Dan: antihristovo pleme i loza?

U sledećoj objavi citirao sam neke rane hrišćanske izvore koji pokazuju kako su pojedini hrišćani verovali da će antihrist proizaći iz Dana: Dan: pleme antihrista.

Ovde ću izneti biblijske stihove koji su te hrišćanske pisce naveli na zaključak da je Dan pleme antihrista.

Za početak, Jakov je prorekao da će Dan biti zmija koja vreba na putu da ujeda ljude:

„Dan će suditi svojemu narodu, kao jedno između plemena Izrailjevih. Dan će biti zmija“ (nachash) „na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konjik nauznako. Gospode, tebe čekam da me izbaviš.“ (lishuataka) Postanje 49:16-18

Zanimljivo je što otac naroda izjavljuje da čeka Božje spasenje, i to odmah pošto je prorekao Danovu budućnost. Reč za spasenje potiče od istog izraza od kojeg je izvedeno i Isusovo ime, naime yeshuah:

Strongov hebrejski 3444

yeshuah: spasenje, izbavljenje, pobeda

Patrijarh nije bio jedini koji je Dana doveo u vezu sa zmijama, gujama i konjima:

„Čekasmo mir, ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah. Od Dana ču se frkanje konja njegovijeh, od rzanja pastuha njegovijeh sva se zemlja zatrese, dođoše i pojedoše zemlju i sve što bješe u njoj, gradove i koji življahu u njima. Jer, evo, ja ću pustiti na vas zmije, aspide, od kojih nema bajanja, te će vas ujedati, govori Gospod.“ (nachashim) „Jer, evo, ja ću pustiti na vas zmije, aspide, od kojih nema bajanja, te će vas ujedati, govori Gospod.“ Jeremija 8:15-17

Na ovom mestu treba primetiti da je hebrejska reč za zmiju ista ona koja se koristi za zlo biće koje je navelo Adama i Evu da sagreše i potom umru:

„Ali zmija“ (nachash) „Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu? A žena reče zmiji: Mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu; Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete. A zmija reče ženi: Nećete vi umrijeti; Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.“…

„A Gospod Bog reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: 3mija me prevari, te jedoh. Tada reče Gospod Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka. I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati, a ti ćeš ga u petu ujedati.“ Postanje 3:1-5, 13-15

Prema Novom zavetu, ta zmija je bio sam Satana/Đavo:

„I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini;“ Otkrivenje 12:9

„I uhvati aždaju, staru zmiju, koja je đavo i satana, i sveza je na hiljadu godina,“ Otkrivenje 20:2

Dan se takođe poredi sa lavom koji skače iz Vasana:

„A za Dana reče: Dan je lavić koji će iskakati iz Vasana.“ Ponovljeni zakoni 33:22

Vasan se dovodi u vezu sa onima koji su radili o glavi pravednom stradalniku iz 22. psalma:

„Opteče me mnoštvo telaca; jaki volovi vasanski opkoliše me; Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i riče.“ Psalam 22:12-23

Primetite da se Vasan i ovde ponovo povezuje sa lavom.

Ovaj psalam i jevrejski (up. Pesikta Rabati) i hrišćanski izvori (up. Matej 27:37-44; Jovan 19:23-24; Jevrejima 2:12) smatraju proroštvom o Mesijinim stradanjima.

U vezi sa onim što se govori o Danu, i Đavo se poredi sa lavom grabljivcem:

„Budite trezveni i bdite, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere.“ 1. Petrova 5:8

„A četrnaeste godine dođe Hodologomor i carevi koji bijahu s njim, i pobiše Rafaje u Astarotu Karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju Kirijatajskom, I Horeje u planini njihovoj Siru do ravnice Faranske pokraj pustinje. Otuda vrativši se, dođoše u En-Mispat, koji je sada Kadis, i isjekoše sve koji življahu u zemlji Amaličkoj, i Amoreje koji življahu u Asason-Tamaru.“

Dan se pominje i u vezi sa Avramom, koji je poveo 318 svojih vojnika da izbavi svog sinovca Lota, kojeg su bila zarobila četvorica paganskih vladara:

„Tada izide car Sodomski i car Gomorski i car Adamski i car Sevojimski i car od Valahe, koja je sada Sigor, izidoše na njih u dolinu Sidimsku, Na Hodologomora cara Elamskoga, i na Targala cara Gojimskoga, i na Amarfala cara Senarskoga, i na Arioha cara Elasarskoga, četiri cara na pet. A u dolini Sidimskoj bijaše mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobježe car Sodomski i car Gomorski, i ondje padoše, a što osta pobježe u planinu. I uzeše sve blago u Sodomu i Gomori i svu hranu njihovu, i otidoše. Uzeše i Lota, sinovca Avramova, i blago njegovo, i otidoše, jer življaše u Sodomu.“

„A dođe jedan koji bješe utekao, te javi Avramu Jevrejinu, koji življaše u ravni Mamrija Amorejina, brata Esholu i brata Avnanu, koji bjehu u veri s Avramom. A kad Avram ču da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kući, i pođe u potjeru do Dana. Ondje razredivši svoje, udari na njih noću sa slugama svojim, i razbi ih, i otjera ih do Hovala, koji je nalijevo od Damaska, I povrati sve blago; povrati i Lota, sinovca svojega, s blagom njegovijem, i žene i ljude.“ Postanje 14:5-16

Dovoljno je reći da ovi opisi Dana nisu nimalo pohvalni.

Ovu negativnu sliku o Danu dodatno usložnjava činjenica da je njegovo ime izostavljeno sa spiska dvanaest plemena Izrailjevih koji se navodi u Jovanovom Otkrivenju:

„I potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, i drže četiri vjetra zemaljska, da ne duva vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo. I vidjeh drugoga anđela gdje se diže od istoka sunca, koji imaše pečat Boga živoga, i povika silnim glasom četvorici anđela kojima bješe dano da pustoše zemlju i more, govoreći: Ne kvarite zemlje, ni mora, ni drveća, dok ne stavimo pečat slugama Boga našega na čela njihova. I čuh broj obilježenih pečatom: sto i četrdeset i četiri hiljade onih sa pečatom iz sviju plemena sinova Izrailjevih:“

„Iz plemena Judina dvanaest hiljada sa pečatom“

„iz plemena Ruvimova dvanaest hiljada“

„iz plemena Gadova dvanaest hiljada“

„Iz plemena Asirova dvanaest hiljada“

„iz plemena Neftalimova dvanaest hiljada“

„iz plemena Manasijina dvanaest hiljada“

„Iz plemena Simeonova dvanaest hiljada“

„iz plemena Levijeva dvanaest hiljada“

„iz plemena Isaharova dvanaest hiljada“

„Iz plemena Zavulonova dvanaest hiljada“

„iz plemena Josifova dvanaest hiljada“

„iz plemena Venijaminova dvanaest hiljada onih sa pečatom.“ Otkrivenje 7:1-8

To su neki od činilaca koji su pojedine hrišćanske pisce naveli da Dana povežu sa antihristom.

Rabinski izvori tu ne pomažu, budući da plemenu Danovom pripisuju tamu i idolopoklonstvo.

Na primer, sledeći odlomak, u kojem Jerovoam gradi dva zlatna teleta i jedno postavlja u Danu, što je dovelo do toga da devet i po plemena sagreše protiv Jahvea,

„Potom sazida Jerovoam Sihem u gori Jefremovoj i naseli se u njemu; a poslije otide odande i sazida Fanuil. I reče Jerovoam u srcu svom: Može se carstvo povratiti domu Davidovu. Ako ovaj narod stane ići u Jerusalim da prinosi žrtve u domu Gospodnjem, srce će se narodu obratiti ka gospodaru njegovu Rovoamu, caru Judinu, te će me ubiti i povratiće se k Rovoamu, caru Judinu. Zato car smisli, te načini dva teleta od zlata, pa reče narodu: Ne treba više da idete u Jerusalim; evo bogova tvojih, Izrailju, koji su te izveli iz zemlje Misirske. I namjesti jedno u Vetilju, a drugo namjesti u Danu. I to bi na grijeh, jer narod iđaše k jednome do Dana. I načini kuću na visini, i postavi sveštenike od prostoga naroda koji ne bijahu od sinova Levijevih. I učini Jerovoam praznik osmoga mjeseca petnaestoga dana, kao što je praznik u zemlji Judinoj, i prinese žrtve na oltaru; tako učini i u Vetilju prinoseći žrtve teocima koje načini; i postavi u Vetilju sveštenike visinama koje načini. I petnaestoga dana osmoga mjeseca, koji bješe smislio u srcu svom, prinošaše žrtve na oltaru koji načini u Vetilju, i praznovaše praznik sa sinovima Izrailjevijem i pristupi k oltaru da kadi.“ 1. Carevima 12:25-33

Bio je iskorišćen u Talmudu da bi se Dan okrivio za širenje tame idolopoklonstva po svemu svetu.

וַיִּשְׁמַע אַבְרָם כִּי נִשְׁבָּה אָחִיו, הֲדָא הוּא דִכְתִיב (ישעיה לג, טו): אֹטֵם אָזְנוֹ מִשְׁמֹעַ דָּמִים. (בראשית יד, יד): וַיָּרֶק אֶת חֲנִיכָיו, רַבִּי יְהוּדָה וְרַבִּי נְחֶמְיָה, רַבִּי יְהוּדָה אוֹמֵר הֵן הוֹרִיקוּ פָּנִים כְּנֶגֶד אַבְרָהָם, אָמְרוּ חֲמִשָּׁה מְלָכִים לֹא יָכְלוּ לַעֲמֹד בָּהֶם וְאָנוּ יְכוֹלִים לַעֲמֹד בָּהֶם. רַבִּי נְחֶמְיָה אָמַר אַבְרָהָם הוֹרִיק פָּנִים כְּנֶגְדָן, אָמַר אֵצֵא וְאֶפֹּל עַל קִדּוּשׁ שְׁמוֹ שֶׁל מָקוֹם. אַבָּא בַּר זַבְדָא אָמַר בִּכְלֵי זַיִן הוֹרִיקָן, הֵיךְ מָה דְאַתְּ אָמַר (תהלים לה, ג): וְהָרֵק חֲנִית וּסְגֹר לִקְרַאת רֹדְפָי. אָמַר רַבִּי שִׁמְעוֹן בֶּן לָקִישׁ בַּאֲבָנִים טוֹבוֹת וּמַרְגָּלִיּוֹת הוֹרִיקָן, הֵיךְ מָה דְאַתְּ אָמַר (תהלים סח, יד): וְאֶבְרוֹתֶיהָ בִּירַקְרַק חָרוּץ. רַבִּי לֵוִי אָמַר בְּפָרָשַׁת שׁוֹטְרִים הוֹרִיקָן, הֵיךְ מָה דְאַתְּ אָמַר (דברים כ, ח): מִי הָאִישׁ הַיָּרֵא וְרַךְ הַלֵּבָב יֵלֵךְ וְיָשֹׁב לְבֵיתוֹ. חֲנִיכָיו, בַּעֲלֵי חֲנִיכָתוֹ, שְׁמָם אַבְרָם כִּשְׁמוֹ. שְׁמֹנָה עָשָׂר וּשְׁלשׁ מֵאוֹת, רֵישׁ לָקִישׁ בְּשֵׁם בַּר קַפָּרָא, אֱלִיעֶזֶר לְבַדּוֹ הָיָה, מִנְיַן אֱלִיעֶזֶר שְׁמֹנָה עָשָׂר וּשְׁלשׁ מֵאוֹת. וַיִּרְדֹּף עַד דָּן, שֵׁם עֲבוֹדַת כּוֹכָבִים הִיא, וּמַכָּה מִלְּפָנֶיהָ וּמֵאַחֲרֶיהָ, מַכָּה מִלְּפָנֶיהָ, וַיִּרְדֹּף עַד דָּן, וּמַכָּה מֵאַחֲרֶיהָ (ירמיה ח, טז): מִדָּן נִשְׁמַע נַחְרַת סוּסָיו.

„Avram ču da mu je brat zarobljen” – to je ono što je pisano: „Zatiskuje uho svoje da ne čuje za krv” (Isaija 33:15). *Pravednici ne pristaju na izgled prolivanja krvi, pa deluju da do njega ne bi došlo.

„Sabra [vayarek] svoje učenike” – Rabin Jehuda i Rabin Nehemja; Rabin Jehuda kaže: Lica njihova prebledeše [horiku] pred Avrahamom. Rekoše: ,Petorica careva nisu mogla da im odole, a [misliš] da ćemo mi moći da im odolimo?’ Rabin Nehemja reče: Avraham je prebledeo [horik] pred njima. Reče: ,Zar da izađem i padnem [u boju] za posvećenje imena Sveprisutnoga?’

Aba bar Zavda reče: Naoružao ih je oružjem, kao što je rečeno: „Isukaj [harek] koplje i preseci put onima koji me gone” (Psalam 35:3).

Rabin Šimon ben Lakiš reče: Obasuo ih je draguljima i dragim kamenjem, kao što je rečeno: „a krila su joj u prelivu [yerakrak] zlata” (Psalam 68:14).

Rabin Levi reče: Proredio je [horikan] njihove redove odlomkom o upraviteljima, kao što je rečeno: „[Potom neka upravitelji dalje govore narodu i kažu:] Ko je strašljiv i plašljivog srca? Neka ide i vrati se kući svojoj” (Ponovljeni zakoni 20:8). *Sakupljena sila od trista osamnaest ljudi bila je proređena zbog ovog upozorenja, sve dok nije ostao samo Eliezer.

„Njegovi učenici [ḥanikhav]” – nosili su njegovo ime [ḥanikhato]. Ime im beše Avram, kao i njegovo ime. *Pri obraćenju su njegovo ime uzeli za svoje, ili su sebe nazivali „sinovima Avramovim”, kao što čine svi obraćenici.

„Trista osamnaest” – Reš Lakiš u ime bar Kapare: Bio je to Eliezer sam. Brojčana vrednost imena Eliezer jeste trista osamnaest.

„I gonjaše ih do Dana” – to je ime jednog idola. Videti 1. Carevima 12:28–29. Njemu je prethodio udarac i za njim je usledio udarac. Uvek je to bilo mesto nesreće, od početka do kraja. Prethodio mu je udarac: „I gonjaše ih do Dana.” Morao je da prekine poteru kada je stigao do Dana, zbog njegovog zlosrećnog statusa. A za njim sledi udarac: „Od Dana se čuje frktanje konja njegovih” (Jeremija 8:16). Vavilonci su, na putu da razore Jerusalim, opisani kao oni koji nastupaju od Dana. (Berešit Raba 43 [Post. R. xliii.], The Sefaria Midrash Rabbah, 2022; naglašavanje moje)

Takođe:

Sever – odatle tama izlazi u svet, a njemu odgovara pleme Danovo. Zašto? Zato što je ono idolopoklonstvom donelo tamu svetu. Jerovoam je izlio dva zlatna teleta, a idolopoklonstvo je tama, kao što je rečeno: „Dela su njihova u mraku” (Isaija 29:15). Jerovoam je obilazio po svemu Izrailju, i jedino je pleme Danovo to od njega prihvatilo, kao što je rečeno: „Car se posavetova i načini dva zlatna teleta… i jedno postavi u Danu” (1. Carevima 12:28–29). Zato je Sveti, blagosloven neka je, zapovedio da Dan tabori na severu. To je ono što je pisano: „Zastava tabora Danovog je na severu…” (Brojevi 2:25). Uz njega je pleme Asirovo, koje obasjava tamu, kao što je rečeno: „A za Asira reče: Blagosloven… i zamače nogu svoju u ulje” (Ponovljeni zakoni 33:24). Isto tako se kaže: „A do njega neka taboruje pleme Asirovo” (Brojevi 2:27). Uz njega je Neftalim, koji je pun blagoslova da bi pružao izdržavanje, kao što je pisano: „Neftalime, ti si zadovoljan željom svojom, [i pun blagoslova Gospodnjeg]” (Ponovljeni zakoni 33:23). Isto tako se kaže: „i pleme Neftalimovo” (Brojevi 2:29). „Svih izbrojanih u taboru Danovom… oni će polaziti poslednji, pod zastavama svojim” (Brojevi 2:31), jer svako ko se bavi idolopoklonstvom ide unazad, a ne unapred. Zato je rečeno: „Gospod je mudrošću osnovao zemlju, razumom utvrdio nebesa” (Priče Solomonove 3:19). (Bamidbar Raba 2 [Broj. R. ii.], The Sefaria Midrash Rabbah 2022; naglašavanje moje)

Očigledno je da Sveto pismo ne daje nimalo laskavu sliku o plemenu Danovom.

Stoga ne iznenađuje što su pojedini hrišćani iz ovog negativnog prikaza Dana zaključili da je upravo to pleme iz kojeg će proizaći antihrist, budući da je on samo otelovljenje i oličenje zla.