K. 2:75-79 i iskvareni Kuran
Nastavljam raspravu: K. 2:75-79 I ISKVARENOST BIBLIJE.
U ovoj objavi nameravam da isti prigovor koji se upućuje Svetom pismu primenim na Kuran, kako bih pokazao da je upravo muslimansko pismo ono koje je iskvareno i izmenjeno.
Podsetimo se iz prethodnog članka da je jedan od dokaza koji se navode za iskvarenost Biblije taj da su Jevreji navodno uklonili stih o kamenovanju preljubnika iz Tore, što, kao što sam pokazao, uopšte nije slučaj, budući da su ti odlomci i dalje sačuvani u postojećoj rukopisnoj tradiciji.
Međutim, ono što mnogi ne shvataju jeste da navodno verodostojna islamska predanja jasno tvrde da je muslimansko pismo zaista sadržalo zapovest o kamenovanju preljubnika — zapovest koje više nema u postojećoj rukopisnoj tradiciji Kurana!
Obratite pažnju na to šta sledeća, navodno verodostojna predanja kažu o kamenovanju kao delu Alahove knjige:
Prenosi Ibn Abas:
Omer je rekao: „Bojim se da će, pošto prođe dosta vremena, ljudi reći: ’Mi ne nalazimo ajete o redžmu (kamenovanju na smrt) U SVETOJ KNJIZI’, i da će usled toga ZALUTATI napuštajući OBAVEZU koju je Alah objavio. Gle, ja potvrđujem da se kazna redžma izvrši nad onim ko počini nedozvoljeni polni odnos, ako je već u braku i ako je zločin dokazan svedocima, trudnoćom ili priznanjem.“ Sufjan je dodao: „Ovo predanje sam upamtio upravo ovako.“ Omer je dodao: „Zaista je Alahov Poslanik izvršavao kaznu redžma, a tako smo činili i mi posle njega.“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 82, broj 816 https://sunnah.com/bukhari:6829)
… U međuvremenu je Omer seo na propovedaonicu, a kada su oni koji pozivaju na molitvu završili svoj poziv, Omer je ustao i, pošto je proslavio i pohvalio Alaha onako kako On zaslužuje, rekao: „A sada, reći ću vam nešto što je (Alah) odredio da kažem. Ne znam; možda to nagoveštava moju smrt, pa ko to razume i zapamti, mora to preneti drugima gde god ga njegova jahalica odnese; ali ako se neko boji da to ne razume, njemu nije dozvoljeno da o meni govori laži. Alah je poslao Muhameda s Istinom i objavio mu Svetu knjigu, a među onim što je Alah objavio bio je i ajet o redžmu (kamenovanju osobe u braku (muškarca i žene) koja počini nedozvoljeni polni odnos), i mi smo taj ajet zaista učili, razumeli ga i zapamtili. Alahov Poslanik jeste izvršavao kaznu kamenovanja, a tako smo činili i mi posle njega.
Bojim se da će, pošto prođe dosta vremena, neko reći: ’Tako mi Alaha, mi ne nalazimo ajet o redžmu u Alahovoj Knjizi’, i tako će zalutati napuštajući obavezu koju je Alah objavio. A kazna redžma treba da se izvrši nad svakom osobom u braku (muškarcem i ženom) koja počini nedozvoljeni polni odnos, ako je dostupan potreban dokaz ili ako dođe do začeća ili priznanja. A tada smo među ajetima u Alahovoj KNJIZI učili i ovo: ’O ljudi! Ne tvrdite da ste potomci nekog drugog a ne svojih očeva, jer je nevernstvo (nezahvalnost) s vaše strane da tvrdite da ste potomci nekog drugog a ne svoga pravog oca’ …“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 82, broj 817 https://sunnah.com/bukhari:6830)
Prenosi Eš-Šabi:
od Alije, kada je ovaj u petak kamenovao jednu ženu na smrt. Alija je rekao: „Kamenovao sam je po predanju Alahovog Poslanika.“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 82, broj 803)
Prenosi Eš-Šejbani:
Upitao sam Abdulaha ibn Ebi Evfu o redžmu (kamenovanju nekoga na smrt zbog nedozvoljenog polnog odnosa). On je odgovorio: „Poslanik je izvršavao kaznu redžma.“ Upitao sam: „Da li je to bilo pre ili posle objave sure An-Nur?“ Odgovorio je: „Ne znam.“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 82, broj 824 https://sunnah.com/bukhari:6840)
Prenose Ebu Hurejre i Zejd ibn Halid el-Džuhani:
Došao je jedan beduin i rekao: „O Alahov Poslaniče! Presudi između nas prema Alahovoj KNJIZI (Zakonima).“ Njegov protivnik je ustao i rekao: „Rekao je istinu, pa presudi između nas prema Alahovim Zakonima.“ Beduin je rekao: „Moj sin je bio nadničar kod ovog čoveka i počinio je nedozvoljeni polni odnos s njegovom ženom. Ljudi su mi rekli: ’Tvoj sin treba da bude kamenovan na smrt’, pa sam otkupio svoga sina za sto ovaca i jednu robinju. Zatim sam upitao verske učenjake, a oni su mi rekli: ’Tvoj sin treba da primi sto udaraca bičem i godinu dana progonstva.’“ Poslanik je rekao: „Presudiću između vas prema Alahovoj KNJIZI (Zakonima)! Što se tiče robinje i ovaca, biće ti vraćeni, a tvoj sin će primiti sto udaraca bičem i biti prognan godinu dana. O ti, Unejse!“ Poslanik se obratio jednom čoveku: „Idi ujutro ženi ovoga čoveka I KAMENUJ JE NA SMRT.“ Tako je Unejs sledećeg jutra otišao k njoj i kamenovao je na smrt. (Sahih al-Buhari, tom 9, knjiga 89, broj 303 https://sunnah.com/bukhari:7193)
Zir ibn Hubejš je preneo: „Ubej ibn Kab mi je rekao: ’Koliki je obim sure El-Ahzab?’ Rekao sam: ’Sedamdeset ili sedamdeset i tri ajeta’. On je rekao: ’A nekada je bila jednaka suri El-Bekare i u njoj smo učili ajet o kamenovanju’. Rekao sam: ’A koji je to ajet o kamenovanju?’ Odgovorio je: ’Bludnici među oženjenim muškarcima (eš-šejh) i udatim ženama (eš-šejha) — kamenujte ih kao primernu kaznu od Alaha, a Alah je Silan i Mudar.’“ (Es-Sujuti, El-Itkan fi ulum el-Kur’an, str. 524, kako je citirano kod Gilkrista, Jam’ al-Qur’an; kurziv je moj)
Imajući sve navedeno u vidu, muslimani sada moraju zaključiti da je Kuran iskvaren, budući da je iz njega izbrisan ajet o kamenovanju preljubnika.
Uostalom, ako je tvrdnja da su Jevreji izbrisali zapovest o kamenovanju preljubnika dokaz da je Tora iskvarena (uprkos činjenici da ta zapovest nije uklonjena), onda se ista logika mora dosledno primeniti i na islamsko pismo. Što važi za jedne, mora važiti i za druge.
Međutim, muslimanski davagandisti će sasvim sigurno smisliti svaki mogući izgovor kako ne bi morali dosledno da primene sopstveno rezonovanje. Ti muhamedanci učiniće sve što mogu da odbace neizbežan zaključak da je Kuran menjan — na primer, da su ta predanja laži ili da je zapovest derogirana itd. Ipak, ta objašnjenja neće rešiti dilemu tih muslimana.
Na primer, izveštaji koji tvrde da je kamenovanje bilo deo Kurana i da ga je čak i Muhamed sprovodio potiču iz izvora koje većina sunitskih autoriteta smatra verodostojnim.
Štaviše, šta to govori o čestitosti muslimana? Da li su muslimani bili toliko nepošteni da lažu protiv svoga boga i svoje svete knjige izmišljajući zapovesti za koje su potom tvrdili da ih je „objavio“ njihov gospodar? Ako su bili toliko nepošteni, ko onda može tvrditi da nisu dodali i druge zapovesti u Kuran i/ili izostavili neke druge?
Osim toga, sunitski učenjaci se slažu da Kuran sadrži i derogirane i derogirajuće ajete. Stoga tvrdnja da je ova zapovest derogirana ne objašnjava zašto je nema u tekstu Kurana. Uz to, zar Omer ne bi znao da je ona derogirana? Zašto se onda i dalje žalio da taj ajet nije uvršten u „Alahovu Knjigu“?
Konačno, šerijat (islamski zakon) do dana današnjeg propisuje da je kazna za preljubu kamenovanje. To je sunet, kao što priznaju i sledeći muslimanski sajtovi:
Kamenovanje na smrt zbog preljube deo je šerijatskog krivičnog zakonika, sviđalo se to nama ili ne! Muslimani ne treba da se izvinjavaju ni za jedan šerijatski zakon, jer on nije proizvod ljudskog uma, već je božanski objavljen.
REDŽM (KAMENOVANJE) ČVRSTO UTEMELJEN U ŠERIJATU
Pitanje redžma, odnosno kamenovanja za preljubu, UTEMELJENO JE I DOKAZANO verodostojnim predanjima i praksom Poslednjeg Poslanika. Islamski učenjaci SU JEDNOGLASNI da je kamenovanje osobe koja je u braku (muškarca ili žene) zbog preljube propisani had (kaznena mera) šerijata. To je utemeljeno sunetom (poslaničkim predanjima), a ta predanja imaju stepen tevatura (njihova predanja SE NE MOGU PORICATI zbog toga što se javljaju u sve tri generacije preko brojnih prenosilaca). Takođe je DOKAZANO KONSENZUSOM UČENJAKA, koji je treći izvor islamskog prava. Ibn Mesud prenosi: „Krv muslimana nije dozvoljena osim u jednoj od tri situacije: preljubnik koji je u braku, onaj ko je nepravedno ubio i otpadnik.“ (Buhari i Muslim) Ovaj hadis se, s drugačijom formulacijom, prenosi i od Osmana, Aiše, Ebu Hurejre, Džabira i Amara ibn Jasira. Zatim, tu je i događaj koji prenose Ebu Hurejre i Zejd ibn Halid el-Džuhani o nadničaru koji je počinio preljubu s tuđom ženom. Alahov Poslanik je naložio jednom čoveku iz plemena Eslem: „Idi ujutro toj (određenoj) ženi; pa ako prizna, kamenuj je.“ (Buhari, Muslim, Muveta, Musned Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, En-Nesai) (Rajm(Stoning) for Adultery in the Shariah and the (Hypo)Critics https://web.archive.org/web/20030224043756/https://jamiat.org.za/isinfo/stoning.htm; isticanje velikim slovima je moje)
I:
Neophodno je kamenovati preljubnika koji je u braku dok ne umre, sledeći sunet Poslanika, jer je dokazano da je on to rekao, učinio i naredio. Alahov Poslanik kamenovao je Maiza, ženu iz plemena Džuhejna, ženu iz plemena Gamid i dvoje Jevreja. Sve je to dokazano u verodostojnim hadisima prenetim od Poslanika. Učenjaci među ashabima, tabiinima i onima koji su došli posle njih takođe su o tome jednoglasno saglasni. Niko se od njih nije razlikovao osim onih na čije mišljenje ne treba obraćati pažnju. Buhari i Muslim su u svojim Sahihima preneli od Ibn Abasa da je Omer rekao: „Alah je poslao Muhameda s istinom i objavio mu Knjigu, a jedna od stvari koje je Alah objavio bio je ajet o kamenovanju. Mi smo ga učili i razumeli. Alahov Poslanik je kamenovao (preljubnike), a i mi smo ih kamenovali posle njega, ali se bojim da će doći vreme kada će neki ljudi reći: ’Tako mi Alaha, mi ne nalazimo ajet o kamenovanju u Alahovoj Knjizi.’ Tako će zalutati napuštajući obavezu koju je Alah objavio. Prema Alahovoj Knjizi, kamenovanje zaslužuje onaj ko počini zinaluk, ako je u braku, i muškarci i žene podjednako, ako se uspostavi dokaz ili žena zatrudni ili ako priznaju…“
Na osnovu toga, nije dozvoljeno zameniti kamenovanje ubijanjem mačem ili streljanjem, jer je kamenovanje teža kazna i delotvornije odvraćanje od greha zinaluka, koji je najteži greh posle širka i ubijanja duše koju nam je Alah zabranio da ubijemo. Had-kazna kamenovanja za osobu u braku koja počini zinaluk jedno je od pitanja koja su određena Kuranom i sunetom i u kojima nema mesta za idžtihad ili lično mišljenje. Da je ubijanje mačem ili streljanjem bilo dozvoljeno u slučaju preljubnika koji je u braku, Poslanik bi to učinio i objasnio svome umetu, a i njegovi ashabi posle njega bi to činili. (Islam Question & Answer, „It is not permissible to replace stoning of an adulterer with killing by the sword or by shooting“, https://islamqa.info/en/answers/14312/it-is-not-permissible-to-replace-stoning-of-an-adulterer-with-killing-by-the-sword-or-by-shooting; podebljano isticanje je moje)
Sve navedeno vodi neizbežnom zaključku da upravo Kuran, a ne Sveta Biblija, ne zadovoljava sopstvene muslimanske kriterijume verodostojnosti i očuvanosti.
DALJE ČITANJE
K. 2:75-79, Jevreji i izmišljena knjiga
Da li K. 2:77-79 govori o iskvarenosti Biblije?
Kuran potvrđuje – dva zaveta Svete Biblije jesu Tora i Indžil! [Deo 1], [Deo 2]
Kuransko svedočanstvo o autoritetu Biblije: [Deo 1], [Deo 2], [Deo 3]
Kuran potvrđuje da Biblija nikada nije bila iskvarena: [Deo 1], [Deo 2]
Islam i kamenovanje: studija slučaja o tekstualnoj iskvarenosti Kurana