Mizoginija u Sirahu? Pregled stihova
Objavljujem stihove na koje ću se pozivati i koje ću tumačiti u svom prenosu uživo pod naslovom „Mizoginija u Sirahu? Božija ljubav prema svojim kćerima“, kojem možete pristupiti ovde:
https://www.youtube.com/watch?v=JgEjekgGiLo
„Pošto su nam mnoga velika učenja data preko zakona i proroka i onih drugih koji su ih sledili, zbog čega treba da hvalimo Izrael zbog pouke i mudrosti; i pošto je potrebno ne samo da sami čitaoci steknu razumevanje, nego i da oni koji ljube učenje mogu pomoći strancima i govorom i pisanjem, moj deda Isus, pošto se naročito posvetio čitanju zakona i proroka i ostalih knjiga naših otaca, i pošto je u njima stekao znatnu veštinu, bio je i sam podstaknut da napiše nešto što se tiče pouke i mudrosti, da bi, upoznavši se i s ovim, oni koji ljube učenje još više napredovali u življenju po zakonu.“
„Stoga se pozivate da čitate sa dobrom voljom i pažnjom, i da budete snishodljivi u slučajevima gde, i pored našeg marljivog truda u prevođenju, možda izgleda da smo neke izraze preneli nesavršeno. Jer ono što je izvorno izraženo na jevrejskom nema sasvim isti smisao kada se prevede na drugi jezik. Ne samo ovo delo, nego i sam zakon, i proroštva, i ostale knjige, razlikuju se nemalo od onoga kako su izvorno izražene.“
„Kada sam došao u Egipat, trideset osme godine vladavine Euergeta, i ostao tamo neko vreme, našao sam priliku za nemalo pouke. Učinilo mi se veoma potrebnim da i sam uložim izvestan trud i rad na prevođenje sledeće knjige, upotrebivši u tom vremenu veliku pažljivost i veštinu, kako bih dovršio i objavio knjigu za one koji žive u tuđini a žele da steknu učenost, budući spremni po karakteru da žive po zakonu.“ Sirah: Uvod
„Premudrost će proslaviti samu sebe i posred naroda svoga biće hvaljena. Na saboru Višnjega otvoriće usta svoja i naspram sile Njegove biće hvaljena: Ja iz usta Višnjega iziđoh i kao magla pokrih zemlju; Ja se na visinama nastanih, i presto moj je u stubu oblačnom; Krug nebesni jedina obiđoh, i dubine bezdana pohodih. Talasima morskim i svom zemljom, i svakim narodom i plemenom zavladala sam. Sa svima ovima pokoj sam tražila i u čijem nasleđu bih obitavala. Tada mi je zapovijedio Tvorac svih (stvorenja), i Onaj koji me je stvorio, dovede u pokoj šator moj i reče: U Jakovu se nastani i u Izrailju nađi sebi naslijeđe. Prije vijeka od iskoni stvori me, i dovijeka neću nestati. U Šatoru svetom (skiniji) pred Njim služih, i tako se u Sionu utvrdih; U gradu voljenom na sličan način me uspokoji, i u Jerusalimu je vlast moja. I ukrijepih se u narodu proslavljenom, u udjelu Gospodnjem, nasleđu Njegovom.“
„Kao kedar se uzvisih na Livanu i kao kiparis na gorama ermonskim; Kao finiksovo drvo uzvisih se u Engadama i kao ružin zasad u Jerihonu, kao maslina blagolika u polju, i uzvisih se kao drvo javorovo. Kao kasija i kao balsam mirisima zamirisah i kao smirna vrsna rasprostrijeh miomir, kao sladosno cvijeće i mirišljavo drvo i melem i livanov dom u Šatoru (skiniji). Ja kao terebintovo drvo raširih grane svoje, i grane moje su grane slave i blagodati. Ja kao vinova loza prolistah blagodat, a cvijeće moje – plod slave i bogatstva. (18. Ja majka ljubavi dobre, i straha i znanja i suštastvene nade, dajem svoj djeci svojoj besmrtnost, od Njega pozvanima.)[24] Priđite meni, vi koji me želite, i od plodova mojih nasititi se; Jer sjećanje na mene slađe je od meda, i nasleđe moje je iznad pčelinjeg saća. Oni koji mene jedu, opet će ogladnjeti, i koji mene piju, opet će ožednjeti. Koji mene sluša, neće se posramiti i koji u meni djelaju, neće sagriješiti.“
„Sve je ovo knjiga Zavjeta Boga Višnjega, Zakon koji nam je zapovijedio Mojsije, nasleđe sabranja Izrailjevih: (24. Ne odvajajte se od sile Gospodnje, prilijepite se uz Njega da bi vas ukrijepio, Gospod Svedržitelj Bog je jedini i nema više (niko) osim Njega Spasitelja.)[25] On nasićuje kao Fison premudrošću i kao Tigar u dane mladina, On kao Eufrat ispunjuje razum i kao Jordan u dane žetve. On isijava kao svjetlost nauku, i kao Gion u dane berbe grožđa. Prvi (čovjek) nije uspio da je pozna (premudrost), tako ni poslednji da je istraži. Jer od mora je punija misao njena i savjet njen (namjera) od bezdana velikoga. I ja kao jaz iz rijeke i kao vodovod izidoh u Raj; Rekoh: Natopiću moj vrt i napojiću moju zelen baštu; i gle, pretvori mi se jaz u rijeku, i rijeka moja postade more. Još ću nauku kao jutro obasjati, i projaviću sve to nadaleko; Još ću učenje kao proroštvo izliti i ostaviću ga u pokoljenja vječna. Vidite da se ne potrudih samo za sebe, nego za sva pokoljenja koja nju traže.“ Sirah 24:1-34
„Sramota je za oca nevaspitani sin, i kći (takva) na poniženje biva. Kći razumna steći će sebi muža, a bestidna tuga je onome koji je rodio. Oca i muža sramoti drska, i od obojice biva prezrena. Kao muzika u tugi, tako je i pričanje u nevrijeme; a karanje i poučavanje u premudrosti priliče svakom vremenu.“ Sirah 22:3-6
„Djeca rđava postaju djeca grješnika i koja se druže s onima u naseljima bezbožnika; Djeca grješnika izgubiće nasljeđe, i na sjemenu njihovom ostaće sramota. Oca nečasnog ukoriće djeca, jer zbog njega bivaju sramoćena. Teško vama, ljudi nečasni, koji napuštate Zakon Boga Višnjega; I ako se rodite, na prokletstvo ćete se roditi, i ako umrete, prokletstvo će vam u udio pasti. Sve što je iz zemlje, u zemlju će otići, tako i nečasni – iz prokletstva ide u propast. Žalost ljudi biva za tijela njihova, a ime grješnika koje nije dobro, biće izbrisano. Postaraj se za ime, ono će ti ostati bolje negoli hiljadu velikih riznica zlata; Dobrog života dani su izbrojani, dobro pak ime vavijek ostaje. Nastavu u miru čuvajte, djeco, a od mudrosti skrivene i blaga nevidljivog – kakva je korist od obojih?“
„Bolji je čovjek koji skriva ludost svoju negoli čovjek koji skriva svoju mudrost. Stoga, dakle, stidite se (za ovo) što ću reći – jer nije dobro skrivati svaku sramotu, i nije sve svima u vjeri uspješno: Sramite se od oca i majke zbog bluda, i od načelnika i vlastelina zbog laži, Od sudije i kneza zbog sagrješenja i od sabranja i naroda zbog bezakonja, Od druga i prijatelja zbog nepravde i od mjesta gdje živiš zbog krađe, Od istine Božje i Zavjeta i od naslanjanja lakta na sto, I od prezira davanja i uzimanja i od ćutanja kada (drugi) pozdravljaju, Od gledanja na ženu bludnicu i od okretanja lica od rođaka, Od oduzimanja dijela (drugoga) i dara i od pomisli na ženu udatu,“ Sirah 41:5-23
„Ne stidi se zbog ovoga i ne ogriješi se gledajući ko je ko: O zakon Višnjega i Zavjet, i o sud, pravdanjem nečasnoga, O riječ (datu) drugu i putnicima, i o davanje nasleđa drugarima, O tačnost vage i mjerila, o sticanje velikih (stvari) ili malih, O bespristrasnost prodaje trgovaca i o strogost vaspitanja djece i krvavljenje leđa zlom slugi; Za zlu ženu dobra je zabravljenost, a gdje su ruke mnoge, zatvori (kuću). Ako nešto predaješ, (neka bude) po broju i mjeri – i davanje i uzimanje – (da bude) sve uz potpis; O (vaspitno) karanje nerazumna i luda i o prestarjelog koji se sudi sa mladima. Budi opitno znaven istinski i iskusan u odnosu na svakog živog.“
„Kćer je ocu skriveno staranje i briga o njoj lišava sna: u mladosti njenoj da ne precvjeta, a pri prosidbi da ne bude prezrena; U djevstvu da se ne oskvrnavi, i dok je u domu očevom, da ne začne; kad bude sa mužem, da ne prestupi (zakon); i isprošena, da ne bude neplodna. Nad ćerkom svojeglavom pojačaj nadzor, da te ne učini radovanje neprijateljima, ogovaranje u gradu, odvojenog od naroda, i da te ne osramoti pred mnoštvom ljudi. Ne gledaj na ljepotu bilo kog čovjeka i ne sjedi među ženama; Jer kao što iz ruha izlazi moljac, tako i od žene lukavstvo žensko. Bolje je lukavstvo muža od dobrotvorstva žene i žene koja postiđuje na sramotu.“ Sirah 42:1-14
„Radije ću prihvatiti da živim s lavom i s drakonom negoli da živim sa zlom ženom. Zloba ženina mijenja njen izgled i pomračuje lice njeno kao medvjeđe. Među bližnje svoje sješće muž njezin i nehotično uzdahnuti gorko. Mala je svaka zloba u odnosu na zlobu žene, udio grješnika pašće na nju. Što je penjanje za starca uz pijesak, to je žena jezičava za muža mirnog. Ne gledaj na ljepotu žene i na ženu ne budi pohotljiv. Gnjev je bestidnost i velika sramota ako žena zagospodari mužem svojim. Srce poniženo i lice pomračeno i rana srca – to je žena zlobna, ruke uzete i koljena raslabljena, što ne čini čast mužu njezinom. Od žene je početak grijeha, i kroz nju svi umiremo. Ne dozvoli vodi prolaz, niti zloj ženi drskost; Ako ne hodi pod rukama tvojima, od tijela svoga odsijeci je.“ Sirah 25:16-26
„Žene dobre blažen je muž i broj dana njegovih je dvostruk. Žena hrabra raduje muža svoga i godine njegove ispuniće mirom. Žena dobra udio je dobar, dijelu onih koji se boje Gospoda biće data; Bogatog i ubogog srce dobro – u svako vrijeme lice svijetlo.“ Sirah 26:1-4
„Milota ženina raduje muža njenog, i kosti njegove grije vještina njena. Davanje Gospodnje je žena ćutljiva i nema zamjene za dušu vaspitanu; Milost na milost je žena stidljiva, i nema mjere svedostojne duše uzdržljive. Kao sunce koje se rađa na visinama Gospodnjim, takva je ljepota dobre žene u krasoti doma njenog; Kao svjetilnik koji sjaji na svijećnjaku, takva je ljepota lica (njenog) u zrelom uzrastu. Kao stubovi zlatni na postolju srebrnom, takve su divne noge (njene) na stamenim petama.“ Sirah 26:13-18
„Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud. Dobar čovjek dobija ljubav od Gospoda, a čovjeka zlikovca osuđuje. Neće se čovjek utvrditi bezbožnošću, a korijen pravednijeh neće se pomaći. Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima.“ Priče Solomonove 12:1-4
„Svakomu se trbuh siti plodom usta njegovijeh, dohotkom od usana svojih siti se. Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješće plod njegov. Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda.“ Priče Solomonove 18:20-22
„Razum zadržava čovjeka od gnjeva, i čast mu je mimoići krivicu. Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi. Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje. Kuća i imanje našljeđuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.“ Priče Solomonove 19:11-14
„Srce je carevo u ruci Gospodu kao potoci vodeni; kuda god hoće, savija ga. Svaki se put čovjeku čini prav, ali Gospod ispituje srca. Da se čini pravda i sud milije je Gospodu nego žrtva. Ponosite oči i naduto srce i oranje bezbožničko grijeh je. Misli vrijedna čovjeka donose obilje, a svakoga nagla siromaštvo. Blago sabrano jezikom lažljivijem taština je koja prolazi među one koji traže smrt. Grabež bezbožnijeh odnijeće ih, jer ne htješe činiti što je pravo. Čiji je put kriv, on je tuđ; a ko je čist, njegovo je djelo pravo. Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kući zajedničkoj. Duša bezbožnikova želi zlo, ni prijatelj njegov ne nalazi milosti u njega. Kad podsmjevač biva karan, ludi mudra; i kad se mudri poučava, prima znanje. Uči se pravednik od kuće bezbožnikove, kad se bezbožnici obaraju u zlo.“... „Bolje je živjeti u zemlji pustoj nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom.“ Priče Solomonove 21:1-12, 19
„Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kući zajedničkoj.“ Priče Solomonove 25:24
Priče Solomonove 31
Alef
10 „Ko će naći vrsnu ženu? Jer vrijedi više nego biser.“
Bet
11 „Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neće nedostajati.“
Gimel
12 „Čini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega.“
Dalet
13 „Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim.“
He
14 „Ona je kao lađa trgovačka, iz daleka donosi hranu svoju.“
Vav
15 „Ustaje dok je još noć, daje hranu čeljadi svojoj i posao djevojkama svojim.“
Zajin
16 „Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd.“
Het
17 „Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje.“
Tet
18 „Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noću žižak.“
Jod
19 „Rukama svojima maša se preslice, i prstima svojima drži vreteno.“
Kaf
20 „Ruku svoju otvara siromahu, i pruža ruke ubogome.“
Lamed
21 „Ne boji se snijega za svoju čeljad, jer sva čeljad njezina ima po dvoje haljina.“
Mem
22 „Pokrivače sama sebi gradi, tanko platno i skerlet odijelo joj je.“
Nun
23 „Zna se muž njezin na vratima kad sjedi sa starješinama zemaljskim.“
Sameh
24 „Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu.“
Ajin
25 „Odijelo joj je krjepost i ljepota, i osmijeva se na vrijeme koje ide.“
Pe
26 „Usta svoja otvara mudro i na jeziku joj je nauka blaga.“
Cade
27 „Pazi na vladanje čeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede.“
Kof
28 „Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin također hvali je;“
Reš
29 „Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvisuješ sve.“
Šin
30 „Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu.“
Tav
31 „Podajte joj od ploda ruku njezinijeh, i neka je hvale na vratima djela njezina.“
Za dalje čitanje
Zar Biblija ne ponižava žene, stavljajući ih na nivo životinja i imovine?