Muhamed: branilac i potvrđivač Tore
Sledeći stih predstavlja veliki problem za muslimane:
„Zar ne vidiš one kojima je dat udeo u Knjizi?! Pozivaju da im se po Allahovoj Knjizi sudi, a zatim se neki od njih, okrećući se od toga, udaljavaju.“ S. 3:23 Shakir
Prema muslimanskim tumačima, Knjiga na koju su Jevreji pozivani bila je Tora koju su imali u svojim rukama. Sav naglasak je moj.
Prekoravanje ljudi Knjige zbog toga što se ne obraćaju Alahovoj Knjizi radi presude
Alah kritikuje Jevreje i hrišćane koji tvrde da slede svoje Knjige, Tevrat i Indžil, jer kada budu pozvani da se obrate tim Knjigama, u kojima im je Alah zapovedio da slede Muhameda, oni se okreću s odbojnošću. Ovaj Alahov ukor i kritika došli su isključivo zbog njihovog prkosa i odbacivanja. (Tefsir Ibn Kesir: http://m.qtafsir.com/Surah-Aal-e-Imran/Chastising-the-People-of-the-B---)
Zar nisi video one kojima je dat deo udeo Knjige Tore kako bivaju pozvani Knjizi Božjoj yud‘awna „bivaju pozvani" jeste okolnosna odredba da ona presudi među njima a potom se jedna njihova skupina okrenula usprotivila? prihvatanju njenih propisa. Ovo je objavljeno u vezi s Jevrejima dvoje njih je počinilo blud i oni Jevreji zatražiše od Poslanika s da presudi u tom slučaju. On presudi da budu kamenovani ali oni Jevreji to odbiše. Kada je Tora doneta i konsultovana ista presuda je pronađena pa su njih dvoje kamenovani ali oni Jevreji se razgneviše. (Tefsir el-Dželalejn: https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=3&tAyahNo=23&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
(„Zar ne vidiš one kojima je dat udeo u Knjizi?!“…) [3:23]. Postoji razlika u mišljenjima o povodu objave ovog stiha. Es-Sudi je rekao: „Kada je Poslanik pozvao Jevreje da prihvate islam, en-Numan ibn Avfa mu reče: 'Hajde, o Muhamede, neka rabini presude među nama'. On reče: 'Neka Sveto pismo Alahovo presudi među nama'. Oni rekoše: 'Ne! Neka rabini presude'. I tako Alah, uzvišen je On, objavi ovaj stih". S druge strane, Said ibn Džubejr i Ikrima preneli su da je Ibn Abas rekao: „Alahov Poslanik uđe kod grupe Jevreja u jevrejskom mestu za izučavanje i pozva ih Alahu. Nuajm ibn Amr i el-Haris ibn Zejd mu rekoše: 'O Muhamede, koje si vere?' On reče: 'Vere Avramove'. Oni rekoše: 'Ali Avram je bio Jevrejin'. Alahov Poslanik reče: 'U tom slučaju, hajdemo Tori i neka ona presudi među nama'. Oni odbiše. I Alah, uzvišen je On, objavi ovaj stih". El-Kelbi reče: „Ovo je objavljeno o onima koji su počinili blud u Hajberu i o Jevrejima koji su pitali Poslanika o zakonskoj kazni za blud". Razrada ovoga doći će u suri el-Maida, ako Alah, uzvišen je On, htedne". ('Ali ibn Ahmed el-Vahidi, Esbab al-nuzul: https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=86&tSoraNo=3&tAyahNo=23&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2)
Ovo dokazuje da je Muhamed učio kako objave koje je Bog dao Jevrejima i hrišćanima nisu bile iskvarene, nego su bile sačuvane i još uvek postojeće u njegovo vreme.
Sledeći hadis pruža dodatnu potvrdu da je Muhamed zaista verovao u istinitost i očuvanost Tore i da ih je potvrđivao:
- Propisane kazne (Kitab al-hudud)
(26) Poglavlje: Kamenovanje dvoje Jevreja
Prenosi Abdulah ibn Omer:
Grupa Jevreja došla je i pozvala Alahovog Poslanika u Kuf. On ih je posetio u njihovoj školi. Rekoše: Ebul-Kasime, jedan od naših ljudi počinio je blud sa ženom; izreci, dakle, presudu nad njima. Postaviše jastuk za Alahovog Poslanika, koji sede na njega i reče: Donesite Toru. Tada je ona doneta. On potom izvuče jastuk ispod sebe i na njega stavi Toru, govoreći: Verovao sam u tebe i u Onoga koji te je objavio. Zatim reče: Dovedite mi onoga ko je među vama učen. Tada je doveden jedan mladić. Prenosilac je zatim naveo ostatak predanja o kamenovanju, slično onome koje prenosi Malik od Nafija (br. 4431).
Ocena: hasan (el-Albani)
Referenca: Sunen Ebu Davud 4449
Referenca u knjizi: Knjiga 40, hadis 99
Engleski prevod: Knjiga 39, hadis 4434 (sunnah.com: https://sunnah.com/abudawud:4449)
Štaviše, jedan od najistaknutijih učenika Ibn Tejmije, miljenika i heroja salafijskih muslimana, primetio je da su muslimanski učenjaci upravo ovaj hadis koristili da dokažu kako Tora nije iskvarena:
S druge strane, druga skupina učenjaka hadisa i fikha rekla je: te izmene dogodile su se prilikom njenog tumačenja, a ne u toku procesa njenog objavljivanja. To je stav EBU ABDULAHA MUHAMEDA IBN ISMAILA EL-BUHARIJA, koji je u svojoj zbirci hadisa rekao:
NIKO NE MOŽE ISKVARITI TEKST UKLANJAJUĆI IJEDNU OD ALAHOVIH REČI IZ NJEGOVIH KNJIGA, nego su ga oni iskvarili pogrešno ga tumačeći.
Er-Razi SE TAKOĐE SLAŽE S OVIM MIŠLJENJEM. U svom komentaru je rekao:
O ovom pitanju postoji razlika u mišljenjima među nekim uglednim učenjacima. Neki od tih učenjaka rekli su: rukopisni primerci Tore bili su rasejani svuda i niko osim Alaha ne zna tačan broj tih primeraka. Nemoguće je da postoji zavera da se Božja reč izmeni ili preinači u svim tim primercima, a da nijedan primerak ne bude propušten. Takva zavera ne bi bila ni logična ni moguća. A kada je Alah rekao svome poslaniku (Muhamedu) da zatraži od Jevreja da donesu svoju Toru i pročitaju je u vezi sa zapovešću o kamenovanju, oni nisu bili u stanju da tu zapovest izmene u svojim primercima; zato su prekrili stih o kamenovanju dok su ga čitali poslaniku. Tada je Abdulah ibn Selam zatražio da sklone ruku kako bi stih postao vidljiv. Da su izmenili ili preinačili Toru, ovaj stih bi bio jedan od najvažnijih stihova koje bi Jevreji izmenili.
Takođe, kad god bi ih poslanik (Jevreje) pitao o proročanstvima o njemu u Tori, ni njih nisu bili u stanju da uklone, već bi odgovarali tvrdnjom da se ona ne odnose na njega i da još uvek očekuju proroka iz svoje Tore.
Ebu Davud je u svojoj zbirci preneo da je Ibn Omer rekao:
Grupa Jevreja pozvala je Alahovog Poslanika u jednu kuću. Kada je došao, upitaše ga: O Ebu Kasime, jedan od naših ljudi počinio je preljubu sa ženom, kakva je tvoja presuda protiv njega? Postaviše jastuk i zamoliše Alahovog Poslanika da sedne na njega. Potom Alahov Poslanik reče: DONESITE MI TORU. Kada su je doneli, on ukloni jastuk ispod sebe I NA NJEGA STAVI TORU, pa reče: VERUJEM U TEBE I U ONOGA KOJI TE JE OBJAVIO, a zatim reče: dovedite mi onoga među vama koji ima najviše znanja. I dovedoše mu mladića koji mu ispriča priču o kamenovanju.
Učenjaci rekoše: Da je Tora bila iskvarena, ON JE NE BI STAVIO NA JASTUK I NE BI REKAO: Verujem u tebe i u onoga koji te je objavio.
Ta skupina učenjaka takođe je rekla: Alah je rekao:
„Reči Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove reči niko ne može da promeni i On je Svečujući i Sveznajući.“ (Kuran 6:115)
A Tora je Alahova reč. (Ibn Kajim el-Dževzija, Igasat el-lehfan, tom 2, str. 351)
Zanimljivo je da su se ti isti učenjaci pozvali i na Kuran 6:115, koji uči da niko nikada ne može iskvariti Alahove reči, da bi dokazali da Tora ne može biti iskvarena.
Toliko o muslimanskoj tvrdnji da jevrejsko i hrišćansko Sveto pismo nije sačuvano!
Za dalje čitanje
Kuranovo potvrđivanje judeo-hrišćanskih spisa
Da li Kuran potvrđuje Bibliju i kanonska jevanđelja?
JOŠ KURANSKIH DOKAZA ZA OČUVANOST TORE