Satana u Starom zavetu, 2. deo
[N]ovi [z]avet naziva đavola zmajem i drevnom zmijom:
„I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna; I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripremljeno od Boga, da je ondje hrane hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini; I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini; I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć. I oni ga pobijediše krvlju Jagnjetovom i riječju svjedočenja svojega, i ne mariše za život svoj do smrti. Zato se veselite, nebesa, i vi koji živite na njima! Teško žiteljima zemlje i mora, jer siđe k vama đavo u jarosti velikoj, znajući da malo vremena ima. I kad vidje aždaja da bi zbačena na zemlju, poče progoniti ženu koja rodi muško Čedo. I ženi biše data dva krila orla velikoga da odleti u pustinju na mjesto svoje, gdje će se hraniti vrijeme i vremena i pola vremena, daleko od zmije. A zmija ispusti za ženom iz usta svojih vodu kao rijeku, da bi je rijeka odnijela. I zemlja pomože ženi, i otvori zemlja usta svoja i proguta rijeku koju ispusti aždaja iz usta svojih. I razgnjevi se aždaja na ženu i otide da ratuje sa ostalima iz sjemena njezinog, koji drže zapovijesti Božije i imaju svjedočanstvo Isusa Hrista.“ Otkrivenje 12:3-5, 7-17
„I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i lanac veliki u ruci svojoj. I uhvati aždaju, staru zmiju, koja je đavo i satana, i sveza je na hiljadu godina, I baci je u bezdan, i zaključa i zapečati nad njom, da više ne vara narode, dok se ne navrši hiljadu godina; poslije toga treba da bude odriješena na kratko vrijeme.“ Otkrivenje 20:1-3
Prikaz Satane kao te drevne zmije očigledna je aluzija na Postanje 3, gde nam se kaže da je zmija navela Evu da sagreši protiv JHVH:
„Ali zmija“ (ha-nachash) „bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu? A žena reče zmiji: Mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu; Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete. A zmija reče ženi: Nećete vi umrijeti; Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.“ Postanje 3:1-5
DEMONSKA MORSKA STVORENJA
Ono što možda nije toliko očigledno jeste da su novozavetni opis đavola kao sedmoglavog zmaja, kao i pominjanje mora, takođe preuzeti direktno iz [S]tarog [z]aveta.
Na primer, hebrejska Biblija govori o tome kako JHVH svojim mačem probada višeglavog zmaja koji je u moru, upravo onu zmiju koja se naziva i Levijatan:
„Tada će Gospod pokarati mačem svojim ljutijem i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju“ (nachash), „i levijatana, krivuljastu zmiju“ (nachash), „i ubiće zmaja“ (ha-tanin) „koji je u moru.“ Isaija 27:1
Ovo nije jedino mesto na kome se Levijatan poistovećuje sa zmajem i hitrom zmijom koja obitava u moru:
„Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila!“ Jov 3:8
„Eda li sam more“ (ha-yam) „ili kit“ (tanin) „te si namjestio stražu oko mene?“ Jov 7:12 New Revised Standard Version Updated Edition (NRSVUE)
„Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje! Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama.“ (tannim) „Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama. Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu.“ Psalam 74:12-14
„Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega. Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika; Tu lađe plove, krokodil kojega si stvorio da se igra po njemu.“ Psalam 104:24-26
„Vidjeh Gospoda, a on stajaše na oltaru, i reče: Udari u gornji prag od vrata da se zatresu dovratnici, i rascijepi ih sve od vrha njihova; a što ostane iza njih pobiću mačem; neće uteći između njih nijedan, niti će se koji spasti. Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande će ih uzeti ruka moja; i da izađu na nebo, odande ću ih skinuti; I da se sakriju na vrh Karmila, naći ću ih i uzeću ih odande; i da se sakriju ispred mojih očiju na dno morsko, ondje ću zapovjediti zmiji“ (ha-nachash), „da ih ujede; Da otidu u ropstvo pred neprijateljima svojim, i ondje ću zapovjediti maču da ih pobije, i obratiću oči svoje njima na zlo, a ne na dobro.“ Amos 9:1-4
A evo i dva najduža teksta o ovim stvorenjima natprirodnih razmera:
„Gore nose mu piću, i sve zvijerje poljsko igra se ondje. U hladu liježe, u gustoj trsci i u glibu. Granata drveta zaklanjaju ga sjenom svojim, i opkoljavaju ga vrbe na potocima. Gle, ustavlja rijeku da ne teče, uzda se da će ispiti Jordan gubicom svojom. Hoće li ga ko uhvatiti na oči njegove, zamku mu provući kroz nos?“ Jov 40:15-24
„Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko će stati preda me? Ko mi je prije dao što, da mu vratim? Što je god pod svijem nebom, moje je. Neću mučati o udima njegovijem, ni o sili ni o ljepoti stasa njegova. Ko će mu uzgrnuti gornju odjeću, k čeljustima njegovijem ko će pristupiti? Vrata od grla njegova ko će otvoriti, strah je oko zuba njegovijeh. Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo. Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi među njih. Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se. Kad kiha kao da munja sijeva, a oči su mu kao trepavice u zore. Iz usta mu izlaze lučevi, i iskre ognjene skaču. Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla. Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta. U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah. Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmiče se. Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj. Kad se digne, dršću junaci, i od straha očišćaju se od grijeha svojih. Da ga udari mač, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop. Njemu je gvožđe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo. Neće ga potjerati strijela, kamenje iz praćke njemu je kao slamka;“
„Iz nozdrva njegovih izlazi dim, kao iz lonca koji ključa i trske koja gori. Dah njegov raspaljuje ugljevlje, i plamen izlazi iz usta njegovih. U vratu njegovom prebiva sila, i užas igra pred njim. Nabori tela njegovog priljubljeni su jedan uz drugi, čvrsto sliveni na njemu i nepokretni. Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj. Kad se podigne, prestravljuju se silni; od loma bivaju izvan sebe. Ako ga mač i dostigne, ne pomaže; ni koplje, ni strela, ni sulica. Gvožđe smatra slamom, a bronzu trulim drvetom. Strela ga ne može naterati u beg; kamenje iz praćke pretvara mu se u plevu. Toljage smatra plevom, i smeje se zvuku sulica. Ispod njega su oštri crepovi; širi se po blatu kao vršalica. Čini da bezdan ključa kao lonac, čini more kao sud pun masti. Za sobom ostavlja svetlu stazu, te bi neko pomislio da je bezdan osedeo. Na zemlji mu nema ravnog, stvorenja koje ne zna za strah. Gleda na sve što je visoko; on je car nad svim sinovima oholosti.“ Jov 41:1-34
To što je Levijatan opisan kao kralj svih oholih podseća na novozavetno učenje da je Satana osuđen zbog svoje nadmenosti i oholosti:
„Ne novokršten, da se ne bi pogordio i upao u osudu đavolju.“ 1. Timoteju 3:6 Amplified Bible (AMP)
RAHAB: DEMONI MORA
Sveto pismo dalje govori o Rahabu/rahabimima, bićima koja se prepoznaju kao neprijateljske haotične sile:
„On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim; On je načinio zvijezde kola i štape i vlašiće i druge jugu u dnu; On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja. Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; prođe, a ja ga ne opazim. Gle, kad uhvati, ko će ga nagnati da vrati? Ko će mu kazati: Šta radiš? Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoćnici. A kako bih mu ja odgovarao i birao riječi protiv njega?“ Jov 9:8-14
„Silom je svojom pocijepao more, i razumom svojim razbio bjesnilo njegovo. Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju.“ (nachash).” Jov 26:12-13
„Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroćavaš. Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje.“ Psalam 89:9-10
„Blago onome koji na Gospoda stavlja nadanje svoje, i ne obraća se oholima“ (rahabim) „i onijem koji teže na laž“ (kazab) „na laž“ Psalam 40:4 Easy-To-Read Version (ERV)
Ovde se rahabim dovode u vezu sa kazab, izrazom koji se na drugim mestima upotrebljava u vezi sa bogovima koje su Izrailjci obožavali na gnev i nezadovoljstvo JHVH:
„Ovako veli Gospod: Za tri zla i za četiri što učini Juda, neću mu oprostiti, jer prezreše zakon Gospodnji i uredaba njegovijeh ne držaše“ (kizbehem), „i prevariše se lažima svojim za kojima hodiše oci njihovi.“ Amos 2:4
tn Heb „laži“. Ovo bi vrlo lako mogao biti pogrdan izraz za idole (možda i u Psalam 40:4 ET [40:5 HT]). Na drugim mestima lažni bogovi se nazivaju „ništavilima“ (Ponovljeni zakoni 32:21; 1. Carevima 16:13, 26) i obmanom (Isaija 66:3). Ni u jednom drugom proročkom odlomku, međutim, ne nazivaju se „lažima“. Taj izraz bi mogao da se odnosi na obmane lažnih proroka (vidi Jezekilj 13:6-9; up. Avakum 2:3). Vidi F. I. Andersen i D. N. Freedman, Amos (AB), 301-6. New English Translation (NET https://netbible.org/bible/Amos+2; podebljanje je moje)
ZMIJOLIKA DUHOVNA BIĆA
Postoji još jedna grupa duhovnih stvorenja koja se nazivaju serafimima — leteća bića za koja se kaže da su zmije, verovatno zato što su zmijolika po obliku i izgledu:
„Nemoj se radovati, zemljo Filistejska svakolika, što se slomi prut onoga koji te je bio; jer će iz korijena zmijinjega niknuti“ (nachash) „zmija vasilinska, i plod će mu biti zmaj ognjeni krilati“ (sarap).” Isaija 14:29
„Potom pođoše od gore Ora k Crvenom moru obilazeći zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta. I vikaše narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikakvi hljeb već ogadio duši našoj. A Gospod pusti na narod zmije vatrene,“ (ha-nachasim ha-sarapim) „koje ih ujedahu te pomrije mnogo naroda u Izrailju. Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: Zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod. I Gospod reče Mojsiju: Načini zmiju vatrenu,“ (sarap), „i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti. I načini Mojsije zmiju od mjedi,“ (nachash), „i metnu je na motku, i koga god ujede“ (ha-nachash) „zmija, on pogleda u zmiju od mjedi“ (nachash) „i ozdravi“ Brojevi 21:4-9
To su stvorenja koja stoje pred prestolom JHVH:
„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega,“ (sarapim); „svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje“ (ha-sarapim) „k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se.“ Isaija 6:1-7
Izvestan broj ovih zmijolikih stvorenja, koja se dovode u vezu i sa škorpijama,
„Nemoj da se ponese srce tvoje i zaboraviš Gospoda Boga svojega koji te je izveo iz zemlje Misirske, iz kuće ropske; Koji te je vodio preko one pustinje velike i strašne gdje žive zmije vatrene“ (nachash sarap) „i skorpije, gdje je suša a nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrdoga kamena; Koji te je hranio u pustinji manom, za koju ne znaše oci tvoji, da bi te namučio i iskušao te i, najposlije, da bi ti dobro učinio.“ Ponovljeni zakoni 8:14-16
izričito se navodi kao neka od demonskih bića koja je Gospod Isus došao da osposobi vernike da ih pokore i pobede:
„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:17-20
Sve navedeno snažno ukazuje na to da je Satana, koji nije niko drugi do upravo ona drevna zmija koju je Bog osudio,
„Tada reče Gospod Bog zmiji:“ (ha-nachash), „Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka. I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati, a ti ćeš ga u petu ujedati.“ Postanje 3:14-15
Možda bio seraf i čuvar prestola, što ga zauzvrat izjednačava sa heruvimima,
„Potom vidjeh, i gle, na nebu koje bijaše nad glavama heruvimima pokaza se nad njima kao kamen safir na oči kao prijesto. I progovori čovjeku obučenom u platno, i reče: Uđi među točkove pod heruvimima, i uzmi pune pregršti žeravice između heruvima i razaspi na grad. I uđe na moje oči. A heruvimi stajahu s desne strane doma kad uđe čovjek, i oblak napuni unutrašnji trijem. I slava Gospodnja podiže se s heruvima na prag od doma, i napuni se dom oblaka, a trijem se napuni svjetlosti slave Gospodnje. I lupa krila u heruvima čujaše se do spoljašnjega trijema kao glas Boga Svemogućega kad govori. I kad zapovjedi čovjeku obučenome u platno govoreći: Uzmi ognja između točkova između heruvima; on uđe i stade kod točkova. I jedan heruvim pruži ruku svoju između heruvima k ognju koji bijaše među heruvimima, i uze i metnu u pregršti obučenome u platno, i on primi i izide. A viđaše se u heruvima kao ruka čovječija pod krilima. I vidjeh, i gle, četiri točka kod heruvima, po jedan točak kod jednoga heruvima, i točkovi bijahu na oči kao kamen hrisolit. I na oči bijahu sva četiri točka jednaka, i kao da je točak u točku. Kad iđahu, iđahu sva četiri, svaki na svoju stranu, i idući ne skretahu, nego kuda gledaše glava onamo iđahu i idući ne skretahu. A sve im tijelo i leđa i ruke i krila i točkovi, sva četiri točka njihova, bijahu puna očiju svuda unaokolo. A točkovi se zvahu kako čuh: Kola.“
„A četiri lica imaše svaka životinja: jedno lice heruvimsko, drugo lice čovječije i treće lice lavovo i četvrto lice orlovo. I podigoše se heruvimi uvis; to bijahu iste životinje koje vidjeh na rijeci Hevaru. A kad iđahu heruvimi, iđahu i točkovi uz njih, i kad heruvimi mahahu krilima svojim da se podignu od zemlje, točkovi se ne odmicahu od njih. Kad se oni ustavljahu, ustavljahu se i točkovi; a kad se oni podizahu, podizahu se i točkovi; jer bijaše duh životinjski u njima. I slava Gospodnja otide iznad praga od doma, i stade nad heruvime. I heruvimi mahnuvši krilima podigoše se od zemlje preda mnom polazeći, i točkovi prema njima; i stadoše na istočnijem vratima doma Gospodnjega, i slava Boga Izrailjeva bijaše ozgo nad njima. To bijahu iste životinje koje vidjeh pod Bogom Izrailjevijem na rijeci Hevaru, i poznah da su heruvimi. Svaka imaše četiri lica i četiri krila, i kao ruka čovječija bješe im pod krilima. I lica im bijahu ista koja vidjeh na rijeci Hevaru; obličja bijahu ista, isti bijahu; svaki iđaše pravo naprema se.“ Jezekilj 10:1-22
Koje je apostol Jovan opisao kao četiri živa bića što okružuju Božiji nebeski presto:
„Potom vidjeh, i gle, vrata otvorena na nebu, i čuh onaj isti glas gdje zbori sa mnom kao truba i govori: Popni se amo, i pokazaću ti šta ima da bude poslije ovoga. I odmah bijah u Duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeđaše Neko, Po izgledu sličan kamenu jaspisu i sardu; i okolo prijestola bijaše duga na izgled kao smaragd. I okolo prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola, i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine gdje sjede, obučeni u bijele haljine, i sa vijencima zlatnim na glavama svojim. I od prijestola izlažahu munje i glasovi i gromovi; i sedam svijećnjaka ognjenih gorahu pred prijestolom, a to su sedam duhova Božijih. I pred prijestolom kao more stakleno, slično kristalu; i nasred prijestola i oko prijestola četiri živa bića, puna očiju sprijeda i pozadi. I prvo biće bješe slično lavu, i drugo biće slično teletu, i treće biće imaše lice kao čovjek, i četvrto biće bješe slično orlu u letu. I svako od četiri živa bića imađaše po šest krila, naokolo i iznutra puna očiju, i dan i noć ne miruju govoreći: Svet, Svet, Svet Gospod Bog Svedržitelj, Koji bješe i Koji jeste i Koji dolazi. I kada živa bića dadoše slavu i čast i hvalu Onome koji sjedi na prijestolu, Koji živi u vijekove vijekova, Padoše dvadeset i četiri starješine pred Onim što sjedi na prijestolu, i pokloniše se Onome što živi u vijekove vijekova, i položiše vijence svoje pred prijestolom govoreći: Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.“ Otkrivenje 4:1-11
Time dolazim do svog sledećeg odeljka.
FARAON KAO PRAOBRAZ SATANE
Hebrejska Biblija poistovećuje Egipat, u kome su Izrailjci živeli u ropstvu, sa Rahabom koga je JHVH pogubio da bi svoj narod oslobodio iz njegovog stiska:
„„Među one koji me znaju, brojiću Misir i Vavilon. Gle, i Filisteji i Tir s Etiopskom ondje su se rodili.““ Psalam 87:4
„Tovar će biti na stoci južnoj: U zemlju gdje je nevolja i muka, gdje su lavovi i lavići, guje i zmajevi ognjeni krilati,“ (sarap), „odnijeće blago svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama, k narodu koji neće pomoći. Jer će Misirci uzalud i naprazno pomagati; zato vičem o tom: Jačina im je da sjede s mirom.“ Isaija 30:6-7
„Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja?“ (tanin)? „Nijesi li ti „isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske načinila put da prođu izbavljeni?“ Isaija 51:9-10
Za samog faraona se kaže da je veliki morski zmaj:
„Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: Sine čovječji, okreni lice svoje prema Faraonu, caru Misirskom, i prorokuj protiv njega i protiv svega Misira. Govori i reci: Ovako veli Gospod Gospod: Evo me na te, Faraone, care Misirski, zmaju veliki što ležiš usred rijeka svojih, koji reče: Moja je rijeka; ja sam je načinio sebi.“ (ha-tanim) „zmaju veliki što ležiš usred rijeka svojih, koji reče: Moja je rijeka; ja sam je načinio sebi.“ Jezekilj 29:1-3
Očigledno je da Biblija koristi takvu terminologiju kako bi označila duhovne sile koje su delovale u faraonu i kroz njega, budući da bogonadahnuto Sveto pismo objavljuje da postoje duhovni vladari koji upravljaju kraljevstvima ovoga sveta:
„I reče mi: Ne boj se, Danilo, jer od prvog dana, otkad si predao srce svoje da razumiješ i da potrpiš pred Bogom svojim, biše uslišene riječi tvoje, i ja dođoh tvojih riječi radi. A knez carstva Persijskog stajao je naspram mene dvadeset i jedan dan; i gle, Mihailo, jedan od prvih knezova, dođe da mi pomogne i ostavih ga ondje sa knezom carstva Persijskoga. I dođoh da ti saopštim šta će se dogoditi narodu tvome poslednjih dana, jer se viđenje (tiče) dana (koji dolaze). I dok je on govorio sa mnom, u toku riječi ovih, padoh licem svojim na zemlju potresen. I gle, kao prilika Sina Čovječijeg dotače se usana mojih; i otvorih usta svoja i govorih, i rekoh onome što je stajao ispred mene: Gospode, u pojavi Tvojoj, prevrnu se utroba moja u meni, i ne imah sile; Pa kako će moći sluga Tvoj, Gospode, govoriti sa Gospodom ovim mojim? Jer ja iznemogoh, i od sada nema u meni krjeposti, i dah zastade u meni. I dodade i dotače me se onaj sa izgledom čovječijim i ukrijepi me I reče mi: Ne boj se, mili čovječe, mir ti; budi hrabar i krjepak! I dok je on razgovarao sa mnom, ukrijepih se i rekoh: Neka govori Gospod moj, jer si me ukrijepio. I reče: Da li znaš, zašto dođoh k tebi? A sada ću se vratiti da ratujem s knezom persijskim; i dok ja budem izlazio, knez jelinski će ulaziti. Nego da ti objavim zapisano u Pismu istinitom, i nema nijednog ko bi izdržao sa mnom u svemu ovom, osim Mihaila, kneza vašega.“ Danilo 10:12-13, 20-21
„I izvede ga đavo na goru visoku i pokaza mu carstva ovoga svijeta za tren oka. I reče mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome hoću dajem je. Ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom, biće sva tvoja.“ Luka 4:5-7
„Sad je sud ovome svijetu; sad će knez ovoga svijeta biti izbačen napolje.“ Jovan 12:31
„Neću više mnogo govoriti s vama, jer dolazi knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa.“ Jovan 14:30
„A za sud, što je knez ovoga svijeta osuđen.“ Jovan 16:11
„Jer ne ratujemo protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva, i vlasti, i gospodara tame ovoga svijeta, protiv duhova zlobe u podnebesju.“ Efescima 6:12
„Znamo da smo od Boga, i da svijet sav u zlu leži.“ 1. Jovanova 5:19
„I anđelu Crkve u Pergamu napiši: Tako govori Onaj koji ima mač oštar s obje strane: Znam djela tvoja, i gdje obitavaš, ondje gdje je prijesto satanin; i držiš Ime moje, i nisi se odrekao vjere moje ni u one dane u koje je Antipa, vjerni svjedok moj, ubijen kod vas, gdje satana boravi.“ Otkrivenje 2:12-13
Kao takav, faraon je bio praobraz Satane, budući da je bio očigledno oruđe zla kroz koje je knez tame delovao da bi tlačio narod Božiji.
ZAKLJUČAK
Starozavetna pominjanja Yama (more), Levijatana, Rahaba, zmaja, zmije itd., samo su neki od izraza koji se sreću u čitavoj staroj bliskoistočnoj književnosti u vezi sa bogovima haosa, sa zlonamernim stvorenjima u boju ili sa onima koja se povezuju sa drugim božanskim bićima poput Vaala.
Stoga bi svako ko ove starozavetne tekstove čita u njihovom istorijsko-kulturnom kontekstu odmah povezao ove izraze sa neprijateljskim silama, sa zlim duhovnim silama koje su došle u sukob sa JHVH.
Izrailjci bi ove odlomke čitali kao potvrdu da je JHVH bez ikakvog napora pokorio i pobedio ova zlonamerna bića, kao dokaz da je Bog Izrailja neuporediv i visoko uzvišen daleko iznad svih takozvanih bogova naroda, koji nisu ništa drugo do demoni:
„Na revnost razdražiše ga tuđim bogovima, gadovima razgnjeviše ga. Prinosiše žrtve đavolima, ne Bogu, bogovima kojih nijesu znali, novim koji iz bliza dođoše, kojih se nijesu strašili oci vaši.“ Ponovljeni zakoni 32:16-17
„Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima. U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su. Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove načinile.“ Psalam 95:3-5 LXX
„Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi. Čuje i raduje se Sion, i kćeri se Judejske vesele zbog sudova tvojih, Gospode! Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:7, 9
„Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. Sinove svoje i kćeri svoje prinosiše na žrtvu đavolima. Prolivaše krv pravu; krv sinova svojih i kćeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.“ Psalam 106:36-38
„Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. Kao mudrima govorim; sudite vi šta kažem. Čaša blagoslova koju blagosiljamo, nije li zajednica krvi Hristove? Hljeb koji lomimo, nije li zajednica tijela Hristova? Jer jedan je hljeb, jedno smo tijelo mnogi, pošto se svi od jednoga hljeba pričešćujemo. Gledajte Izrailja po tijelu: koji jedu žrtve nisu li zajedničari žrtvenika? Šta, dakle, kažem? Da je idol nešto? Ili da je idolska žrtva nešto? Ne, nego da ono što neznabošci žrtvuju, demonima žrtvuju, a ne Bogu; a ja neću da ste vi zajedničari sa demonima. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu demonsku; ne možete učestvovati u trpezi Gospodnjoj i u trpezi demonskoj. Zar da razljutimo Gospoda? Jesmo li jači od njega?“ 1. Korinćanima 10:14-22
„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23
Štaviše, sve navedeno nam pomaže da razumemo zašto Novi zavet prikazuje Hrista kako preti vetrovima i talasima na isti način na koji je pretio zlim duhovima koji su bili zaposeli ljudska bića:
„I reče im u onaj dan uveče: Pređimo na onu stranu. I oni, ostavivši narod, uzeše ga kao što bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim. I nastade velika bura od vjetra; i valovi tako zapljuskivahu lađu da ona već poče da tone. A on bijaše na krmi spavajući na uzglavlju; i probudiše ga i rekoše mu: Učitelju, zar ti ne mariš što propadamo? I ustavši, zaprijeti“ (epetimesen) „vjetru, i reče moru: Ćuti, prestani!“ (pephimoso)!’ „I utoli vjetar, i postade tišina velika. I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere? I strahom se velikim ispuniše, i govorahu jedan drugome: Ama ko je ovaj da ga i vjetar i more slušaju?“ Marko 4:35-41
A sada uporedite ovo sa sledećim:
„I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u sinagogu učaše. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici. I bijaše u sinagogi njihovoj čovjek s duhom nečistim i povika Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji. I zaprijeti“ (epetimesen) „mu Isus govoreći: Umukni“ (phimotheti), „i iziđi iz njega! I strese ga duh nečisti, i povika iza glasa i iziđe iz njega. I svi se zaprepastiše tako da pitahu jedan drugoga govoreći: Šta je ovo? I kakva je ovo nauka nova, da s vlašću zapovijeda i duhovima nečistim, i slušaju ga?“ Marko 1:21-27
Očigledno je da to što Isus stišava vetar i more na isti način na koji je zapretio demonu ima za cilj da ga prikaže kao upravo onog istog Boga JHVH za koga hebrejska Biblija kaže da pokorava demonske sile koje podižu haos u morima.
Kao što napomene u sledećem prevodu Svetog pisma naglašavaju:
„I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni i iziđi iz njega!“ Marko 1:25 New American Bible Revised Edition (NABRE)
„I ustavši, zaprijeti vjetru, i reče moru: Ćuti, prestani!“[i] „I utoli vjetar, i postade tišina velika.“ Marko 4:39
Napomene
i. 4:39 Ćuti! Umukni!: kao u slučaju ućutkivanja demona (Mk 1:25), Isus preti vetru i samom rečju obuzdava uzburkanost mora; vidi napomenu uz Mt 8:26. (NABRE; isticanje je moje)
„I reče im: Zašto ste strašljivi, malovjerni?“[t] „Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i nastade tišina velika.“ Matej 8:26
Napomene
t.8:26 Maloverni: vidi napomenu uz Mt 6:30. Velika tišina: Isusovo utišavanje mora verovatno treba da prizove starozavetnu temu Božije vlasti nad haotičnim vodama (Ps 65:8; 89:10; 93:3–4; 107:29). (NABRE; isticanje je moje)
Sve navedeno potvrđuje da nije samo Novi zavet taj koji mnogo govori o Satani. I hebrejska Biblija pruža mnoštvo uvida u pogledu demonskog carstva, a naročito u pogledu Satane — ako čitaoci znaju šta da traže.
Dodatna literatura