Niko ne zna njegovo tumačenje osim Boga. A oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju: „Vi ovu rečenicu koordinirate, a nju treba razdvojiti na dve rečenice: Niko ne zna njegovo tumačenje osim Boga; i, Oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju kažu, Verujemo u njega; sve je od našeg Gospoda. Krajnja granica njihovog znanja jeste izjava koju su izrekli [u ovom stihu].“
Al-Muthanna–[al-Fadl] ibn Dukayn–‘Amr b. ‘Uthman b. ‘Abd Allah b. Mawhab–‘Umar b. ‘Abd al-‘Aziz reče, povodom a oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju: „Krajnja granica znanja onih koji su čvrsto utemeljeni u znanju, kada je reč o tumačenju Kurana, jeste to što kažu: ’Verujemo u njega; sve je od našeg Gospoda.’“
Yunus [b. ‘Abd al-A’la]–Ashhab–Malik [b. Anas] reče, povodom Njegove izjave Niko ne zna njegovo tumačenje osim Boga: „Tu potom počinje nova rečenica: Oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju kažu: ’Verujemo u njega; sve je od našeg Gospoda.’ Oni ne znaju njegovo tumačenje.“
MIŠLJENJE: Drugi rekoše: Naprotiv, značenje toga jeste: I niko osim Boga i onih koji su čvrsto utemeljeni u znanju ne zna tumačenje toga, i da [ti ljudi], sa svojim znanjem o tome i utemeljenošću u njemu, kažu: Verujemo u njega; sve je od našeg Gospoda.
Izveštaj o onima koji su to rekli:
Muhammad b. ‘Amr [al-Bahili]–Abu ‘Asim [al-Nabil]–‘Isa [b. Maymun]–Ibn Abi Najih–Mujahid–Ibn ‘Abbas reče: „Ja sam među onima koji znaju njegovo tumačenje.“
Muhammad b. ‘Amr [al-Bahili]–Abu ‘Asim [al-Nabil]–‘Isa [b. Maymun]–Ibn Abi Najih–Mujahid reče: „Oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju znaju njegovo tumačenje i kažu, Verujemo u njega.“
Al-Muthanna–Abu Hudhayfa [Musa b. Mas’ud]–Shibl–Ibn Abi Najih–Mujahid reče: „Oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju znaju njegovo tumačenje i kažu, Verujemo u njega.“
[Anonimno]–‘Ammar b. al-Hasan–Ibn Abi Ja’far–njegov otac–al-Rabi’ reče: „Oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju znaju njegovo tumačenje i kažu, Verujemo u njega.“
Ibn Humayd–Salama–Ibn Ishaq–Muhammad b. Ja’far b. al-Zubayr reče: „Niko ne zna njegovo tumačenje, koje [Bog] namerava – Šta On namerava?1 – osim Boga i onih koji su čvrsto utemeljeni u znanju [koji] kažu, Verujemo u njega; sve je od našeg Gospoda. Oni potom usklađuju tumačenje dvosmislenih stihova sa jasnim stihovima, za koje postoji samo jedno tumačenje, koje oni znaju. Knjiga [Božja] postaje utvrđena njihovim tumačenjem, jer jedni njeni delovi potvrđuju druge. [Njen] dokaz postaje delotvoran, [njen] slučaj jasan; laž se time odgoni, a nevera ruši.“1
Što se tiče onih koji su prihvatili prvo mišljenje, koji su rekli da oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju ne znaju tumačenje [dvosmislenih stihova] i da je Bog samo obavestio [nas] o njihovoj veri i uverenju da [ti stihovi] dolaze od Boga, oni stavljaju one koji su čvrsto utemeljeni u znanju u nominativ zato što su subjekat [imenske rečenice], čiji je predikat [oni] kažu, Verujemo u njega; sve je od našeg Gospoda. (Ovo je mišljenje Basranaca.) Što se tiče mišljenja nekih Kufljana, oni su rekli da [oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju stoji u nominativu] zato što je rasikhun povratni referent (‘a’id) njihovog pominjanja [kao subjekta glagola] [oni] kažu (yaqulun).2 Drugi Kufljanin je rekao da [rasikhun] stoji u nominativu zbog rečenice koja se o njima predicira, naime [oni] kažu.3
Što se tiče onih koji su prihvatili drugo mišljenje i tvrdili da oni koji su čvrsto utemeljeni [u znanju] znaju tumačenje [dvosmislenih stihova], oni koordiniraju one koji su čvrsto utemeljeni [u znanju] i Boga; ta koordinacija onda objašnjava zašto [oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju] stoji u nominativu.4
TABARI JE REKAO: Ispravno mišljenje je, po našoj proceni, da [oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju] stoji u nominativu zato što su [prvi deo] rečenice čiji je predikat [oni] kažu, na osnovu onoga što smo prethodno razjasnili. Oni ne znaju tumačenje dvosmislenih stihova koje je Bog (Silan i Veličanstven je On) pomenuo u ovom stihu. [To dodatno potkrepljuje] ono što je do mene doprlo u vezi sa [nepravilnim] čitanjem UBAJA: Oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju kaže [yaqulu umesto yaqulun], kao što smo gore naveli PO PREDANJU OD IBN ‘ABBASA, KOJI GA JE TAKOĐE TAKO RECITOVAO. Uzmi u obzir i [nepravilno] čitanje ‘ABD ALLAHA [B. MAS‘UDA]: „Njegovo tumačenje je samo kod Boga. Oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju kažu.“1 (Tabari: Selections from The Comprehensive Exposition of the Interpretation of the Verses of the Qur’an, preveo Scott C. Lucas [The Royal Aal Al-Bayt Institute For Islamic Thought and The Islamic Texts Society, 2017], tom 1, str. 238-242; podebljanja i velika slova su moja)
1 Dvosmislenost potiče od činjenice da čestica waw može, između ostalog, značiti „i“, ili može označavati početak nove rečenice. U prvom slučaju naziva se waw ‘atf („waw koordinacije“), a u drugom waw isti’naf („waw koji započinje novu rečenicu“). Tumačenje čestice waw u wa’l-rasikhun fi’l-‘ilm određuje da li ljudska bića koja su „čvrsto utemeljena u znanju“ imaju pristup tumačenju dvosmislenih stihova Kurana, ili je to znanje ograničeno isključivo na Boga. Prema Sujutiju, VRLO MALO sunitskih učenjaka je ovo čitalo kao waw koordinacije, a VEĆINA veruje da oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju NEMAJU PRISTUP tumačenju dvosmislenih stihova. Vidi Suyuti, al-Itqan fi’ulum al-Qur’an, naw’ 43 (fi’l-muhkam wa’l-mutashabih). Među mutezilitima, Qadi ‘Abd al-Jabbar prihvata oba tumačenja kao valjana, dok Zamahšari (umro 528/1134) daje prednost čitanju sa waw koordinacije; vidi Qadi ‘Abd al-Jabbar, Tanzih al-Qur’an ‘an al-mata’in, 58; i Mahmud b/ ‘Umar al-Zamakhshari, al-Kashshaf ‘an haq’aiq al-tanzil, prir. Mustafa Ahmad, 4 toma (Bejrut: Dar al-Kitab al-‘Arabi, 1986 [1966]), 1:338.
2 Ibn ‘Abbas premešta glagol yaqulun, koji u pravovernom čitanju Kurana sledi iza onih koji su čvrsto utemeljeni u znanju, u yaqulu neposredno ispred onih koji su čvrsto utemeljeni u znanju, tako da glasi wa-yaqulu’l-rasikhuna fi’l-‘ilm. Jedino zamislivo tumačenje ovog nepravilnog čitanja jeste da waw započinje novu glagolsku rečenicu. (Isto, str. 239; podebljanja i velika slova su moja)
1 Ovo je deo dugog izveštaja koji se nalazi u Guillaume, 273.
2 Drugim rečima, budući da je rasikhun povratni referent subjekta „oni“ uz glagol yaqulun, a subjekti glagola stoje u nominativu, rasikhun je stoga u nominativu.
3 Drugim rečima, rasikhun je prvi deo (mubtada’) imenske rečenice, čiji je predikat (khabar) [oni] kažu. Podrazumevani padež prvog dela imenske rečenice u arapskom jeste nominativ. To je takođe mišljenje al-Fare, koji kaže da rasikhun stoji u nominativu zbog yaqulun, a ne zato što je Božansko Ime Allah, koje mu prethodi, u nominativu; Ma’ani al-Qur’an, 1:191.
4 Budući da je „Bog“ jedan od subjekata glagola „zna“ u rečenici Niko ne zna njegovo tumačenje osim Boga, on stoji u nominativu; sve što je veznikom koordinirano sa rečju „Bog“ nužno bi takođe stajalo u nominativu, prema pravilima koja u arapskom uređuju veznike. (Isto, str. 241)
1 Arapski: in ta’wiluhu illa ‘ind Allah wa’l—rasikhuna fi’l-‘ilm yaqulun. Zapazite da u ovom [Masudovom] nepravilnom čitanju Božansko Ime Allah stoji u genitivu, dok je rasikhun u nominativu, što čini NEMOGUĆIM čitanje čestice waw kao koordinacije između Boga i onih koji su čvrsto utemeljeni u znanju. Nepravilna čitanja Ubaja i Ibn Mas’uda nalaze se u al-Farra’, Ma’ani al-Qur’an, 1:191. (Isto, str. 242; napomene u zagradama, kao i podebljanja i velika slova, moji su)
Ističem varijantna čitanja koja navodi al-Tabari kako bih čitaocima pomogao da bolje uoče i razumeju različite načine na koje su Muhamedovi drugovi i/ili njihovi sledbenici recitovali ovaj stih, i kako ti načini utiču na značenje teksta.
Osmanova recenzija, koju muslimani danas slede, glasi ovako: wa’l-rāsikhūna fī‘l-ʿil’mi yaqūlūna.
Pa ipak, Kurani Ibn Abbasa i Ubaja b. Kaba glase ovako: wa-yaqulu’l-rasikhuna fi’l-‘ilm.
Postoji još jedna važna razlika između Kurana ibn Masuda i Osmanovog Kurana. Arapski tekst Osmanove verzije glasi in ta’wiluhu illa l-lahu, dok tekst ibn Masuda glasi in ta’wiluhu illa ‘ind Allah:
Uporedite:
OSMAN: ta’wīlahu illā l-lahu wal-rāsikhūna fī l-ʿil’mi yaqūlūna.
IBN MASUD: ta’wīlahu illā ‘ind Allah wal-rāsikhūna fī l-ʿil’mi yaqūlūna.
Reči ‘ind Allah čine ovo genitivnom sintagmom („kod Alaha“), dok je rasikhun u nominativu i stoga postaje subjekat nove rečenice. Čitanje ibn Masuda potkrepljuje činjenicu da nema nikakve mogućnosti da se oni utemeljeni u znanju koordiniraju ili svrstaju uz Alaha u poznavanju značenja nejasnih stihova.
Imamo, dakle, dva različita čitanja koja potiču od samih očevidaca i slušalaca Muhamedovih, ljudi koji su Kuran naučili neposredno od svog takozvanog proroka, a koja jedno drugom protivreče.
Kuran 3:7 ili tvrdi da niko ne zna značenje nejasnih stihova osim Alaha, ili odlomak zapravo uči da i Alah I oni utemeljeni u znanju znaju značenja dvosmislenih kuranskih tekstova. Oba ne mogu biti tačna, budući da jedno poništava drugo.
Dakle, šta je od toga, muslimani? Šta ovaj kuranski odlomak zapravo govori? Tvrdi li Kuran da postoje tekstovi čija su značenja poznata samo Alahu i nikome drugom? Ili su značenja tih stihova poznata I Alahu I ljudima koji su čvrsto utemeljeni u poznavanju Kurana?
Još porazniije: kako su ti pojedinci, koji su svi „otkrivenje“ naučili neposredno od Muhameda, mogli biti toliko zbunjeni i toliko pogrešiti? Da li Muhamed nije uspeo jasno da saopšti svoju poruku i time podbacio u svojoj misiji da ispravno vodi svoju zajednicu? Ili su njegovi sledbenici bili tako loši učenici da su neprestano pogrešno čuli i/ili pogrešno razumeli ono čemu ih je njihov „prorok“ učio?
Prepustićemo Muhamedovim sledbenicima da razmrse ovaj nered za koji su prevareni da veruju kako je otkrivenje od istinitog Boga.