Sinovi Božji iz Ponovljenih zakona 32:8
Anđeli ili sinovi Izrailjevi?
Prema Ponovljenim zakonima, Bog je razdelio narode s obzirom na svoj narod, sinove Izrailjeve:
„Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih.“ Ponovljeni zakoni 32:8 Ovlašćena verzija kralja Džejmsa (AV)
To znači da je Bog narodima dodelio njihove teritorije imajući u vidu narod koji je nameravao da oblikuje kao svoje dragoceno vlasništvo na zemlji.
Drugim rečima, čovečanstvo je razdeljeno i smešteno unutar geografskih granica koje mu je Bog odredio imajući na umu Izrailj. Prema tome, sve što je Bog činio pre rođenja izrailjskog naroda bilo je učinjeno u pripremi za njegov narod koji će iskupiti i smestiti u zemlju koju mu je namenio.
Međutim, otkrićem svitaka s Mrtvog mora (DSS) pronađeno je drugačije čitanje, ono koje dovodi u pitanje da li je Bog razdelio narode u iščekivanju naroda kojem će naposletku dati rođenje:
„Kada je Svevišnji davao narodima njihovo nasledstvo, kada je razdelio čovečanstvo, odredio je međe[a] narodima prema broju sinova Božjih.”
Prema ovom čitanju, Bog deli narode u skladu s brojem sinova Božjih.
Mnogi biblijski naučnici to shvataju tako da je Bog, kada su narodi bili razdeljeni, dodelio te narode vlasti članova svoga nebeskog saveta, duhovnim bićima koja će vladati narodima kao deo njihove kazne za pobunu protiv Boga u vreme gradnje vavilonske kule (up. Postanje 11).
Čini se da grčka verzija hebrejske Biblije, koja se obično naziva Septuaginta (LXX), podržava ovo razumevanje, budući da tamo stoji da su narodi dodeljeni anđelima Božjim. Biblijski semitista i naučnik Michael S. Heiser objašnjava:
Spor oko teksta ovog stiha tiče se poslednje fraze, „po broju sinova Izrailjevih“, koja odražava čitanje masoretskog teksta hebrejske Biblije (u daljem tekstu MT), beney yisrael. Čitanje MT-a odražava se i u nekoliko kasnijih revizija Septuaginte (u daljem tekstu LXX): u jednom rukopisu Akvile (Codex X), kod Simaha (takođe Codex X) i kod Teodotiona.2 Većina svedoka LXX-a u 8. stihu, međutim, čita angelon theou, što predstavlja tumačenje.3 Nekoliko njih čita i hyion theou.4 Oba ova grčka prevoda pretpostavljaju hebrejski tekst beney elohim ili beney elim. Ove hebrejske fraze koje leže u osnovi angelon theou i hyion theou posvedočene su u dva rukopisa iz Kumrana,5 kao i u jednom (kontaminiranom) rukopisu Akvile.6 (Deuteronomy 32:8 and the Sons of God, str. 1-2 http://www.thedivinecouncil.com/DT32BibSac.pdf)
Prema Heiseru, varijanta „anđeli Božji” jeste preovlađujuće čitanje LXX-a:
3 Ovo je preovlađujuće čitanje u tradiciji LXX-a i gotovo je jednoglasno. Vidi John William Wevers, ur., Septuaginta: Vetus Testamentum Graecum, Auctoritate Academiae Scientiarum Gottingensis Editum, vol. III,2: Deuteronomium (Go.-ttingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 1977), 347 (u daljem tekstu Go.-ttingen LXX); isti, Notes on the Greek Text of Deuteronomy, Society of Biblical Literature (Atlanta: Scholars Press, 1995, 513). Wevers ovo većinsko čitanje naziva „očigledno kasnijim pokušajem da se izbegne svaka predstava o manjim božanstvima u korist Božjih glasnika” (Notes on the Greek Text of Deuteronomy, 513). (Isto, str. 1)
Na značaj ove tačke vratiću se ubrzo. Za sada želim da istaknem neke od problema koje imam s pretpostavkom da se čitanje pronađeno u DSS-u, i naizgled podržano LXX-om, mora uzeti kao upućivanje na takozvana božanska bića Božjeg nebeskog saveta.
Ko su sinovi Božji?
Glavni problem s argumentom da se čitanje „sinovi Božji” nužno mora odnositi na članove nebeskog saveta jeste taj što unapred pretpostavlja ono što tek treba dokazati, budući da ne uzima u obzir mogućnost da se ova fraza odnosi na neku drugu grupu.
Zapravo, postoje dokazi koji ukazuju na to da sinovi Božji nisu duhovna bića, već su u stvari Božji izabrani narod, Izrailjci!
Kroz čitav neposredni kontekst, Božji savezni narod se poistovećuje sa sinovima i kćerima koje je rodio, kojima je dao život:
„Tako li vraćate Gospodu, narode ludi i bezumni? Nije li on otac tvoj koji te je zadobio?“ (abika qaneka), „On te je načinio i stvorio.“ Ponovljeni zakoni 32:6
„Stijenu koja te je rodila zaboravio si; zaboravio si Boga stvoritelja svojega. Kad to vidje Gospod, razgnjevi se na sinove svoje i na kćeri svoje,“ (bana ubanota). „I reče: Sakriću od njih lice svoje, vidjeću kakav će im biti pošljedak, jer su rod pokvaren, sinovi“ (banim) „u kojima nema vjere.“ Ponovljeni zakoni 32:18-20
Da se Izrailj naziva sinom (sinovima) Božjim potvrđuje se i na drugim mestima u Ponovljenim zakonima,
„Vi ste sinovi Gospoda Boga svojega“ (banim ‘attem YHWH elohekem). „nemojte se rezati niti brijati među očima za mrtvacem.“ Ponovljeni zakoni 14:1
Kao i u Izlasku, gde se za njih čak kaže da su Božji prvorođeni sin:
„A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.“ (bani bakhori), „I kazah ti: Pusti sina mojega“ (bani) „da mi posluži. A ti ga ne htje pustiti; evo, ja ću ubiti sina tvojega, prvenca tvojega.“ Izlazak 4:22-23
Štaviše, knjiga proroka Osije ne samo da poistovećuje Izrailj sa sopstvenim Božjim sinom,
„Kad Izrailj bješe dijete, ljubljah ga, i iz Misira dozvah sina svojega.“ (libni). Osija 11:1
vć ga i opisuje kao sinove Ela!
„Ali će ipak broj sinova Izrailjevijeh biti kao pijesak morski, koji se ne može izmjeriti ni izbrojiti; i umjesto da im se reče: Nijeste moj narod, reći će im se: Sinovi Boga živoga.“ (beney ‘el chay). Osija 1:10
Ovo pokazuje da u samoj frazi nema ničega što bi nekoga nužno navelo na pretpostavku da su ovi sinovi duhovni članovi Božjeg nebeskog saveta. Naprotiv, dokazi kako iz neposrednog tako i iz sveukupnog konteksta zapravo ukazuju na to da se sinovi Božji odnose na same Izrailjce, čime se objašnjava i varijanta „sinovi Izrailjevi” koja se nalazi u masoretskoj tekstualnoj tradiciji.
Suprotno tvrdnji naučnika poput Heisera, pisari nisu izmenili izvorno čitanje da bi izbegli predstavu o postojanju manjih bogova pored Jahvea. Ako su Masoreti zaista izmenili tekst, onda su to učinili kako bi izričito iskazali ono što je već bilo implicitno u čitanju pronađenom u DSS-u, naime, da su sinovi Božji u kontekstu Ponovljenih zakona 32 sami sinovi Izrailjevi.
Ovo me dovodi do sledećeg odeljka.
Septuaginta u pomoć?
Heiser i njegovi istomišljenici možda će želeti da ukažu na čitanje LXX-a kako bi podržali svoju premisu da su „sinovi Božji” upućivanje na članove nebeskog saveta:
„Kada je Svevišnji delio narode, kada je razdvajao sinove Adamove, odredio je međe narodima prema broju anđela Božjih (angelon theou).”
Može li biti jasnije da su ovi sinovi Božji zapravo nebeska bića?
Međutim, pozivanje na LXX ne pomaže Heiserovom stanovištu, već zapravo otvara još više problema za njegov pogled.
Kao prvo, kao što bi većina naučnika spremno priznala, LXX nije doslovan prevod, budući da hebrejski tekst koji joj je u osnovi ne prevodi uvek doslovno. LXX pre često pruža svojevrsnu parafrazu, u kojoj pisar (ili pisari) nastoji da iznese ono što smatra značenjem datog odlomka. Stoga nije svako prevodno rešenje LXX-a nužno tačno niti ispravno prenosi nameravano značenje datog teksta.
Ovo me dovodi do sledeće tačke.
Sam Michael Heiser ne prihvata poistovećivanje sinova Božjih iz Ponovljenih zakona 32:8 sa anđelima, jer su po njegovom mišljenju sinovi Božji različiti i odvojeni od anđela unutar božanskog saveta. Heiserovo stanovište jeste da se nebeski savet sastoji od tri nivoa (dok neki naučnici veruju da ih je zapravo četiri), i da se sinovi Božji nalaze na drugom nivou, dok su Božji anđeli na trećem, gde funkcionišu kao sluge saveta.
Ali upravo tu LXX stvara probleme za Heiserov argument. LXX ne razlikuje sinove Božje od anđela, već ove sinove zapravo poistovećuje SA samim anđelima!
Ovo nije jedino mesto gde LXX to čini. Uporedite šta sledeći stihovi kažu s grčkom verzijom (odnosno verzijama) ovih tekstova:
„Radujte se s njim, nebesa; poklonite mu se, svi bogovi, jer on osvećuje krv svoje dece i vraća osvetu svojim protivnicima. On uzvraća onima koji ga mrze i očišćuje zemlju svoga naroda.” Ponovljeni zakoni 32:43
„Radujte se, nebesa, s njim, i neka mu se poklone svi anđeli Božji (pantes angeloi theou); radujte se, neznabošci, s narodom njegovim, i neka se svi sinovi Božji (pantes hyiou theou) ojačaju u njemu; jer će osvetiti krv sinova svojih (ton hyion autou), i izvršiće osvetu, i uzvratiće pravdu neprijateljima svojim, i platiće onima koji ga mrze; i Gospod će očistiti zemlju naroda svoga.” LXX
Zanimljivo je da i DSS i LXX razlikuju bogove/anđele od sinova Božjih, budući da se ovi poslednji jasno odnose na Izrailjce, narod koji Bog osvećuje i čiju zemlju očišćuje. Ovo samo po sebi dovoljno pobija Heiserov slučaj, jer pokazuje da čak ni jevrejski pisari, koji su proizveli DSS i grčku verziju hebrejske Biblije, nisu poistovetili Božje sinove u ovom odlomku sa članovima Božjeg nebeskog saveta.
Ovde jedna napomena sa strane. Čitanje u kojem se bogovima zapoveda da se poklone Jahveu ne pojavljuje se u kasnijim hebrejskim rukopisima koje su proizveli Masoreti, ali se nalazi u DSS-u. Dakle, ovo je još jedno mesto gde DSS potvrđuje određeno čitanje unutar LXX-a, koje se ne nalazi u masoretskoj tekstualnoj tradiciji.
„A jedan dan dođoše sinovi Božji“ (beney ha’elohim) „da stanu pred Gospodom, a među njih dođe i Sotona.“ Jov 1:6 – up. 2:1
„I dogodi se jednoga dana da, gle, anđeli Božji (hoi angeloi tou theou) dođoše da stanu pred Gospodom, i đavo dođe s njima.” LXX
„Kad pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji“ (kal beney elohim) „klikovahu.“ Jov 38:7
„Kada su zvezde načinjene, svi anđeli moji (pantes angeloi mou) hvališe me glasno.” LXX
„Učinio si ga malo manjega od anđela“ (elohim) „slavom i čašću vjenčao si ga;“ Psalam 8:5
„Učinio si ga malo manjim od anđela (angelous), slavom i čašću ovenčao si ga;” Psalam 8:6 LXX – up. Jevrejima 2:7
„Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi.“ (kal elohim)! Psalam 97:7
„Neka se postide svi koji se klanjaju rezanim likovima, koji se hvale svojim idolima; poklonite mu se, svi anđeli njegovi (pantes hoi angeloi autou).” Psalam 96:7 LXX
Jedan zanimljiv aspekt Ponovljenih zakona 32:43 i Psalma 96:7 u LXX-u jeste to što naučnici veruju da Poslanica Jevrejima zapravo citira jedan od ta dva teksta, ali nisu sasvim sigurni koji je nadahnuti pisac imao na umu:
„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:6
Budući da čitanje više liči na ono iz odlomka u Ponovljenim zakonima, mnogi smatraju da je upravo to nadahnuti pisac imao u vidu.
Kako god bilo, jedna činjenica ostaje izvesna. Jevrejski pisari koji su proizveli izvornu grčku verziju hebrejske Biblije nisu razlikovali bogove/sinove Božje nebeskog saveta od anđela, već su ih međusobno izjednačili. Za te pisare, bogovi i/ili sinovi Božji božanskog saveta jesu anđeli.
Stoga, ako naučnici poput Heisera žele da se pozovu na LXX kako bi podržali svoje stanovište, onda moraju biti dosledni i suočiti se s činjenicom da ista ta LXX svedoči protiv njihovog pokušaja da sinove Božje razlikuju od anđeoske vojske.
Međutim, ako žele da kažu da su pisari pogrešili jer su netačno pretpostavili da su anđeli i Božji nebeski sinovi jedno te isto, onda moraju prihvatiti da su ti isti pisari možda pogrešili i kada su sinove Božje iz Ponovljenih zakona 32:8 protumačili kao anđele.
Drugim rečima, ovi naučnici ne mogu imati i ovce i novce. Ako su pisari pogrešili razlikujući anđele od Božjih nebeskih sinova, onda su možda pogrešili i pretpostavljajući da su sinovi Božji iz Ponovljenih zakona 32:8 anđeli.
Uostalom, kao što smo ranije primetili u slučaju varijantnog čitanja koje se nalazi u DSS i LXX verzijama Ponovljenih zakona 32:43, pisari koji su ih proizveli zapravo su razlikovali bogove/anđele od Božjih sinova, koje su jasno poistovetili sa Izrailjcima, što stvari čini još gorim za naučnike poput Heisera.
Jednostavnije rečeno, umesto da podupru njihov slučaj, čitanje LXX-a u Ponovljenim zakonima 32:43, kao i DSS, pobijaju shvatanje da su sinovi Božji članovi Božje nebeske vojske. I LXX i DSS svedoče da su Božji sinovi u ovom kontekstu Izrailjci, pružajući tako dodatni dokaz da Heiser i njegovi istomišljenici greše.
Štaviše, suprotno tvrdnji Heisera i naučnika koji zastupaju isto gledište, nema dokaza da su ovi jevrejski pisari koristili termin angelos (anđeli) u širem smislu kako bi opisali sve članove božanskog saveta, uprkos tome što su navodno znali da se Božji sinovi razlikuju od njegovih anđela. Iskreno govoreći, takvo gledište ponovo unapred pretpostavlja ono što tek treba dokazati.
Prema tome, ono što Heiser i naučnici koji se s njim slažu moraju učiniti jeste da najpre dokažu da su pisci Starog zaveta verovali i znali da se nebeski sinovi Božji razlikuju od Božjih anđela, a ne da to naprosto pretpostavljaju na osnovu toga što su narodi koji su okruživali Izrailj, poput Hananaca, bili svesni te razlike. Uostalom, starozavetna vera nije istovetna religiji drevnih naroda koji su okruživali Izrailjce, iako imaju mnogo toga zajedničkog. Stoga ne smemo i ne možemo preterano naglašavati sličnosti između svih tih drevnih religija, dok umanjujemo ili previđamo oštre razlike koje među njima postoje.
Zaključno, verujem da dokazi koje sam izneo u ovom tekstu pokazuju da u čitanju pronađenom u DSS-u nema ničega što bi nužno ukazivalo na to da su narodi dodeljeni vlasti članova Božjeg nebeskog saveta. Verujem da se može izneti jači argument u prilog tome da se čitanje „sinovi Božji” zapravo odnosi na Izrailjce, naročito u svetlu neposrednog konteksta Ponovljenih zakona 32, gde je nadahnuti pisac već poistovetio sinove Izrailjeve sa Božjim sinovima i kćerima koje je oblikovao za svoju slavu.
U suštini, to znači da je nadahnuti pisac saopštavao činjenicu da je Bog promisliteljski vodio narode i sve istorijske događaje u iščekivanju i pripremi za narod koji je već izabrao da oblikuje za svoju slavu, a taj narod jesu telesni potomci Avrama, Isaka i Jakova.
Ukoliko nije drugačije naznačeno, biblijski citati preuzeti su iz prevoda English Standard Version (ESV) Svetog pisma.
Obavezno pročitajte i moj naknadni odgovor na prigovor koji je jedan komentator izneo upravo na ovaj tekst https://answeringislamblog.wordpress.com/2018/10/29/the-sons-of-god-of-deuteronomy-328-revisited/.
POSTSKRIPTUM
Želim da razjasnim da moj tekst nema za cilj da porekne stvarnost Božjeg nebeskog saveta, budući da Sveto pismo jasno govori da postoji skup nebeskih bića koja su uz Jahvea i služe mu (up. Postanje 2:1; 1. Carevima 22:19-23; 2. Dnevnika 18:18-22; Nemija 9:6; Psalam 86:8-10; 89:5-8; 103:20-21; 148:1-2; Danilo 7:9-10). Niti mu je cilj da pobije činjenicu da postoje buntovna duhovna stvorenja koja vladaju nad narodima, jer takva bića zaista postoje prema Božjoj nadahnutoj Reči (up. Danilo 10:13, 20-21; Matej 4:8-9; Luka 4:5-7; Jovan 12:31; 14:30; 16:11; Efescima 2:2; 6:12; Kološanima 1:16; 2:15; 1. Jovanova 5:19). Poenta mog članka je pre da pokaže da Ponovljeni zakoni 32:8 ne utvrđuju konačno slučaj koji naučnici poput Heisera pokušavaju da izgrade u vezi s božanskim savetom.
Dodatna literatura
Koliko je prestola Danilo video? (https://www.samshmnthelogy.net/post/how-many-thrones-did-daniel-see)
Trostepeni nebeski savet? Ispitivanje onoga što Sveto pismo zaista uči (https://www.samshmnthelogy.net/post/a-three-tiered-divine-council-examining-what-the-holy-bible-really-teaches-about-the-heavenly-congre)