Ibn Kajim o očuvanju Biblije
U ovom tekstu navodim drugi izvor za izjave jednog od najistaknutijih učenika Ibn Tejmije, Ibn Kajima al-Dževzije, o stavovima muslimanskih učenjaka u vezi sa očuvanjem Tore.
Trinaesto poglavlje: O đavoljim spletkama protiv sina Adamovog
Prvi i poslednji poslanici, a to je bilo kao dva čoveka, od kojih je jedan ispričao priču na osnovu svedočanstava očevidaca, a zatim je došao drugi iz druge zemlje i drugog kraja, tako da znamo da se sa njim nije sreo, niti je to od njega primio, niti od bilo koga ko je to od njega primio, pa je ispričao isto ono što i prvi, te je slušalac primoran da poveruje i prvome i drugome.
Drugo značenje jeste to što on nije došao da porekne proroke koji su došli pre njega i da ih omalovaži, kao što kraljevi koji osvajaju narode čine sa kraljevima pre sebe. Naprotiv, došao je da ih potvrdi i da posvedoči o njihovom proroštvu. Da je bio lažov, izmišljotinar i tvorac sopstvene politike, ne bi potvrdio one koji su došli pre njega, već bi ih omalovažio i napao, kao što čine neprijatelji proroka.
Ljudi se razilaze u mišljenjima o Tori koja je u njihovim rukama: da li je izmenjena? Ili su izmena i iskrivljenje nastali u tumačenju, a ne u samoj objavi? Postoje tri mišljenja: dve krajnosti i sredina.
Zatim je jedna skupina otišla predaleko i tvrdila da je sve ili većina toga izmenjeno i promenjeno, i da to nije Tora koju je Uzvišeni Bog objavio Mojsiju, mir neka je s njim. Ti ljudi su se pozivali na njene protivrečnosti i na to da neki njeni delovi protivreče jedni drugima.
Neki od njih otišli su u krajnost, dopuštajući da se ona koristi za čišćenje nakon mokrenja.
Njima se suprotstavila druga skupina učenjaka hadisa, pravne nauke i teologije, govoreći: Naprotiv, izmena se dogodila u tumačenju, a ne u samoj objavi.
To je stav Abu Abdulaha Muhameda ibn Ismaila al-Buharija, koji je rekao u svom Sahihu.(1)
Oni uklanjaju reč „knjiga“ iz knjiga Uzvišenog Boga, ali je iskrivljuju: tumače je drugačije nego što glasi njeno istinsko tumačenje.
(1) (13/522) sa otvaranjem. (Ibn al-Kajim, Knjiga olakšanja nevoljniku od zamki Sotone – izdanje Ataat al-Ilm: https://shamela.ws/book/18612/1178)
Oni uklanjaju reč „knjiga“ iz knjiga Uzvišenog Boga, ali je iskrivljuju: tumače je drugačije nego što glasi njeno istinsko tumačenje.
To je izbor al-Razija u njegovom „Tumačenju“ (1).
Čuo sam našeg šejha kako kaže: O ovom pitanju izbio je spor među nekim čestitim ljudima, a on je izabrao ovo mišljenje i oslabio ostala, pa je zbog toga bio osuđivan, te im je izneo petnaest predanja o ovom pitanju.
Jedan od njihovih argumenata jeste da je Tora rasprostranjena na istoku i zapadu zemlje, i da se raširila na jug i na sever, te da broj njenih prepisa zna samo Uzvišeni Bog. Nemoguće je da postoji dogovor da se izmene i promene svi ti prepisi, tako da na zemlji ne ostane nijedan prepis a da nije izmenjen i promenjen, i to izmenjen na jedan isti način. To je nešto što razum odbacuje i o čijoj neispravnosti svedoči.
Rekli su: Uzvišeni Bog je rekao svom Poslaniku, dokazujući njome protiv Jevreja: „Reci: „Donesite Toru i čitajte je, ako govorite istinu!““ [Ali Imran: 93].
Rekli su: Složili su se da napuste obavezu kamenovanja, a nisu je mogli izmeniti u Tori. Zato je, kada su je čitali Poslaniku, čitač stavio ruku na stih o kamenovanju, pa mu je Abdulah bin Selam rekao: Podigni ruku sa stiha o kamenovanju, i on ju je podigao, a ispod nje je stih bio vidljiv. Da su izmenili reči Tore, to bi bila jedna od najvažnijih stvari koje bi izmenili.
Rekli su: Isto tako, osobine Poslanika i njegovo poreklo veoma su jasni u Tori, a oni ih nisu mogli ukloniti niti izmeniti. Naprotiv, Uzvišeni Bog ih je osudio zato što to skrivaju, a kada im se iznese dokaz na osnovu onoga što je u Tori o njegovom opisu i osobinama, oni kažu: To nije on, i mi ga još čekamo.
(1) Ključevi nevidljivog (11/187). (Isto: https://shamela.ws/book/18612/1179)
Rekli su: Abu Davud je preneo u svom Sunenu (1) od Ibn Omera, koji je rekao: Došla je skupina Jevreja i pozvala Božjeg Poslanika u Kuf. Došao im je u kuću učenja, a oni rekoše: O Abu al-Kasime! Jedan čovek od nas počinio je preljubu sa ženom, pa presudi. Postavili su jastuk za Božjeg Poslanika i on je seo na njega, [175a] a zatim je rekao: „Donesite mi Toru.“ Pa mu je doneta, a on je izvukao jastuk ispod sebe i stavio Toru na njega, potom je rekao: „Verujem u tebe i u Onoga koji te je objavio. “ Zatim je rekao: „Dovedite mi najučenijeg među vama.“ Pa je doveden mladić... Zatim je spomenuo priču o kamenovanju.
Rekli su: Da je bila izmenjena i promenjena, ne bi je stavio na jastuk, niti bi rekao: „Verujem u tebe.“
Rekli su: Uzvišeni Bog je rekao: „Reči Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove reči niko ne može da promeni i On je Svečujući i Sveznajući.“ [Al-Anam: 115], a Tora je od Njegovih reči.
Rekli su: Dobro su poznati dokazi da su Jevreji sakrili opis Božjeg Poslanika u Tori i sprečavali svoju decu i običan narod da ga vide. A onome ko ga je među njima video, govorili su: To nije on.
To je deo onoga čime se ova skupina služila kao dokazom.
Treća skupina zauzela je sredinu, govoreći: „U nju su unete neke dopune i izmenjeno je nekoliko reči, ali većina nje ostaje onakva kakva je objavljena, a izmena u njoj je veoma mala.“
(1) Sunen Abu Davuda (4451) preko Hišama ibn Sada, od Zejda ibn Aslama, od Ibn Omera. Preneo ga je i Ibn Abd al-Bar u al-Tamhidu (14/397) preko Abu Davuda, a al-Albani ga je u al-Irvi ocenio kao hasen (dobar) (5/94). Poreklo hadisa nalazi se u Sahihu Muslimu preko Nafija, od Ibn Omera, i preko Abdulaha ibn Dinara, od Ibn Omera. Vidi al-Buharija (3635) i Muslima (1699). (Isto: https://shamela.ws/book/18612/1180#p1)
Dodatna literatura
Ibn Kajim al-Dževzija i tekst Tore
Još jednom o pitanju komentara Ibn Kajima al-Dževzije u vezi sa tekstom Tore
Ibn Abas o iskvarenosti Svetog pisma
Da li je Ibn Abas verovao da je Sveta Biblija iskvarena?
Fahrudin ar-Razi i njegovi stavovi o nadahnutom Svetom pismu