Beleške za raspravu o marijanskim učenjima
U ovom tekstu odgovaram na neke od uobičajenih prigovora koji se iznose protiv određenih marijanskih učenja, kao što su Marijino večno devičanstvo, bezgrešno začeće odnosno bezgrešnost, i posredovanje. Ako nije naznačeno drugačije, biblijski navodi biće iz New American Standard Bible (NASB).
BRAĆA/SESTRE KAO SINONIM ZA ROĐAKE
Evo slučajeva u kojima su reči za braću i sestre uporedo upotrebljene sa rečima za rođake ili su im sinonimne:
„I otide odande, i dođe u postojbinu svoju; i za njim idoše učenici njegovi. I kad dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: Otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takva rukama njegovim čine se? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nisu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: Nigdje nije prorok bez časti do u postojbini svojoj i među rodbinom i u domu svome.“ Marko 6:1-4
„Jer bih želeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju, srodnike moje po tijelu, Koji su Izrailjci, čije je usinovljenje i slava i zavjeti i zakon i bogosluženje i“obećanja.Njima„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:3-5, English Standard Version (ESV)
„A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota. I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom. I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj bješe ime Sara, a ženi Nahorovoj ime Melha, kći Arana, oca Melhe i Jeshe. A Sara bješe nerotkinja, i ne imaše poroda. I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, a Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i pođoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i dođoše do Harana i ondje se nastaniše. I poživje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu.“ Postanje 11:27-32
„Pa Avram reče Lotu: Nemoj da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braća.“ Postanje 13:8, New King James Version (NKJV)
„A u dolini Sidimskoj bijaše mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobježe car Sodomski i car Gomorski, i ondje padoše, a što osta pobježe u planinu. I uzeše sve blago u Sodomu i Gomori i svu hranu njihovu, i otidoše. Uzeše i Lota, sinovca Avramova, i blago njegovo, i otidoše, jer življaše u Sodomu. A dođe jedan koji bješe utekao, te javi Avramu Jevrejinu, koji življaše u ravni Mamrija Amorejina, brata Esholu i brata Avnanu, koji bjehu u veri s Avramom. A kad Avram ču da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kući, i pođe u potjeru do Dana.“ Postanje 14:10-14, NKJV
Uočimo da se Avraham i Lot nazivaju braćom iako je ovaj drugi bio Avrahamov sinovac, sin njegovog rođenog brata.
PRVENAC KAO STATUS, A NE KAO BROJ
Neki pretpostavljaju da Marija mora imati i drugu decu zbog toga što se za Isusa kaže da je njen prvorođeni sin:
„I rodi sina svojega Prvenca, i povi ga, i položi ga u jasle; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.“ Luka 2:7
Nasuprot toj tvrdnji, i hebrejska Biblija i grčki Novi zavet koriste ovaj izraz u slučajevima u kojima je naglasak na jedinstvenom položaju deteta, na njegovom prvenstvenom statusu, bilo zato što je naslednik i/ili znak očeve muževnosti. To se ne odnosi nužno na to da je ono najstarije dete u porodici:
„I reče Gospod Mojsiju govoreći: Posveti mi svakoga prvenca, što god otvara matericu u sinova Izrailjevijeh, i od ljudi i od stoke; jer je moje. I Mojsije reče narodu: Pamtite ovaj dan u koji izidoste iz Misira, iz doma ropskoga, jer vas rukom krjepkom izvede Gospod odande; neka se, dakle, ne jede ništa s kvascem. Danas izlazite, mjeseca Aviva; Pa kad te Gospod uvede u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Jevejsku i Jevusejsku, za koju se zakleo ocima tvojim da će ti je dati, zemlju u kojoj teče mlijeko i med, tada da služiš službu ovu ovoga mjeseca; Sedam dana jedi hljebove prijesne, a sedmi dan neka je praznik Gospodnji. Hljebovi prijesni da se jedu sedam dana, i da se ne vidi u tebe ništa s kvascem, niti da se vidi u tebe kvasac u cijelom kraju tvom. I kazaćeš sinu svojemu u taj dan govoreći: Ovo je za ono što mi je učinio Gospod kad sam izlazio iz Misira. I neka ti bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen pred očima tvojima, da ti zakon Gospodnji bude u ustima; jer te je rukom krjepkom izveo Gospod iz Misira. Zato vrši zakon ovaj na vrijeme, od godine do godine. I kad te uvede Gospod u zemlju Hananejsku, kao što se zakleo tebi i tvojim ocima, i da ti je, Odvajaćeš Gospodu što god otvara matericu, i od stoke tvoje što god otvara matericu, što je muško, da bude Gospodu. A svako magare prvenče otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat. Ali svakoga prvenca čovječijega između sinova svojih otkupi. A kad te zapita sin tvoj u napredak govoreći: Šta je to? reci mu: Rukom krjepkom izvede nas Gospod iz Misira, iz doma ropskoga. Jer kad otvrdnu Faraon, te nas ne htje pustiti, pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca čovječijega do prvenca od stoke; zato prinosim Gospodu sve muško što otvara matericu, a svakoga prvenca sinova svojih otkupljujem. I to neka ti je kao znak na ruci i kao počeonik među očima tvojima, da nas je rukom krjepkom izveo Gospod iz Misira.“ Izlazak 13:1-2, 11-16
„A sinovi Ruvima, prvenca Izrailjeva, jer on bijaše prvenac, ali kad oskvrni postelju oca svojega, dano bi njegovo prvenaštvo sinovima Josifa, sina Izrailjeva, ali ne tako da se broji prvenac, Jer Juda bi najsilniji među braćom svojom i od njega je vođ, ali prvenaštvo dobi Josif; Sinovi Ruvima, prvenca Izrailjeva, bijahu: Anoh i Faluj, Esron i Harmija,“ 1. Dnevnika 5:1-3
„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.“ Psalam 89:19-20, 26-27
David nije bio ni prvi ljudski car, čak ni u Izrailju, budući da mu je Saul prethodio, niti je bio najstariji sin svoga oca Jeseja. On je zapravo bio najmlađi od osmorice sinova. Jasno je, dakle, da je David bio Božji prvenac po statusu odnosno prvenstvu, a ne po redosledu rođenja među braćom.
Štaviše, budući da su vernici Isusova duhovna braća i sestre, to Mariju čini njihovom duhovnom majkom:
„A stajahu kod Isusova krsta mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji pored nje, reče materi svojoj: Ženo, eto ti sina! Potom reče učeniku: Evo ti majke! I od onoga časa uze je učenik k sebi.“ Jovan 19:25-27
„Reče joj Isus: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svojemu; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu, i Bogu mojemu i Bogu vašemu.“ Jovan 20:17
„Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog.“ Jevrejima 2:12-13
„I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna; I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripremljeno od Boga, da je ondje hrane hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini; I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini; I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć. I oni ga pobijediše krvlju Jagnjetovom i riječju svjedočenja svojega, i ne mariše za život svoj do smrti. Zato se veselite, nebesa, i vi koji živite na njima! Teško žiteljima zemlje i mora, jer siđe k vama đavo u jarosti velikoj, znajući da malo vremena ima. I kad vidje aždaja da bi zbačena na zemlju, poče progoniti ženu koja rodi muško Čedo. I ženi biše data dva krila orla velikoga da odleti u pustinju na mjesto svoje, gdje će se hraniti vrijeme i vremena i pola vremena, daleko od zmije. A zmija ispusti za ženom iz usta svojih vodu kao rijeku, da bi je rijeka odnijela. I zemlja pomože ženi, i otvori zemlja usta svoja i proguta rijeku koju ispusti aždaja iz usta svojih. I razgnjevi se aždaja na ženu i otide da ratuje sa ostalima iz sjemena njezinog, koji drže zapovijesti Božije i imaju svjedočanstvo Isusa Hrista.“ Otkrivenje 12:1-5, 17
Postoji, dakle, smisao u kojem je Marija imala i drugu decu nakon Isusovog rođenja, doduše duhovno potomstvo, a ne potomstvo koje je rodila telesnim, prokreativnim putem.
GRČKO HEOS, HEOS HOU, HEOS HOUTOU
Tvrdi se da Matej 1:25 dokazuje da je Josif imao bračne odnose sa Marijom nakon što je ona rodila. To se zasniva na jednom grčkom participu:
„Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji i uze ženu svoju. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjenu mu ime Isus.“ Matej 1:24-25
Problem sa ovim argumentom jeste u tome što u toj reči nema ničega što bi podrazumevalo nužnu promenu stanja ili okolnosti nakon što navedeni period nastupi ili se okonča. Suština predloga nije u tome da li se stanje menja, već u naglašavanju toga da radnja ili stanje ostaju isti sve do navedenog vremenskog perioda. Evo spiska slučajeva u kojima se predlog heos i njegovi različiti oblici koriste u kontekstima u kojima se stanje ili okolnost nije promenila kada je navedeni period nastupio:
„Čudo sam mnogima, a ti si utočište moje jako.“ Psalam 71:7 LXX
Da li ovaj tekst podrazumeva da će pravednost prestati nakon što mesec bude uklonjen u novom nebu i novoj zemlji? (Up. Otkrivenje 21:23-25)
„Rasuđivanje našeg oca Eleazara, poput prvorazrednog kormilara, upravljajući lađom pobožnosti po moru strasti, izloženo porugama tiraninovih pretnji i preplavljeno talasima mučenja, ni na koji način nije skrenulo kormilo pobožnosti sve dok (heos hou) nije uplovilo u luku pobede nad smrću.“ 4. Makavejska 7:1-3
Da li bi iko pretpostavio da je Eleazar ostao pobožan samo do svoje smrti, ali da je posle smrti postao nepobožan?
„A pošto prođe nekoliko dana, Agripa car i Vernikija siđoše u Kesariju da pozdrave Festa. I budući da ondje boraviše mnogo dana, izloži Fest caru Pavlovu stvar govoreći: Jednoga čovjeka ostavio je Feliks kao sužnja, Povodom kojega, kad ja bijah u Jerusalimu, pojaviše se prvosveštenici i starješine judejske zahtjevajući da se on osudi. Ja im odgovorih da nije običaj u Rimljana da se preda neki čovjek na smrt prije nego se optuženi suoči sa onima koji ga tuže i ne dobije priliku za odbranu od optužbe. A kada se oni ovdje sastadoše, nikakva odlaganja ne učinih, no sutradan sjedoh na sudijsku stolicu i zapovjedih da dovedu čovjeka. Oko njega stadoše tužioci i nijedne krivice koje ja pretpostavljah ne iznesoše. Nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svojem vjeroispovjedanju, i o nekome Isusu koji je umro, za kojega Pavle tvrđaše da je živ. A ja u nedoumici po ovome sporu rekoh da li bi htio ići u Jerusalim i tamo da mu se sudi za ovo. Kada pak Pavle zatraži da ga čuvamo do presude Avgustove, zapovjedih da ga čuvaju dokle ga pošaljem ćesaru.“ Dela apostolska 25:13-21
Treba li da pretpostavimo da je Fest oslobodio Pavla iz zatvora i pustio ga da ide nakon što ga je poslao caru?
Evo i drugih primera u kojima se sam izraz heos pojavljuje bez ikakve promene stanja ili okolnosti:
„I David se vrati da blagoslovi svoj dom; a Mihala, kći Saulova, izide na susret Davidu, i reče: Kako je slavan bio danas car Izrailjev kad se danas otkrivao pred sluškinjama sluga svojih, kao što se otkrivaju nikakvi ljudi! A David reče Mihali: Pred Gospodom, koji me je izabrao preko oca tvojega i preko svega doma njegova, te mi zapovjedio da budem vođ narodu Gospodnjemu, Izrailju, igrao sam i igraću pred Gospodom. I još ću se većma poniziti i još ću manji sebi biti; i opet ću biti slavan pred sluškinjama za koje govoriš. I Mihala, kći Saulova, ne ima poroda do smrti svoje.“ 2. Samuilova 6:20-23 LXX
Da li to znači da je Mihala imala decu nakon svoje smrti?
„Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:20
Ko bi pomislio da će posle svršetka veka Isus prestati da bude sa svojim sledbenicima, potpuno ih napuštajući?
„Onda kraj, kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. Jer on treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje. Posljednji neprijatelj ukinuće se – smrt. Jer sve pokori pod noge njegove. A kada kaže da mu je sve pokoreno, očigledno, osim Onoga koji mu pokori sve. A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti Onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.“ 1. Korinćanima 15:24-28
Da li iko misli da nadahnuti apostol zaista sugeriše da će Isus prestati da caruje kao Car nakon što Hristov poslednji neprijatelj bude uništen, kada Sveto pismo potvrđuje da Sin caruje u vekove vekova? (Up. Isaija 9:6-7; Danilo 7:13-14; Luka 1:32-33; 2. Petrova 1:11; Otkrivenje 11:15; 22:1-3)
„Dokle ne dođem, pazi na čitanje, utješavanje i učenje.“ 1. Timoteju 4:13
To bi značilo da su Timotej i hrišćani trebalo da prestanu da se posvećuju javnom čitanju Svetog pisma čim Pavle stigne!
RAZLIČITI NAČINI NA KOJE BOG SPASAVA
Bog nekoga može spasti od njegovih grehova ili od toga da ikada sagreši. To je slično načinu na koji Bog spasava čoveka od smrti. To jest, Bog može spasti pojedinca od umiranja,
„U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i dođe k njemu prorok Isaija, sin Amov, i reče mu: Ovako veli Gospod: Naredi za kuću svoju, jer ćeš umrijeti i nećeš ostati živ. A on se okrete licem k zidu i pomoli se Gospodu govoreći: Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma. I Isaija još ne bješe otišao do polovine dvora, a dođe mu riječ Gospodnja govoreći: Vrati se i reci Jezekiji, vođu naroda mojega: Ovako veli Gospod Bog Davida, oca tvojega: Čuo sam molitvu tvoju i vidio sam suze tvoje; evo, iscijeliću te, do tri dana ići ćeš u dom Gospodnji. I dodaću ti vijeku petnaest godina, i izbaviću tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniću ovaj grad zbog sebe i zbog Davida, sluge svojega. Potom reče Isaija: Donesite grudu suhih smokava. I donesavši, priviše mu na otok, i iscijeli se. A Jezekija reče Isaiji: Šta će biti znak da će me Gospod iscijeliti i da ću do tri dana otići u dom Gospodnji? A Isaija reče: Ovo neka ti bude znak od Gospoda da će učiniti Gospod što je rekao: Hoćeš li da otide sjen deset koljenaca naprijed ili da se vrati deset koljenaca natrag? A Jezekija reče: Lako je da sjen otide naprijed deset koljenaca; nemoj, nego neka se vrati sjen deset koljenaca natrag. I Isaija prorok zavapi ka Gospodu, i vrati Gospod sjen po koljencima po kojima bijaše otišao na sunčaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca.“ 2. Carevima 20:1-11
„Ovo napisa Jezekija; car Judin, kad se razbolje, i ozdravi od bolesti svoje: Ja rekoh, kad se presjekoše dani moji: Idem k vratima grobnijem, uze mi se ostatak godina mojih. Rekoh: Neću vidjeti Gospoda Gospoda u zemlji živijeh, neću više vidjeti čovjeka među onima koji stanuju na svijetu. Vijek moj prođe i prenese se od mene kao šator pastirski; presjekoh život svoj kao tkač, odsjeći će me od osnutka; od jutra do večera učinićeš mi kraj. Mišljah za jutra da će kao lav potrti sve kosti moje; od jutra do večera učinićeš mi kraj. Pištah kao ždrao i kao lastavica, ukah kao golubica, oči mi iščilješe gledajući gore: Gospode, u nevolji sam, oblakšaj mi. Šta da rečem? On mi kaza, i učini. Proživjeću sve godine svoje po jadu duše svoje. Gospode, o tom se živi i u tom je svemu život duha mojega, iscijelio si me i sačuvao u životu. Evo, na mir dođe mi ljut jad; ali tebi bi milo da izvučeš dušu moju iz jame pogibli, jer si bacio za leđa svoja sve grijehe moje. Jer neće grob tebe slaviti, neće te smrt hvaliti, i koji siđu u grob ne nadaju se tvojoj istini. Živi, živi, oni će te slaviti kao ja danas: otac će sinovima javljati istinu tvoju. Gospod me spase, zato ćemo pjevati pjesme moje u domu Gospodnjem dok smo god živi. A Isaija bješe rekao da uzmu grudu suhih smokava i priviju na otok, te će ozdraviti. I Jezekija bješe rekao: Šta će biti znak da ću otići u dom Gospodnji?“ Isaija 38:9-22
„Milo mi je što Gospod usliši molitveni glas moj; Što prignu k meni uho svoje; i zato ću ga u sve dane svoje prizivati. Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi pakleni zadesiše me, naiđoh na tugu i muku; Ali prizvah ime Gospodnje: Gospode, izbavi dušu moju! Dobar je Gospod i pravedan, i Bog je naš milostiv; Čuva proste Gospod; bijah u nevolji, i pomože mi. Vrati se, dušo moja, u mir svoj, jer je Gospod dobrotvor tvoj! Ti si izbavio dušu moju od smrti, oko moje od suza, nogu moju od spoticanja. Hodiću pred licem Gospodnjim po zemlji živijeh.“ Psalam 116:1-9
Ili Bog može spasti čoveka od smrti tako što ga vaskrsava:
„I dogodi se potom da on iđaše u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda. A kada se približi vratima grada, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica; i mnogi narod iz grada iđaše sa njom. I vidjevši je Gospod sažali se na nju, i reče joj: Ne plači! I pristupivši dohvati se nosila, a nosioci stadoše; i reče: Momče, tebi govorim, ustani! I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. A strah obuze sve, i slavljahu Boga govoreći: Veliki prorok podiže se među nama, i Bog pohodi narod svoj. I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini. I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo. I pozva Jovan dvojicu od učenika svojih i posla ih Isusu, govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? Došavši pak ti ljudi k njemu rekoše: Jovan Krstitelj posla nas tebi govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? A u taj čas on iscijeli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogim slijepim darova vid. I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda jevanđelje;“ Luka 7:11-22
„A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi očekivahu. I gle, dođe čovjek po imenu Jair, i on bješe starješina sinagoge, i pavši pred noge Isusove, moljaše ga da uđe u dom njegov. Jer u njega bješe jedinica kći oko dvanaest godina, a umiraše. A kad iđaše Isus, narod se tiskao oko njega. I bješe neka žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti; I pristupivši sastrag dotače se skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njene. I reče Isus: Ko je to što me se dotače? A kada svi odricahu, reče Petar i koji bijahu s njim: Nastavniče, narod te opkolio i gura te, a ti govoriš: Ko je to što me se dotače? A Isus reče: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drhteći, i pade pred njim, i kaza mu pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi. A on joj reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi u miru. Dok on još govoraše dođe neko od starješine sinagoge i reče mu: Umrla je kći tvoja, ne trudi Učitelja. A kada ču Isus, odgovori mu govoreći: Ne boj se, samo vjeruj, i biće spasena. I došavši u kuću, ne dopusti nikome da uđe osim Petru i Jovanu i Jakovu, i djevojčinom ocu i materi. I svi plakahu i jaukahu za njom. A on reče: Ne plačite, nije umrla nego spava. I podsmijevahu mu se znajući da je umrla. A on izgnavši sve, uze je za ruku i zovnu, govoreći: Djevojko, ustani.“ Luka 8:40-42, 49-54
„Bijaše pak neki bolesnik, Lazar iz Vitanije, iz sela Marije i Marte, sestre njezine. A Marija, čiji brat Lazar bolovaše, bješe ona koja pomaza Gospoda mirisom i obrisa noge njegove svojom kosom. Onda sestre poslaše k njemu govoreći: Gospode, evo boluje onaj koga ti ljubiš. A kada ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se Sin Božiji proslavi kroz nju. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. Pa kada ču da je bolestan, tada ostade dva dana na mjestu gdje bješe. Poslije toga reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju. Rekoše mu učenici: Ravi, sad Judejci tražahu da te kamenuju, pa zar opet ideš onamo? Isus odgovori: Nije li dvanaest časova u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta; A ko ide noću spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu. Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim. Onda rekoše učenici njegovi: Gospode, ako je zaspao, ustaće. A Isus im bješe rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna. Tada im Isus reče otvoreno: Lazar umrije. I milo mi je zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete; nego hajdemo njemu. Onda Toma, zvani Blizanac, reče ostalim učenicima: Hajdemo i mi da pomremo s njim. Kada pak dođe Isus, nađe ga, a on već četiri dana u grobu. A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest stadija. I mnogi od Judejaca bijahu došli Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovim. Kada pak Marta ču da Isus dolazi, iziđe pred njega, a Marija sjeđaše doma. Onda reče Marta Isusu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro brat moj. Ali i sada znam, da što god zaišteš u Boga, daće ti Bog. Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet. I ovo rekavši, otide te zovnu tajno Mariju, sestru svoju, rekavši: Učitelj je došao i zove te. Ona, kako ču, ustade brzo i otide k njemu. Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onome mjestu gdje ga srete Marta. A Judejci, koji bijahu sa njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo ustade i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače ondje. A Marija, čim dođe gdje bješe Isus i vidje ga, pade pred noge njegove govoreći mu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Onda Isus, kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, potrese se u duhu i sam se uzbudi, I reče: Gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode, dođi da vidiš. Isusu udariše suze. Onda Judejci govorahu: Gle kako ga ljubljaše! A neki od njih rekoše: Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepome učiniti da i ovaj ne umre? A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj. Isus reče: Sklonite kamen! Reče mu Marta, sestra umrloga: Gospode, već zaudara; jer je četiri dana U grobu. Reče joj Isus: Ne rekoh li ti da ako vjeruješ, vidjećeš slavu Božiju? Tada skloniše kamen gdje ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: Oče, blagodarim ti što si me uslišio! A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: Lazare, iziđi napolje! I iziđe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite neka ide.“ Jovan 11:1-4, 11-15, 38-44
„On u dane zemaljskoga života svojega sa silnim vapajem i suzama prinese molitve i prozbe Onome koji je mogao da ga spase od smrti, i bi uslišen zbog pobožnosti svoje.“ Jevrejima 5:7
„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu.“ Jevrejima 2:9-11, 14-16
„A Bog mira, koji podiže iz mrtvih velikoga Pastira ovaca, krvlju Zavjeta vječnoga, Gospoda našega Isusa Hrista, Neka vas usavrši u svakome djelu dobrome, da vršite volju njegovu, tvoreći u vama ono što mu je ugodno, kroz Isusa Hrista, kojemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ Jevrejima 13:20-21
Osim toga, da li bi iko poricao da Bog svoje izabrane anđele, kao što su Gavrilo i Mihailo, čuva od greha protiv njega? Kako bi inače ijedan anđeo bio dovoljno čist da stoji pred Božjim licem?
„Eda li je čovjek pravedniji od Boga? Eda li je čovjek čistiji od Tvorca svojega? Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anđela svojih nalazi nedostataka; A kamoli u onijeh koji stoje u kućama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.“ Jov 4:17-19
„Šta je čovjek da bi bio čist, i rođeni od žene da bi bio prav? Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu čista pred očima njegovijem; A kamoli gadni i smrdljivi čovjek, koji pije nepravdu kao vodu?“ Jov 15:14-16
„I kako će čovjek biti pravedan pred Bogom? I kako će čist biti rođeni od žene? Gle, ni mjesec ne bi sjao, ni zvijezde ne bi bile čiste pred njim, A kamoli čovjek, crv, i sin čovječji, moljac.“ Jov 25:4-6
„I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim.“ Luka 1:19
„Preklinjem te pred Bogom i Gospodom Isusom Hristom i izabranim anđelima da ovo držiš bez dvoumljenja, i da ne činiš ništa po pristrasnosti.“ 1. Timoteju 5:21
KAKO BIBLIJA KORISTI IZRAZ „SVI“
To me dovodi do sledeće tačke. Neki uzimaju Rimljanima 3:23 kao dokaz da svaki pojedinac greši protiv Boga, sa izuzetkom Hrista:
„Jer svi sagriješiše i lišeni su slave Božije,“
Da bih pokazao uzaludnost takvog rezonovanja, navešću slučajeve u kojima se izrazi „svi“, „svako“, „niko“, „svet“ i slično koriste u kontekstima koji očigledno ne obuhvataju sve što postoji niti svakog pojedinca.
PRVI PRIMER
„A kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo. Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim.“ Matej 2:1-3
DRUGI PRIMER
„I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; i vidjevši ga moliše da ode iz njihovog kraja.“ Matej 8:34
TREĆI PRIMER
„Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.“ Marko 1:4-5
ČETVRTI PRIMER
„I dođoše Jovanu i rekoše mu: Ravi, onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, eno krštava, i svi idu njemu.“ Jovan 3:26
PETI PRIMER
„Onda prvosveštenici i fariseji sabraše Sinedrion, i govorahu: Šta da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga ostavimo tako, svi će povjerovati u njega, pa će doći Rimljani i uzeti nam i zemlju i narod. A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe prvosveštenik, reče im: Vi ne znate ništa; Niti pomišljate da je za nas bolje da jedan čovjek umre za narod, a ne da sav narod propadne. A ovo ne reče sam od sebe, nego budući prvosveštenik one godine, proreče da će Isus umrijeti za narod; I ne samo za narod, nego i da rasijanu djecu Božiju sabere u jedno. Od toga, dakle, dana dogovoriše se da ga ubiju.“ Jovan 11:47-53
ŠESTI PRIMER
„A fariseji rekoše među sobom: Vidite kako ništa ne pomaže. Eto, svijet ode za njim.“ Jovan 12:19
SEDMI PRIMER
„A u Jerusalimu boravljahu Judejci, ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom. Pa kad nastade ova huka, skupi se narod, i smete se; jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovim jezikom. I divljahu se i čuđahu se svi govoreći jedan drugome: Gle, zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili: Parćani i Miđani i Elamiti, i koji žive u Mesopotamiji i Judeji i Kapadokiji, u Pontu i Aziji, U Frigiji i Pamfiliji, u Egiptu i krajevima Libije blizu Kirine, i došljaci Rimljani, i Judejci i prozeliti, Krićani i Arapi, čujemo gdje oni govore na našim jezicima o veličanstvenim djelima Božijim? I svi se divljahu i bijahu u nedoumici govoreći jedan drugom: Šta bi ovo moglo biti? A drugi se podsmijevahu i govorahu: Napili su se slatkoga vina. A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: Ljudi Judejci, i svi vi koji boravite u Jerusalimu: ovo neka vam je na znanje, i saslušajte riječi moje. Jer ovi nisu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći čas dana. Nego je to ono što je rekao prorok Joil: I biće u posljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha mojega na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće viđenja i starci vaši sanjaće snove. Pa i na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliću od Duha mojega, i proricaće. I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni Dan Gospodnji. I biće da će se spasti svaki koji prizove ime Gospodnje.“ Dela apostolska 2:5, 14-21
OSMI PRIMER
„A kad je trebalo da se navrši sedam dana, vidjevši ga u hramu oni Judejci što bijahu iz Azije, pobuniše sav narod i staviše ruke na njega, Vičući: Ljudi Izrailjci, pomagajte! Ovo je čovjek koji sve uči svuda protiv naroda i Zakona i mjesta ovoga; pa još i Jeline uvede u hram i opogani sveto mjesto ovo.“ Dela apostolska 21:27-28
DEVETI PRIMER
„Jer nađosmo ovoga čovjeka da je kuga, i da podiže bunu protiv svih Judejaca po cijelom svijetu, i da je kolovođa nazarejske jeresi,“ Dela apostolska 24:5
DESETI PRIMER
„Pri mojoj prvoj odbrani niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Neka im se ne uračuna! Ali Gospod bi sa mnom i osnaži me, da se kroz mene raširi propovijed i da čuju svi neznabošci; i bih izbavljen iz usta lavovih. I izbaviće me Gospod od svakoga zla djela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ 2. Timoteju 4:16-18
Nakon što je izjavio da su ga svi napustili, blaženi apostol zatim navodi neke od onih koji su ostali uz njega:
„Postaraj se da mi dođeš brzo. Jer me Dimas ostavi, zavoljevši sadašnji vijek, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene. Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je pogodan za službu. A Tihika poslah u Efes. Kada dođeš, donesi mi ogrtač što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, osobito one od pergamenta. Aleksandar kovač mnoga mi zla učini. Neka mu Gospod plati po djelima njegovim. Njega se i ti čuvaj; jer se veoma protivio našim riječima. Pri mojoj prvoj odbrani niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Neka im se ne uračuna! Ali Gospod bi sa mnom i osnaži me, da se kroz mene raširi propovijed i da čuju svi neznabošci; i bih izbavljen iz usta lavovih. I izbaviće me Gospod od svakoga zla djela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vijekove vijekova. Amin. Pozdravi Priskilu i Akilu, i Onisiforov dom. Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Militu bolesna. Postaraj se da dođeš prije zime. Pozdravlja te Evul, i Pud, i Lin, i Klaudija, i braća sva.“ 2. Timoteju 4:9-15, 19-21
JEDANAESTI PRIMER
„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?“ Jevrejima 1:6-7, 14
Pavle je možda navodio grčke verzije Ponovljenih zakona 32 ili Psalma 97 kada je pomenuo da Bog zapoveda svim anđelima da se poklone njegovom veoma uzvišenom i vrhunski prvenstvenom Sinu:
„Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih. Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova. Nađe ga u zemlji pustoj, na mjestu strašnu gdje buči pustoš; vodi ga unaokolo, uči ga i čuva kao zjenicu oka svojega. Kao što orao izmamljuje orliće svoje, diže se nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim, Tako ga Gospod vođaše, i s njim ne bješe tuđega boga; Vođaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena, Maslo od krava i mlijeko od ovaca s pretilinom od jaganjaca i ovnova Vasanskih i jaraca, sa srcem zrna pšeničnih; i pio si vino, krv od grožđa. Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati; utio si, udebljao i zasalio; pa ostavi Boga koji ga je stvorio, i prezre stijenu spasenja svojega. Na revnost razdražiše ga tuđim bogovima, gadovima razgnjeviše ga. Prinosiše žrtve đavolima, ne Bogu, bogovima kojih nijesu znali, novim koji iz bliza dođoše, kojih se nijesu strašili oci vaši. Stijenu koja te je rodila zaboravio si; zaboravio si Boga stvoritelja svojega. Kad to vidje Gospod, razgnjevi se na sinove svoje i na kćeri svoje, I reče: Sakriću od njih lice svoje, vidjeću kakav će im biti pošljedak, jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere. Oni me razdražiše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama; i ja ću njih razdražiti na revnost onijem koji nije narod, narodom ludijem razljutiću ih. Jer se oganj razgorio u gnjevu mojem, i gorjeće do najdubljega pakla; spaliće zemlju i rod njezin, i popaliće temelje brdima. Zgrnuću na njih zla, strijele svoje pobacaću na njih. Glad će ih cijediti, vrućice i ljuti pomori proždiraće ih; i zube zvjerske poslaću na njih i jed zmija zemaljskih. Spolja će ih ubijati mač, a po klijetima strah, i momka i djevojku, dijete na sisi i sijeda čovjeka. Rekao bih: Rasijaću ih po svijem uglovima zemljaskim, učiniću da nestane spomena njihova između ljudi, Da mi nije do mržnje neprijateljeve, da se ne bi neprijatelji njihovi ponijeli i rekli: Ruka se naša uzvisila, a nije Gospod učinio sve ovo. Jer su narod koji propada sa svojih namjera, i nema u njih razuma. Kamo da su pametni da razumiju ovo, i gledaju na pošljedak svoj! Kako bi jedan gonio tisuću, a dvojica tjerala deset tisuća, da ih nije stijena njihova prodala i Gospod ih predao? Jer stijena njihova nije kao naša stijena; neprijatelji naši neka budu sudije. Jer je čokot njihov od čokota Sodomskoga i iz polja Gomorskoga; grožđe je njihovo grožđe otrovno, puca su mu gorka. Vino je njihovo otrov zmajevski, i ljuti jed aspidin. Nije li to sakriveno kod mene, zapečaćeno u riznicama mojim? Moja je osveta i plata, u svoje vrijeme popuznuće noga njihova, jer je blizu dan propasti njihove, i ide brzo što će ih zadesiti. Sudiće Gospod narodu svojemu, i žao će mu biti sluga njegovijeh kad vidi da je prošla snaga i da nema ništa ni od uhvaćenoga ni od ostavljenoga. I reći će: Gdje su bogovi njihovi? Stijena u koju se uzdaše? Koji salo od žrtava njegovijeh jedoše i piše vino od naljeva njihovijeh. Neka ustanu i pomognu vam, i neka vam budu zaklon. Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke. Jer podižem k nebu ruku svoju i kažem: Ja sam živ dovijeka. Ako naoštrim sjajni mač svoj i uzmem u ruku sud, učiniću osvetu na neprijateljima svojim i vratiću onima koji mrze na me. Opojiću strijele svoje krvlju, i mač će se moj najesti mesa, krvlju isječenijeh i zarobljenijeh, kad počnem osvetu na neprijateljima. Veselite se, narodi, s narodom njegovijem, jer će pokajati krv sluga svojih, i osvetiće se neprijateljima svojim, i očistiće zemlju svoju i narod svoj.“ Ponovljeni zakoni 32:8, 43 LXX
„Dajte, Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i čast. Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo!“ Psalam 96:7, 9 LXX
Razlog zbog kojeg su ovi tekstovi zanimljivi jeste to što se pomenuti anđeli odnose na bogove koje narodi obožavaju i kojima su porobljeni. To jest, ti anđeli uključuju pala duhovna bića poput Satane i demona. Pa ipak, Pavle piše da su SVI****, a ne samo neki anđeli, služiteljski duhovi Božji.
DVANAESTI PRIMER
„A koji su to što čuše i ogorčiše? Zar ne svi koji iziđoše iz Egipta vođeni Mojsejem? A na koje se On gnjevio četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, čije kosti ostadoše u pustinji? Kojima li se zakleo da neće ući u počinak njegov, ako ne onima koji bijahu nepokorni?“ Jevrejima 3:16-18
Znamo da nije svaki Izrailjac izazivao Gospoda, budući da su Isus Navin i Halev toliko ugodili Bogu da im je bilo dozvoljeno da uđu u obećanu zemlju.
TRINAESTI PRIMER
„I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji),“ Jevrejima 9:27
Uprkos tvrdnji da je ljudima određeno da jednom umru, sam nadahnuti pisac zatim navodi izuzetke od tog opšteg pravila:
„Vjerom Enoh bješe uznesen da ne vidi smrti; i više se ne nađe, jer ga Bog uznese, pošto prije njegova uznesenja bješe mu potvrđeno da je ugodio Bogu.“ Jevrejima 11:5
„Neke žene primiše svoje mrtve vaskrsenjem; drugi pak bijahu mukama umoreni ne pristavši na izbavljenje, da bi dobili bolje vaskrsenje;“ Jevrejima 11:35 – Up. Matej 10:7-8; Luka 7:11-16, 21-22; 8:40-44, 49-55; Jovan 11:38-44
Enoh nije umro, a oni koji su vaskrsli umrli su dvaput, a ne jednom.
ČETRNAESTI PRIMER
„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara. I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom silnim, govoreći svima pticama koje lete posred neba: Dođite i skupite se na veliku večeru Božiju. Da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i onih koji sjede na njima, i mesa od svih slobodnih i robova, i od malih i velikih.“ Otkrivenje 19:11-18
Budući da je Isus jedini koji zna svoje ime, treba li onda da pretpostavimo da ga ne znaju ni Otac ni Duh?
Štaviše, ne izlaze svi da se bore protiv Hrista kada on telesno siđe da sudi živima i mrtvima. Stoga zapovest da se jede meso svih ljudi ne može biti doslovna.
PETNAESTI PRIMER
„Zato kao što kroz jednoga čovjeka uđe u svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, pošto svi sagriješiše. Jer grijeh bješe na svijetu do zakona, ali se grijeh ne računa kada nema zakona. Ali smrt carova od Adama do Mojseja i nad onima koji ne sagriješiše sličnim prijestupom kao Adam, koji je slika Onoga koji će doći. Ali blagodatni dar nije tako kao prijestup, jer ako prijestupom jednoga pomriješe mnogi, mnogo se više blagodat Božija i dar u blagodati jednoga čovjeka Isusa Hrista izobilno izli na mnoge. I ne bi sa darom onako kao što bi sa prijestupom kroz jednoga; jer sud zbog jednoga bi osuda, a blagodatni dar bi opravdanje od mnogih prijestupa. Jer ako se prijestupom jednoga zacari smrt kroz jednoga, tim prije će oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravednosti u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista. Tako, dakle, kao što jednim prijestupom dođe osuda na sve ljude, tako i jednim opravdanjem dođe na sve ljude opravdanje života. Jer kao što kroz neposlušnost jednoga čovjeka postaše mnogi grješni, tako će i kroz poslušnost jednoga postati mnogi pravedni.“ Rimljanima 5:12-19
„No zaista je Hristos ustao iz mrtvih, te postade prvenac onih koji su umrli. Jer pošto je kroz čovjeka smrt, kroz čovjeka je i vaskrsenje mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti. No svaki u svome redu: prvenac Hristos, potom, o njegovu dolasku, oni koji su Hristovi;“ 1. Korinćanima 15:20-23
„Jer nas ljubav Hristova obuzima pa ovako mislimo: da ako jedan za sve umrije, to svi umriješe. I On za sve umrije, da oni koji žive, ne žive više sebi, nego Onome koji za njih umrije, i vaskrse. Zato mi od sada nikoga ne znamo po tijelu; a ako i poznasmo Hrista po tijelu, no sada ga više ne poznajemo. Stoga, ako je ko u Hristu, nova je tvar, staro prođe, gle, sve novo postade. A sve je od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i koji nam dade službu pomirenja. Jer Bog bješe u Hristu koji pomiri svijet sa sobom, ne uračunavši im grijehe njihove, i metnuvši u nas riječ pomirenja. Umjesto Hrista, dakle, molimo, kao da Bog poziva kroz nas; molimo u ime Hristovo – pomirite se sa Bogom! Jer Njega, koji nije znao grijeha, učini grijehom nas radi, da mi postanemo pravda Božija u Njemu.“ 2. Korinćanima 5:14-21
U prethodnim primerima Pavle jasno kaže da je Adam prouzrokovao da svi ljudi umru i sagreše, dok Isus čini da svi ljudi žive budući da je umro umesto svakoga, kako im gresi ne bi bili uračunati. Pa ipak, kao što smo videli u našem trinaestom primeru, Enoh nije umro:
„Vjerom Enoh bješe uznesen da ne vidi smrti; i više se ne nađe, jer ga Bog uznese, pošto prije njegova uznesenja bješe mu potvrđeno da je ugodio Bogu.“ Jevrejima 11:5
Niti će svi večno živeti sa Hristom, budući da će mnogi iskusiti večnu propast i sramotu:
„I mnogi od onih koji spavaju u zemaljskom prahu ustaće, jedni u život vječni, a jedni u sramotu i stid vječni. I razumni će zasijati kao svjetlost nebeska i mnogi od pravednika kao zvijezde, u vjekove vijekova.“ Danilo 12:2-3
„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega. A ovo je sud što je svjetlost došla na svijet, a ljudi više zavolješe tamu negoli svjetlost; jer njihova djela bijahu zla. Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlost i ne ide ka svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova, jer su zla. A ko istinu tvori, ide ka svjetlosti, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena. Potom dođe Isus i učenici njegovi u judejsku zemlju, i tu boravljaše s njima i krštavaše. A i Jovan krštavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te se krštavahu. Jer još ne bijaše Jovan bačen u tamnicu. Tada nastade raspra među učenicima Jovanovim i nekim Judejcem oko očišćenja. I dođoše Jovanu i rekoše mu: Ravi, onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, eno krštava, i svi idu njemu. Jovan odgovori i reče: Ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. Vi mi sami svjedočite da rekoh: Nisam ja Hristos nego sam poslan pred njim. Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću se raduje glasu ženikovu. Ova, dakle, radost moja ispunjena je. On treba da raste, a ja da se umanjujem. Koji odozgo dolazi nad svima je. Koji je sa zemlje od zemlje je, i od zemlje govori; a koji dolazi s neba nad svima je; I što je vidio i čuo, to svjedoči; i svjedočanstvo njegovo niko ne prima. Koji primi svjedočanstvo njegovo, potvrdi da je Bog istinit. Jer koga Bog posla, onaj riječi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru. Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku. Ko vjeruje u Sina, ima život vječni; a ako je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu.“ Jovan 3:16-18, 36
„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10
„I vidjeh veliki, bijeli prijesto, i Onoga što sjedi na njemu, od čijega lica pobježe zemlja i nebo, i mjesta im se ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male, gdje stoje pred prijestolom, i knjige se otvoriše, i druga se knjiga otvori, koja je Knjiga života; i biše suđeni mrtvi po djelima svojim kao što je zapisano u knjigama. I more dade mrtve koji su u njemu, i smrt i pakao dadoše mrtvace koji bijahu u njima, i biše suđeni svaki po djelima svojim. I smrt i pakao biše bačeni u jezero ognjeno. Ova smrt je druga smrt. I ko se ne nađe zapisan u Knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.“ Otkrivenje 20:11-15
ZA DALJE ČITANJE
Da li je Marija bila večna devica?
U šta je verovala rana Crkva: Večno devičanstvo Marije
Crkveni oci o Marijinom večnom devičanstvu
„Grčko ’heos hou’ u Mateju 1:25 opovrgava Marijino večno devičanstvo“?
Da li je Isus samo čovek koji posreduje pred jedinim Bogom? 1. deo