Razni zapisi o haotičnoj strukturi Kurana
U ovom tekstu izneću razne hadise o Kuranu koji se na poslednji dan pojavljuje kao čovek da bi se sporio sa Alahom, kao i o njegovim varijantnim čitanjima i tekstualnim iskvarenostima.
Kuran koji govori
Poglavlje o vrlini sleđenja Kurana, o nagradi sadržanoj u postupanju po njemu i o kazni sadržanoj u njegovom zanemarivanju.
Pripovedao nam je Ebu Ubejd, rekavši: pripovedao nam je Hušejm, rekavši: pripovedao nam je Zijad ibn Mihrak, od Ebu Ijasa, od Ebu Kinane, od Ebu Musaa el-Eš'arija, neka mu se Alah smiluje, da je rekao:
“Zaista, ovaj Kuran će vam biti ili opomena, ili nagrada, ili teret greha na vama. Zato sledite Kuran, a ne dajte da Kuran sledi vas. Jer onoga ko sledi Kuran, on će ga odvesti dole u vrtove Raja; a onoga koga Kuran sledi, Kuran će ga udariti po potiljku sve dok ga ne baci u vatru Pakla.”
Pripovedao nam je Ebu Ubejd, rekavši: pripovedao nam je Ismail ibn Ibrahim, od Zijada ibn Mihraka, od Ebu Ijasa, od Ebu Kinane, od Ebu Musaa, potpuno istim rečima.
Pripovedao nam je Ebu Ubejd, rekavši: pripovedao nam je Hušejm, rekavši: obavestio nas je Muhamed, štićenik Kurejšija, rekavši: čuo sam Ebu Kinanu kako prenosi od Ebu Musaa, istim rečima.
Pripovedao nam je Ebu Ubejd, rekavši: pripovedao nam je Hadžadž, od Ibn Džurejdža, koji je rekao: obavešten sam od Enesa ibn Malika da je rekao: Alahov Poslanik je rekao:
“Kuran je zagovornik čije se zagovaranje prihvata, i tužilac čijem se svedočenju veruje**.** Onaj za koga se Kuran zauzme na Dan vaskrsenja biće spasen, a onaj protiv koga Kuran svedoči na Dan vaskrsenja, Alah će ga baciti u Vatru licem nadole.”
Pripovedao nam je Ebu Ubejd, rekavši: pripovedao nam je Hadžadž, od Šerika, od Asima ibn Behdele, od El-Musejjiba ibn Rafija, od Abdullaha ibn Mesuda, istim rečima, ali to nije pripisao Poslaniku.
Pripovedao nam je Ebu Ubejd, rekavši: pripovedao mi je Ebu Nuajm, od Bešira ibn Muhadžira, koji je rekao: pripovedao mi je Abdullah ibn Burejda, od svog oca, koji je rekao:
“Bio sam sa Alahovim Poslanikom i čuo sam ga kako kaže:
‘Zaista, Kuran će na Dan vaskrsenja sresti svog druga u liku bledog čoveka i reći će: “Prepoznaješ li me?” On će reći: “Ne prepoznajem te.” Kuran će reći: “Ja sam tvoj drug, Kuran, koji te je žednim činio u podnevnoj žezi i budnim te držao tokom tvojih noći. Svaki trgovac ide za svojom trgovinom, a ja sam danas iza svake trgovine.”’
Pripovedao nam je Ebu Ubejd, rekavši: pripovedao nam je Hadžadž, od Šu'be, od Asima, od Zekvana, od Ebu Hurejre, da je rekao: “Divan li je zagovornik, Kuran.” Rekao je: Šu'ba je rekao: “I mislim da je rekao: ‘On na Dan vaskrsenja kaže: Gospode, ukrasi ga. I njemu se daje kruna časti. Zatim kaže: Gospode, dodaj mu još. I biva odeven u odoru časti. Zatim kaže: Gospode, budi zadovoljan njime, jer posle Tvog zadovoljstva nema ničega. Rekao je: I On tada bude zadovoljan njime.’”
Pripovedao nam je Ebu Ubejd, rekavši: pripovedao nam je Amr ibn Tarik, od Ibn Lehije, od Halida ibn Jezida, od Seida ibn Ebi Hilala, od Bešira ibn el-Muharrara, od Abdullaha ibn Osmana ibn el-Hakema, da je Mervan ibn el-Hakem čuo Ka'ba el-Ahbara kako spominje učača Kurana, i on je rekao: “Kada bude proživljen, Kuran će progovoriti i reći**: ‘Gospode, ovaj Tvoj sluga žudeo je da me sledi i da postupa po meni, pa mu podaj njegovu nagradu**.’ Rekao je: Zatim će biti odeven u odoru časti i ovenčan krunom dostojanstva. Potom će Alah reći: ‘Jesi li zadovoljan onim što sam dao ovom Svom sluzi?’ Kuran će reći: ‘Gospode, nisam zadovoljan onim što si mu dao.’ I tada će mu biti dat blagoslov u desnu ruku, a večnost u levu ruku. Zatim će Alah, Silni i Veličanstveni, reći: ‘Jesi li zadovoljan onim što sam dao ovom Svom sluzi?’ On će reći: ‘Da.’”
Ebu Ubejd je rekao: “Ovo je samo njegova nagrada; što se pak samog Kurana tiče, on je Alahov govor.”
Rekao je:
‘Zatim će mu biti data vlast u desnu ruku i večnost u levu ruku, na glavu će mu biti stavljena kruna dostojanstva, a njegovi roditelji biće odeveni u dve odore kojima stanovnici ovoga sveta ne bi mogli biti ravni. Oni će reći: “Zašto smo u ovo odeveni?” Biće rečeno: “Zato što se vaše dete prihvatilo Kurana.” Zatim će mu biti rečeno: “Uči i penji se kroz stepene Raja i njegove odaje.”’
Rekao je:
‘I on će se uspinjati sve dok uči, bilo brzo bilo odmerenim učenjem.’”
Umanjeni Kuran Ibn Mesuda, sedam ahrufa i deset kiraeta
Pripovedao nam je Ebu Ubejd; pripovedao nam je Hadžadž, od El-Lejsa ibn Sa'da, od Ukajla, od Ibn Šihaba, od Seleme ibn Ebi Seleme, od njegovog oca, od Poslanika, koji je rekao: “Kuran je objavljen na sedam.” Zatim je spomenuo nešto slično tome i dodao: “I vest o onome što je bilo pre vas, i vest o onome što će doći posle vas.”
Pripovedao nam je Ebu Ubejd; rekao je: a pripovedao nam je i Hadžadž, od Ibn Džurejdža, od Mudžahida, o rečima Njega, Uzvišenog:
„A tumačenje njihovo zna samo Allah. A oni koji su u znanje duboko pronikli, kažu: „Mi u to verujemo; sve je to od našeg Gospodara.““ [Ali Imran: 7]
Rekao je: “Oni koji su čvrsto utemeljeni u znanju znaju njegovo tumačenje i kažu: ‘Verujemo u njega.’”
A prema mišljenju drugačijem od Mudžahidovog, rečeno je: “Njihovo znanje se završilo na mestu gde su rekli:
„Mi u to verujemo; sve je to od našeg Gospodara.“ [Ali Imran: 7]”
Pripovedao nam je Ebu Ubejd, i pripovedao nam je Muhamed ibn Kesir, od El-Evzaija, od Hasana ibn Atijje, koji je rekao: Ebu ed-Derda je rekao:
“Kada bi mi neki ajet iz Knjige Alaha, Silnog i Veličanstvenog, bio nejasan, a ne bih našao nikoga da mi ga objasni osim čoveka u Birk el-Gumadu, otputovao bih k njemu.”
Rekao je: “To je najudaljenija tačka Hedžera u Jemenu.”
Ebu Ubejd, prenosilac predanja, rekao je: “To je Burak sa dammom [na ba'u], ali je ispravan oblik Birk sa kesrom [na ba'u], i el-Gumad sa dammom na gajnu.”
Pripovedao nam je Ebu Ubejd, i pripovedao nam je Ismail ibn Ibrahim, od Ejjuba, od Ibn Sirina, koji je rekao: obavešten sam da je Ibn Mesud rekao: “Kada bih znao da postoji iko do koga bi me kamile mogle odneti, a ko je od mene kasnije prisustvovao poslednjem izlaganju, otišao bih k njemu, ili bih se potrudio da odem k njemu.” (Ebu Ubejd el-Kasim ibn Selam (umro 224), Vrline Kurana, 41 Knjiga: Vrlina Kurana, njegove odlike i pravila ophođenja s njim: https://app.turath.io/book/12524)
Najverovatnije je, a Bog najbolje zna, prvo mišljenje, i to da je ovo bilo u onome u čemu je Kuran objavljen na više harfova. Jer prihvaćeni stav među učenjacima selefa, na koji ukazuje celina hadisa i čitanja ashaba, jeste da je mushaf oko koga je Osman okupio ljude jedan od sedam harfova**, i da je on poslednje izlaganje,** i da je šest harfova izvan ovog mushafa**, i da se u sedam harfova** reč razlikovala**, iako se značenje nije razlikovalo niti je bilo protivrečno**. (Ibn Tejmijja, Knjiga isukanog mača protiv onoga ko vređa Poslanika: https://shamela.ws/book/7344/127#p2)
Među problemima sa ovim načelom jeste ono što je spomenuo imam Fahr ed-Din, rekavši: Preneseno je u nekim starim knjigama da je Ibn Mesud poricao da su sura El-Fatiha i dve zaštitne sure (El-Mu'avvizetejn) deo Kurana, a to je krajnje teško, jer ako kažemo: da je neprekinuti prenos postojao u doba ashaba, uz to da su one deo Kurana, onda njihovo poricanje povlači nevernstvo.
A ako kažemo: nije postojao u to vreme, onda sledi da Kuran u osnovi nije neprekinuto prenošen. Rekao je: U protivnom, veoma je verovatno da je ovo mišljenje lažno pripisano Ibn Mesudu, i time se ova nedoumica rešava. Slično tome, sudija Ebu Bekr je rekao: Od njega nije verodostojno preneseno da to nije deo Kurana, niti je to od njega sačuvano. On je to samo izbrisao i uklonio iz svog mushafa zato što je poricao da to treba biti zapisano, a ne zato što je poricao da je to deo Kurana, jer je kod njega sunet bio da se u mushaf ne zapisuje ništa osim onoga što je Poslanik naredio da se u njega unese, a on nije našao da je on to zapisao, niti ga je čuo da to naređuje.
En-Nevevi je rekao u svom komentaru El-Muhezzeba: Muslimani su jednoglasni da su dve zaštitne sure (El-Mu'avvizetejn) i El-Fatiha deo Kurana i da je nevernik svako ko poriče bilo koji njihov deo. Ono što je preneseno od Ibn Mesuda jeste lažno i nije verodostojno.
Ibn Hazm je rekao u El-Muhali: Ovo je laž na Ibn Mesuda i to je izmišljotina. Ono što je od njega verodostojno preneseno jeste Asimovo čitanje, preko Zirra od njega, koje sadrži dve zaštitne sure i El-Fatihu.
Ibn Hadžer je rekao u svom komentaru El-Buharije: Od Ibn Mesuda je verodostojno preneseno da je to poricao, a Ahmed i Ibn Hiban prenose od njega da nije zapisao dve zaštitne sure u svom mushafu.
Abdullah ibn Ahmed je to uvrstio u svoje dodatke El-Musnedu, a preneli su i Et-Taberani i Ibn Merdevejh, od El-A'meša, od Ebu Ishaka, od Abdurahmana ibn Jezida en-Nehaija, koji je rekao: Abdullah ibn Mesud je brisao dve sure zaštite (El-Mu'avvizetejn) iz svojih mushafa i govorio: One nisu iz Božije Knjige.
El-Bezzar i Et-Taberani preneli su drugim putem od njega da je brisao dve zaštitne sure iz Kurana i govorio: Poslanik je samo naredio da se njima traži zaštita, a on ih nije učio. Njegovi lanci prenosilaca su verodostojni.
El-Bezzar je rekao: Nijedan od ashaba nije sledio Ibn Mesuda u tome, a verodostojno je da ih je Poslanik učio u namazu.
Ibn Hadžer je rekao: Tvrdnja onoga ko je rekao da je to laž na njega je pobijena, a napadanje verodostojnih predanja bez osnova nije prihvatljivo. Naprotiv, predanja su verodostojna, a tumačenje je moguće.
Rekao je: Sudija i drugi protumačili su to kao poricanje zapisivanja, kao što je ranije spomenuto. Rekao je: To je dobro tumačenje, osim što ga pobija izričito predanje koje sam naveo, u kome stoji: “I govorio je: One nisu iz Božije Knjige.” Rekao je: Moguće je izraz “Božija Knjiga” protumačiti kao Kuran, čime se dopunjuje pomenuto tumačenje. Rekao je: Ali ko razmotri kontekst spomenutih puteva prenosa, isključiće ovu skupinu.
Rekao je: Ibn es-Sabag je odgovorio da on nije imao konačno mišljenje o tom pitanju, te da je nakon toga postignuta saglasnost; suština je da su obe bile masovno prenošene u njegovo vreme, ali kod njega nisu bile masovno prenošene. Kraj citata.
Ibn Kutejba je rekao u svojoj knjizi "Muškil el-Kur'an" (Teškoće Kurana): Ibn Mesud je smatrao da dve sure zaštite (el-Mu'avvizetejn) nisu deo Kurana zato što je video Poslanika kako ih uči kao zaštitu za El-Hasana i El-Husejna. Tako je ostao pri svojoj pretpostavci i nije rekao da je on u tome u pravu, a da su muhadžiri i ensarije pogrešili. Rekao je: Što se pak tiče njegovog izostavljanja El-Fatihe iz njegovog mushafa, to nije bilo zato što je smatrao da je ona deo Kurana. Ona nije iz Kurana, Bože sačuvaj! Nego je zauzeo stav da je Kuran zapisan i sabran među dve korice samo iz straha od sumnje, zaborava, dodavanja i izostavljanja, a smatrao je da je u pogledu sure El-Hamd to bilo sigurno zbog njene kratkoće i zbog obaveze da je svako nauči.
Onome ko je prima od njega ili je zapisuje, oslanjajući se na ono što je zapamtio i što je u njegovom srcu, kao što je Uzvišeni Bog rekao: „Mi ćemo da te naučimo da učiš pa ništa nećeš da zaboraviš, osim onoga što Allah hoće. On, zaista, zna i ono što na javu iznosite i ono što krijete.“
Kažem: A njegovo izostavljanje El-Fatihe iz njegovog mushafa preneo je Ebu Ubejd verodostojnim lancem prenosilaca, kao što je ranije spomenuto na početku devetnaeste vrste.
Druga napomena
Ez-Zerkeši je rekao u El-Burhanu: Kuran i kiraeti su dve različite stvarnosti. Kuran je objava spuštena Muhamedu radi objašnjenja i kao čudo, dok su kiraeti razlike u izrazu pomenute objave, bilo u slovima bilo u načinu njihovog izgovora, kao što su olakšavanje, pojačavanje i drugi vidovi. Sedam kiraeta većina smatra mutevatirom (prenesenim mnoštvom pouzdanih lanaca). Rečeno je i da su oni tek opštepoznati.
Ez-Zerkeši je rekao: Istina je da se to prenosi mnoštvom lanaca od sedmorice imama. Što se pak tiče prenošenja mnoštvom lanaca od Poslanika, u to se sumnja, jer se njihov lanac prenosilaca za ovih sedam čitanja nalazi u knjigama o čitanjima, a to je prenošenje jednog čoveka od drugog.
Kažem: Postoji mišljenje o tome, kao što će doći, a Ebu Šama je izuzeo – kao što je ranije spomenuto – reči u kojima među učačima postoji neslaganje.
Ibn el-Hadžib je izuzeo ono što se odnosi na izvedbu, kao što su produžavanje, naginjanje i izgovaranje hemzeta.
Drugi su rekli: Istina je da je osnovno načelo produžavanja i naginjanja masovno preneseno, ali način izgovora nije masovno prenesen zbog razlika u njegovoj izvedbi. To je rekao Ez-Zerkeši. Rekao je: Što se tiče različitih vrsta izgovora hemzeta, sve su one masovno prenesene.
Ibn el-Džezeri je rekao: Ne znamo nikoga ko je u tome pretekao Ibn el-Hadžiba, a imami usula, poput sudije Ebu Bekra i drugih, izjavili su da je sve to neprekinuti prenos, i to je ispravno, jer ako je utvrđen neprekinuti prenos izraza, onda je utvrđen i neprekinuti prenos načina njegove izvedbe, budući da izraz ne postoji osim s njim i nije valjan osim uz njegovo postojanje.
Treća napomena
Ebu Šama je rekao: Neki ljudi su pomislili da su sedam čitanja koja danas postoje ona koja se u hadisu imaju u vidu, a to je suprotno saglasnosti svih učenih ljudi. Naprotiv, takvo mišljenje zastupaju samo neki neznalice.
Ebu el-Abbas ibn Ammar je rekao: “Onaj ko je preneo ovih sedam čitanja nije to učinio kako valja, već je zamutio stvar običnom svetu, navodeći svakoga slabijeg uvida da pomisli kako su ta čitanja upravo ona spomenuta u hadisu. Voleo bih da je, ako se već ograničavao, smanjio broj čitanja ispod sedam ili dodao još, kako bi uklonio dvosmislenost.”
A dogodilo mu se i to da je, ograničivši se na dva prenosioca za svakog imama, doveo dotle da onaj ko čuje čitanje trećeg prenosioca mimo njih to čitanje proglasi neispravnim, iako ono može biti poznatije, ispravnije i jasnije. A možda je neko ko ne razume preterao pa ga proglasio pogrešnim ili čak nevernikom.
Ebu Bekr Ibn el-Arebi je rekao: Ovih sedam nije toliko određeno da bi jedino ono bilo dopušteno, tako da nikakva druga čitanja ne bi bila dopuštena**, poput čitanja Ebu Džafera, Šejbe, El-A'meša i njima sličnih, jer su ona poput njih ili iznad njih**.
A to je rekao više njih, među kojima Meki, Ebu el-Ala el-Hemedani i drugi među vodećim učačima.
Ebu Hajjan je rekao: "U knjizi Ibn Mudžahida i onih koji su ga sledili nalazi se tek vrlo mali broj poznatih čitanja. Na primer, Ebu Amr ibn el-Ala imao je sedamnaest prenosilaca koji su prenosili od njega, i on je zatim naveo njihova imena. Pa ipak, u knjizi Ibn Mudžahida spomenut je samo El-Jezidi, a od El-Jezidija je prenosilo deset ljudi. Pa kako je onda spomenuo samo Es-Susija i Ed-Durija, kad oni nemaju [posebnih čitanja]?" Prednost nad drugima! Jer svi su jednaki u redosledu, u pouzdanosti i u učešću u prenošenju.
Rekao je: Ne znam razlog za to osim onoga što je određeno u pogledu manjkavosti znanja.
Meki je rekao: Ko misli da su čitanja ovih učača, poput Nafija i Asima, ona slova
sedam koja se spominju u hadisu, načinio je tešku grešku. Rekao je: Iz toga sledi da sve što odstupa od čitanja ove sedmorice, a preneseno je od imama i drugih i slaže se sa mushafskim pismom, ne bi se smatralo Kuranom. A to je teška greška, jer su oni koji su sabirali čitanja među ranim imamima, poput Ebu Ubejda el-Kasima ibn Selama i Ebu Hatima es-Sidžistanija, Ebu Džafera et-Taberija i Ismaila el-Kadija, spomenuli dvostruko više od toga, a ljudi su na početku dvestote godine u Basri bili na čitanju Ebu Amra i Jakuba, u Kufi na čitanju Hamze i Asima, u Šamu na čitanju Ibn Amira, u Meki na čitanju Ibn Kesira, a u Medini na čitanju Nafija.
Tako su nastavili, a kada je nastupio početak trista te godine, Ibn Mudžahid je uvrstio ime El-Kisaija, a izostavio Jakuba. Rekao je: Razlog ograničavanja na sedam – iako ima imama učenja koji su od njih većeg ugleda i kojih je više nego što je njihov broj – jeste to što je prenosilaca od imama bilo veoma mnogo. Pa kada su težnje oslabile, ograničili su se na ono što se slagalo sa mushafskim pismom, na ono što je bilo lako pamtiti i čime se učenje moglo tačno prenositi. Zato su se okrenuli onima koji su bili poznati po pouzdanosti, čestitosti i dugogodišnjoj postojanosti u držanju čitanja i po saglasnosti da se od njih uzima, pa su izdvojili po jednog imama iz svake oblasti, a time nisu napustili prenošenje onoga na čemu su u pogledu čitanja bili imami mimo ovih, niti učenje po tome, kao što je čitanje Jakuba, Ebu Džafera, Šejbe i drugih.
Rekao je: Ibn Džubejr el-Mekki napisao je knjigu o čitanjima pre Ibn Mudžahida, ograničivši se na pet, birajući po jednog imama iz svake oblasti. Na to se ograničio zato što je mushafa koje je Osman poslao u te oblasti bilo pet. Kaže se i da ih je poslao sedam: ovih pet, jedan u Jemen i jedan u... dva Bahrejna, ali pošto se o ta dva mushafa nije čula nikakva vest, a Ibn Mudžahid i drugi su hteli da poštuju broj mushafa, zamenili su dvojicom učača mushafe Bahrejna i Jemena, čime je broj upotpunjen, i to se slučajno poklopilo sa brojem koji je došao u predanju, pa se to i dogodilo onima koji nisu znali poreklo pitanja i nisu imali oštroumnosti.
On je pomislio da se pod sedam harfova misli na sedam čitanja. Osnovno načelo jeste ispravnost lanca prenosa u slušanju, pravilnost oblika u arapskom jeziku i saglasnost sa mushafskim pismom. Najverodostojnija čitanja po lancu prenosa jesu čitanja Nafija i Asima, a najrečitija među njima jesu čitanja Ebu Amra i El-Kisaija.
El-Karrab je rekao u Eš-Šafiju: Držanje čitanja sedmorice učača uz isključivanje drugih nema osnova ni u predanju ni u sunetu. Naprotiv, to je zbirka koju su sastavili neki kasniji učenjaci, koja se proširila i ostavila utisak da tome nije dopušteno ništa dodati, ali to niko nije rekao.
El-Kavaši je rekao: Sve čiji je lanac prenosa ispravan, čiji je oblik pravilan u arapskom jeziku i što se slaže sa pismom imamskog mushafa jeste jedno od sedam izričito navedenih. Kad god nedostaje jedan od ta tri uslova, reč je o anomalnom čitanju.
Učenjaci ove oblasti oštro su pobijali one koji su verovali da su poznata čitanja ograničena na ona koja se nalaze u delima poput Et-Tejsira i Eš-Šatibijje. Poslednji koji je to izričito izrekao bio je šejh Taki ed-Din es-Subki, koji je u svom komentaru El-Minhadža rekao: “Učenjaci su rekli: Dopušteno je učiti u namazu i van njega po sedam čitanja, ali ne i po anomalnima. Prividno značenje toga upućuje na to da čitanja mimo sedam poznatih nisu dopuštena.”
Anomalna čitanja. El-Begavi je preneo saglasnost o učenju po čitanju Jakuba i Ebu Džafera uz sedam poznatih čitanja, i taj je stav ispravan.
Rekao je: Znaj da je ono što je izvan sedam poznatih dvojako: nešto od toga protivi se mushafskom pismu, i nema sumnje da po tome nije dopušteno učiti, ni u namazu ni u čemu drugom.
Neka od tih čitanja ne protive se mushafskom pismu, ali njihovo učenje nije široko poznato. Naprotiv, došla su do nas nepouzdanim i nejasnim lancem prenosa. I to takođe pokazuje zabranu njihovog učenja. Druga su, međutim, široko poznata. Imami ove oblasti učili su po njima i nekada i sada, pa nema razloga da se to zabrani. Tu spada čitanje Jakuba i drugih.
El-Begavi je rekao: Najpouzdaniji čovek u ovoj stvari jeste onaj koji je učač, pravnik i znalac svih nauka. Rekao je: I to je podrobno objašnjenje u pogledu anomalnih čitanja među sedmoricom, jer od njih ima mnogo anomalnih čitanja. Kraj citata.
Njegov sin je rekao u “Men' el-mevani'”: Mi smo u “Džem' el-dževami'” samo rekli da je sedam čitanja preneseno mnoštvom lanaca, a zatim smo u “Eš-Šazz” i “Es-Sahih” rekli da je to ono što je izvan deset, i nismo rekli: “i deset je preneseno mnoštvom lanaca”, jer o prenošenju sedmorice nema neslaganja. Tako smo prvo spomenuli mesto saglasnosti, a zatim tome dodali mesto neslaganja. Rekao je: Na osnovu toga što je tvrdnja da tri čitanja nisu neprekinuto prenošena krajnje slaba i nije je valjano pripisivati nekome čija se reč u veri uvažava, a ona se ne protive mushafskom pismu. Rekao je: Čuo sam svog oca kako oštro osuđuje neke sudije, jer mu je došlo do znanja da su zabranili učenje Kurana na taj način. Jedan naš drug jednom ga je zamolio za dozvolu da uči sedam čitanja, a on je rekao: Dao sam ti dozvolu da učiš deset čitanja. Kraj citata.
A rekao je, odgovarajući na pitanje koje mu je postavio Ibn el-Džezeri: Sedam čitanja na koja se ograničio Eš-Šatibi, i tri koja su čitanja Ebu Džafera, Jakuba i Halefa, prenesena su mnoštvom nezavisnih lanaca i po nužnosti se zna da su deo vere. I za svako slovo koje je svojstveno jednom od deset po nužnosti se zna da je deo vere, kao objavljeno Božijem Poslaniku. To se ne može poricati. Samo bi neznalica o tome nešto drugo rekao. (Dželaludin es-Sujuti, Knjiga savršenstva u kuranskim naukama: https://shamela.ws/book/11728/267)
Za dalje čitanje
Kuran svedoči o sopstvenoj tekstualnoj iskvarenosti
Sedam ahrufa i mnoštvo kiraeta – kuranska perspektiva
Nenadoknadiv gubitak velikog dela Kurana
Sastavljanje i tekstualna verodostojnost Kurana, [Prvi deo], [Drugi deo], [Treći deo], [Ekskurs]
Kako je treći halifa zlostavljao najvećeg sakupljača Kurana