Još dokaza da su Otac i Sin jedan Bog
U ovom tekstu pokazaću kako se isti glagoli, participi, funkcije, titule itd. koriste i za Boga i za Gospoda Isusa Hrista. To će pokazati da nadahnuti spisi zaista uče Trojstvo, budući da potvrđuju da su i Otac i Sin potpuno i suštinski Bog.
Navešću i primere u kojima se glagoli i zamenice u jednini upotrebljavaju u odnosu na Boga i na Hrista, ne zato što su ista Osoba, već zato što su jedan te isti Bog.
Počinjem sledećim primerom:
„Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.“ Otkrivenje 4:11
Četiri živa bića i dvadeset četiri starešine slave Gospoda, svoga Boga, zato što je stvorio svu stvorenu stvarnost.
Pa ipak, apostol Pavle opisuje Isusa kao Tvorca i Održavaoca celokupnog stvorenja:
„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:13-17, English Standard Version (ESV)
Otkrivenje slavi dan kada Bog silazi da razapne svoj šator među svojim narodom:
„I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora nema više. I vidjeh Sveti grad, Jerusalim novi, gdje silazi sa neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I čuh glas gromki sa neba koji govori: Evo Skinije Božije među ljudima, i On će stanovati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima; I Bog će otrti svaku suzu iz očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni žalosti ni jauka, ni bola neće biti više; jer prvo prođe.“ Otkrivenje 21:1-4, Young’s Literal Translation (YLT)
Pa ipak, taj isti nadahnuti pisac opisuje Isusa kao Boga koji je već sišao da razapne svoj šator među ljudima kada je postao telo:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14, YLT
Na drugom mestu se za vernike kaže da su narod koji je Hristos iskupio za sebe, da bi bili njegovo sopstveno vlasništvo:
„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14
Značajno je da Pavle opisuje Isusa na isti način na koji hebrejska Biblija govori o JHVH.
Na primer, JHVH je Onaj koji je iskupio narod od njegovih greha da bi ga učinio svojim vlasništvom:
„A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su riječi koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.“ Izlazak 19:5-6
„I neće se više skvrniti gadnijem bogovima svojim ni gnusobama svojim, niti kakvijem prijestupima svojim, i izbaviću ih iz svijeh stanova njihovijeh u kojima griješiše, i očistiću ih, i oni će mi biti narod i ja ću im biti Bog.“ Izlazak 37:23
JHVH je takođe veliki Bog i veliki Car nad bogovima, Pastir koji drži ovce u svojoj ruci i čiji glas one treba da slušaju:
„Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima. U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su. Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove načinile. Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov: „Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji,“ Psalam 95:3-8
Zapanjujuće je to što Hristos tvrdi da je on jedini Pastir koji drži ovce u svojoj ruci i čiji glas one slede!
„Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“… „Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju. Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce. I druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.“ Jovan 10:11, 14-16
„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo.“
„A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.“ Jovan 10:27-33
Nije ni čudo što su Jevreji zaključili da Isus sebe pravi Bogom!
Apokalipsa opisuje Boga kao Alfu i Omegu, početak i kraj, koji će žednome dati da pije sa izvora vode žive:
„I reče Onaj što sjedi na prijestolu: Evo, sve činim novim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite. I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin. A strašljivima i nevjernima i nečistima i ubicama i bludnicima i vračarima i idolopoklonicima i svima lažama, njima je udio u jezeru koje gori ognjem i sumporom, što je druga smrt.“ Otkrivenje 21:5-8
Pa ipak, i u toj istoj knjizi i u Jovanovom jevanđelju za Isusa se kaže da je Alfa i Omega, prvi i poslednji, početak i kraj, i da je on Onaj koji vodi svoje stado ka izvorima vode žive, za koju se kaže da je Sveti Duh:
„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.“… „Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica.“… „Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:12-13, 16, 20 – Upor. Matej 16:27-28; Jovan 5:22
„Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:16-17
„Odgovori Isus i reče joj: Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu. Reče mu žena: Gospode, ni vedra nemaš, a studenac je dubok; odakle ti onda voda živa? Eda li si ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka, nego voda koju ću mu dati postaće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.“ Jovan 4:10-14
„Koji u mene vjeruje, kao što Pismo reče, iz utrobe njegove poteći će rijeke vode žive. A ovo reče o Duhu koga trebaše da prime oni koji vjeruju u ime njegovo, jer Duh Sveti još ne bješe dat, zato što Isus još ne bješe proslavljen.“ Jovan 7:38-39
Naposletku, Jovan tvrdi da će i Bog i Jagnje biti jedan Hram/Šator novih nebesa i nove zemlje, i da će zajedno postati jedna večna svetlost stvorenja. Apostol čak koristi glagole i zamenice u jednini da bi to istakao!
„A hrama ne vidjeh u njemu, jer hram je njegov Gospod Bog Svedržitelj, i Jagnje. I Grad ne potrebuje sunca ni mjeseca da mu svijetle, jer ga slava Božija osvijetli, i svjetlost je njegova Jagnje. I narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, i carevi zemaljski donijeće slavu i čast svoju u njega; I vrata njegova neće se zatvarati danju, jer noći ondje neće biti. I donijeće slavu i čast naroda u njega. I neće ući u njega ništa nečisto, ni koji čini gadost i laž, nego samo zapisani u Jagnjetovoj Knjizi života.“ Otkrivenje 21:22-27, ESV
Značajno je da je apostol primenio jezik sledećih starozavetnih tekstova, koji govore o tome da je JHVH jedini Hram i večna svetlost/svetiljka,
„I učiniću s njima zavjet mirni, biće vječan zavjet s njima, i utvrdiću ih i umnožiću ih, i namjestiću svetinju svoju usred njih navijek. I šator će moj biti kod njih, i ja ću im biti Bog i oni će mi biti narod. I narod će poznati da sam ja Gospod koji posvećujem Izrailja, kad svetinja moja bude usred njih dovijeka.“ Jezekilj 37:26-28
„Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju.“ 2. Samuilova 22:29
„Neće ti više biti sunce vidjelo danju, niti će ti sjajni mjesec svijetliti; nego će ti Gospod biti vidjelo vječno i Bog tvoj biće ti slava. Neće više zalaziti sunce tvoje, niti će mjesec tvoj pomrčati; jer će ti Gospod biti vidjelo vječno, i dani žalosti tvoje svršiće se.“ Isaija 60:19-20
na Boga i na Gospoda Isusa, poistovećujući ih tako obojicu sa jednim istinitim Bogom, JHVH Svemogućim!
U svetlu takvih stihova, da li je čudo što je rana Crkva bila primorana da razvije učenje o Svetom i Slavnom Trojstvu?
Dodatna literatura
BELEŠKE SA UNITARIJANSKE DEBATE
Da li reč Elohim u Postanju 1 ukazuje na Božju trojedinost?
Ponovno ispitivanje konteksta Marka 12:28-34 u svetlu trinitarnih verovanja, deo 1