Još više dokaza da Alah obožava kao muslimani!

U ovom tekstu izneću još više dokaza da se Alah moli i obožava upravo onako kako to čine muslimani.

Sledeće je preuzeto iz dela Dalail-al-Khayrat Sharhi Kara Dauda, umro 1541:

„Tada ugledah jedan jedini biser smaragdnozelene boje na kome beše ispisan ovaj red pisma:

LA ILAHA ILLALLAH, MUHAMMAD-UR-RASULULLAH,ABU BAKR AS AS-SIDDIQ WA ‘UMAR AL-FARUQ

NEMA BOGA OSIM JEDNOG ISTINITOG BOGA (AL-LAH);MUHAMED JE ALAHOV POSLANIK.EBU BEKR – ISTINOLJUBIVI, I OMER – ONAJ KOJI RAZLIKUJE ISTINU OD LAŽI.

„Izjava jedinstva (Kalimat-at-Tawhid) ispisana je na postolju KOJE NOSI BOŽANSKI PRESTO, kao i na SAMIM NOGAMA PRESTOLA, a ispisana je i nad KAPIJAMA SEDAM NEBESA. Ponekad je dodavana i ova rečenica: ’Ojačao sam ga posredstvom Alija.’

„Kada sam stigao do Božanskog prestola, bio sam svedok velikih događaja. Jedna kap pade sa prestola u moja usta i njena slast nadmašivala je sve što sam ikada okusio. Kada sam je progutao, Gospodar svemira prosvetlio je moje srce znanjem i mudrošću svega što je prošlo i svega što tek treba da dođe. Svetlost sa prestola me je okružila i ja sam bio njome obuzet. Ničega nisam bio svestan osim te svetlosti. Suočen sa tom svetlošću, sve sam opažao okom svoga srca isto tako jasno kao da gledam svojim očima. Ono što je bilo iza mene opažao sam jednako jasno kao i ono što je bilo preda mnom, u ravni sa mojim grudima.

„Pošto se sve to dogodilo, dospeo sam u stanje u kome nisam čuo apsolutno ništa, ni glasove anđela, ni zvuk bilo čega drugog. To stanje je izazvalo u meni veliki užas. Tada iznenada začuh glas koji kao da beše glas Ebu Bekra i koji mi reče: ‘Qif, ya Muhammad_, inna rabbuka YUSALLI._ (Zaustavi korak, o Muhamede, JER TVOJ GOSPOD MOLI BLAGOSLOV.’) Kada sam čuo taj glas, sav užas me je potpuno napustio, i ja sam počeo da se pitam: ’Šta Ebu Bekr radi ovde? Da li me je, pitam se, nadmašio? I šta ovo znači, GOSPOD SE MOLI, Gospod koji je slobodan od svake potrebe! Kakav bi mogao biti smisao svega ovoga?’“

Ovo je veoma važna tema koju treba dobro razumeti: razlog zbog koga je Sveti Poslanik pristupio Božanskom prestolu nije bio da vidi Svemogućeg Gospoda, jer je Svemogući Bog izuzet od svakog određenog mesta. Sveti Poslanik je odveden do ovih stanica da bi bio svedok celokupnog stvorenja i da bi video ispoljavanje Vrhovnog Veličanstva i Moći Božanskog Gospoda, kao što On kaže u ovim stihovima Svetog Kurana:

„Video je najveličanstvenije dokaze svoga Gospodara.“ (Zvezda, 18)

„kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.“ (Noćno putovanje, 1)

Osim toga, postoji još jedno pitanje koje je od ključnog značaja razumeti: neka se ne pomisli da je veličina stvari opisanih u ovom izveštaju preuveličana, jer ju je i sam Gospod opisao u navedenim stihovima.

„Video je najveličanstvenije dokaze svoga Gospodara.“ (Zvezda, 18)

Kada sam Gospodar svetova ovde neku stvar opisuje kao ’veliku’, koliko li tek mora biti velika! Jer je Sveti Poslanik možda dao samo sažet izveštaj o onome što je video, u skladu sa kapacitetom našeg uma; većinu onoga što je video nije nam otkrio, jer nije moguće dati opis najvećih stvari kojima je bio svedok, pošto um čoveka nije opremljen da takve stvari pojmi. Zato te stvari nije ni pomenuo; to treba razumeti.

Viđenje božanske lepote

Sveti Poslanik nastavlja svoj izveštaj:

„Kada sam stigao do Božanskog prestola, poželeo sam da izujem svoje sandale, ali mi je presto progovorio i rekao: ’O Voljeni Alahov, stani na mene svojom blagoslovenom sandalom, da bih prašinu sa nje mogao utrljati na svoje lice i ponositi se time što je na mene pala prašina sa sandale Voljenog Alahovog.’

„Ponovo sam pokušao da izujem svoje sandale, ali mi je ovoga puta došao poziv od Božanske Ličnosti, govoreći: ’O Voljeni Moj, nemoj izuvati svoje sandale, da bi Moj presto bio počastvovan i blagoslovljen prašinom sa tabana tvojih sandala.’ Tada sam preklinjao svoga Gospoda, govoreći: ’Kada si pozvao proroka Musu da dođe na goru Tur (Sinaj), naredio si mu da izuje svoje sandale.’ Opet mi je došla reč od Božanske Ličnosti, govoreći: ’U Mojim očima ti si dragoceniji i počastvovaniji od njega; Musa je bio Moja Reč (Kalimullah), dok si ti Moj Voljeni (Habibullah). Pogledaj napred i vidi šta ćeš videti!’ (Muhammad the Messenger of Islam – His Life and Prophecy, Hajja Amina Adil, Shaykh Muhammad Hisham Kabbani, Shaykh Nazim Adil Al-Haqqani [Islamic Supreme Council of America, Washington, DC 2002], Sedmo nebo, str. 231-234: https://books.google.com/books?id=31tscfPF4tkC&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false; naglašavanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)

Ne samo da ovde nalazimo još jednu izričitu potvrdu da se islamsko božanstvo zaista moli, nego imamo i bogohulnu tvrdnju da su islamsko verovanje, koje uključuje ispovedanje da je Muhamed Alahov poslanik, zajedno sa imenima prve dvojice halifa i Muhamedovog zeta, ispisani na samom božanskom prestolu i na kapijama raja!

Da stvar bude gora, Muhamedu je rečeno da ne izuva svoje sandale u prisustvu svog božanstva, i to zbog časti koju predstavlja prašina sa tabana Muhamedovih sandala pred božanskim prestolom!

Uporedite ovo sa jedinom Rečju koju je Bog ikada nadahnuo, sa Svetim pismom:

„A Mojsije pasijaše stado Jotoru, tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko pustinje, i dođe na goru Božiju Horiv. I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva. I Mojsije reče: Idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina. A Gospod, kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: Evo me. A Bog reče: Ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja. Još reče: Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga.“ Izlazak 3:1-6, Ovlašćeni prevod kralja Džejmsa (AV)

„I kad Isus bijaše kod Jerihona, podiže oči svoje i pogleda, a to čovjek stoji prema njemu s golijem mačem u ruci. I pristupi k njemu Isus i reče mu: Jesi li naš ili naših neprijatelja? A on reče: Nijesam; nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada dođoh. I Isus pade ničice na zemlju, i pokloni se i reče mu: Šta zapovijeda gospodar moj slugi svojemu? A vojvoda vojske Gospodnje reče Isusu: Izuj obuću s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveto. I učini Isus tako.“ Isus Navin 5:13-15, AV

Ironično, u gornjem citatu sam Muhamed izričito iznosi činjenicu da je Mojsiju bilo zapoveđeno da izuje svoje sandale u prisustvu Boga. To pokazuje da je sastavljač ove bajke bio svestan svetogrdne prirode toga što Muhamed zadržava svoje prljave sandale pred onim ko bi trebalo da bude isti onaj Bog koji je govorio sa Mojsijem. Opravdanje koje se daje za Muhamedovo skrnavljenje božanskog prisustva jeste da Alah tobože voli i poštuje Muhameda više nego Mojsija.

Pa ipak, uprkos takvom bogohuljenju, muslimani i dalje žele da poverujemo kako oni nisu obožili Muhameda i kako islamska tradicija nije preobrazila njihovog proroka u još jedno božanstvo, u još jednog ilaha pored Alaha. Muslimani i dalje žele da nas ubede da njihova religija održava najstrožiji i najčistiji oblik monoteizma među svim velikim monoteističkim verama!

Ima toga još. Isti ovaj izvor prikazuje Alaha kako se moli na isti način na koji to čine muslimani:

Tahijat molitva

Da nastavimo sa izveštajem Svetog Poslanika:

„Suočen sa neuporedivom čašću da bacim pogled na Božansku Lepotu Gospoda, došlo mi je da se izrazim sledećim rečima:

At-tahiyyatu li-llahi was-salawatu wat-tayyibatu.

(Pozdravi neka su Alahu, sva hvala i slava Njemu; svako obožavanje i sva dobra dela pripadaju Njemu Svemogućem), što će reći: ’Sva hvala, uzvišenje i obožavanje rečju, svako obožavanje delima i imovinom pripada jedino Svemogućem, jedinom kome pripada obožavanje.’

Nakon što sam izgovorio ove reči, Gospod Moći i Slave MI JE ODGOVORIO, REKAVŠI:

As-salamu ‘alayka ayyuha-n-nabiyyu wa rahmatullahi wa barakatuhu;

(I pozdravi tebi, o Proroče, I MILOST ALAHOVA I NJEGOVI BLAGOSLOVI), što će reći: ’MIR NEKA JE S TOBOM, o Proroče; neka si siguran od nevolja i teškoća ovoga sveta i onoga budućeg, o Moj slavni Proroče! NEKA SU NA TEBI MILOST I BLAGOSLOVI ALAHOVI.’ (Isto, str. 234-235; naglašavanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)

Obratite pažljivo pažnju na činjenicu da Alah pozdravlja Muhameda upravo onom istom molitvom i pozdravom koje muslimani izgovaraju tokom svojih pet dnevnih molitava:

Prenosi Šakik ibn Selema:‘Abdulah je rekao: „Kad god bismo se molili iza Poslanika, imali smo običaj da izgovaramo (sedeći): ’Mir Gavrilu, Mihailu, mir tome i tome.’ Jednom se Alahov Poslanik osvrnuo ka nama i rekao: ’Sam Alah jeste As-Salam (Mir), i ako se neko od vas moli, neka kaže: At-Tahiyatu lil-lahi wassalawatu wat-taiyibatu. As-Salamu ‘ALAIKA aiyuha-n-Nabiyu wa rahmatu-l-lahi wa barakatuhu. As-Salam alaina wa ala ibadil-lah is-salihin. (Svi pozdravi, molitve i dobre stvari pripadaju Alahu: mir neka je s TOBOM, o Proroče, i Alahova milost i blagoslovi neka su na tebi. Mir neka je nama i istinskim pobožnim slugama Alahovim). (Ako to kažete, važiće za sve sluge na nebu i na zemlji). Ash-hadu an la-ilaha illa-l-lahu wa ash-hadu anna Muhammadan ‘abduhu wa Rasuluhu. (Svedočim da niko nema pravo da bude obožavan osim Alaha i takođe svedočim da je Muhamed Njegov sluga i Njegov poslanik).“ (Sahih al-Bukhari, tom 1, knjiga 12, broj 794 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=12&translator=1&start=0&number=794)

‘At-tahiyatu lillah, az-zakiyatu lillah, at-tayibatu wa’s-salawatu lillah. As-salamu ALAYKA ayyuha’nnabiyyu wa rahmatu’llahi wa barakatuhu. As-salamu alayna wa ala ibadi’llahi s-salihin. Ash-hadu an la ilaha illa ‘llah wa ash-hadu anna Muhammadan abduhu wa rasuluh.“ (Malik’s Muwatta, knjiga 3, broj 3.14.56 https://www.searchtruth.com/book_display.php?book=3&translator=4&start=0&number=3.14.56)

A prema islamskom učenju, pozdrav „as-salamu alayka/alaikum“ jeste čin obožavanja, budući da predstavlja prizivanje (du’a):

Da li je dozvoljeno pozdravljati ljude različitim formulacijama? Drugim rečima, ne ograničavajući pozdrav na „as-selamu ‘alejkum ve rahmet-Allah“ (Mir s vama i milost Alahova). Na primer, da li je dozvoljeno reći: „Mir s vama od Gospoda koji mnogo prašta i koji je najmilostiviji“, ili „U ime Svemogućeg Gospoda započinjem svoje reči, a Njegovom plemenitom Proroku upućujem svoj selam“? Razlog je taj što sam na ovo naišao u jednoj sobi za ćaskanje i nisam siguran u vezi s tim…

Davanje i uzvraćanje pozdrava nesumnjivo je jedan od činova obožavanja koje je Prorok podsticao i koje je naložio, a pravilo o činovima obožavanja jeste da nije dozvoljeno menjati formulaciju niti način na koji se izvode u odnosu na ono što je preneto u tekstovima…

Alah je propisao selam Adamu i njegovom potomstvu sve do Časa. Štaviše, pozdrav vernika i dalje će biti selam čak i pošto uđu u Raj…

Budući da je tako, ono što treba da činimo jeste da ne menjamo formulaciju ovog čina obožavanja niti da mu bilo šta dodajemo, jer je to sunet proroka i poslanika i jer je to obeležje vernika svih naroda…

Cilj muslimana kada to izgovara treba da bude da uputi molitvu za one koje pozdravlja, moleći Alaha, neka je uzvišen, Gospoda koji mnogo prašta i koji je najmilostiviji, da im podari mir i da im odredi dobrobit. (Islam Question and Answer, 138666: Izgovaranje selama formulacijom pomenutom u Kuranu i sunetu jeste bolje i potpunije https://islamqa.info/en/138666; podebljano naglašavanje je moje)

Dakle, Alah izvodi čin obožavanja i moli se neposredno Muhamedu na potpuno isti način na koji to čine muslimani, kad god ga pozdravljaju u svojim svakodnevnim činovima obožavanja!

Stoga, koliko još dokaza muslimanima treba da bi se uverili da se njihov bog moli i obožava na isti način na koji to oni čine?