Bart Ehrman i Trojstvo, 3. deo
U ovom trećem delu moje rasprave (Bart Ehrman i Trojstvo, 2. deo), okončaću ovu seriju iznoseći biblijske podatke koji potkrepljuju božansku Ličnost Svetog Duha. To će zauzvrat istaći biblijski temelj učenja o Trojstvu i pokazati zašto je rana crkva bila primorana da osmisli upravo takav jezik kako bi izrazila izričito svedočanstvo bogonadahnutog Svetog pisma da unutar jednog Božanstva postoje tri večno različite božanske Ličnosti.
Podsetimo se da sam u prvom delu ove serije citirao Ehrmana koji izjavljuje da se bez 1. Jovanove 5:7,
„učenje o Trojstvu mora izvesti iz niza odlomaka koji zajedno pokazuju da je Hristos Bog, kao i Duh i Otac, a da ipak postoji samo jedan Bog…“ (Misquoting Jesus, str. 81).
Imajući to u vidu, navešću niz odlomaka koji jasno opisuju Svetog Duha kao ličnosno različitog od Jehove Boga Svemogućeg, a ipak istovetnog s njim.
Sveti Duh je večan
Bogonadahnuto Sveto pismo potvrđuje da Duh ishodi od Oca:
„A kada dođe Utješitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh Istine, koji od Oca ishodi, On će svjedočiti za mene.“ Jovan 15:26
Ovo podrazumeva da Duh nije deo stvorenja, već suštinski, unutrašnji vid samog večnog Bića Božjeg, što je upravo razlog zbog kojeg se za njega čak i kaže da je večan:
„Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome.“ Jevrejima 9:14
Sveti Duh je Tvorac i Životvorac
Sveti Duh Božji prikazan je kao aktivni učesnik u stvaranju kosmosa:
„U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.“ Postanje 1:1-2 Revised Standard Version (RSV)
Jevrejski glagol preveden kao „dizaše se“ upotrebljen je još samo jednom u Petoknjižju:
„Kao što orao izmamljuje orliće svoje, diže se nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim,“ Ponovljeni zakoni 32:11
Kao što orao lebdi nad svojim mladuncima da bi ih zaštitio i hranio, na sličan način je Duh lebdeo nad zemljom u njenoj predbiotičkoj fazi, s očiglednom svrhom da je preobrazi u nastanjivo mesto pogodno za život.
Ovo nam pomaže da razumemo kome se, odnosno s kim je Bog govorio kada je došlo vreme da se stvori čovečanstvo:
„Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.“ Postanje 1:26-27
Budući da je Duh bio prisutan s Bogom pri stvaranju života, razumno je pretpostaviti da je Bog govorio svome Svetom Duhu kako bi ga uključio u stvaranje ljudskih bića po obličju Božjem. Ovu misao izričito iznosi Jov:
„Duh Božji stvorio me je, i dah Svemogućega dao mi je život.“ Jov 33:4
Ovi tekstovi ne samo da poistovećuju Svetog Duha s Tvorcem i Životvorcem, već i potvrđuju da je on božanska Ličnost, Onaj s kojim je Bog govorio i imao zajedništvo.
Drugi odlomci koji potvrđuju ulogu Duha u stvaranju kosmosa uključuju:
„Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju.“ Jov 26:13 New King James Version (NKJV)
„Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova.“ Psalam 33:6 Wycliffe (WYC)
Od presudne je važnosti imati na umu da Bog po svojoj prirodi nije telesno biće koje bukvalno ima usta ili doslovan dah. Stoga su ovakve izjave antropomorfni opisi, metafore, koje treba da ukažu na nešto dublje. U ovom slučaju, metafora Boga koji diše iz svojih usta treba da ukaže na to da Bog zapoveda Duhu da izađe i podari život stvorenju. Uostalom, kada pomislimo na usta, pomislimo na reči, a kada pomislimo na dah, pomislimo na život, jer čovek ne može da živi ako nije u stanju da diše. Takođe pomišljamo na dah koji je potreban da bismo oblikovali svoje reči.
Prema tome, ovo je jednostavno poetski način da se opiše Božje delo slanja svoga Duha da stvara i donosi život.
Ovo se još jasnije vidi iz činjenice da Sveta Biblija opisuje Svetog Duha kao onoga koji preporađa, obnavlja i/ili vaskrsava mrtve i samu zemlju:
„Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se. Pošlješ duh svoj, postaju, i obnavljaš lice zemlji.“ Psalam 104:29-30
„Zato prorokuj, i kaži im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešću vas u zemlju Izrailjevu. I poznaćete da sam ja Gospod kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. I metnuću duh svoj u vas da oživite, i naseliću vas u vašoj zemlji, i poznaćete da ja govorim i činim, govori Gospod.“ Jezekilj 37:12-14
Budući da Duh može da daruje život celom stvorenju, kao i da ponovo stvori/preporodi mrtve i celu zemlju, Duh mora biti sveprisutan i svemoćan. Ovo me dovodi do sledećeg odeljka.
Svojstva sveprisutnosti, sveznanja i svemoći Svetog Duha
Sveto pismo pripisuje sveprisutnost, sveznanje i svemoć večnom Duhu Božjem:
„Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si. Da se dignem na krilima od zore i preselim se na kraj mora: I ondje će me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. Da rečem: Da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao vidjelo oko mene. Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao dan; mrak je kao vidjelo.“ Psalam 139:7-12
„Ko je upravljao duh Gospodnji? Ili mu bio savjetnik i naučio ga? S kim se je dogovarao i ko ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio ga znanju i pokazao mu put razuma?“ Isaija 40:13-14
„I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.“ Jezekilj 36:25-27
„I neću više kriti lica svojega od njih kad izlijem duh svoj na dom Izrailjev, govori Gospod Gospod.“ Jezekilj 39:29
Činjenica da Duh može da obitava u čitavom jednom narodu kako bi ga duhovno oživeo i osposobio da živi moralno pravedno, pokazuje da on poseduje sva suštinska Božja svojstva sveprisutnosti, sveznanja i svemoći.
Još jedan pokazatelj sveznanja Duha jeste njegova sposobnost da proriče budućnost:
„Ljudi braćo, trebalo je da se izvrši ono Pismo što proreče Duh Sveti ustima Davidovim za Judu, koji bješe predvodnik onih što uhvatiše Isusa; Jer se brojaše s nama i bijaše primio udjel službe ove. On, dakle, steče njivu od plate nepravedne, i strmoglavivši se puče po srijedi, i prosu se sva utroba njegova. I to postade znano svima koji žive u Jerusalimu, tako da se ta njiva prozva njihovim jezikom Akeldama, što znači: njiva krvi. Jer je napisano u knjizi Psalama: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živio u njemu; i: Episkopstvo njegovo da primi drugi.“ Dela apostolska 1:16-20
„A u te dane siđoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju. I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, predskaza duhom veliku glad koja je imala biti po cijelom svijetu; koja i bi za Klaudija ćesara. A učenici odlučiše da svaki od njih, koliko koji mogaše, pošalje na pomoć braći koja življahu u Judeji. Ovo i učiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.“ Dela apostolska 11:27-30
„I sad evo, ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajući šta će mi se u njemu dogoditi, Osim da Duh Sveti u svakome gradu svjedoči govoreći da me okovi i nevolje čekaju. Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, samo da završim put svoj s radošću i služenje koje primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim Jevanđelje blagodati Božije. I evo, sad ja znam da više nećete vidjeti mojega lica vi svi među kojima prolazih propovijedajući Carstvo Božije.“ Dela apostolska 20:22-25
„Dok smo ondje boravili mnogo dana, siđe ozgo iz Judeje neki prorok po imenu Agav; I došavši k nama uze pojas Pavlov i veza svoje ruke i noge i reče: Tako govori Duh Sveti: čovjeka kojega je ovaj pojas, ovako će svezati u Jerusalimu Judejci, i predaće ga u ruke neznabožaca. A kada čusmo ovo, molismo ga i mi i mještani da ne ide gore u Jerusalim. A Pavle odgovori: Šta činite te plačete i cijepate mi srce? Jer ja sam gotov ne samo da budem svezan nego i da umrem u Jerusalimu za ime Gospoda Isusa. A kad ga ne mogosmo odvratiti, umirismo se rekavši: Volja Gospodnja neka bude. I poslije ovih dana spremismo se i iziđosmo u Jerusalim.“ Dela apostolska 21:10-15
„A Duh izričito govori da će u posljednja vremena odstupiti neki od vjere slušajući duhove prevare i nauke demonske, U licemjerju lažljivaca, čija je savjest spaljena,“ 1. Timoteju 4:1-2
Sveti Duh je Ličnost
Ovo ističe još jedan važan vid učenja o Svetom Duhu, naime, da je večni Duh božanska Ličnost, a ne puko Božje prisustvo i/ili sila. Sveta Biblija pripisuje sledeće lične osobine večnom i slavnom Duhu Božjem.
1. Ima um i volju.
„A takođe nam i Duh pomaže u našim nemoćima; jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim. A Onaj što ispituje srca, zna šta je želja Duha, jer po volji Božijoj posreduje za svete.“ Rimljanima 8:26-27
„A sve ovo čini jedan i isti Duh, dijeleći svakome ponaosob kako hoće.“ 1. Korinćanima 12:11
2. Govori, zapoveda, poučava, upućuje itd.
„I uđe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reče mi: Idi, zatvori se u kuću svoju.“ Jezekilj 3:24
„I pade na me duh Gospodnji i reče mi: Reci: Ovako veli Gospod: Dome Izrailjev, tako govoriste, i znam misli srca vašega.“ Jezekilj 11:5
„I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nijesi ustegao od usta njihovijeh, i vode si im dao u žeđi njihovoj. I četrdeset godina hranio si ih u pustinji, ništa im nije nedostajalo: Odijelo im ne ovetša i noge im ne otekoše. I dao si im carstva i narode, podjelio si ih po krajevima, jer naslijediše zemlju Sionovu, zemlju cara Esevonskoga i zemlju cara Vasanskoga; I umnožio si sinove njihove kao zvijezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovijem da će ući u nju i naslijediti je. I uđoše sinovi njihovi i naslijediše zemlju, i pokorio si im Hananeje, stanovnike zemaljske, i predao ih u njihove ruke, i careve njihove i narode zemaljske, da čine od njih što im je volja. I tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslijediše kuće pune svakoga dobra, studence iskopane, vinograde, maslinike i voćke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj tvojoj dobroti. Ali te razgnjeviše i odmetnuše se tebe; baciše zakon tvoj za leđa i proroke tvoje pobiše, koji im svjedočahu da bi ih obratili k tebi, i huliše veoma. Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovijem koji ih mučiše. A kad u nevolji svojoj vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljaše iz ruku neprijatelja njihovijeh. Ali čim otpočinuše, opet činiše zlo pred tobom, zato si ih ostavljao u ruku neprijatelja njihovijeh da vladaju njima; a kad se obraćaše i vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta. I opominjao si ih da bi ih obratio k zakonu svojemu, ali oni bijahu obijesni i ne slušaše zapovijesti tvojih i griješiše o tvoje zakone, koje ko vrši živ će biti kroz njih; i izmičući ramena svoja, otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše. I trpio si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim.“ Nemija 9:20, 30
„A Utješitelj Duh Sveti, koga će Otac poslati u ime moje, On će vas naučiti svemu i podsjetiće vas na sve što vam rekoh.“ Jovan 14:26
„Još vam imam mnogo govoriti, ali sada ne možete nositi. A kada dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi.“ Jovan 16:12-13
„A Duh reče Filipu: Pristupi i prilijepi se tim kolima.“ Dela apostolska 8:29
„I dok Petar razmišljaše o viđenju, reče mu Duh: Evo, tri čovjeka traže tebe; Nego ustani i siđi i idi s njima ne premišljajući ništa, jer sam ih ja poslao.“ Dela apostolska 10:19-20
„A Duh mi reče da idem s njima ne premišljajući ništa. A dođoše sa mnom i ovih šestoro braće, i uđosmo u kuću čovjekovu.“ Dela apostolska 11:12
„A u Crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i učitelji, i to: Varnava i Simeon zvani Niger, i Lukije Kirinejac, i Manain odgajen sa Irodom četverovlasnikom, i Savle. A dok oni služahu Gospodu i pošćahu, reče Duh Sveti: Odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao. Tada oni, postivši i pomolivši se Bogu i položivši ruke na njih, otpustiše ih. A ovi, poslani od Duha Svetoga, siđoše u Selevkiju, i odande otploviše na Kipar.“ Dela apostolska 13:1-4
„A kad prođoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh Sveti govoriti riječ u Aziji. Došavši do Mizije, pokušavahu da idu u Vitiniju, ali im Duh ne dopusti.“ Dela apostolska 16:6-7
„Što i govorimo, ne riječima naučenim od ljudske mudrosti, nego naučenim od Duha Svetog; duhovno duhovnim dokazujući.“ 1. Korinćanima 2:13
3. Svedoči.
„A kada dođe Utješitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh Istine, koji od Oca ishodi, On će svjedočiti za mene. A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.“ Jovan 15:26-27
„I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.“ Dela apostolska 5:32
4. Ima rasuđivanje.
„Jer ugodno bi Svetome Duhu i nama da nikakvo breme više ne mećemo na vas osim ovoga što je neophodno:“ Dela apostolska 15:28
5. Ima osećanja.
„Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih.“ Isaija 63:10
„Ali vas molim, braćo, radi Gospoda našeg Isusa Hrista, i radi ljubavi Duha, da mi budete saborci molitvama Bogu za mene;“ Rimljanima 15:30
„I ne žalostite Svetoga Duha Božijega, kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja.“ Efescima 4:30
6. Može biti kušan i može mu se lagati.
„A Petar reče: Ananija, zašto ispuni satana srce tvoje da slažeš Duhu Svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu? Kad je bila u tebe, ne bješe li tvoja? I kad je prodade, ne bješe li u tvojoj vlasti? Zašto si takvu stvar metnuo u srce svoje? Nisi slagao ljudima nego Bogu. A kad ču Ananija riječi ove, pade i izdahnu; i veliki strah obuze sve koji čuše ovo. I ustavši mladići uzeše ga i iznesoše te sahraniše. A kad prođe oko tri časa, uđe i žena njegova ne znajući šta se dogodilo. A Petar je upita: Kaži mi jeste li za toliko prodali njivu? A ona reče: Da, za toliko. A Petar joj reče: Zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih koji tvoga muža sahraniše pred vratima su, i tebe će iznijeti.“ Dela apostolska 5:3-4, 9
Sveti Duh je Jehova Bog
Kao da sve to nije dovoljno zadivljujuće, Duh se čak poistovećuje s Gospodom u smislu da je on Jehova.
„A Duh (Sveti) je Gospod; a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. Svi mi pak koji otkrivenim licem odražavamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u taj isti lik, iz slave u slavu, kao od Duha Gospoda.“ 2. Korinćanima 3:17-18
Ovde se za Duha kaže i da je sam Gospod, i da je Duh Gospodnji!
To nije sve. David opisuje Duha kao Boga Izrailjevog koji je govorio kroz njega dok je sastavljao svoje psalme:
„A ovo su pošljednje riječi Davidove: Reče David, sin Jesejev, reče čovjek koji bi postavljen visoko, pomazanik Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim: Duh Gospodnji govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku.“ Fusnote: 2. Samuilova 23:1-2
Ovo objašnjava zašto se tekstovi u kojima se Jehova javlja i govori pripisuju Svetom Duhu, kao u sledećim slučajevima:
„A budući nesaglasni među sobom, počeše da se razilaze, dok Pavle reče jednu riječ: Dobro je kazao Duh Sveti preko proroka Isaije ocima našim, Govoreći: Idi narodu ovome i reci: Ušima ćete čuti i nećete razumjeti, i očima ćete gledati i nećete vidjeti. Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.“ Dela apostolska 28:25-27
Pavle kaže da je Sveti Duh govorio kroz Isaiju u viđenju u kojem je prorok video Jehovu ustoličenog na nebu:
„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene. A on reče: Idi, i reci tome narodu: Slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.“ Isaija 6:1-5, 8-10
Dakle, apostol je verovao da je Bog kojeg je prorok video i čuo zapravo bio Duh Jehovin!
„Zato, kako veli Duh Sveti: Danas, ako glas njegov čujete, Nemojte da budu tvrdokorna srca vaša kao prilikom ogorčenja u dan kušanja u pustinji, Gdje me iskušavaše ocevi vaši, ispitivaše me, a gledali su djela moja četrdeset godina. Zato se razgnjevih na pokoljenje ono, i rekoh: Svagda lutaju srcem, a sami ne poznaše puteva mojih; Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u počinak moj.“ Jevrejima 3:7-11
Ovo je još jedan primer u kojem se Jehovine reči pripisuju Svetom Duhu:
„Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov: „Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji, Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje. Četrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: Ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih; I zato se zakleh u gnjevu svom da neće ući u mir moj.““ Psalam 95:6-11
Konačno:
„A svjedoči nam i Duh Sveti; jer pošto je naprijed rekao: Ovo je Zavjet koji ću im zavještati poslije onih dana, govori Gospod, dajući zakone moje u srca njihova, i u misli njihove napisaću ih, – kaže: I grijehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati.“ Jevrejima 10:15-17
Uporedite:
„Nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevijem poslije ovijeh dana, govori Gospod: Metnuću zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu napisaću ga, i biću im Bog i oni će mi biti narod. I neće više učiti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreći: Poznajte Gospoda; jer će me znati svi od maloga do velikoga, govori Gospod; jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovijeh neću više pominjati.“ Jeremija 31:33-34
Ponovo imamo starozavetni tekst, u kojem Jehova govori pa čak i oprašta grehe, koji se primenjuje na Svetog Duha.
Prethodno izneti podaci pomažu nam da uvidimo da su sastavljači Nikejskog simvola vere bili potpuno u pravu kada su izjavili da je Sveti Duh „Gospod, Tvorac života, koji od Oca ishodi, koji se zajedno s Ocem i Sinom obožava i slavi, koji je govorio kroz proroke“.
Izričito biblijsko svedočanstvo nije im ostavilo drugog izbora nego da potvrde da samo Sveto pismo, koje je Sveti Duh proizveo kroz svete ljude koje je za to odredio,
„I ovo prvo znajte da nijedno proroštvo Pisma ne biva po ličnom tumačenju. Jer nikad proroštvo ne nastade čovječijom voljom, nego pokretani Duhom Svetim govoriše sveti Božiji ljudi.“ 2. Petrova 1:20-21
Izričito svedoči da je Duh večna božanska Ličnost koja je nerazdvojivo jedno s Ocem i Sinom u zajedničkoj suštini koju poseduju kao Bog.
Zaključno, Ehrmanove izjave o tekstu 1. Jovanove 5:7-8 na kraju dokazuju da je Isus u Jovanovom jevanđelju tvrdio da je Bog, potvrđujući svoje suštinsko jedinstvo s Ocem. A kada tome dodamo sveukupno svedočanstvo Svetog pisma o večnoj, božanskoj prirodi Svetog Duha, možemo videti zašto rana crkva nije mogla izbeći formulisanje učenja o Trojstvu, budući da je to jedino učenje koje daje smisao onome što Sveta Biblija uči kao celina. Činjenica je da nam pošteno i dosledno čitanje nadahnutog Svetog pisma ne ostavlja drugog izbora nego da potvrdimo da postoji samo jedan istiniti Bog koji večno postoji kao tri različite, a ipak nerazdvojive božanske Ličnosti.
Stoga, iako 1. Jovanova 5:7 ne govori nužno o suštinskom jedinstvu Božanstva, ona ipak tačno predstavlja svedočanstvo bogonadahnutog Svetog pisma da zaista postoje trojica, i samo trojica, koji svedoče na nebu: Otac, Reč/Sin i Sveti Duh, i da su ova trojica doista jedno u svojoj suštini, slavi, sili i časti.
Ako nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati preuzeti su iz New Revised Standard Version (NRSV) Svete Biblije.