Poštovanje ikona
Nebiblijska tradicija ili biblijska istina?
Božja Reč izričito osuđuje praksu pravljenja idola ili likova bilo kog stvorenja sa izričitom namerom da mu se obožava kao bogu/boginji:
„Tada reče Bog sve ove riječi govoreći: Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. Nemoj imati drugih Bogova uza me. Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene;“ Izlazak 20:1-5
Apostol Pavle kaže nešto slično u vezi sa propalima koji su odbili da priznaju istinitog Boga za koga su znali da postoji, i koji su umesto toga izabrali da oblikuju likove stvorenih stvari kako bi ih obožavali:
„Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojim umovanjima, i potamnje nerazumno srce njihovo; Govoreći da su mudri, poludješe, I zamijeniše slavu besmrtnoga Boga podobijem smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnih životinja i gmizavaca. Zato ih predade Bog u željama njihovih srca u nečistotu, da se beščaste tjelesa njihova među njima samima; Koji zamijeniše istinu Božiju lažju, i više poštovaše i poslužiše tvari nego Tvorcu, koji je blagosloven u vijekove. Amin.“ Rimljanima 1:21-25
Ima onih koji ove zapovesti shvataju kao jasnu i nedvosmislenu osudu svakog lika bez izuzetka. Oni iz ovih zabrana zaključuju da hrišćani uopšte ne bi trebalo da imaju likove ili ikone, naročito ne one kojima ukazuju poštovanje.
U ovom tekstu ispitaću Sveto pismo da bih pokazao da ovo nije ono što Sveta Biblija zapravo uči. Naprotiv, ono što Božja Reč osuđuje jeste izrada idola lažnih bogova i stvorenih bića koja se pogrešno obožavaju kao bogovi ili boginje. Nadahnuti Spisi, međutim, ne osuđuju pravljenje lika kao takvog, budući da je sam Bog odobrio izradu određenih likova.
Na primer, Bog je zapovedio Mojsiju da načini lik heruvima, koji su nebeska stvorenja, kao deo kovčega saveza, koji je predstavljao Božji nebeski presto i koji je takođe služio kao vidljivi znak i podsetnik da će Božje prisustvo biti sa njegovim narodom Izrailjem:
„A šator ćeš načiniti od deset zavjesa od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od skerleta i od crvca; i po njima da budu vezeni heruvimi.“ „I načini zavjesu od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, i po njoj neka budu vezeni heruvimi.“ Izlazak 26:1, 31 – Up. 36:8, 35
„I načini zaklopac od čistoga zlata, u dužinu od dva i po lakta, a u širinu od podrug lakta. I načini dva heruvima od zlata, jednostavne načini ih, na dva kraja zaklopcu, Jednoga heruvima na kraju odovud, a drugoga heruvima na kraju odonud; zaklopcu na oba kraja načini heruvime. I u heruvima bijahu krila raširena uvis, i zaklanjahu krilima svojim zaklopac, i licem bjehu okrenuti jedan drugom, i gledahu prema zaklopcu heruvimi.“ Izlazak 37:6-9
„I narod posla u Silom da donesu odande kovčeg zavjeta Gospoda nad vojskama, koji sjedi na heruvimima; a bijahu ondje kod kovčega zavjeta Gospodnjega dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines.“ 1. Samuilova 4:4
Bog bi čak vidljivo silazio u stubu od oblaka/ognja na kovčeg saveza kako bi čujno govorio sa Mojsijem između dva heruvima:
„I načini dva heruvima zlatna, jednostavne ih načini, na dva kraja zaklopcu. I načini heruvima jednoga na jednom kraju, a drugoga heruvima na drugom kraju; na zaklopcu načinite dva heruvima na oba kraja. I neka heruvimi rašire krila uvis da zaklanjaju krilima zaklopac, i neka budu licem okrenuti jedan drugom, prema zaklopcu neka su okrenuta lica heruvimima. I metnućeš zaklopac ozgo na kovčeg, a u kovčeg ćeš metnuti svjedočanstvo, koje ću ti dati. I tu ću se sastajati s tobom i govoriću ti ozgo sa zaklopca između dva heruvima, koji će biti na kovčegu od svjedočanstva, sve što ću ti zapovijedati za sinove Izrailjeve.“ Izlazak 25:18-22
„I kad Mojsije ulažaše u šator od sastanka da govori pred Bogom, tada čujaše glas gdje mu govori sa zaklopca što bješe na kovčegu od svjedočanstva između dva heruvima; i govoraše mu.“ Brojevi 7:89
Štaviše, budući da je kovčeg sa heruvimima simbolizovao Božje sveto prisustvo među njegovim narodom, ne iznenađuje što nalazimo Izrailjce poput Isusa Navina kako mu odaju poštovanje:
„A Isus razdrije haljine svoje i pade licem na zemlju pred kovčegom Gospodnjim, i leža do večera, on i starješine Izrailjeve, i posuše se prahom po glavi.“ Isus Navin 7:6
Zapravo, imamo čak i primer idola lažnog boga koji pada pred kovčegom istinitog GOSPODA:
„A sjutradan kad ustaše Azoćani rano, a to Dagon ležaše ničice na zemlji pred kovčegom Gospodnjim; i oni uzeše Dagona i metnuše ga opet na njegovo mjesto. A kad sjutradan rano ustaše, gle, opet Dagon ležaše ničice na zemlji pred kovčegom Gospodnjim, a glava Dagonu i obje ruke odsječene bijahu na pragu; samo trup od Dagona bješe ostao.“ 1. Samuilova 5:3-4
Ovo objašnjava zašto je Bog obarao svakoga ko bi kovčegu pristupio na nepoštovan i nedostojan način:
„Ali pobi Gospod neke između Vet-Semešana koji zagledaše u kovčeg Gospodnji, i pobi iz naroda pedeset tisuća i sedamdeset ljudi. I plaka narod što ga Gospod udari velikom pogiblju. I ljudi iz Vet-Semesa rekoše: Ko može ostati pred tijem Gospodom Bogom svetijem? I ka kome će otići od nas?“ 1. Samuilova 6:19-20
„Poslije skupi opet David sve ljude izabrane iz Izrailja, trideset tisuća. Pa se podiže David i sav narod što bijaše s njim i otide iz Vale Judine da prenese otuda kovčeg Božji, kod kojega se prizivlje ime, ime Gospoda nad vojskama, koji sjedi na heruvimima. I metnuše kovčeg Božji na nova kola, i povezoše ga iz kuće Avinadavove koja bijaše na brdu; a Uza i Ahijo, sinovi Avinadavovi, upravljahu novijem kolima. I odvezoše kovčeg Božji iz kuće Avinadavove, koja bijaše na brdu, i Ahijo iđaše pred kovčegom. A David i sav dom Izrailjev udarahu pred Gospodom u svakojake sprave od drveta kedrova, u gusle, u psaltire, u bubnje, u svirale i u kimvale. A kad dođoše do gumna Nahonova, Uza se maši za kovčeg Božji i prihvati ga, jer volovi potegoše na stranu. I Gospod se razgnjevi na Uzu, i udari ga Bog ondje za tu nepažnju, te umrije ondje kod kovčega Božijega. I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu. Zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas. I uplaši se David od Gospoda u onaj dan i reče: Kako će doći k meni kovčeg Gospodnji? I ne htje David odvesti kovčega Gospodnjega k sebi u grad Davidov, nego ga skloni David u kuću Ovid-Edoma Getejina. I osta kovčeg Gospodnji u kući Ovid-Edoma Getejina tri mjeseca, i blagoslovi Gospod Ovid-Edoma i sav dom njegov.“ 2. Samuilova 6:1-11
Kovčeg je bio mesto na kome se Božje prisustvo ispoljavalo na poseban i jedinstven način. Pristupiti mu, dakle, na nedostojan način značilo je pokazati nepoštovanje prema Bogu čije je prisustvo prebivalo u kovčegu.
Sam Solomon je Hram, koji je sagradio u Jerusalimu, ukrasio likovima tikvica, cvetova, drveća, lavova, volova, heruvima itd.:
„A po daskama kedrovijem unutra u domu bjehu izrezane jabuke i cvjetovi razvijeni, sve od kedra, tako da se ne viđaše nigdje kamen. I svetinju nad svetinjama uredi unutra u domu da se ondje namjesti kovčeg zavjeta Gospodnjega. A svetinja nad svetinjama unutra bješe dvadeset lakata duga, i dvadeset lakata široka, i dvadeset lakata visoka, i obloži je čistijem zlatom; tako obloži i oltar od kedra. I tako obloži Solomon dom iznutra čistijem zlatom, i zateže zlatne lance pred svetinjom nad svetinjama, koju također obloži zlatom. I sav dom obloži zlatom; tako i sav oltar pred svetinjom nad svetinjama obloži zlatom. A u svetinji nad svetinjama načini dva heruvima od drveta maslinova; deset lakata bješe visok svaki. A od pet lakata bješe jedno krilo u heruvima, i od pet lakata drugo krilo u heruvima; deset lakata bješe od kraja jednoga krila do kraja drugoga krila. Tako i drugi heruvim bijaše od deset lakata; jedne mjere i jedne naprave bjehu oba heruvima. Deset lakata bješe visok jedan heruvim, tako i drugi. I namjesti heruvime usred unutrašnjeg doma, i raširiše heruvimi krila svoja tako da krilo jednoga ticaše u jedan zid, a krilo drugoga heruvima ticaše u drugi zid, a usred doma ticahu krila jedno u drugo. I obloži heruvime zlatom. A sve zidove domu unaokolo iskiti rezanijem heruvimima i palmama i razvijenijem cvjetovima iznutra i spolja. I pod domu obloži zlatom iznutra i spolja. I na ulasku u svetinju nad svetinjama načini dvokrilna vrata od drveta maslinova, kojima pragovi s dovratnicima bjehu na pet uglova. I na tijem dvokrilnijem vratima od drveta maslinova izreza heruvime i palme i razvijene cvjetove, i obloži ih zlatom, i heruvime i palme obloži zlatom. Tako na ulasku u crkvu načini pragove od drveta maslinova na četiri ugla; I vrata dvokrilna od drveta jelova; na dvije se strane otvaraše jedno krilo, i na dvije strane otvaraše se drugo krilo.“ 1. Carevima 6:18-34
„A na oplati među uglovima bijahu lavovi i volovi i heruvimi; a na uglovima bijaše stupac ozgo, a ispod lavova i volova bijaše vijenac kovan.“ „I po stranama njegovijem i po oplatama njegovijem izreza heruvime, lavove i palme, jedno do drugoga uz vijence unaokolo.“ 1. Carevima 7:29, 36
Solomon je čak načinio i statue 12 lavova, koje je postavio duž stepenika koji su vodili do njegovog prestola:
„I načini car velik prijesto od slonove kosti i obloži ga čistijem zlatom. Šest basamaka bješe u prijestola, i vrh okrugao bješe ozad na prijestolu, i ručice bjehu s obje strane sjedišta, i dva lava stajahu pokraj tijeh ručica. I dvanaest lavova stajahu na šest basamaka otud i odovud. Ne bi takav načinjen ni u kojem carstvu.“ 1. Carevima 10:18-20
Solomon nije usamljen primer, budući da je proroku Jezekilju bilo dato viđenje obnovljenog Hrama u Jerusalimu, u kome ga je video ukrašenog palmama i heruvimima:
„I bjehu načinjeni heruvimi i palme, jedna palma među dva heruvima, i u svakoga heruvima bjehu dva lica: Lice čovječije prema palmi otuda, i lice lavovo prema palmi odovuda; tako bješe načinjeno po svemu domu unaokolo; Od zemlje do vrh vrata bjehu heruvimi i palme načinjene, tako i po zidu u crkvi.“ „I na vratima crkvenijem bjehu načinjeni heruvimi i palme, kao po zidovima“ Jezekilj 41:18-20, 25
Poslednje mesto na kome bi neko očekivao da nađe statue jeste upravo dom Božji, ukoliko bi takvi likovi bili potpuno zabranjeni.
Ovo me dovodi do moje poslednje tačke.
Kada su Izrailjce ubijale otrovne zmije zbog njihovog gunđanja protiv Boga, oni su molili Mojsija da zamoli Boga da ukloni te zmije iz njihove sredine. Božji predloženi lek za one koje su zmije otrovale bio je da Mojsije načini bronzanu zmiju na motki, u koju će Izrailjci gledati:
„Potom pođoše od gore Ora k Crvenom moru obilazeći zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta. I vikaše narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikakvi hljeb već ogadio duši našoj. A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu te pomrije mnogo naroda u Izrailju. Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: Zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod. I Gospod reče Mojsiju: Načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti. I načini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija, on pogleda u zmiju od mjedi i ozdravi.“ Brojevi 21:4-9
Isus je čak ukazao na bronzanu zmiju kao praobraz svog uzdizanja na krstu kao leka za greh čovečanstva:
„I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovječiji. Da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni, Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni.“ Jovan 3:14-16
Ono što primer bronzane zmije čini još zanimljivijim jeste to što on ilustruje moju tvrdnju da Bog nije protiv pravljenja likova, pa čak ni protiv njihovog poštovanja. Naprotiv, ono što Bog osuđuje jesu likovi koji predstavljaju lažne bogove/boginje kao predmete obožavanja. Ovo veoma jasno pokazuje ono što je učinio car Jezekija kada su Izrailjci počeli da uključuju bronzanu zmiju u svoje idolopokloničko obožavanje drugih božanstava:
„A treće godine carovanja Osije, sina Ilina, nad Izrailjem zacari se Jezekija, sin Ahazov, nad Judom. Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poče carovati i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kći Zaharijina. I činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kao što je činio David, otac njegov. On obori visine, i izlomi likove i isječe lugove, i razbi zmiju od mjedi koju bješe načinio Mojsije, jer joj do tada kađahu sinovi Izrailjevi; i prozva je Neustan.“ 2. Carevima 18:1-4
Obratite pažnju na to da je bronzana zmija uništena uz izričito Božje odobrenje i zadovoljstvo tek pošto su Izrailjci počeli da je obožavaju zajedno sa lažnim bogovima i boginjama kao što je Ašera.
Ovo potvrđuje činjenicu da ono što Bog zabranjuje jesu likovi/ikone/idoli koji predstavljaju lažne bogove/boginje i/ili stvorena bića koja se pogrešno obožavaju. Bog je protiv toga da se ima lik ili ikona koja prikazuje lažno božanstvo ili stvorenje koje se obožava kao božansko. Ipak, Bog ne osuđuje likove koji ne prikazuju lažna božanstva ili stvorene stvari koje se pogrešno obožavaju kao bogovi ili boginje.
Na kraju krajeva, sam Bog je zapovedio da se načine likovi ili ikone, i čak je dopustio svojim slugama poput Solomona da stepenike koji vode do njegovog prestola ukrase statuama lavova.
Biblijski navodi preuzeti iz prevoda Modern English Version (MEV) Svete Biblije.
Dalje čitanje