Bart Ehrman i Trojstvo, 1. deo

Bart D. Ehrman je, po mom mišljenju, jedan od vodećih i najuticajnijih savremenih izučavalaca grčkog Novog zaveta. Iako je agnostik/ateista koji ne veruje u istinitost hrišćanske vere, lično sam imao koristi od njegovih spisa, predavanja i debata. Što je još važnije, uprkos tome što odbacuje hrišćansku religiju (a zapravo i svaku religiju), Ehrman je izneo tvrdnje koje zapravo potvrđuju istorijsku verodostojnost i dragocena verovanja hrišćanstva, a neke od njih istaći ću ovde u svom osvrtu na određene stavove koje je izneo u vezi s učenjem o Trojstvu.

U primedbi iznetoj na jednom od svojih predavanja, za koju su se muslimani odmah uhvatili, Ehrman tvrdi da je jedini odlomak koji izričito pominje Trojstvo zapravo neautentičan umetak unutar rukopisne tradicije:

„Učenje o Trojstvu nije izričito izloženo ni u jednom odlomku Biblije. Drugim rečima… učenje da postoji jedan Bog koji se objavljuje u tri Ličnosti; da je svaka od te tri Ličnosti pojedinačno i potpuno Bog, ali da postoji samo jedan Bog. Ne tri boga, nego jedan Bog, ali ne jedna Ličnost nego tri Ličnosti, dakle Trojica u Jednom. To se ne uči ni u jednom odlomku Biblije osim u Prvoj Jovanovoj, peto poglavlje, stihovi 7 i 8, gde pisac kaže: „Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Logos (Riječ) i Sveti Duh; i ova trojica su jedno.“ To je prilično izričita izjava o Trojstvu.“ („Adding Trinity to the Bible“: https://www.youtube.com/watch?time_continue=120&v=kGKAWCREOKs)

Ehrman u suštini iznosi istu tvrdnju i u jednom od svojih dela:

„Postojao je, međutim, jedan ključan odlomak Svetog pisma koji Erazmovi izvorni rukopisi nisu sadržali. Reč je o mestu iz 1. Jovanove 5:7-8, koje su izučavaoci nazvali Jovanovim zarezom (Comma Johanneum), a koje se nalazi u rukopisima latinske Vulgate, ali ne i u ogromnoj većini grčkih rukopisa — odlomak koji je odavno bio omiljen među hrišćanskim bogoslovima, budući da je to jedini odlomak u celoj Bibliji koji izričito izlaže učenje o Trojstvu: da u Božanstvu postoje tri ličnosti, ali da sve tri zajedno čine samo jednog Boga. U Vulgati odlomak glasi:

„Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Logos (Riječ) i Sveti Duh; i ova trojica su jedno. I troje je što svjedoči na zemlji: duh, i voda, i krv; i ovo troje su ujedno.“

„To je tajanstven odlomak, ali nedvosmislen u svojoj podršci tradicionalnom učenju crkve o ‚trojičnom Bogu koji je jedan‘. Bez ovog stiha, učenje o Trojstvu mora se izvesti iz niza odlomaka koji zajedno pokazuju da je Hristos Bog, kao i Duh i Otac, a da ipak postoji samo jedan Bog. Ovaj odlomak, nasuprot tome, iznosi to učenje neposredno i sažeto.“ (Misquoting Jesus: The Story Behind Who Changed the Bible and Why [HarperSanFrancisco, 2005], str. 80-81)

Prema Ehrmanu, 1. Jovanova 5:7 predstavlja tekstualno iskvarenje koje je naknadno dodato i stoga nije deo onoga što je Jovan prvobitno napisao.

Neću osporavati Ehrmanov stav da je 1. Jovanova 5:7 umetak koji ne pripada nadahnutom tekstu Svetog pisma. Cilj mi je da u ovoj objavi pokažem koliko malo utehe Ehrmanov argument pruža muslimanima koji ga često zloupotrebljavaju kako bi potkrepili svoj protivhrišćanski džihad. Kao što ću pokazati, Ehrmanov argument na kraju dokazuje da biblijski spisi zaista potvrđuju učenje o Trojstvu, a naročito suštinsko božanstvo Gospoda Isusa.

Evo stiha o kojem je reč:

„Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Logos (Riječ) i Sveti Duh; i ova trojica su jedno.“ (kai hotoui hoi treis hen eisin) 1. Jovanova 5:7

Čini se da čitav Ehrmanov argument počiva na činjenici da 1. Jovanova 5:7 izričito kaže da su tri božanske Ličnosti Božanstva jedno (hen). Pretpostavljam da Ehrman jednost koja se ovde ističe shvata kao jednost ili jedinstvo suštine. Ehrman veruje da Jovan u osnovi potvrđuje da su Otac, Reč i Sveti Duh jedno po suštini, to jest da su ta trojica suštinski jedno.

Ovo odmah otvara dva određena pitanja. Prvo, nipošto nije izvesno da se jedinstvo koje jevanđelist ističe u ovom tekstu odnosi na zajedničku suštinu koju dele tri božanske Ličnosti. Kontekst govori o svedočanstvu koje je Bog dao o tome da njegov Sin donosi život svima koji poveruju u njegovo ime:

„On je taj što dođe vodom i krvlju, Isus Hristos; ne samo vodom, nego vodom i krvlju; i Duh je onaj koji svjedoči, jer Duh je istina. Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Logos (Riječ) i Sveti Duh; i ova trojica su jedno. I troje je što svjedoči na zemlji: duh, i voda, i krv; i ovo troje su ujedno. Ako primamo svjedočanstvo čovječije, svjedočanstvo je Božije veće; jer ovo je svjedočanstvo Božije koje je posvjedočio o Sinu svojemu. Koji vjeruje u Sina Božijega ima svjedočanstvo u sebi; koji ne vjeruje Bogu načinio ga je lažom, jer nije vjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio o Sinu svojemu. I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao život vječni; i ovaj život je u Sinu njegovom. Onaj koji ima Sina ima život; ko nema Sina Božijega nema života. Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božijega, da znate da imate život vječni i da vjerujete u ime Sina Božijega.“ 1. Jovanova 5:6-13

Kao takvo, čini se da se jednost ovde odnosi na jedinstveno svedočanstvo Oca, Reči i Svetog Duha u njihovoj saglasnosti i ispovedanju Ličnosti i dela Sina.

Čak je i protestantski reformator i bogoslov Jovan Kalvin izneo isto zapažanje u svom tumačenju Svetog pisma:

7. „Jer je troje što svjedoči na nebu“ Ceo ovaj stih neki su izostavili. Jeronim smatra da se to dogodilo namerno, a ne greškom, i to zapravo samo kod Latina. Ali budući da se ni grčki prepisi međusobno ne slažu, ne usuđujem se da o tome bilo šta tvrdim. Ipak, pošto odlomak teče bolje kada se ova rečenica doda, i pošto vidim da se ona nalazi u najboljim i najpouzdanijim prepisima, sklon sam da je prihvatim kao ispravno čitanje. (94) A smisao bi bio taj da Bog, kako bi našu veru u Hrista najobilnije potvrdio, na tri načina svedoči da u njemu treba da nađemo počinak. Jer kao što naša vera priznaje tri ličnosti u jednoj božanskoj suštini, tako je ona na isto toliko načina pozvana Hristu da bi na njemu počivala.

Kada kaže „ova trojica su jedno“, on ne misli NA SUŠTINU, već naprotiv na saglasnost; kao da je rekao da Otac i njegova večna Reč i Duh složno svedoče isto o Hristu. Otuda neki prepisi imaju εἰς ἓν, „za jedno“. Ali čak i ako čitaš ἓν εἰσιν, kao u drugim prepisima, nema sumnje da se za Oca, Reč i Duha kaže da su jedno u istom onom smislu u kojem se potom za krv i vodu i Duha kaže da se slažu u jedno. (Calvin’s Commentaries https://www.studylight.org/commentaries/cal/1-john-5.html; naglasak moj)

Sada se može tvrditi da saglasno svedočanstvo Oca, Reči i Svetog Duha proističe iz njihovog suštinskog jedinstva. To jest, razlog zbog kojeg su Otac, Reč i Sveti Duh savršeno sjedinjeni u svom ispovedanju jeste taj što su savršeno sjedinjeni u svojoj suštini.

Međutim, iako bi to bila istinita tvrdnja, budući da nadahnuto Sveto pismo odlučno objavljuje da božanski Članovi Božanstva nikada ne mogu delovati nezavisno jedni od drugih, niti biti u međusobnom sukobu, već uvek deluju u savršenom, nerazdvojivom jedinstvu,

„I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu. A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao.“ Jovan 5:16-30**(1)**

„Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:38-44**(1)**

„A Isus im reče: Kad podignete Sina Čovječijega, onda ćete doznati da Ja jesam, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj, onako govorim. I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.“ Jovan 8:28-29

„I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet. Ko odbacuje mene, i ne prima riječi moje, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih, ona će mu suditi u posljednji Dan. Jer ja ne govorih sam od sebe, nego Otac moj koji me posla, on mi dade zapovijest šta da kažem i šta da govorim. I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što god, dakle, ja govorim, onako govorim kako mi je rekao Otac.“ Jovan 12:47-50

„Neću više mnogo govoriti s vama, jer dolazi knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa. Nego da zna svijet da ljubim Oca, i kao što mi zapovjedi Otac, onako tvorim. Ustanite, hajdemo odavde!“ Jovan 14:30-31

„Još vam imam mnogo govoriti, ali sada ne možete nositi. A kada dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi.“ Jovan 16:12-13

ostaje činjenica da glavni naglasak 1. Jovanove 5:7 nije na suštinskom jedinstvu Božanstva, već na njihovom jedinstvenom svedočanstvu da je Isus božanski, jedinstveni Sin Božji koji je došao da dâ život svima koji se u njega uzdaju.

Više o tome imam da kažem u sledećem delu svoje rasprave.

Fusnote

(1) Zapanjujuće je da slavni Gospod iznosi tvrdnje kakve nijedno obično bogobojazno stvorenje nikada ne bi moglo izneti, naročito ako je bilo ili jeste musliman. Nijedan običan čovek nikada ne može reći da može činiti jedino ono što Bog čini, jer ograničena stvorenja nisu u stanju da čine sve što Bog čini, a često čine i ono što Bog nikada ne bi učinio, kao što je greh.

Štaviše, Isus tvrdi da vrši upravo one funkcije koje sam Kuran pripisuje jedino Bogu. Na primer, islamski tekst opisuje Alaha kao istinu koja oživljava mrtve i koja ih u času koji predstoji podiže iz njihovih grobova:

„Tako je jer Allah postoji, i što On može mrtve da oživi, i što On sve može. i što će Čas oživljenja da dođe, u to nema sumnje, i što će Allah da oživi one u grobovima.“ S. 22:6-7 Arberry

A ipak Isus izjavljuje da je on Onaj koji u poslednji dan/čas podiže mrtve iz njihovih grobova suverenom silom svoga preslavnog glasa!

Gospod dalje tvrdi da je on Istina i Život,

„Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:6

Osobine za koje se i Kuran slaže da pripadaju istinskom božanstvu, kao što smo upravo videli.

Isusove reči potvrđuju da tri božanske Ličnosti Božanstva ne mogu delovati nezavisno jedna od druge upravo zato što su nerazdvojivo jedno u svojoj suštini. To pak pokazuje da je njihovo jedinstveno svedočanstvo o Sinu utemeljeno u njihovom suštinskom jedinstvu: Bart Ehrman i Trojstvo, 2. deo.