Satana u Starom zavetu, 1. deo
U ovoj seriji objava izneću dokaze iz hebrejske Biblije o postojanju Satane kao duhovnog arhineprijatelja koji se protivi Božjem narodu. To činim prvenstveno zato što se tvrdi da u Starom zavetu postoji tek nekoliko oskudnih i spornih pomena Satane, budući da pojedini naučnici tvrde da se ti tekstovi zapravo ne odnose na istog duhovnog protivnika koji se pojavljuje u Novom zavetu.
Evo starozavetnih odlomaka u kojima se Satana pominje:
„A jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a među njih dođe i Sotona. I Gospod reče Sotoni: Otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reče: Prohodih zemlju i obilazih. I reče Gospod Sotoni: Jesi li vidio slugu mojega Jova? Nema onakoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla. A Sotona odgovori Gospodu i reče: Eda li se uzalud Jov boji Boga? Nijesi li ga ti ogradio i kuću njegovu i sve što ima svuda unaokolo? Djelo ruku njegovijeh blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji. Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči. A Gospod reče Sotoni: Evo, sve što ima neka je u tvojoj ruci; samo na njega ne diži ruke svoje. I otide Sotona od Gospoda.“ Jov 1:6-12 Authorized King James Version (AV) – up. 2:1-7
„Ali usta sotona na Izrailja i navrati Davida da izbroji Izrailja.“ 1. Dnevnika 21:1 AV
„Poslije mi pokaza Isusa, poglavara svešteničkoga, koji stajaše pred anđelom Gospodnjim, i Sotonu, koji mu stajaše s desne strane da ga pre. A Gospod reče Sotoni: Gospod da te ukori, Sotono, Gospod da te ukori, koji izabra Jerusalim. Nije li on glavnja istrgnuta iz ognja?“ Zaharija 3:1-2 AV
Imajući to u vidu, čitaocima će možda biti iznenađenje da je hebrejska Biblija prepuna pomena Satane, ali pod drugim imenom — onim koje apostol Pavle upotrebljava u svojoj poslanici Korinćanima:
„Ne uprežite se u isti jaram s nevjernicima; jer šta ima pravednost sa bezakonjem; ili kakvu zajednicu ima svjetlost s tamom? A kakvu saglasnost Hristos sa Velijarom? Ili kakav dio ima vjerni s nevjernikom? I kakvo je slaganje hrama Božijeg sa idolima? Jer vi ste hram Boga živoga“ 2. Korinćanima 6:14-16a
Fusnote:
a. 2. Korinćanima 6:15 Ili Velijar, ime za Đavola ili antihrista u vanbiblijskim jevrejskim spisima. Holman Christian Standard Bible (HCSB)
Kao što napomena pokazuje, Velijal je ime koje se u jevrejskim izvorima daje Satani ili njegovom ljudskom oruđu. Sledeći komentar potvrđuje tu činjenicu:
Drugi niz pitanja razmatra zajedništvo ličnih suprotnosti: „A kakvu saglasnost Hristos sa Velijarom? Ili kakav dio ima vjerni s nevjernikom?“ (st. 15). Široko se smatra da Velijal (grčki Velijar) potiče od hebrejskog izraza beliyya`al, koji znači „bezvredan, ni za šta“ (Brown, Driver i Briggs 1953). Velijal kao ime za đavola nalazi se u Novom zavetu jedino ovde. Pavle hrišćaninovog arhineprijatelja obično naziva „Satanom“ (Rimljanima 16:20; 1. Korinćanima 5:5; 7:5; 2. Korinćanima 2:11; 11:14; 12:7; 1. Solunjanima 2:18; 2. Solunjanima 2:9; 1. Timoteju 1:20; 5:15). U Starom zavetu beliyya`al takođe označava područje sila haosa i tako dolazi da znači uništenje, zloću i propast (kao u: Ponovljeni zakoni 13:13[14]; Sudije 19:22; 20:13; 1. Samuilova 1:16; Psalam 18:4[5]; 41:8[9]; 101:3; Priče Solomonove 16:27; 19:28; Naum 1:11[2:1]; Kaiser 1980:111). U kumranskim svicima beliyya`al je ime najvišeg anđela tame i neprijatelja kneza svetlosti (Kairski Damaščanski dokument 5:18), dok je u drugim jevrejskim spisima Velijal apsolutni Božji neprijatelj i poglavar demona (kao u Zavetima dvanaestorice patrijaraha; Knjizi o jubilejima 1:20; Životima proroka 4:6, 20; 17:2; Sibilinskim proročanstvima 2.167; 3.64-74; Vaznesenju Isaijinom 3-4; Böcher 1990:212). Upravo zato što je um nevernika od strane đavola zaslepljen za istine jevanđelja (4:4), vernik i nevernik nemaju ništa zajedničko. (Linda L. Belleville, The IVP New Testament Commentary Series: 2 Corinthians, str. 180 https://www.biblegateway.com/resources/ivp-nt/Unequal-Yoking-Unbelievers)
Kao što komentar navodi, ovo ime za Satanu zapravo potiče iz hebrejske Biblije, iako je skriveno u raznim prevodima koji taj izraz radije prevode nego što ga transliteruju.
Na primer, Stari zavet o zlotvorima govori kao o sinovima Velijalovim, odnosno kao o onima koji pripadaju Velijalu:
„Iziđoše ljudi nevaljali između tebe i otpadiše sve koji žive u gradu njihovu, govoreći: Hajde da služimo drugim bogovima kojih ne poznajete,“ Ponovljeni zakoni 13:13 AV
„A kad se razveseliše, gle, ljudi onoga grada, bezakonici, opkoliše kuću, i stadoše lupati u vrata, i rekoše starcu, gospodaru od kuće, govoreći: Izvedi toga čovjeka što je ušao u tvoju kuću da ga poznamo.“ Sudije 19:22 AV
„Sada dajte te bezakonike što su u Gavaji da ih pogubimo i izvadimo zlo iz Izrailja. Ali ne htješe sinovi Venijaminovi poslušati braće svoje, sinova Izrailjevijeh.“ Sudije 20:13 AV
„Nemoj jednačiti sluškinje svoje s nevaljalom ženom; jer sam od velike tuge i žalosti svoje govorila dosad.“ 1. Samuilova 1:16 AV
„A sinovi Ilijevi bijahu nevaljali, i ne znadijahu za Gospoda.“ 1. Samuilova 2:12 AV
„A ljudi nevaljali rekoše: Taj li će nas izbaviti? I prezirahu ga, niti mu donesoše dara. Ali se on učini kao da nije čuo.“ 1. Samuilova 10:27 AV
„Zato sada gledaj i promisli šta ćeš činiti, jer je gotovo zlo gospodaru našemu i svemu domu njegovu; a on je zao čovjek da mu se ne može govoriti.“ „Neka gospodar moj ne gleda na toga nevaljaloga čovjeka, Navala, jer je kao ime što mu je; Naval mu je ime, i bezumlje je kod njega. A ja, sluškinja tvoja, nijesam vidjela momaka gospodara svojega koje si slao.“ 1. Samuilova 25:17, 25 AV
„Tada progovoriše svi zli i nevaljali ljudi između onijeh koji su išli s Davidom, i rekoše: Što nijesu išli s nama zato da im ne damo od plijena koji izbavismo, nego svaki ženu svoju i sinove svoje neka uzmu, pa nek idu.“ 1. Samuilova 30:22 AV
„A Simej ovako govoraše psujući: Odlazi, odlazi, krvopijo i zlikovče!“ 2. Samuilova 16:7 AV
„A ondje se desi nevaljao čovjek, po imenu Seva, sin Vihrijev, od Venijamina. On zatrubi u trubu i reče: Mi nemamo dijela s Davidom, ni našljedstva sa sinom Jesejevijem; svak u svoj šator, o Izrailju!“ 2. Samuilova 20:1 AV
„I postavite dva nevaljala čovjeka prema njemu, pa neka zasvjedoče na nj govoreći: Hulio si na Boga i na cara. Tada ga izvedite i zaspite kamenjem da pogine.“ „I dođoše dva nevaljala čovjeka i sjedoše prema njemu; i svjedočiše na Navuteja ti nevaljali ljudi pred narodom govoreći: Navutej je hulio na Boga i na cara. I izvedoše ga iza grada i zasuše ga kamenjem, te pogibe.“ 1. Carevima 21:10, 13 AV
„I skupiše se k njemu ljudi praznovi i nevaljalci, i odapriješe se Rovoamu, sinu Solomonovu, koji bijaše dijete i strašljiva srca, te im se ne odaprije.“ 2. Dnevnika 13:7 AV
Ovo se savršeno podudara sa novozavetnim učenjem da Satana ima duhovno potomstvo — pojedince koji su pod njegovom vlašću i uticajem:
„A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su Carstva, a kukolj sinovi su zla.“ Matej 13:38 AV
„Vama je otac đavo, i želje oca svojega hoćete da činite; on bješe čovjekoubica od početka, i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori, jer je on laža i otac laži.“ Jovan 8:44
„Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja. Svaki koji je rođen od Boga ne čini grijeh, jer sjeme Njegovo ostaje u njemu, i ne može griješiti, jer je od Boga rođen. Po ovome se poznaju djeca Božija i djeca đavolja: Svaki koji ne tvori pravdu nije od Boga, ni onaj koji ne voli brata svojega. Jer ovo je poruka, koju čuste od početka, da ljubimo jedni druge. Ne kao što Kain bješe od nečastivoga i zakla brata svojega. A zbog čega ga zakla? Jer djela njegova bijahu zla, a brata mu pravedna.“ 1. Jovanova 3:8-12 AV
Pojedini odlomci taj izraz prevode kao pridev, u odnosu na bezbožne i zle pojedince:
„Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.“ 2. Samuilova 22:5 AV
„Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.“ Psalam 18:4 AV
„Čovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali.“ Priče Solomonove 16:27 Modern English Version (MEV)
„Nevaljao svjedok podsmijeva se pravdi, i usta bezbožnička proždiru nepravdu.“ Priče Solomonove 19:28 MEV
Jedini problem koji imam sa prevođenjem reči Velijal kao prideva na tim mestima jeste to što ti stihovi mogu govoriti o pojedincima koje Satana koristi za svoje zle svrhe, to jest o čoveku ili ljudima Velijalovim. Stoga nikako nije jasno da hebrejsku reč treba tretirati kao opis koji karakteriše te pojedince, nasuprot shvatanju da sam Satana nadahnjuje i/ili osnažuje određene osobe da izvrše određena zla dela.
Evo još nekoliko slučajeva u kojima se Velijal shvata u pridevskom smislu:
„Čuvaj se da ne bude kakvo nevaljalstvo u srcu tvom, pa da rečeš: Blizu je sedma godina, godina oprosna; i da oko tvoje ne bude zlo prema bratu tvojemu siromahu, pa da mu ne daš, a on zato da vapije ka Gospodu na te i bude ti grijeh.“ Ponovljeni zakoni 15:9 New King James Version (NKJV)
„Kaže li se caru: Nitkove! I knezovima: Bezbožnici?“ Jov 34:18 MEV
„Zla stvar dođe na njega, legao je, neće više ustati.“ Psalam 41:8 MEV
„Ne stavljam pred oči svoje riječi nepotrebne, mrzim na djela koja su protiv zakona, ne pristajem za njima.“ Psalam 101:3 MEV
I ovde se reč može prevesti tako da se istakne satansko poreklo tih dela, to jest: bolest koju nanosi Velijal, čovek koga šalje Velijal, misao koju nadahnjuje Velijal itd. To bi bilo slično tome kada bi neko danas govorio o đavolskoj/satanskoj misli ili bolesti, ili o đavolskom čoveku.
U svakom slučaju, ostaje činjenica da ime Velijal potiče iz hebrejske Biblije, a ne iz nenadahnutog jevrejskog folklora ili predanja. Stoga jednostavno nije tačno da starozavetni spisi ne govore mnogo o Satani, budući da su proročki spisi prepuni pomena Velijala, za koga je i sam apostol Pavle priznao da je jedno od imena Božjeg duhovnog protivnika.
Ako Gospod Isus da, u nekoj budućoj objavi izneću dodatne dokaze iz hebrejske Biblije da su nadahnuti pisci bili svesni Satanovog postojanja i njegovog protivljenja Bogu i njegovom narodu.
Za dalje čitanje