Sveto pismo o međurasnim brakovima
Sveto pismo je strogo upozoravalo Izrailj da ne stupa u brakove sa neznabožačkim narodima, da ne bi na kraju počeo da obožava njihove bogove i boginje:
„Drži što ti danas zapovjedam; evo, ja ću izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. Čuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe. Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isijecite. Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: Jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj. Nemoj hvatati vjere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi čineći preljubu sa bogovima svojim i prinoseći žrtvu bogovima svojim, pozvali te i ti jeo žrtve njihove. I da ne bi kćerima njihovijem ženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove, čineći preljubu sa bogovima svojim, učinile da sinovi tvoji čine preljubu sa bogovima njihovijem. Livenih bogova ne gradi sebi.“ Izlazak 34:11-17
„Kad te Gospod Bog tvoj uvede u zemlju u koju ideš da je naslijediš, i otjera ispred tebe narode mnoge, Heteje i Gergeseje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje, sedam naroda većih i jačih od tebe, I preda ih Gospod Bog tvoj tebi, i ti ih razbiješ, potri ih, ne hvataj s njima vjere, niti se smiluj na njih; Niti se prijatelji s njima; kćeri svoje ne daji za sina njihova, niti kćeri njihove uzimaj za sina svojega. Jer bi otpadila sina tvojega od mene, i služio bi bogovima drugim, te bi se razgnjevio Gospod na vas i potro vas brzo. Nego ovo im učinite: Oltare njihove raskopajte, i likove njihove polomite, lugove njihove isijecite, i rezane bogove njihove ognjem spalite. Jer si ti narod svet Gospodu Bogu svojemu, tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod osobit mimo sve narode na zemlji.“ Ponovljeni zakoni 7:1-6
„Zato ukrijepite se dobro da držite i tvorite sve što je napisano u knjizi zakona Mojsijeva, da ne odstupate od njega ni nadesno ni nalijevo, Da se ne pomješate s tijem narodima što su ostali među vama, i da ne pominjete imena bogova njihovijeh, i da se ne kunete njima, niti da im služite niti im se klanjate. Nego se držite Gospoda Boga svojega kao što ste činili do danas. Zato je Gospod odagnao ispred vas narode velike i jake, i niko se nije održao pred vama do danas. Jedan čovjek izmeću vas goniće tisuću, jer Gospod Bog vaš vojuje za vas, kao što vam je rekao. Pazite, dakle, dobro da ljubite Gospoda Boga svojega. Jer ako se odvratite i pristanete za ostatkom tijeh naroda što su još ostali među vama, i s njima se oprijateljite i pomiješate se s njima i oni s vama, Znajte zaista da Gospod Bog vaš neće više izgoniti tijeh naroda ispred vas, nego će vam oni postati zamka i mreža, i bič bokovima vašim, i trnje očima vašim, dokle ne izginete na ovoj dobroj zemlji koju vam je dao Gospod Bog vaš.“
„I evo, ja idem sada kuda ide sve na zemlji; poznajte, dakle, svijem srcem svojim i svom dušom svojom da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obrekao Gospod Bog vaš, sve vam se navršilo, nije izostalo ništa. A kako vam se navršilo svako dobro što vam je obrekao Gospod Bog vaš, tako će Gospod pustiti na vas sva zla dokle vas ne istrijebi s ove dobre zemlje koju vam je dao Gospod Bog vaš, Ako prestupite zavjet Gospoda Boga svojega koji vam je zapovjedio, i otidete da služite drugim bogovima, i stanete im se klanjati; raspaliće se gnjev Gospodnji na vas, i nestaće vas brzo s te dobre zemlje koju vam je dao.“ Isus Navin 23:9-16
Kao što čitaoci mogu da vide, problem nije u tome što se neko venčava sa nekim izvan sopstvene rase. Problem i opasnost o kojoj se Bog starao jeste stupanje u brak izvan sopstvenih verskih uverenja i predanja.
Bog je čak upozorio buduće careve Izrailja da ne umnožavaju sebi žene, jer bi to odvratilo njihova srca od potpune odanosti Jahveu, istinskom Caru Izrailja:
„Kad uđeš u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš i naseliš se u njoj, ako rečeš: Da postavim sebi cara, kao što imaju svi narodi oko mene, Samo onoga postavi sebi za cara kojega izbere Gospod Bog tvoj; između braće svoje postavi cara sebi; a nemoj postaviti nad sobom čovjeka tuđina, koji nije brat tvoj. Ali da ne drži mnogo konja, i da ne vraća naroda u Misir da bi imao mnogo konja, jer vam je Gospod kazao: Ne vraćajte se više ovijem putem. I da nema mnogo žena, da se ne bi otpadilo srce njegovo, ni srebra ni zlata da nema vrlo mnogo.“
„A kad sjede na prijesto carstva svojega, neka prepiše sebi u knjigu ovaj zakon od sveštenika Levita; I neka ga drži kod sebe i neka ga čita dok je živ, da se uči bojati se Gospoda Boga svojega, držati sve riječi ovoga zakona i ove uredbe, i tvoriti ih; Da se ne bi podiglo srce njegovo iznad braće njegove, i da ne bi odstupilo od ove zapovijesti ni nadesno ni nalijevo, da bi dugo carovao on i sinovi njegovi u Izrailju.“ Ponovljeni zakoni 17:14-20
Nažalost, upravo se to dogodilo Solomunu, čije su strane žene i inoče odvratile njegovo srce od Jahvea ka obožavanju i prinošenju žrtava neznabožačkim bogovima i boginjama tih stranih žena:
„Ali car Solomon ljubljaše mnoge žene tuđinke, osim kćeri Faraonove, Moavke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetejke, Od ovijeh naroda za koje bješe rekao Gospod sinovima Izrailjevim: Ne idite k njima i oni da ne dolaze k vama, jer će zanijeti srce vaše za svojim bogovima. Za njih prionu Solomon ljubeći ih. Te imaše žena carica sedam stotina i tri stotine inoča; i žene njegove zanesoše srce njegovo. I kad ostarje Solomon, žene zanesoše srce njegovo za tuđim bogovima; i srce njegovo ne bi cijelo prema Gospodu Bogu njegovu kao što je bilo srce Davida, oca njegova. I Solomon hođaše za Astarotom, boginjom Sidonskom, i za Melhomom, gadom Amonskim. I činjaše Solomon što bješe zlo pred Gospodom i ne hođaše sasvijem za Gospodom kao David, otac njegov. Tada sagradi Solomon visinu Hemosu, gadu Moavskom, na gori prema Jerusalimu, i Molohu, gadu Amonskom. Tako učini svijem ženama tuđinkama, te kađahu i prinošahu žrtve svojim bogovima.“
„A Gospod se razgnjevi na Solomona što se odvrati srce njegovo od Gospoda Boga Izrailjeva, koji mu se bješe javio dva puta. I bješe mu zapovjedio da ne ide za drugim bogovima, a on ne održa što mu Gospod zapovjedi. I reče Gospod Solomonu: Što se to nađe na tebi i nijesi držao zavjeta mojega ni uredaba mojih, koje sam ti zapovjedio, zato ću otrgnuti od tebe carstvo i daću ga sluzi tvojemu. Ali za tvojega vijeka neću to učiniti zbog Davida oca tvojega, nego ću ga otrgnuti iz ruku sina tvojega, Ali neću otrgnuti svega carstva; jedno ću pleme dati sinu tvojemu zbog Davida, sluge svojega, i zbog Jerusalima koji izabrah.“ 1. Carevima 11:1-13
Bog je bio toliko strog u tome da se njegov narod drži ove zabrane da je Nemija, kada su se Jevreji vratili iz vavilonskog ropstva, zapovedio svim ljudima koji su uzeli strane žene da se od njih razvedu:
„U to vrijeme čita se knjiga Mojsijeva narodu, i u njoj se nađe napisano da ne ulazi Amonac ni Moavac u sabor Božji dovijeka; Jer ne sretoše sinova Izrailjevijeh s hljebom i vodom, nego najmiše na njih Valama da ih prokune, ali Bog naš obrati onu kletvu u blagoslov. A kad čuše taj zakon, odlučiše od Izrailja sve tuđince.“…
„Još vidjeh u to vrijeme Judejce koji se bijahu oženili Azoćankama, Amonkama i Moavkama. I sinovi njihovi govorahu pola Azotski, i ne umijahu govoriti Judejski, nego jezikom i jednoga i drugoga naroda. Zato ih karah i psovah, i neke između njih bih i čupah, i zakleh ih Bogom da ne daju kćeri svojih sinovima njihovijem, niti da uzimaju kćeri njihovijeh za sinove svoje ili za sebe. Nije li tijem zgriješio Solomon, car Izrailjev, ako i ne bješe u mnogim narodima cara njemu ravna i mio bješe Bogu svojemu i Bog ga bješe postavio carem nad svijem Izrailjem, pa opet ga navratiše na grijeh žene tuđinke? A vama li ćemo dopustiti da činite to sve veliko zlo i griješite Bogu našemu uzimajući žene tuđinke? I od sinova Jojade, sina Elijasiva, poglavara svešteničkoga, jedan bješe zet Sanavalatu Oronjaninu, kojega otjerah od sebe. Pomeni ih, Bože moj, što oskvrniše sveštenstvo i zavjet sveštenički i Levitski.“
„I tako ih očistih od svijeh tuđinaca, i opet postavih redove svešteničke i Levitske, svakoga na posao njegov, I da se donose drva za žrtve na rokove, i prvine. Pomeni me, Bože moj, na dobro.“ Nemija 13:1-2, 23-31 – Up. Jezdra 10
Pominjanje Solomunovog greha izričito jasno pokazuje da problem nije bio u ženidbi strankinjama. Briga se, naprotiv, ticala stupanja u brak sa onima iz naroda koji bi čoveka odveli od obožavanja istinitog Boga. U slučajevima u kojima to nije bilo tako, nije bilo greha u ženidbi iz drugih naroda.
To se vidi iz činjenice da postoje slučajevi Izrailjaca koji su se ženili strankinjama, a da to Bog nije osudio.
Uzmimo, na primer, slučaj Rute, Moavke, koju je Bog upotrebio da sačuva porodičnu lozu njenog svekra, što je dovelo do rođenja cara Davida, pretka Isusa Hrista!
„A u ono vrijeme kad suđahu sudije bi glad u zemlji; i jedan čovjek iz Vitlejema Judina otide da živi kao došljak u zemlji Moavskoj sa ženom svojom i sa dva sina svoja. A ime tomu čovjeku bješe Elimeleh, a ženi mu ime Nojemina, a imena dvojice sinova njegovijeh Malon i Heleon; i bijahu Efraćani, iz Vitlejema Judina; i dođoše u zemlju Moavsku i nastaniše se ondje. Potom umrije Elimeleh, muž Nojeminin, i ona osta sa dva sina svoja. Oni se oženiše Moavkama: jednoj bješe ime Orfa, a drugoj Ruta; i ondje stajahu do deset godina. Potom umriješe obojica, Malon i Heleon; i žena osta bez dva sina svoja i bez muža svojega.“
„Tada se ona podiže sa snahama svojima da se vrati iz zemlje Moavske, jer ču u zemlji Moavskoj da je Gospod pohodio narod svoj davši im hljeba. I izide iz mjesta gdje bijaše, i obje snahe njezine s njom; pođoše putem da se vrate u zemlju Judinu. Tada reče Nojemina objema snahama svojima: Idite, vratite se svaka u dom matere svoje; Gospod neka vam učini milost kao što vi učiniste umrlima i meni. Da vam da Gospod da nađete počinak svaka u domu muža svojega. I poljubi ih; a one povikavši zaplakaše, I rekoše joj: Ne, nego ćemo se s tobom vratiti u tvoj narod. A Nojemina im reče: Idite natrag, kćeri moje; što biste išle sa mnom? Zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? Vratite se, kćeri moje, idite; jer sam ostarjela i nijesam za udaju. A i da kažem da se nadam i da se još noćas udam, i da rodim sinove, Zar ćete ih vi čekati dok odrastu? Zar ćete toga radi stajati neudate? Nemojte, kćeri moje; jer su moji jadi veći od vaših, jer se ruka Gospodnja podigla na me. Tada one podigavši glas svoj plakaše opet; i Orfa poljubi svekrvu svoju; a Ruta osta kod nje.“
„A ona joj reče: Eto, jetrva se tvoja vratila k narodu svojemu i k bogovima svojim; vrati se i ti za jetrvom svojom. Ali Ruta reče: Nemoj me nagovarati da te ostavim i od tebe otidem; jer kuda god ti ideš, idem i ja; i gdje se god ti nastaniš, nastaniću se i ja; tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog. Gdje ti umriješ, umrijeću i ja, i ondje ću biti pogrebena. To neka mi učini Gospod i to neka mi doda, smrt će me samo rastaviti s tobom. A ona kad vidje da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati. Tako idoše obje dok ne dođoše u Vitlejem; a kad dođoše u Vitlejem, sav grad uzavre njih radi, i govorahu: Je li to Nojemina? A ona im govoraše: Ne zovite me više Nojemina, nego me zovite Mara, jer mi velike jade zadade svemogući. Obilna sam otišla, a praznu me vrati Gospod. Zašto me zovete Nojemina kad me Gospod obori i Svemogući me ucvijeli. Tako dođe natrag Nojemina i s njom Ruta Moavka, snaha njezina, vrativši se iz zemlje Moavske; a dođoše u Vitlejem o početku ječmene žetve.“ Ruta 1:1-22
„A bijaše od starine običaj u Izrailju o otkupljivanju i promijenjivanju, da bi svaka stvar bila tvrda, da jedan izuje obuću svoju i da drugomu, i to bijaše svjedodžba u Izrailju. Kad, dakle, onaj osvetnik reče Vozu: Uzmi ti, izu obuću svoju. A Voz reče starješinama i svemu narodu: Vi ste svjedoci danas da sam otkupio iz ruke Nojeminine što je god bilo Elimelehovo i što je god bilo Heleonovo i Malonovo; I da sam uzeo za ženu Rutu Moavku, ženu Malonovu, da podignem ime umrlomu u našljedstvu njegovu, da ne bi poginulo ime umrlomu među braćom njegovom i u mjestu njegovu; vi ste svjedoci danas. I sav narod koji bijaše na vratima gradskim i starješine rekoše: Svjedoci smo; da da Gospod da žena koja dolazi u dom tvoj bude kao Rahilja i Lija, koje obje sazidaše dom Izrailjev; bogati su u Efrati, i proslavi ime svoje u Vitlejemu! I od sjemena koje ti Gospod da od te žene, da postane dom tvoj kao dom Faresa kojega rodi Tamara Judi.“
„I tako uze Voz Rutu i bi mu žena, i on leže s njom, i Gospod joj dade te zatrudnje i rodi sina. I rekoše žene Nojemini: Da je blagosloven Gospod koji te nije ostavio danas bez osvetnika, da se ime njegovo slavi u Izrailju! On će ti utješiti dušu i biće potpora starosti tvojoj, jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti je bolja nego sedam sinova.“
„I uze Nojemina dijete i metnu ga na krilo svoje, i bješe mu dadilja. I susjede nadješe mu ime govoreći: Rodi se sin Nojemini, i prozvaše ga Ovid. On bi otac Jeseja, oca Davidova. A ovo je pleme Faresovo: Fares rodi Esroma; A Esrom rodi Arama; a Aram rodi Aminadava; A Aminadav rodi Nasona; a Nason rodi Salmona; A Salmon rodi Voza; a Voz rodi Ovida; A Ovid rodi Jeseja; a Jesej rodi Davida.“ Ruta 4:7-22
Drugi primeri uključuju hananejsku bludnicu Ravu, koju je Bog poštedeo kada je ukazala naklonost izrailjskim uhodama zbog svog straha od Boga:
„A Isus, sin Navin, posla iz Sitima potajno dvije uhode rekavši im: Idite, vidite zemlju i Jerihon. I oni otidoše, i dođoše u kuću jednoj kurvi, kojoj ime bješe Rava, i počinuše ondje. Ali bi javljeno caru Jerihonskom i kazano: Evo, ljudi dođoše ovamo noćas između sinova Izrailjevih da uhode zemlju. I posla car Jerihonski k Ravi i poruči: Izvedi ljude koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću, jer su došli da uhode svu zemlju. Ali žena, uzevši ona dva čovjeka, sakri ih; pa reče: Jest istina da su ljudi došli k meni, ali ja ne znah odakle bijahu; I kad se vrata zatvarahu u sumrak, ljudi iziđoše; ne znam kuda otidoše; idite brzo za njima; stignućete ih; A ona ih bješe izvela na krov, i sakrila ih pod lan netrven, koji bijaše razastrla po krovu. I ljudi pođoše za njima u potjeru put Jordana do broda; i vrata se zatvoriše kad izide potjera za njima.“
„Oni pak još ne bjehu pospali, a ona dođe k njima na krov, I reče im: Znam da vam je Gospod dao ovu zemlju, jer nas popade strah od vas, i prepali su se od vas svi koji žive u ovoj zemlji. Jer čusmo kako je Gospod osušio pred vama Crveno more kad izidoste iz Misira, i šta ste učinili od dva cara Amorejska koji bijahu preko Jordana, od Siona i Oga, koje pobiste. I kad to čusmo, rastopi se srce naše, i ni u kome već nema junaštva od straha vašega; jer je Gospod, Bog vaš, Bog gore na nebu i dolje na zemlji. Nego sada zakunite mi se Gospodom da ćete učiniti milost domu oca mojega kao što ja vama učinih milost, i dajte mi znak istinit, Da ćete sačuvati život mojemu ocu i mojoj materi i mojoj braći i mojim sestrama i svjema njihovijem, i da ćete izbaviti duše naše od smrti. A ljudi joj odgovoriše: Mi ćemo izginuti za vas ako ne izdate ove naše stvari; i kad nam Gospod da ovu zemlju, učinićemo ti milost i vjeru.“
„Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu; jer kuća njezina bješe na zidu gradskom, i ona na zidu nastavaše. I reče im: Idite u goru da ne naiđe na vas potjera, i ondje se krijte tri dana dokle se ne vrati potjera, pa onda idite svojim putem. A ljudi joj rekoše: Bićemo prosti od ove tvoje zakletve kojom si nas zaklela; Evo, kad dođemo u zemlju, veži ovu vrvcu od skerleta na prozor, kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe u tu kuću oca svojega i mater i braću i sav dom oca svojega. I ko bi god izašao iz tvoje kuće, krv njegova neka bude na njegovu glavu, a mi da nijesmo krivi; a ko god bude s tobom u kući, krv njegova neka dođe na naše glave, ako ga se ko rukom dotakne. Ali ako izdaš ovu stvar našu, tada ćemo biti prosti od tvoje zakletve kojom si nas zaklela. A ona odgovori: Kako rekoste, tako neka bude. Tada ih pusti, i otidoše; i ona veza vrvcu od skerleta na prozor.“ Isus Navin 2:1-21
Rava je postala toliko značajna da se čak navodi kao primer istinske spasonosne vere:
„Vjerom Rava bludnica ne pogibe s nevjernicima, jer primi uhode s mirom.“ Jevrejima 11:31
„Vidite li, dakle, da se djelima opravdava čovjek, a ne samo vjerom? A slično i Rava bludnica ne opravda li se djelima kada primi uhode i izvede ih drugim putem? Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.“ Jakovljeva 2:24-26
Kao posledica njene vernosti, Rava se udala za Izrailjca po imenu Salmon, koji je bio upravo predak Voza, muža Rute Moavke!
Ono što njihove slučajeve čini tako izuzetnim jeste to što su obe ove neznabožačke žene bile uključene u Isusov pravni rodoslov!
„Rodoslov Isusa Hrista, sina Davidova, Avraamova sina.“
„Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu. A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomona sa Urijinicom.“
„A Solomon rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Jezekiju. A Jezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju. A Josija rodi Jehoniju i braću njegovu, u seobi vavilonskoj.“
„A po seobi vavilonskoj, Jehonija rodi Salatila. A Salatil rodi Zorovavelja. A Zorovavelj rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova.“
„A Jakov rodi Josifa, muža Marije, od koje se rodi Isus zvani Hristos. Svega, dakle, koljena od Avraama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe vavilonske koljena četrnaest, i od seobe vavilonske do Hrista, koljena četrnaest.“ Matej 1:1-17
Sam Mojsije se oženio Kušankom, odnosno Etiopljankom, a da ga Bog zbog toga nije ukorio.
Štaviše, kada su se njegovi stariji brat i sestra, Marija i Aron, žalili na njegov brak i na to što on vlada nad njima, sam Jahve je sišao u stubu od oblaka da ih oštro ukori, pa je Mariju čak kaznio gubom zbog roptanja:
„I stadoše vikati Marija i Aron na Mojsija zbog žene Madijanke, kojom se oženi, jer se oženi Madijankom. I rekoše: Zar je samo preko Mojsija govorio Gospod? Nije li govorio i preko nas? I to ču Gospod. A Mojsije bješe čovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji. I odmah reče Gospod Mojsiju i Aronu i Mariji: Dođite vas troje u šator od sastanka. I otidoše njih troje.“
„Tada siđe Gospod u stupu od oblaka, stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i dođoše oboje. I reče im: Čujte sada riječi moje: Prorok kad je među vama, ja ću mu se Gospod javljati u utvari i govoriću s njim u snu. Ali nije takav moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami, niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se, dakle, ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija?“
„I gnjev se Gospodnji raspali na njih, i on otide. I oblak se podiže sa šatora; i gle, Marija bješe gubava, bijela kao snijeg. I Aron pogleda Mariju, a ona gubava. Tada reče Aron Mojsiju: Gospodaru, molim te, ne meći na nas grijeha ovoga, jer ludo učinismo i zgriješismo. Nemoj da ova bude kao mrtvo dijete, kojemu je meso pola trulo kad izlazi iz utrobe matere svoje. I vapi Mojsije ka Gospodu govoreći: Bože, molim ti se, iscijeli je. A Gospod odgovori Mojsiju: Da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se stidjela sedam dana? Neka bude odlučena sedam dana izvan okola, a poslije neka bude opet primljena. Tako bi Marija odlučena izvan okola sedam dana; i narod ne pođe odande dokle Marija ne bi opet primljena.“ Brojevi 12:1-15
Poslednji primer bio bi slučaj Sisana, čoveka iz Judinog plemena koji je imao samo kćeri. Bog je upotrebio njegovog egipatskog slugu Jaraju da izrodi unuka po imenu Atej, koga je rodila Sisanova kći, kako bi se sačuvala Sisanova loza:
„A sinovi Nadavovi: Seled i Apaim; ali Seled umrije bez djece. A sinovi Apailovi: Jesej; a sinovi Jesejevi: Sisan, i kći Sisanova Alaja. A sinovi Jadaja, brata Samajeva: Jeter i Jonatan; ali Jeter umrije bez djece. A sinovi Jonatanovi: Falet i Zaza. Ti bijahu sinovi Jerameilovi. A Sisan ne imaše sinova nego kćeri; i imaše Sisan slugu Misirca po imenu Jaraju. Zato Sisan dade kćer svoju Jaraji, sluzi svojemu, za ženu; a ona mu rodi Ataja. A Ataj rodi Natana; a Natan rodi Zavada; A Zavad rodi Eflala; a Eflal rodi Ovida; A Ovid rodi Juja; a Juj rodi Azariju; A Azarija rodi Helisa; a Helis rodi Eleasu; A Eleasa rodi Sisamaja; a Sisamaj rodi Saluma; A Salum rodi Jekamiju; a Jekamija rodi Elisama.“ 1. Dnevnika 2:30-41
A da je Bog bio protiv međurasnih brakova, on ne bi dozvolio da se jedan Egipćanin oženi Sisanovom kćerkom kako bi se dobio unuk i time rodoslov jednog Izrailjca sačuvao od nestanka!
Navedeni primeri jasno pokazuju da Sveto pismo ne osuđuje međurasne brakove, budući da su svi ljudi iz svakog naroda i jezika jedno te isto pred Bogom, ako se i kada se krste u Hrista Isusa:
„Jer ste svi sinovi Božiji vjerom u Hrista Isusa. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste vi svi jedan (čovjek) u Hristu Isusu. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo i nasljednici po obećanju.“ Galatima 3:26-29
„A sad odbacite i vi to sve: gnjev, ljutinu, pakost, huljenje, sramotne riječi iz usta svojih. Ne lažite jedan drugoga, jer svukoste staroga čovjeka sa djelima njegovim, I obukoste se u novoga, koji se obnavlja za poznanje, prema liku Onoga koji ga je sazdao, Gdje nema Jelina ni Judejca, obrezanja ni neobrezanja, varvarina ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego je sve i u svemu Hristos.“ Kološanima 3:8-11
Ono o čemu se Bog stara jeste sklapanje braka sa onima koji nemaju istu veru i religiju kao istinski vernici u Hrista, jer to utiče na nečiju odanost Gospodu, a negativno se odražava i na decu rođenu iz takvih zajednica.
To objašnjava zašto Sveto pismo podstiče vernike da ne budu u istom jarmu sa nevernicima i zašto hrišćani treba da stupaju u brak samo sa onima koji su u jedinstvu sa vaskrslim Gospodom:
„Žena je privezana zakonom za vrijeme dok joj živi muž; ako li joj muž umre, slobodna je za koga hoće da se uda, samo u Gospodu.“ 1. Korinćanima 7:39
„Ne uprežite se u isti jaram s nevjernicima; jer šta ima pravednost sa bezakonjem; ili kakvu zajednicu ima svjetlost s tamom? A kakvu saglasnost Hristos sa Velijarom? Ili kakav dio ima vjerni s nevjernikom? I kakvo je slaganje hrama Božijeg sa idolima? Jer vi ste hram Boga živoga, kao što reče Bog: Useliću se u njih, i živjeću u njima, i biću im Bog, i oni će biti moj narod. 3ato iziđite iz njihove sredine i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se nečistog, i ja ću vas primiti, I biću vam otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod Svedržitelj.“ 2. Korinćanima 6:14-18
Sve biblijske reference preuzete su iz prevoda Legacy Standard Bible (LSB).
Dodatna literatura