Odnos vere i krštenja

U ovom tekstu navešću neke od primera koji pokazuju kako Bog daruje duhovne milosti i blagoslove pojedincima zbog vere i/ili pravednog položaja onih koji su bliski njegovom srcu i u njihovu korist. To pak pruža biblijsku potporu verovanju da će Bog uvažiti krštenje odojčadi i male dece zbog vere i poverenja njihovih roditelja u njega.

Svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz prevoda New King James Version (NKJV) Svetog pisma.

PRVI PRIMER

„I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako da znam. I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo? I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi.“

„A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: Neću ako nađem četrdeset i pet. I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onijeh četrdeset. Potom reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću ako nađem trideset. Opet reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onijeh dvadeset. Najposlije reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onijeh deset. I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.“ Postanje 18:20-33

DRUGI PRIMER

„A Avram otide odande na jug, i nastani se između Kadisa i Sura; i življaše kao došljak u Geraru.“ „Geraru.“ „I govoraše za ženu svoju Saru: Sestra mi je. A car Gerarski Avimeleh posla, te uze Saru. Ali dođe Bog Avimelehu noću u snu, i reče mu: Gle, poginućeš sa žene koju si uzeo, jer ima muža. A Avimeleh ne bješe se nje dotakao, i zato reče: Gospode, eda li ćeš i pravedan narod pogubiti? Nije li mi sam kazao: Sestra mi je? A i ona sama kaza: Brat mi je. Učinio sam u čistoti srca svojega i u pravdi ruku svojih. Tada mu reče Bog u snu: Znam da si učinio u čistoti srca svojega, zato te sačuvah da mi ne sagriješiš, i ne dadoh da je se dotakneš. A sada vrati čovjeku ženu njegovu, jer je prorok, i moliće se za te, te ćeš ostati živ. Ako li ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti ti i svi tvoji.“ Postanje 20:1-7

TREĆI PRIMER

„A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje Misirske. Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovjedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske. Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrda vrata. I sada pusti me da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim; ali od tebe ću učiniti narod velik. A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svojemu i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, koji si izveo iz zemlje Misirske silom velikom i rukom krjepkom? Zašto da govore Misirci i da reku: Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrijebi sa zemlje? Povrati se od gnjeva svojega, i požali narod svoj oda zla. Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: Umnožiću sjeme vaše kao zvjezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati sjemenu vašemu da je njihova dovijeka. I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svojemu, koje reče.“ Izlazak 32:7-14

„Znaj, dakle, da ti Gospod Bog tvoj ne daje te dobre zemlje za pravdu tvoju da je naslijediš, jer si tvrdovrat narod. Pamti i ne zaboravi kako si gnjevio Gospoda Boga svojega u pustinji; od onoga dana kad izidoste iz zemlje Misirske pa dokle dođoste na ovo mjesto, nepokorni bijaste Gospodu. I kod Horiva razgnjeviste Gospoda, i od gnjeva šćaše vas Gospod da istrijebi. Kad izidoh na goru da primim ploče kamene, ploče zavjeta koji s vama učini Gospod, tada stajah na gori četrdeset dana i četrdeset noći hljeba ne jedući ni vode pijući. I dade mi Gospod dvije ploče kamene, ispisane prstom Gospodnjim, na kojima bijahu riječi sve koje vam izgovori Gospod na gori usred ognja na dan zbora vašega. Poslije četrdeset dana i četrdeset noći dade mi Gospod dvije ploče kamene, ploče zavjetne. I reče mi Gospod: Ustani, siđi brže odavde; jer se pokvari narod tvoj koji si izveo iz Misira, siđoše brzo s puta koji im zapovjedih, i načiniše sebi liven lik. Još mi reče Gospod govoreći: Pogledah ovaj narod, i eto je narod tvrda vrata. Pusti me da ih istrijebim i ime njihovo zatrem pod nebom; a od tebe ću učiniti narod jači i veći nego što je ovaj. I ja se vratih i siđoh s gore, a gora ognjem goraše, i dvije ploče zavjetne bijahu mi u ruku. I pogledah, a to zgriješiste Gospodu Bogu svojemu salivši sebi tele, i brzo siđoste s puta koji vam bješe zapovjedio Gospod. Tada uzeh one dvije ploče i bacih ih iz ruku svojih, i razbih ih pred vama. Potom padoh i ležah pred Gospodom kao prije, četrdeset dana i četrdeset noći, hljeba ne jedući ni vode pijući, zbog svijeh grijeha vaših kojima se ogriješiste učinivši što je zlo pred Gospodom i razgnjevivši ga. Jer se bojah gnjeva i jarosti kojom se bješe Gospod razljutio na vas da vas istrijebi; i usliši me Gospod i tada. Bješe se Gospod i na Arona razgnjevio veoma da ga šćaše ubiti; ali se molih tada i za Arona. I uzeh grijeh vaš koji učiniste, tele, i sažegoh ga ognjem, i razbih ga i satrh ga u prah, i prosuh prah njegov u potok koji teče s one gore. I u Taveri i u Masi i u Kivrot-Atavi gnjeviste Gospoda. I kad vas posla Gospod iz Kadis-Varnije govoreći: Idite i uzmite tu zemlju koju sam vam dao, opet se suprotiste riječi Gospoda Boga svojega, i ne vjerovaste mu i ne poslušaste glasa njegova. Nepokorni bijaste Gospodu otkad vas poznah. Zato padoh i ležah pred Gospodom četrdeset dana i četrdeset noći, jer bješe rekao Gospod da će vas potrti. I molih se Gospodu i rekoh: Gospode, Gospode! nemoj potrti naroda svojega i našljedstva svojega koje si izbavio veličanstvom svojim, koje si izveo iz Misira krjepkom rukom. Opomeni se sluga svojih Avrama, Isaka i Jakova, ne gledaj na tvrđu naroda ovoga, na nevaljalstvo njegovo i na grijehe njegove; Da ne reku koji žive u zemlji odakle si nas izveo: Nije ih mogao Gospod uvesti u zemlju koju im obeća, ili mrzio je na njih, zato ih izvede da ih pobije u pustinji. Jer su tvoj narod i tvoje našljedstvo, koje si izveo silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom.“ Ponovljeni zakoni 9:6-29

„U to vrijeme reče mi Gospod: Isteši dvije ploče od kamena kao što bjehu prve, i izidi k meni na goru, i načini kovčeg od drveta. I napisaću na tijem pločama riječi koje su bile na prvijem pločama što si razbio, pa ćeš ih metnuti u kovčeg. Tako načinih kovčeg od drveta sitima, i istesah dvije ploče od kamena, kao što bjehu prve, i izidoh na goru s dvjema pločama u ruku. I napisa na tijem pločama što bješe prvo napisao, deset riječi, koje vam izgovori Gospod na gori usred ognja na dan zbora vašega; i dade mi ih Gospod. I vrativ se, siđoh s gore i metnuh ploče u kovčeg koji načinih, i ostaše ondje, kao što mi zapovjedi Gospod. A sinovi Izrailjevi pođoše od Virota sinova Jakanovijeh u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pogreben; a Eleazar sin njegov posta sveštenik na njegovo mjesto. Odande otidoše u Gadgad, a od Gadgada u Jotvatu, zemlju gdje ima mnogo potoka.“ „potoka.“ „U to vrijeme odvoji Gospod pleme Levijevo da nose kovčeg zavjeta Gospodnjega, da stoje pred Gospodom i služe mu i da blagosiljaju u ime njegovo do današnjega dana. 3ato nema pleme Levijevo dijela ni našljedstva s braćom svojom; Gospod je našljedstvo njegovo, kao što mu Gospod Bog tvoj kaza. A ja stajah na gori kao prije, četrdeset dana i četrdeset noći; i usliši me Gospod i tada, i ne htje te Gospod zatrti, Nego mi reče Gospod: Ustani i idi pred narodom ovijem da uđu u zemlju za koju sam se zakleo ocima njihovijem da ću im je dati i da je naslijede.“ Ponovljeni zakoni 10:1-11

ČETVRTI PRIMER

„I sinovi njegovi sastajahu se i davahu gozbe kod kuće, svaki svoga dana, i slahu te pozivahu tri sestre svoje da jedu i piju s njima.“ „s njima.“ „I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osvećivaše ih, i ustajući rano, prinošaše žrtve paljenice prema broju svijeh njih; jer govoraše Jov: Može biti da su se ogriješili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako činjaše Jov svaki put.“ Jov 1:4-5

PETI PRIMER

„A kad Gospod izgovori one riječi Jovu, reče Gospod Elifasu Temancu: Raspalio se gnjev moj na tebe i na dva prijatelja tvoja što ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. Zato sada uzmite sedam telaca i sedam ovnova, i idite k sluzi mojemu Jovu i prinesite žrtve paljenice za se, i sluga moj Jov neka se pomoli za vas, jer ću doista pogledati na nj da ne učinim s vama po vašoj ludosti, jer ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. I tako otide Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaćanin, i učiniše kako im zapovjedi Gospod. I pogleda Gospod na Jova. I Gospod povrati što bješe uzeto Jovu pošto se pomoli za prijatelje svoje; i umnoži Gospod Jovu dvojinom sve što bješe imao.“ Jov 42:7-10

ŠESTI PRIMER

„Ali car Solomon ljubljaše mnoge žene tuđinke, osim kćeri Faraonove, Moavke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetejke, Od ovijeh naroda za koje bješe rekao Gospod sinovima Izrailjevim: Ne idite k njima i oni da ne dolaze k vama, jer će zanijeti srce vaše za svojim bogovima. Za njih prionu Solomon ljubeći ih. Te imaše žena carica sedam stotina i tri stotine inoča; i žene njegove zanesoše srce njegovo. I kad ostarje Solomon, žene zanesoše srce njegovo za tuđim bogovima; i srce njegovo ne bi cijelo prema Gospodu Bogu njegovu kao što je bilo srce Davida, oca njegova. I Solomon hođaše za Astarotom, boginjom Sidonskom, i za Melhomom, gadom Amonskim. I činjaše Solomon što bješe zlo pred Gospodom i ne hođaše sasvijem za Gospodom kao David, otac njegov. Tada sagradi Solomon visinu Hemosu, gadu Moavskom, na gori prema Jerusalimu, i Molohu, gadu Amonskom. Tako učini svijem ženama tuđinkama, te kađahu i prinošahu žrtve svojim bogovima. A Gospod se razgnjevi na Solomona što se odvrati srce njegovo od Gospoda Boga Izrailjeva, koji mu se bješe javio dva puta. I bješe mu zapovjedio da ne ide za drugim bogovima, a on ne održa što mu Gospod zapovjedi. I reče Gospod Solomonu: Što se to nađe na tebi i nijesi držao zavjeta mojega ni uredaba mojih, koje sam ti zapovjedio, zato ću otrgnuti od tebe carstvo i daću ga sluzi tvojemu. Ali za tvojega vijeka neću to učiniti zbog Davida oca tvojega, nego ću ga otrgnuti iz ruku sina tvojega, Ali neću otrgnuti svega carstva; jedno ću pleme dati sinu tvojemu zbog Davida, sluge svojega, i zbog Jerusalima koji izabrah.“ 1. Carevima 11:1-13

SEDMI PRIMER

„I uđe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i ču se da je u kući. I odmah se skupiše mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se smjeste; i kazivaše im riječ. I dođoše k njemu sa oduzetim, koga nošahu četvorica. I ne mogući približiti se k njemu od naroda, otkriše krov od kuće gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome oduzeti ležaše. A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče oduzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji! A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? I odmah razumjevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše? Reći oduzetome: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? No da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; reče oduzetome: Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome. I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i slavljahu Boga govoreći: Nikada tako što ne vidjesmo.“ Marko 2:1-12

OSMI PRIMER

„I kad pređe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora. I gle, dođe jedan od starješina sinagoge po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove. I moljaše ga mnogo, govoreći: Ćerčica je moja na samrti; da dođeš i metneš na nju ruke, da se spase i da živi. I pođe s njim. I za njim iđaše naroda mnogo, i pritješnjavahu ga.“… „Dok on još govoraše, dođoše od starješine sinagoge govoreći: Kći tvoja umrije; što još trudiš Učitelja? A Isus, čim je čuo riječ što kazaše, reče starješini sinagoge: Ne boj se, samo vjeruj! I ne dade da iko pođe za njim osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. I dođe u kuću starješine sinagoge, i vidje vrevu i one koji plaču i leleču mnogo. I ušavši reče im: Šta ste se uznemirili i plačete? Djevojčica nije umrla nego spava. I podsmijevahu mu se. A on istjeravši sve, uze oca i mater djevojčice i one koji bijahu s njim, i uđe gdje ležaše djevojčica. I uzevši djevojčicu za ruku, reče joj: Talita kumi, što znači: Djevojčice, tebi govorim, ustani! I odmah ustade djevojčica, i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikim. I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to; i reče da joj daju da jede.“ Marko 5:21-24, 35-43

DEVETI PRIMER

„I ustavši odande, otide u krajeve tirske i sidonske, i ušavši u kuću, htjede da to niko ne dozna; no nije se mogao sakriti. Jer čuvši za njega žena u čijoj kćeri bijaše duh nečisti, dođe i pade k nogama njegovim. A ta žena bijaše neznaboškinja rodom Sirofeničanka, i moljaše ga da istjera demona iz kćeri njezine. A Isus joj reče: Pusti da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima. A ona odgovori i reče mu: Da, Gospode, ali i psi ispod trpeze jedu od mrva djetinjih. I reče joj: Za ovu riječ, idi, izišao je demon iz kćeri tvoje. I došavši kući, nađe kćer da leži na postelji, a demon bješe izišao.“ Marko 7:24-30

DESETI PRIMER

„I došavši učenicima svojim, vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje raspravljaju s njima. I odmah vidjevši ga, sav narod zadivi se i pritrčavši, pozdravljahu ga. I upita književnike: Šta to raspravljate s njima? I odgovarajući jedan iz naroda reče: Učitelju, dovedoh tebi sina svojega u kome je duh nijemi. I kad god ga uhvati lomi ga, i pjenu baca, i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima tvojim da ga istjeraju; i ne mogoše. A on odgovarajući reče: O rode nevjerni, dokle ću s vama biti? Dokle ću vas trpjeti? Dovedite ga k meni. I dovedoše ga njemu; i kad ga vidje duh, odmah ga stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajući pjenu. I upita oca njegova: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz djetinjstva. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš, pomozi nam, smiluj se na nas. A Isus mu reče: Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje. I odmah povikavši otac djeteta sa suzama govoraše: Vjerujem, Gospode, pomozi mojemu nevjerju! A Isus vidjevši da se stječe narod, zaprijeti duhu nečistome govoreći mu: Duše nijemi i gluhi, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više ne ulazi u njega! I povikavši i izlomivši ga vrlo, iziđe; i bi kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. A Isus, uzevši ga za ruku, podiže ga; i ustade. I kad uđe u kuću, pitahu ga učenici njegovi nasamo: Zašto ga mi ne mogosmo istjerati? I reče im: Ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom.“ Marko 9:14-29

JEDANAESTI PRIMER

„A kad uđe u Kapernaum, pristupi mu kapetan moleći ga i govoreći: Gospode, sluga moj leži doma oduzet, i strašno se muči. A Isus mu reče: Ja ću doći i iscijeliću ga. I kapetan odgovori i reče: Gospode, nisam dostojan da pod krov moj uđeš, nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj. Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide: i drugome: dođi, i dođe; i slugi svome: učini to, i učini. A kad ču Isus, zadivi se i reče onima što idu za njim: Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh. A kažem vam da će mnogi od istoka i zapada doći i sješće za trpezu s Avraamom, i Isakom, i Jakovom u Carstvu nebeskome; A sinovi carstva biće izgnani u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba. A kapetanu reče Isus: Idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas.“ Matej 8:5-13

DVANAESTI PRIMER

„I dogodi se potom da on iđaše u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda. A kada se približi vratima grada, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica; i mnogi narod iz grada iđaše sa njom. I vidjevši je Gospod sažali se na nju, i reče joj: Ne plači! I pristupivši dohvati se nosila, a nosioci stadoše; i reče: Momče, tebi govorim, ustani! I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. A strah obuze sve, i slavljahu Boga govoreći: Veliki prorok podiže se među nama, i Bog pohodi narod svoj.“ Luka 7:11-16

TRINAESTI PRIMER

„A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju. Jer sam Isus posvjedoči da prorok u svojoj postojbini nema časti. A kada dođe u Galileju, primiše ga Galilejci, koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu o Prazniku, jer i oni dođoše na Praznik. Isus pak dođe opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek čiji sin bolovaše u Kapernaumu. Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na samrti. Kaza mu, dakle, Isus: Ako ne vidite znake i čudesa, nećete da povjerujete. Veli mu carev čovjek: Gospode, dođi dok nije umrlo dijete moje. Reče mu Isus: Idi, sin tvoj je živ. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i pođe. A već dok on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: Dijete je tvoje živo. Tada ih upita za čas u koji mu bi lakše; i kazaše mu: Juče u sedmi čas pusti ga groznica. Tada razumje otac da to bješe u onaj čas u koji mu reče Isus: Sin tvoj je živ. I vjerova on i sva kuća njegova. Ovo je opet drugo znamenje koje učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.“ Jovan 4:43-54

ČETRNAESTI PRIMER

„Jer neću, braćo, da vi ne znate ovu tajnu, da ne mudrujete sami po sebi: dio Izrailja otvrdnu, dok ne uđe pun broj neznabožaca. I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: Doći će od Siona Izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova. I ovo im je zavjet od mene, kada skinem grijehe njihove. Po Jevanđelju, dakle, neprijatelji su vas radi; a po izboru, mili su otaca radi. Jer Bog se neće raskajati za svoje darove i prizvanje. Jer kao što i vi nekad ne pokoravaste se Bogu, a sad ste pomilovani zbog njihove nepokornosti, Tako se i oni sada ne pokoriše radi vašega pomilovanja da bi i oni bili pomilovani; Jer Bog zatvori sve u nepokornost, da sve pomiluje.“ Rimljanima 11:25-33

PETNAESTI PRIMER

„A ostalima govorim ja, a ne Gospod: Ako neki brat ima ženu nevjerujuću i ona se privoli da živi s njim, neka je ne ostavlja. I ako neka žena ima muža nevjerujućeg i on se privoli da živi s njom, neka ga ne ostavlja. Jer se nevjerujući muž posveti ženom, i žena nevjerujuća posveti se mužem; inače djeca vaša bila bi nečista, a sada su sveta. Ako li se nevjerujući razdvaja, neka se razdvoji; brat ili sestra u takvom slučaju nisu ropski vezani; jer na mir nas je pozvao Bog. Jer šta znaš, ženo, možda ćeš spasti muža? Ili šta znaš, mužu, možda ćeš spasti ženu?“ 1. Korinćanima 7:12-16