Ubijanje Bogočoveka
U ovoj objavi navešću dva odlomka iz Zaharije u kojima nadahnuti prorok pretskazuje Čoveka koji je jednak Bogu — budući da je on Jehova Bog u telu — i koji se vraća da spase ostatak Izrailja, usled čega narod tuguje zbog svog greha što je prethodno dao da njihov Bog bude ubijen/proboden, a to vodi njihovom nacionalnom očišćenju od tog prestupa.
Zatim ću navesti dva naučna autoriteta koji pružaju tekstualne i kontekstualne podatke kojima se potvrđuje ovo tumačenje i pobijaju pokušaji liberala i/ili neverujućih Jevreja da poreknu značaj koji ova proroštva imaju u potvrđivanju da je Isus Bogočovek i Mesija za koga je pretskazano da dolazi ne jednom, nego dvaput: prvi put s izričitom svrhom da bude ubijen za naše grehe, a drugi put radi iskupljenja Izrailja i sveta.
PROROŠTVA
„I Gospod će sačuvati šatore Judine najprije, da se ne diže nad Judom slava doma Davidova i slava stanovnika Jerusalimskih. U onaj će dan Gospod zaklanjati stanovnike Jerusalimske, i najslabiji među njima biće u taj dan kao David, i dom će Davidov biti kao Bog, kao anđeo Gospodnji pred njima. I u taj dan tražiću da istrijebim sve narode koji dođu na Jerusalim; I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava“ „i pogledaće na mene Kojega probodoše“ „i plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem. U ono će vrijeme biti tužnjava velika u Jerusalimu kao tužnjava u Adadrimonu u polju Megidonskom. I tužiće zemlja, svaka porodica napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; Porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Semejeva napose, i žene njihove napose; Sve ostale porodice, svaka napose, i žene njihove napose.“ „U taj će dan biti otvoren izvor domu Davidovu i stanovnicima Jerusalimskim“ „za grijeh i za nečistotu“…
„Maču, ustani na pastira mojega“ „i na čovjeka druga mojega“ „govori Gospod nad vojskama, udari Pastira, i ovce će se razbjeći, ali ću okrenuti ruku svoju k malima.“ Zaharija 12:7-14; 13:1, 7
o. Zaharija 12:10 tc Zbog teškoće koju predstavlja pojam smrtnog probadanja Boga, subjekta ove rečenice, kao i zbog promene zamenice sa „mene“ na „njega“ u sledećoj, neki rukopisi imaju אֶל אֵת אֲשֶׁר ili אֱלֵי אֵת אֲשֶׁר (ʾel ʾet ʾasher ili ʾele ʾet ʾasher, „ka onome koga“, čitanje koje slede NAB i NRSV) umesto čitanja masoretskog teksta אֵלַי אֵת אֲשֶׁר (ʾelay ʾet ʾasher, „ka meni koga“). Razlozi za takve alternative, međutim, jasni su — potiču od prepisivača kojima su takve tvrdnje bile teološki neprihvatljive — te ih treba odbaciti u korist težeg čitanja (lectio difficilior) MT.tn Ili „na mene“.
p. Zaharija 12:10 tn Hebrejski izraz בְּכוֹר (bekhor, „prvenac“), koji se u Septuaginti obično prevodi rečju πρωτότοκος (prōtotokos), ima nedvosmislen mesijanski prizvuk, kao što jasno pokazuje upotreba tog grčkog izraza u Novom zavetu za opisivanje Isusa (up. Kol 1:15, 18). Tako pomisao o tome da je Bog proboden priprema pozornicu za smrtonosno ranjavanje Isusa, Mesije i Sina Božjeg (up. Jovan 19:37; Otk 1:7). Zapazite da neki engleski prevodi iz konteksta dodaju reč „sin“ (npr. NIV, TEV, NLT).
b. Zaharija 13:1 tn Hebr. „za greh i za nečistotu“. Svrha koja se ovde podrazumeva izričito je izražena u prevodu radi jasnoće.sn Ovo pominjanje izvora otvorenog… da ih očisti od greha i nečistote nagoveštava očišćenje od greha koje leži u srcu novozavetne jevanđeoske poruke (Rim 10:9-10; Titu 3:5). Izraz „u onaj dan“ kroz ceo odlomak (st. 1, 2, 4) smešta ovo očišćenje u eshatološko (crkveno) doba (Jovan 19:37). New English Translation (NET)
IZLAGANJE
ZAHARIJA 12:10
„I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava“ „i pogledaće na mene Kojega probodoše“; „i plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem.“ New American Standard Bible (NASB)
„I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava“ „i pogledaće na mene Kojega probodoše“. „plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem.“ New King James Version (NKJV)
Rani rabini videli su u Zahariji 12:10 ukazivanje na Mesiju sina Josifovog, koji strada i umire. Iako su jevrejski učenjaci poput Isaka iz Trokija i Kimhija zastupali da je posredi ukazivanje na pobijene Izrailjce, a ne na ubijenog Mesiju, neki od najvećih rabina, poput Rašija, Ibn Ezre, Abarvanela i Alšeha, davali su prednost ukazivanju na Mesiju sina Josifovog. Očigledno je da je to argument iz usmenog predanja i vanbiblijskih izvora; Zaharija 12:10 ne kaže ništa o Mesiji sinu Josifovom. Ovi jevrejski učenjaci, međutim, otkrivaju drevnost „mesijanskog tumačenja“.
Zaharija 12:10 ima dugu istoriju tumačenja, a Reks Mejson sažima odsustvo saglasnosti među tumačima o tome ko je probodeni:
Mnogima je bilo teško da razumeju kako se za narod [Izrailj] moglo reći da je „probo“ Jahvea, pa su ispravljali tekst da glasi „gledaće na onoga koga probodoše“ (verzija koja se nalazi u Jovanu 19:37). Drugi su to shvatili tako da su probli Jahvea svojim postupanjem prema njegovom predstavniku. Neki su stih preveli: „Gledaće na mene. (Što se tiče) onoga koga probodoše, tugovaće za njim…“ Neki su „probodenoga“ povezali s dobrim pastirom iz 11. poglavlja. Neki su ovde našli mesijansko ukazivanje. Drugi su smatrali da je posredi aluzija na Stradajućeg slugu Drugog Isaije, ili na pretpostavljenu odliku ranijeg praznika ustoličenja u kome je car bio obredno ponižavan. Nekolicina je pokušala da „probodenoga“ poistoveti s nekom istorijskom ličnošću, npr. sa Onijom III, prvosveštenikom, dok su drugi „njega“ shvatili u zbirnom smislu, kao predstavu pobožne zajednice koja je bila progonjena…
TEKSTUALNA VERODOSTOJNOST ČITANJA „NA MENE“
Hebrejski tekst (tačnije, masoretski tekst — u daljem tekstu MT) glasi „na mene“, ali neki drevni srednjovekovni rukopisi imaju „na njega“. Ovo drugo čitanje može znatno izmeniti smisao teksta i stoga zahteva pomno ispitivanje dokaza za obe mogućnosti.
Postoje dva problema s ovim uobičajenim prigovorima prevodu „na mene“. Prvo, iako je pojam probadanja Boga teološki težak, niža kritika (proučavanje sačuvanih rukopisa radi utvrđivanja izvornog teksta) nema nikakve veze s nečijim teološkim opredeljenjem. Drugo, Zaharijin prelazak s prvog na treće lice gotovo sigurno predstavlja promenu perspektive, što nije neuobičajena pojava u hebrejskom Starom zavetu (npr. Zaharija 7:13; 9:10). Stoga je verovatno da u ovom tekstu dolazi do prelaska sa Gospoda koji govori o sebi na Zahariju koji govori o Gospodu. Ovo shvatanje odražava se u HCSB-u kroz veliko slovo: „I gledaće na Mene koga probodoše. Tugovaće za Njim… i gorko plakati za Njim“ (podvlačenje dodato).
Čitanje svih drevnih prevoda — Septuaginte (LXX), grčkih verzija Akvile, Simaha i Teodotiona, aramejskih targuma, sirijske Pešite, starolatinske Biblije i latinske Vulgate — podupire verodostojnost čitanja „na mene“. Uopšte uzev, ako se prevodi slažu oko nekog čitanja, onda je to čitanje najverovatnije izvorno (tj. ono što je Zaharija napisao). Pravde radi, „na njega“ nalazi se u izvesnom broju rukopisa — ali tek kao marginalna beleška koja je vremenom prodrla u sam tekst.
Čak i načela niže kritike podupiru ovde MT. Kada se suočimo s ovakvim tekstualnim pitanjem, prvo pitanje glasi: koje je čitanje verovatnije prouzrokovalo ono drugo? Da li je „na mene“ nastalo od „na njega“ ili je, obrnuto, „na njega“ nastalo od „na mene“? Dejvid Baron je predložio razumno rešenje za postojanje čitanja „na njega“ na osnovu ovog načela: „‚Na njega‘ nastalo je iz sasvim prirodne teškoće, s jevrejskog stanovišta, da se pojmi kako Bog, koji je nesumnjivo govornik u prvom delu stiha […], može biti ‚proboden‘.“ Zacelo je mnogo teže objasniti kako bi „na njega“ dovelo do „na mene“, budući da su prepisivači težili da ublaže teološke teškoće u tekstu, a ne obrnuto.
Naposletku, oni koji odbacuju „na mene“ služe se Novim zavetom da bi poduprli „na njega“. Apostol Jovan navodi jedan izraz iz Zaharije 12:10 u Jovanu 19:37: „Gledaće na Njega koga probodoše“ (NASB, podvlačenje dodato). NASB je ovde izabran zato što koristi „Njega“ i sugeriše da je Jovan, vođen Bogom, naznačio pravo čitanje Zaharije 12:10, ali „Njega“ nije zahtevano grčkim tekstom (up. New English Translation [NET]). U svakom slučaju, Jovan je mogao upotrebiti „Njega“ zato što veruje da je Isus Bog. Tako se Jovan 19:37 odnosi na „Njega“ koji jeste ono „Mene“ iz Zaharije 12:10. Isus je predmet gledanja i nije govornik u Novom zavetu, dok je u Starom zavetu Gospod i predmet gledanja i govornik.
S obzirom na iznesene dokaze, „na mene“ treba smatrati izvornim, jer ne postoje bitni dokazi za suprotno. Oni koji prihvataju „na njega“ ili druge izmene čine to iz teoloških obzira, budući da drevni prevodi i načela niže kritike podupiru „na mene“. Dakle, Gospod jeste ono „Mene“ iz Zaharije 12:10. (Danijel E. Stjuart, The Moody Handbook of Messianic Prophecy: Studies and Expositions of the Messiah in the Old Testament, Majkl Rajdelnik i Edvin Blum (glavni urednici) [Moody Publishers, Čikago, IL 2019], Zaharija 12:10-13:1, str. 1287-1288)
TUMAČENJE GLAGOLA „PROBOSTI“
Sada kada su razjašnjeni subjekat (Izrailj) i objekat (Bog) glagola „probosti“, može se proučiti značenje samog glagola. Jedno pitanje koje ovo proučavanje reči pokušava da razreši jeste da li je metaforičko tumačenje glagola opravdano. „Metaforičko gledište“ ne zahteva da se stih shvati kao onaj koji ima neposredno ispunjenje u Isusovom raspeću i drugom dolasku. U svom izvornom kontekstu, stih metaforički govori o tome kako je Izrailj odbacio Gospoda. Žan Kalvin je rekao: „Jevreji su probli Njegovo srce“, i da je to probadanje predoznačavalo konačno Izrailjevo odbacivanje Boga u ličnosti Isusa. Ali ovo tumačenje nije u skladu s time kako su starozavetni pisci upotrebljavali taj glagol, kao što će ovo proučavanje pokazati.
PROUČAVANJE REČI „PROBOSTI“
„Probosti“ prevodi hebrejsko daqar, koje se u Starom zavetu javlja 13 puta — 11 puta kao glagol i dvaput kao imenica. Glagol se uvek upotrebljava u vezi s ljudskim telom (uz mogući izuzetak Zaharije 12:10). U jednom slučaju oružje je koplje (Brojevi 25:8), ali obično je posredi mač (ponekad oružje nije određeno). Oružje nanosi smrtonosnu ranu (osim u Jeremiji 37:10), često ubrzavajući nasilnu i gotovo uvek sramnu smrt jednog ili više ljudi (npr. sramne smrti Avimeleha i Saula). Osnovna ideja iza glagola jeste „probosti“.
Naučnici raspravljaju o značenju glagola u dva odlomka. Prvi je Plač Jeremijin 4:9: „Bolji su oni koje je pobio (chalal) mač nego oni koje je pobila (chalal) glad, koji kopne, probodeni (daqar) bolom jer polja ne rađaju“ (HCSB, hebrejski dodao pisac). Prema HCSB-u, „probodeni“ i druga upotreba reči „pobio“ metaforički govore o bolu i smrti izazvanim gladovanjem. To bi moglo sugerisati da i probadanje u Zahariji 12:10 može imati metaforičko značenje, ali postoje i drugi prevodi ovog teksta koji ne iziskuju da se ti glagoli tumače figurativno. Uostalom, Plač Jeremijin 4:9 sadrži paralelizam i pesničku formu pogodnu za figurativno značenje — a ti elementi ne postoje u Zahariji 12:10. Drugi odlomak je Priče Solomonove 12:18: „Ima onaj ko govori nepromišljeno, kao mač koji probada (daqar); ali jezik mudrih donosi isceljenje“ (HCSB, hebrejski dodao pisac). V. H. Lou s pravom primećuje kako „gnomska priroda sastava i upotreba poredbenog predloga ‚kao‘ uz ‚probosti‘ pripremaju čitaoca za figurativnu upotrebu reči. To nije slučaj [u Zahariji 12:10].“
Uprkos upotrebi i silnim dokazima iz konteksta, neki naučnici insistiraju da se glagol u Zahariji 12:10 mora razumeti metaforički. Na primer, H. C. Leupold tvrdi,
Postoje tri problema s Leupoldovim rasuđivanjem. Prvo, tvrdnja da je metaforičko značenje glagola očigledno unapred pretpostavlja ono što tek treba dokazati. Meril Anger ukazuje na drugi problem: reči za „probosti“ su različite, a Zaharija ne koristi idiom iz Levitske 24:11, 16 („probosti ime Božje“). Treće, chalal (probosti, smrtno raniti) svakako je bolji sinonim od naqav, jer se chalal u dva slučaja javlja u paralelizmu sa daqar (Jeremija 5:14 i Plač Jeremijin 4:9), za razliku od naqav.
Iako se metaforičko gledište čini istinskim načinom da se izađe na kraj s teološkom napetošću koju „probosti“ stvara u Zahariji 12:10, ono ne daje odgovore na sledeća dva pitanja. Prvo, ako je Zaharija hteo da se glagol razume metaforički, zašto onda nije upotrebio naqav, koje očigledno ima širi raspon značenja od daqar? Drugo, zar Zaharijina ponovna upotreba tog glagola u 13:3 ne oslikava ono što se zbiva u 12:10? To teško da može biti slučajno. Postavljanje dvaju događaja jedan uz drugi pomoću reči „proboden“ podrazumeva da je „probodeni u 12:10 zasluživao čast, ali je primio krajnji izraz nepoštovanja — pogubljenje. I zlikovac u 13:3 pretrpeo je probadanje, ali on je zaslužio svoju kaznu.“ U svetlu paralelizma, Zaharija je hteo da se obe reči čitaju na isti način.
Kontekst Zaharije 12:10 — naročito preterano žaljenje u 12:11-14, kao za nekim ko je umro — u sprezi s doslednom upotrebom glagola kroz ceo Stari zavet, ukazuje na to da Zaharija predviđa doslovno probadanje Gospoda rukama Njegovog naroda saveza. Novi zavet jasno pokazuje kako se to zbiva kroz ovaploćenog Sina. (Isto, str. 1294-1295)
Pisac odgovara na namerno pogrešno tumačenje hebrejskog teksta od strane pojedinih prevodilaca, do koga dolazi usled njihove teološke i/ili antihrišćanske pristrasnosti, i objašnjava zašto je Septuaginta taj tekst prevela sasvim drugačije:
TUMAČENJE REČI „KOGA“
HCSB-ovo „koga“ prevodi hebrejsko 'et 'asher. Tabela ispod razvrstava različite načine na koje je ovaj dvočlani izraz bio [sic] preveden (up. kurzivni tekst).
LXX (grčki prevod hebrejskog Starog zaveta) ima „zato što“ (anth hon) umesto „koga“. Rendolf Bajnam, međutim, sumnja da je prevodilac LXX-a možda bio primoran da upotrebi „zato što“ na osnovu svog pogrešnog prevoda jedne ključne reči i svog pokušaja da uskladi okolne reči sa smislom te jedne pogrešno prevedene reči. Ta ključna hebrejska reč jeste glagol daqar (probosti). Začudo, LXX umesto toga ima „igrali su podrugljivo“ (katorcheomai) — reč koja se u LXX-u javlja samo jednom. Odstupanje je verovatno nastalo zato što je prevodilac LXX-a pobrkao suglasnike hebrejskog glagola daqar i slučajno pročitao raqad (igrati). Ove dve hebrejske reči izgledaju i zvuče isto, pa je moguće da je prevodilac greškom zamenio d i r u daqar i pročitao „igrati“ (raqad) umesto „probosti“. To objašnjava zašto je napisao katorcheomai (igrati podrugljivo).
Ako je ovakav prevodilački sled tačan, onda bi, prema Bajnamu, imalo više smisla da je prevodilac upotrebio „koga“, čime bi nastalo teško razumljivo „gledaće na mene koga su podrugljivo igrali“ (podvlačenje dodato). Naprotiv, s obzirom na pogrešno prevedenu reč „igrali podrugljivo“, prevodilac je bio primoran da upotrebi „zato što“ kako bi sve imalo smisla, pa je napisao razumljivije „gledaće na mene zato što su podrugljivo igrali“. Utoliko čitanje „zato što“ u LXX-u treba odbaciti, jer to nije pažljiv prevod hebrejskog teksta.
Apostol Jovan navodi Zahariju 12:10 u Jovanu 19:37 i aludira na nju u Otkrivenju 1:7. Otkrivenje 1:7 glasi: „Gle, dolazi s oblacima i videće ga svako oko, čak i oni koji su ga probli [hoitines], i sva plemena na zemlji [ili „u toj zemlji“] naricaće zbog njega. To će se zacelo zbiti! Amin“ (NET, grčki dodat), što je u snažnoj suprotnosti s LXX-om. Odlomak iz jevanđelja navodi deo Zaharije 12:10 i takođe se ne slaže s LXX-om: „I opet drugo mesto Pisma kaže: ‚Gledaće na onoga koga [hon] probodoše‘“ (NET, grčki dodat).
Biblija Jevrejskog izdavačkog društva (JPS) ima: „I gledaće na mene zato što su njega probli“ (podvlačenje dodato). Naravno, 'asher ponekad može značiti „zato što“. Međutim, kada se oznaka određenog direktnog objekta ('et na hebrejskom, obično neprevodiva) pojavi ispred 'asher, što je slučaj u Zahariji 12:10, onda ta reč znači „ko, koji, što“. U našem kontekstu 'et 'asher prosto znači „koga“ i odnosi se na Gospoda („Mene“).
Korejska jerusalimska Biblija (JBK) ima: „I gledaće ka meni, u pogledu onih koje su narodi probli“ (podvlačenje dodato). Slično tome, New Jerusalem Publication Society Tanakh (NJPS) glasi: „I naricaće mi o onima koji su pobijeni“ (podvlačenje dodato). Prema ovim prevodima, dakle, Izrailj gleda ka Jahveu s dubokom tugom zbog svoje sabraće Izrailjaca koje su narodi posekli mačem.
Problema s JBK i NJPS ima nekoliko. Prvo, NJPS neispravno prevodi „probodoše“ (daqaru) sa „pobijeni su“, kao da je u pasivu (kao da je u hebrejskoj vrsti nifal); ali reč je u hebrejskoj vrsti kal, pa glagol treba prevesti u aktivu, kao „probodoše“. Taj pogrešan prevod im omogućuje da zadrže „o onima koji“ i izbegnu „koga“, što bi Boga učinilo onim ko je proboden.
Drugo, prema JBK, „narodi“ su ti koji probadaju: „u pogledu onih koje su narodi probli“. Reč „narodi“ ne postoji u hebrejskom tekstu, a najprirodnije čitanje traži da Izrailj bude taj koji vrši radnju, a ne narodi, budući da nema nikakvog nagoveštaja promene subjekta kod glagola „gledati“, „probosti“ i „naricati“. A. Mekol se slaže:
Nemoguće je da je „oni“ u „probodoše“ neodređeno (neodređena lica). Kada bi to bilo tačno, onda bi njegov subjekat teorijski mogao biti „narodi“. Ali, kao što David Mičel kaže: „Pretpostaviti neodređeno lice za ‚probodoše‘ teško je opravdano kada je ‚gledaće‘, svega četiri reči ranije, određeno. A pretpostaviti novi određeni subjekat (‚narode‘), kada se nijedan ne pojavljuje između, znači prepisivati biblijski tekst.“ Bez obzira na to što naizgled svu krivicu svaljuje na narode, pažljiva analiza ovog teksta i njegovog konteksta potvrđuje da Izrailj probada Gospoda — zbog čega se upravo za njih u Zahariji 13:1 otvara izvor očišćenja od greha!
Razlog osetljivosti jevrejskih prevoda na pomisao da bi Izrailj bio kriv za probadanje Mesije jeste crkvena istorija antisemitizma zasnovanog na optužbi jevrejskog naroda za ubistvo Hrista. Stoga, u pogledu ljudske odgovornosti za probadanje Mesije, Volter K. Kajzer Mlađi mudro upozorava: „Ovo nije dolivanje ulja na vatru onima koji su naše jevrejske bližnje žigosali kao ‚Hristoubice‘. Ta pogrda je isto toliko nepravedna koliko je i neistinita! Zapravo, Mesiju su pogubili Jevreji i Rimljani [kurziv njegov]. Takođe je istina da je pogubljen za grehe celog sveta. Zato u ovoj oblasti valja biti oprezan pri opisivanju uloga koje su u prvom veku odigrali učesnici u Hristovoj smrti.“ Majkl Rajdelnik dodaje: „Ovi stihovi zaista pokazuju da će jevrejski narod, u svom pokajanju na kraju vremena, prepoznati da su njihovi preci bili učesnici u zaveri protiv Mesije, a ne da su delovali sami ili da su trajno krivi (Dela apostolska 4:27-28).“
Još jedan problem s ovim verzijama jeste umetanje reči „onih“ (koja označava Izrailjce) ispred „koji/koga“. (Vidi Tabele IV i V gore.) Ono što sledi za odnosnom zamenicom jeste žaljenje za smrću jednog probodenog pojedinca („Njega/njega“), a ne Izrailjaca u množini („oni“). Već je predloženo da prelazak s prvog lica („Mene“) na treće lice („Njega“) u ovom tekstu predstavlja promenu perspektive — sa Gospoda koji govori o sebi na Zahariju koji govori o Gospodu. Ipak, moguće je da „njega“ označava Izrailjce u zbirnom smislu, kao „njih“, što hebrejski povremeno dopušta.
Takvo je tumačenje NJPS-a: „I naricaće Mi o onima koji su pobijeni, kukajući za njima kao za miljenikom sinom i pokazujući žalost kao za prvencem“ (podvlačenje dodato). Iako je ovaj prevod gramatički moguć, neposredni kontekst ne govori ništa o Izrailjcima koji ginu u toj bici; naprotiv, Zaharija objašnjava kako je najslabiji Izrailjac u onaj dan doživeo neku vrstu preobražaja, postavši poput najvećeg Izrailjevog ratnika, Davida, i poput samog Boga (8. stih). Izrailj će sasvim proždreti svoje neprijatelje kao što oganj proždire gomilu drva (6. stih). Oči Gospodnje biće na domu Judinom dok On neprijateljsku konjicu udara slepilom i ludilom (4. stih). Zaharija dosledno naglašava da su Juda i Jerusalim bezbedni i branjeni u onaj veliki Dan Gospodnji.
Zbirno „njih“ takođe ne uzima u obzir kako 13. glava Zaharije utiče na značenje 12:10. Da je očišćenje i pokajanje Izrailja u 13:1-6 odgovor na greh iz 12:10 verovatno je iz četiri razloga. (1) Prorok koristi svoj ključni vremenski izraz „u onaj dan“ iz 12. glave da bi svoje izlaganje nastavio i u 13. glavu. (2) Piščevo drugo pominjanje „doma Davidovog“, „stanovnika Jerusalima“ i „izvora“ (slično reči „izliti“) u 13:1 pokazuje da 13:1 nastavlja jezik i misao započete u 12:10. (3) Izvor očišćenja od greha i nečistote u 13:1 otvara se izričito za „dom Davidov“ i „stanovnike Jerusalima“. (4) Zaharija po drugi put upotrebljava „probosti“ u 13:3 (igra reči) i time povezuje probadanje iz 13:3 s onim iz 12:10. Logičan zaključak jeste da Izrailj u 12:10 učestvuje u nezakonitom probadanju, nasuprot zakonitom probadanju iz 13:3, i da mu je sada potrebno očišćenje od „greha“ (chata't) i „nečistote“ (niddah). Ta dva izraza pojavljuju se u kontekstima u kojima je očišćenje potrebno kada neko postane obredno nečist dodirom s lešom, što odgovara ubodu i smrti zabeleženim u 12:10-14 (up. Brojevi 19:13). Prema tome, Izrailjci ne tuguju zbog onoga što su narodi učinili njihovoj braći (zbirno „njih“); Izrailj tuguje zbog svog učešća u probadanju Gospoda.
Bliži pravom značenju teksta jesu oni koji predlažu da se „njega“ ne odnosi na samog Gospoda, nego uvodi novi subjekat u stih, po svoj prilici božanskog i/ili stradajućeg Mesiju. Po mom sudu, to da bi pisac ovde uveo novi subjekat koji postaje predmet žaljenja iako je Gospod taj koji je proboden — odveć je složeno. Budući da je Gospod onaj koji je proboden, logično sledi da je On i onaj za kojim se žali. Stoga je najprirodniji i najverniji način da se stih prevede: „I oni [Izrailj] gledaće na Mene [Boga] koga su oni [Izrailj] probli. Oni [Izrailj] tugovaće za Njim [Bogom] kao što se tuguje za jedincem. (Isto, str. 1288-1293)
ZAHARIJA 13:7
„Maču, ustani na pastira mojega“ „i na čovjeka druga mojega“, „govori Gospod nad vojskama, udari Pastira, i ovce će se razbjeći, ali ću okrenuti ruku svoju k malima.“ NASB
„Maču, ustani na pastira mojega“ „i na čovjeka druga mojega“, „govori Gospod nad vojskama, udari Pastira, i ovce će se razbjeći, ali ću okrenuti ruku svoju k malima.“ NKJV
Drugo, kao što je gore pomenuto, udareni pastir označen je kao „moj bližnji“ (7. stih). On je povezan s JHVH („Gospodom“). Hebrejsko geber 'amiti („čovek blizak meni“) podrazumeva nekoga sjedinjenog s drugim posedovanjem zajedničke prirode, prava i povlastica. Jedina druga upotreba ovog izraza jeste u svešteničkom kontekstu Levitske knjige (Levitska 18:20; 19:11, 15, 17; 24:19; 25:14-15, 17), gde ima značenje bližnjeg, druga, saradnika ili saputnika, i tesno je povezan s rečju 'ah („brat“), kao u Levitskoj 19:17; 25:14. Dž. Boldvin ovo određuje kao onoga „koji stoji uz mene“, što u suštini označava jednakog. U svoj ranohrišćanskoj raspravi o ovom odlomku pastir ima pozitivnu ulogu, kao onaj koji je na Božjoj strani.
Targum prevodi Zahariju 13:7 ovako: „O maču, otkrij se protiv cara i protiv kneza, njegovog druga KOJI MU JE JEDNAK, KOJI JE KAO ON…“, što pokazuje da te dve ličnosti dele carsku vezu. Pastir se često upotrebljava kao slika vladajućeg cara, kao u 1. Carevima 22:17, gde prorok Miheja pretskazuje da bi odsustvo cara dovelo do toga da ovce (Izrailj) budu rasejane po gorama. Istorijsko tumačenje stoga u ovom „bližnjem“ vidi člana propadajuće Davidove dinastije (Zorovavelja ili Elnatana). Međutim, Džejms Smit tvrdi: „Nije verovatno da bi Bog ovaj naziv primenio čak ni na najpobožnijeg među ljudima koga bi postavio za pastira nad narodima. Samo bi jedan čovek mogao biti nazvan Božjim jednakim, a to je Mesija.“ Budući da ovo izjednačava Gospoda koji je udario pastira sa samim pastirom, jedini pastir koji bi tome odgovarao bio bi božanski Mesija. Ovo poistovećenje biblijski je primereno (up. Isaija 9:6-7; Jeremija 23:6; Danilo 7:13; Psalmi 45:6-7; 110:1). Teološki rečeno, pastir je čovek, ali je i božanstvo, a takva ličnost mogla bi biti jedino Bogočovek, Gospod Isus (up. Jovan 1:1; 8:58; 14:9-10; 17:24; Rimljanima 10:13; Kološanima 2:9; Titu 2:13; Otkrivenje 1:8; 22:12-13 sa Isaijom 44:6). (Dž. Rendal Prajs, The Moody Handbook, Zaharija 13:7-9: Udaranje pastira-cara, str. 1306-1307; podebljanje i velika slova su moji)
ISPUNJENJE
„I reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ove noći; jer je pisano:“ „Udariću pastira i ovce će se razbjeći.“ „Ali po vaskrsenju mojemu ići ću pred vama u Galileju.“ Marko 14:27-28 NET
„I noseći krst svoj iziđe na mjesto zvano Lobanja, a jevrejski Golgota. Ondje ga razapeše, i sa njim drugu dvojicu, s jedne i sa druge strane, a Isusa u sredini. Pilat pak napisa i natpis, pa postavi na krst; a bješe napisano: Isus Nazarećanin car judejski. I ovaj natpis čitaše mnogi Judejci, jer blizu grada bješe mjesto gdje razapeše Isusa; i bješe napisano jevrejski, jelinski i rimski. A prvosveštenici judejski govorahu Pilatu: Ne piši: car judejski, nego da on reče: ja sam car judejski. Pilat odgovori: Što pisah, pisah.“
„Vojnici, pak, kada razapeše Isusa, uzeše haljine njegove i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dio i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana izjedna. Onda rekoše među sobom: Da je ne deremo, nego da bacimo kocku za nju kome će dopasti. Da se ispuni Pismo koje govori:“ „Razdijeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocku.“ „Vojnici, dakle, tako učiniše.“
„A stajahu kod Isusova krsta mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji pored nje, reče materi svojoj: Ženo, eto ti sina! Potom reče učeniku: Evo ti majke! I od onoga časa uze je učenik k sebi.“
„Poslije toga, znajući Isus da se već sve svršilo, da se sasvim ispuni Pismo reče: Žedan sam! Stajaše pak sud pun octa; a oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše ustima njegovim. A kad Isus okusi ocat, reče: Svrši se! I preklonivši glavu predade duh.“
„A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu, jer bijaše veliki dan ona subota, Judejci zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni, pa da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvome prebiše golijeni i drugome raspetome s njim; A došavši do Isusa, kad vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda. I onaj koji je vidio, posvjedočio je, i istinito je svjedočanstvo njegovo, i on zna da istinu govori, da i vi vjerujete. Jer se ovo dogodi da se ispuni Pismo: Kost njegova neće se prelomiti.“ „Kost njegova neće se prelomiti.“ „I opet drugo Pismo govori:“ „Pogledaće na onoga koga probodoše.“ Jovan 19:17-37
da. Jovan 19:36 sn Navod iz Izlaska 12:46, Brojeva 9:12 i Psalma 34:20. Iza ovog navoda stoji više različitih starozavetnih odlomaka: Izlazak 12:10 LXX, Izlazak 12:46, Brojevi 9:12 ili Psalam 34:20. Od njih je prvi po obliku najbliži ovde navedenom tekstu. Prva tri su verovatniji kandidati od poslednjeg, budući da sva tri govore o opisima pashalnog jagnjeta.
db. Jovan 19:37 sn Navod iz Zaharije 12:10. Ovde se navodi samo jedan izraz iz Zaharije 12, ali je čitav kontekst povezan s događajima oko raspeća. „Duh milosti i molitve“ izliva se na dom Davidov i na stanovnike Jerusalima u prvom delu 10. stiha. Nekoliko stihova kasnije, u 13:1, Jahve (u Starom zavetu obično prevođeno kao „Gospod“) kaže: „U taj će dan biti otvoren izvor domu Davidovu i stanovnicima Jerusalimskim za grijeh i za nečistotu.“ Krv koja je potekla iz probodenog Isusovog boka verovatno je ono što je pisac ovde video kao vezu, jer, kao prolivanje krvi žrtvene životinje, ona predstavlja očišćenje od greha. Iako su jevrejske vlasti i rimski vojnici svakako „„Pogledaće na onoga koga probodoše.““ dok je visio na krstu, pisac je ovde možda imao na umu i parusiju (drugi dolazak). Kontekst u Zahariji 12-14 svakako jeste drugi dolazak, tako da će oni koji su razapeli Isusa pogledati na njega u drugom smislu kada se on vrati na sud. NET
(„Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin.“) Otkrivenje 1:7
z. Otkrivenje 1:7 sn Aluzija na Danila 7:13…
ab. Otkrivenje 1:7 sn Aluzija na Zahariju 12:10. NET
„Trebalo je, dakle, da se slike nebeskih stvari ovako očiste, a same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih. Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas; Niti ulazi mnogo puta da prinosi samoga sebe, kao što prvosveštenik ulazi u Svetinju svake godine sa tuđom krvlju; Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova, javi se jednom za svagda da svojom žrtvom uništi grijeh. I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji),“ **„Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“} Jevrejima 9:23-28 NET
ISPUNJENJE
ZA DALJE ČITANJE
Isus — jedan Gospod iz Šeme [1. deo] – Answering Islam
Starozavetni proroci svedoče da je Mesija jednak Bogu Ocu [1. deo]
Starozavetni proroci svedoče da je Mesija jednak Bogu Ocu [2. deo]
DODATAK
Evo spiska engleskih verzija Zaharije 12:10 u kojima prevodioci nisu dopustili da im teološka uverenja i/ili antinatprirodna pristrasnost stanu na put ispravnom prevođenju ovog stiha.
„i gledaće na MENE koga probodoše; i naricaće za njim kao što se nariče za jedincem, i biće u gorčini za njim kao onaj koji je u gorčini za svojim prvencem.“ American Standard Version
„I gledaće na MENE koga probodoše; i tugovaće za Njim kao što se tuguje za jedincem, i gorko će plakati nad Njim kao onaj koji gorko plače nad prvencem.“ Amplified Bible
„i gledaće na MENE koga probodoše, i naricaće za njim kao što se nariče za jedincem, i biće u gorčini za njim kao onaj koji je u gorčini za svojim prvencem.“ BRG Bible
„‚i gledaće na MENE, koga probodoše.‘ Naricaće za njim kao što se nariče za jedincem; biće u gorčini zbog njega kao što je gorčina za prvorođenim sinom.“ Complete Jewish Bible
„i gledaće na MENE koga probodoše, i naricaće za njim kao što se nariče za jedincem [sinom], i biće u gorčini za njim kao onaj koji je u gorčini za [svojim] prvencem.“ DARBY
„i gledaće na MENE, koga probodoše: i naricaće za njim kao što se nariče za jedincem, i tugovaće nad njim, kao što je običaj tugovati zbog smrti prvenca.“ Douay-Rheims 1899 American Edition
„Gledaće na MENE, onoga koga su proboli, i biće veoma tužni. Biće tužni kao neko ko plače nad smrću svog jedinca, tužni kao neko ko plače nad smrću svog prvorođenog sina.“ Easy-to-Read Version
„‚Tada će pogledati na MENE, onoga koga probodoše.‘ Naricaće za njim kao što se nariče za jedincem. Gorko će tugovati za njim, kao što se tuguje za svojim prvencem.“ Evangelical Heritage Version
„kada pogledaju na MENE, na onoga koga probodoše, naricaće za njim kao što se nariče za jedincem, i gorko će plakati nad njim kao što se plače nad prvencem.“ English Standard Version
„Gledaće na MENE, onoga koga su ·proboli [proburazili], i ·plakaće [L naricati/tugovati za njim] kao neko ko ·plače [nariče; tuguje] nad smrću jedinog ·deteta [sina]. Biće ·tužni [gorko će tugovati] kao neko ko je izgubio prvorođenog sina.“ Expanded Bible
„i gledaće na MENE, koga probodoše, i naricaće za njim kao što se nariče za jedincem, i žaliće za njim kao što se žali za prvencem.“ Geneva Bible
„Gledaće na MENE, koga su proboli. Tada će naricati za njim kao što se nariče za jedincem, i gorko će plakati za njim kao što se plače za prvorođenim sinom.“ GOD’S WORD Translation
„i gledaće na MENE koga probodoše. Naricaće za Njim kao što se nariče za jedincem i gorko plakati za Njim kao što se plače za prvencem.“ Holman Christian Standard Bible
„‚i gledaće na MENE — onoga koga probodoše.‘ Tada će naricati za njim kao za jedincem. Gorko će tugovati za njim, kao za prvorođenim sinom.“ International Standard Version
„i gledaće na MENE koga probodoše, i naricaće nad njim kao što se nariče za jedincem, mučeći sebe nad njim kao što se neko muči nad svojim prvencem.“ Jubilee Bible 2000
„i gledaće na MENE koga probodoše, i naricaće za njim kao što se nariče za jedincem, i biće u gorčini za njim kao onaj koji je u gorčini za svojim prvencem.“ Authorized King James Version
„‚i gledaće na MENE koga probodoše, i naricaće nad njim kao što se kuka nad jedincem, i gorko će tugovati nad njim kao što se gorko tuguje nad prvencem.“ Lexham English Bible
„Tada će moći da prepoznaju MENE kao Onoga koga su tako teško ranili — onaj probadajući udarac kopljem! I plakaće — o, kako će plakati! Duboko žaljenje kao kad roditelj oplakuje gubitak prvorođenog deteta.“ The Message
„tako da gledaju na MENE, koga su probli. I naricaće nad njim kao što se nariče za jedincem, i gorko će plakati nad njim kao za prvencem.“ Modern English Version
„Gledaće na MENE, koga su proboli. Tada će naricati za njim kao što se nariče za jedincem, i gorko će plakati za njim kao što se plače za prvorođenim sinom.“ Names of God Version
„Gledaće na MENE, onoga koga su proboli, i plakaće kao neko ko plače nad smrću jedinog deteta. Biće tužni kao neko ko je izgubio prvorođenog sina.“ New Century Version
„Gledaće na MENE. Ja sam onaj koga su probli. Naricaće nad MNOM kao što neko nariče nad jedincem koji je umro. Biće puni tuge zbog MENE. Njihova tuga biće baš kao nečija tuga za najstarijim sinom.“ New International Reader’s Version
„Gledaće na MENE, onoga koga probodoše, i naricaće za njim kao što se nariče za jedincem, i gorko će tugovati za njim kao za prvorođenim sinom.“ New International Version
„Gledaće na MENE koga probodoše i naricaće za njim kao za jedincem. Gorko će tugovati za njim kao za prvorođenim sinom koji je umro.“ New Living Translation
„i gledaće na MENE koga probodoše [dakar, „probosti kroz“, up. Yeshayah 53:5; Targum HaShivim Tehillim 22:17], i naricaće za Njim (Moshiach) kao što se nariče za svojim yachid (jedincem), i tugovaće u gorčini za njim kao onaj koji je u gorčini za svojim bechor (prvencem).“ Orthodox Jewish Bible
„kada pogledaju ka MENI koga probodoše. Naricaće za njim kao što se nariče za jedincem i gorko će tugovati za njim, kao što se tuguje za prvencem.“ Tree of Life Version
„Kao ishod, gledaće na MENE koga probodoše, tugovaće nad Njim kao što se tuguje za jedincem, i ridaće i plakaće za Njim kao što se plače za prvorođenim sinom.“ VOICE
„i gledaće na MENE koga probodoše; i naricaće za njim kao što se nariče za svojim jedincem, i gorko će tugovati za njim, kao što se tuguje za svojim prvencem.“ World English Bible
„i gledaće na MENE, koga probodoše. I oplakivaće ga naricanjem, kao nad jedinorođenim sinom; i tugovaće nad njim, kao što se obično tuguje pri smrti prvorođenog sina… (i gledaće na MENE, koga probodoše. I oplakivaće me naricanjem, kao nad svojim jedinim detetom; i tugovaće nad njim, kao što se obično tuguje pri smrti prvorođenog sina.)“ Wycliffe
„I gledali su na MENE koga probodoše, i naricali su nad tim, kao naricanje nad jedincem, i bili su u gorčini zbog toga, kao gorčina nad prvencem.“ Young’s Literal Translation