Prorok širka ponovo napada!
Kako je Muhamed od Alaha i Isusa načinio dva Gospoda
Muhamed nije samo uzdigao Isusa i njegovu blaženu majku na božanski status (https://www.samshmnthelogy.net/post/the-prophet-of-shirk-strikes-again-pt-1), pretvarajući ih time u dva zasebna boga pored Alaha. On je Hrista takođe pridružio Alahu u sledećem navodu:
„bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe“ „pored Allaha, bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe i Mesiju, Marijinog sina“. „A naređeno im je da obožavaju samo jedinog Allaha – nema istinskog boga osim Njega. Uzvišen je On u odnosu na one koje Njemu pridružuju u obožavanju.“ (Doslovni prevod (reč za reč) http://islamawakened.com/quran/9/st61.htm#31)
Evo transliteracije arapskog teksta koji stoji u osnovi:
Ittakhathoo ahbarahum waruhbanahum arbaban min dooni Allahi WAalmaseeha ibna maryama wama omiroo illa liyaAAbudoo ilahan wahidan la ilaha illa huwa subhanahu Aaamma mushrikoona
Zbog gramatičke strukture arapskog jezika, gornji odlomak zapravo tvrdi da je Jevrejima i hrišćanima (uključujući i muslimane) bilo zapoveđeno da uz Alaha samo Isusa uzmu za svoga Gospoda. U suštini, stih kaže da vernici treba da služe jedino Alahu i Isusu kao svome Gospodu, a ne svojim rabinima ili monasima.
Drugačije rečeno, Kuran u suštini tvrdi da je pogrešno da ljudi uzimaju jevrejske rabine i hrišćanske sveštenike za gospode kada bi njihov Gospod trebalo da budu Alah i Isus. To znači da su autor(i) Kurana na kraju ispovedili da su i Alah i Isus jedan Gospod kome svi vernici treba da služe!
Pogledajte kako sledeći prevodi Kurana prenose ovaj stih:
„bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe“ „Allaha, bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe i Mesiju, Marijinog sina“… Palmer
„pored Allaha, bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe“ „Allaha, bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe i Mesiju, Marijinog sina“… Sale
„pored Allaha, bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe“ „Allaha, bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe i Mesiju, Marijinog sina“… Quran: A Reformist Translation (QRT)
Primetite kako su gorenavedeni prevodioci ubacili zarez posle reči Bog, iako je iz izvornog arapskog teksta jasno da za to nema nikakvog opravdanja. Arapski čini očiglednim da su i Bog/Alah i Mesija spojeni zajedno kao jedan Gospod u koga muslimani treba da veruju i kome treba da služe.
To nas vodi u raspravu o arapskom vezniku wa („i“) i o značaju koji on ima za način na koji treba da razumemo ovaj konkretni tekst.
Komentarišući značaj koji ovaj veznik ima za muslimansko ispovedanje vere (tj. „nema boga osim Alaha I Muhamed je njegov poslanik“), poznati muslimanski učenjak Kadi Ijad Ibn Musa al-Jahsubi zapazio je sledeće:
Činjenica da je pominjanje Poslanika neposredno povezano sa pominjanjem Alaha takođe pokazuje da je poslušnost Poslaniku povezana sa poslušnošću Alahu, a njegovo ime sa Alahovim imenom. Alah kaže: „Uzvišen si Ti! Rekoše oni, mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio! Zasigurno si Ti Sveznajući i Mudri.“ (2:32) i „verujte u Allaha i Njegovog Poslanika“ (4:136) Alah ih spaja koristeći veznik WA KOJI JE VEZNIK PARTNERSTVA. NIJE DOZVOLJENO KORISTITI OVAJ VEZNIK U VEZI SA ALAHOM NI ZA KOGA OSIM ZA POSLANIKA.
Hudejfa je rekao da je Poslanik rekao: „Niko od vas ne treba da kaže: ’Ono što Alah hoće i (wa) ono što taj i taj hoće.’ Radije recite: ’Ono što Alah hoće.’ Zatim zastanite i recite: ’Taj i taj hoće.’“
Al-Hatabi je rekao: „Poslanik vas je uputio na ispravno ponašanje time što je Alahovu volju stavio ispred volje drugih. Izabrao je ’zatim’ (thumma), što podrazumeva redosled i prvenstvo, nasuprot ’i’ (wa), ŠTO PODRAZUMEVA PARTNERSTVO.“
Nešto slično pominje se u drugom hadisu. Neko je govorio u prisustvu Poslanika, neka ga Alah blagoslovi i podari mu mir, i rekao: „Ko se pokorava Alahu i Njegovom Poslaniku, taj je ispravno vođen, a ko se buni protiv njih dvojice (spajajući ih upotrebom dvojine)…“ Poslanik mu je rekao: „Kakav si ti loš govornik! Ustani! [Ili je rekao: Izlazi!]“
Abu Sulejman je rekao: „Nije mu se dopalo što su ta dva imena tako spojena JER TO PODRAZUMEVA JEDNAKOST.“… (Kadi Ijad, Kitab Ash-shifa bi ta’rif huquq al-Mustafa (Isceljenje prepoznavanjem prava Izabranoga), prevod Aisha Abdarrahman Bewley [Madinah Press, Inverness, Škotska, Velika Britanija; treće izdanje 1991, meki povez], str. 8; isticanje velikim slovima moje)
Dakle, pošto su kuranski autor(i) povezali Isusa sa Alahom koristeći upravo onaj veznik koji podrazumeva partnerstvo, to samo dodatno potvrđuje da su na kraju učinili Hrista i Alaha ravnopravnim partnerima — činjenica koja još jasnije izlazi na videlo u sledećem odlomku:
„Kad Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, seti se blagodati Moje prema tebi i tvojoj majci“, „kada sam te Duhom blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) pomogao“, „pa si sa ljudima, u bešici i kao zreo čovek, razgovarao; i kada sam te naučio pismenosti i mudrosti, i Tori i Jevanđelju“; „i kada si, Mojom dozvolom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, Mojom dozvolom, postala ptica“; „i kada si, Mojom dozvolom, od rođenja slepog i gubavog izlečio“, „i kada si, Mojom dozvolom, dizao mrtve“; „i kada sam od tebe odbio Izrailjeve sinove, kad si im ti doneo jasne dokaze, pa su oni među njima koji nisu verovali - povikali: „Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina“ i kada Sam apostolima naredio:“ “„Verujte u Mene i Mog Poslanika“ (an aminoo bee WAbirasoolee)”; „oni su odgovorili: „Verujemo, a Ti budi svedok da smo muslimani.““‘ S. 5:110-111 Palmer – up. Kuran 2:87, 253; 3:49-52
Ovde Alah čini Hrista partnerom i sudeonikom u svojim isključivim božanskim svojstvima i funkcijama; na primer, Alah je dozvolio Isusu da od gline stvara ptice i da u njih udahne život, da vraća mrtve u život i da slepima daje vid.
Ono što ovo čini prilično zapanjujućim jeste to što Hristos stvara i daje život na potpuno isti način na koji to čini Alah,
„I kad tvoj Gospodar reče anđelima“: “„Ja ću da stvorim čoveka od suve gline, od glatkog blata“. „I kad mu dam lik“, „u njega udahnem dušu“, „vi mu se poklonite“.” S. 15:28-29 QRT
„Kada je anđelima tvoj Gospodar rekao:“: “„Stvoriću čoveka od gline,“. „pa kad mu upotpunim oblik“, „i u njega udahnem život,“, „vi mu se poklonite!“.” S. 38:71-72 QRT
Isus čak vrši upravo one funkcije koje sam Muhamed nije mogao da izvrši, niti mu je prema Kuranu bilo dozvoljeno da ih vrši:
„Ti ne možeš mrtve da dozoveš niti gluve da dovičeš kad se leđima okrenu.“ „kad se leđima okrenu.“. „Niti možeš slepe od zablude njihove da odvratiš.“. „Možeš jedino da dozoveš one koji u reči Naše veruju, oni će Allahu da se predaju.“ S. 27:80-81 QRT
„Ti ne možeš da dozoveš mrtve, ni gluve da dovikneš, kad se od tebe okrenu, udaljavajući se,“ „kad se od tebe okrenu, udaljavajući se,“. „niti možeš zaslepljene da odvratiš od njihove zablude;“; „možeš jedino da dozoveš one koji veruju u Naše reči i dokaze, jedino oni će da se odazovu.“ S. 30:52-53 QRT
Autori i/ili priređivači takođe su upotrebili veznik wa da bi naložili veru i u Alaha i u Hrista, pokazujući time da čovek ne može verovati u jednoga a da ne veruje i u drugoga.
Kuran, dakle, prikazuje Isusa kao božansko biće koje je postalo telo, koje je sposobno da čini sve što čini Alah i koje takođe učestvuje u jedinom, neponovljivom gospodstvu ili suverenitetu islamskog božanstva.
Neki bi sada mogli da prigovore našem tumačenju Kurana 9:31 i da tvrde da arapski tekst jasno stavlja Isusa uz rabine i monahe koji su pogrešno uzeti za gospode pored Alaha. Mogli bi da tvrde da veznik (wa) ispred reči Al-Maseeha, kao i kratki samoglasnik fatha (a) na kraju te reči, pokazuju da je Al-Maseeha u akuzativu, te da je to još jedan objekat (zajedno sa prva dva, ahbarahum waruhbanahum, tj. „njihovi rabini i njihovi monasi“) glagola „uzeli su“. Rečenica bi, dakle, zapravo trebalo da glasi ovako:
„Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svoje sveštenike, i svoje monahe i Mesiju, Marijinog sina. A naređeno im je da obožavaju samo jedinog Allaha – nema istinskog boga osim Njega. Uzvišen je On u odnosu na one koje Njemu pridružuju u obožavanju.“
Kada bi wa bio veznik koji spaja Al-Maseeh sa Alahom, tj. koji vezuje Alaha i Mesiju zajedno, onda bi ta reč morala biti u genitivu, baš kao i Allahi, tj. Al-Maseehi.
Kao odgovor, moramo uzeti u obzir dva važna činioca pri proceni utemeljenosti ili slabosti ove tvrdnje. Najpre, ovaj argument pretpostavlja da su oznake koje u arapskom razlikuju padeže, tj. nominativ, akuzativ itd., oduvek bile tu, oduvek bile deo izvornog teksta. Stvarnost je, međutim, sasvim drugačija, budući da izvorni arapski Kuran nije imao nikakve oznake koje bi pomogle u razlikovanju različitih nijansi reči.
Evo kako bi tekst izgledao u transliteraciji bez tih ključnih tačaka:
min doon allah w almaseeh bn maryam
Kao što se vidi, nema kratke fathe na kraju reči almaseeh, bn ili maryam, što znači da je izvorni arapski tekst zaista spajao Isusa zajedno sa Alahom.
To nas dovodi do naše druge tačke. Veznik wa, kao što smo ranije videli, muslimani smatraju veznikom partnerstva. Pošto arapski tekst nije imao oznake, to bi značilo da bi onaj ko ga čita jasno video da se Isus pridružuje Alahu kao jedan Gospod u koga su drugi morali da veruju, nasuprot njihovim rabinima i sveštenicima.
U svetlu prethodnog, prilično je očigledno da su prepisivači koji su došli kasnije i dodali ove oznake shvatili kakvu teškoću ovaj tekst predstavlja i odlučili da dodaju upravo one tačke koje su tu reč stavile u akuzativ, kako bi izbegli pridruživanje Isusa Bogu. To znači da su prepisivači zapravo popravili gramatiku Kurana kako bi izbegli ove teološke „greške“ i „omaške“!
Autor(i) i/ili priređivač(i) Kurana mogli su jednostavno izbeći sve ove probleme tako što bi stih napisali na sledeći način:
Ittakhathoo ahbarahum waruhbanahum waalmaseeha ibna maryama arbaban min dooni Allahi
Ili, ako izostavimo oznake za samoglasnike, mogli su ga formulisati ovako:
Ittakhatho ahbarahum w ruhbanahum w almaseeh bn maryam arbab min doon Allah
Što bi nam dalo:
Uzeli su svoje rabine i svoje monahe i Mesiju, sina Marijinog, za gospode pored Alaha.
Treće, kao što smo već gore pokazali, Kuran pripisuje Isusu titule i osobine koje jasno dokazuju da je on potpuno božansko Biće, a ne tek čovek. Kao što sledeći autori primećuju:
„Nije, međutim, nimalo lak zadatak opisati kuransku ocenu hrišćanstva, jer je precizan istorijski kontekst nastanka Kurana daleko od jasnog, uprkos razrađenim biografijama poslanika Muhameda napisanim tokom abasidskog perioda (132/750-656/1258). Uz to, kuranski jezik, u suštini homiletički i referencijalan, često je škrt na pojedinostima. Zato može biti nedokučiv čitaocima udaljenim od njegovog izvornog konteksta.
„Problem se može predstaviti na primeru terminologije. Kuran u više navrata (ukupno jedanaest puta) naziva Isusa Hristom (al-masih). Međutim, izgleda da taj izraz koristi prosto kao lično ime (veoma slično onome kako su hrišćani počeli da koriste taj izraz u patrističkom periodu). Pa ipak, Kuran Isusa naziva i Rečju Božjom (Kuran 3:45; 4:171; up. 3:59) i Duhom Božjim (4:171), koji je stvoren božanskim dahom (21:91; 66:12). To su tipične formule kojima hrišćani izražavaju božanstvo Hrista, kao i kuranski pomen Hrista koji od gline stvara pticu i svojim dahom je oživljava (3:49; 5:110; up. Božje stvaranje Adama: 15:29; 32:9; 38:72), kao i kuransko tesno povezivanje Isusa i Svetog Duha (2:87, 253; 5:110).
„Međutim, Kuran takođe više puta navodi Isusa kako objavljuje da ga je Bog poslao da potvrdi zakon (Tawrat) Izrailjcima (3:50; 5:46; 61:6), da insistira na Božjoj transcendentnosti (3:51; 5:72), da odbaci obožavanje njega (i njegove majke) kao bogova (5:116-117) i, na jednom mestu, da najavi Poslanika koji će doći posle njega (61:6). Otuda se čini da Kuran odbacuje hrišćanske tvrdnje o Isusu, i zaista, Kuran nagoveštava da „narod Knjige“ (ovde se verovatno misli na hrišćane) umanjuje Boga svojim izjavama o Hristu (4:171). Na drugom mestu (9:30) hrišćani se koriti zato što Hrista nazivaju Sinom Božjim. Pa ipak, u samom sledećem stihu (9:31) Kuran, čini se, nagoveštava da hrišćani i Jevreji greše time što monahe i rabine smatraju gospodima umesto Boga i Hrista.2“ (‘Abd al-Jabbar – Critique of Christian Origins: A Parallel English-Arabic Text, priredili, preveli i propratili beleškama Gabriel Said Reynolds i Samir Khalil Samir [Brigham Young University Press, Provo, Utah 2010], str. xxi-xxii; podebljano isticanje moje)
2. Napomenimo, međutim, da je tekst danas vokalizovan tako da je Hristos u akuzativu, te je u ovom stihu Hristos svrstan sa monasima i rabinima. (Isto, str. xxii)
Konačno, Kuran pruža dodatnu potvrdu činjenice da Isus učestvuje u jedinstvenom uzvišenom položaju Alaha kao suverenog Gospoda stvorenja. Prema sledećim stihovima,
„I kada Allah reče: „Isuse,“ „Ja ću da ti uzmem dušu i ka Sebi da te uzdignem!“, „Očistiću te od nevernika, i učiniću da oni koji te ispravno slede budu iznad onih koji ne veruju do Sudnjeg dana. Zatim ćete Meni da se vratite, pa ću Ja da presudim o onome u čemu ste se razilazili.“ S. 3:55 Muhammad Asad
„I zbog reči njihovih: „Mi smo ubili Mesiju, Isusa, Marijinog sina, Allahovog poslanika.“ A nisu ga ubili, ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,“ „već ga je Allah uzdigao Sebi.“ – „A Allah je silan i mudar.“ S. 4:157-158 Asad
Alah je uzdigao Isusa k sebi, da prebiva u samom njegovom prisustvu.
Pošto islamska teologija tvrdi da Alah upravlja svim stvorenjima sa svoga prestola, koji bi trebalo da je iznad sedam nebesa i time iznad celokupnog stvorenja, to znači da Isus prebiva nad celim stvorenjem zajedno sa Alahom!
Očigledno je da je ovo prosto još jedan slučaj u kome je Muhamed odlučio da izvesna hrišćanska verovanja ugradi u svoj spis, ne shvatajući kolikoj će ga to sramoti izložiti usled njegovog izričitog poricanja da je Isus večni, božanski Sin Božji koji je postao telo radi našeg spasenja.
DALJE ČITANJE