Ps. 2:7 i večno rađanje – 2. deo · Apologetizam by Sam Shamoun

Nastavljam tamo gde sam prethodno stao: PS. 2:7 I VEČNO RAĐANJE – 1. DEO.

BOŽJE NEPREKIDNO „DANAS“

U ovom delu ću se usredsrediti na izraz upotrebljen u Psalmu 2:7, naime, na reč „danas“ (semeron):

„Tako i Hristos ne dade sam sebi slavu da bude Prvosveštenik, nego Onaj koji mu reče: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.“ (ego semeron gegenneka se) Jevrejima 5:5 English Standard Version (ESV)

Moja je namera da ispitam da li ova reč može nositi značenje koje su joj dali ranohrišćanski pisci, koji su je tumačili u vezi sa time da je Sin večno rođen od Oca.

Pokušaću da dokažem da se, čak i u kontekstu Biblije, a naročito nadahnute Poslanice Jevrejima, reči „danas“, „dan“ itd. ne upotrebljavaju prosto za sunčani dan od dvadeset četiri časa, već za neodređeni vremenski period koji može sezati unazad u večnost i pružati se u budućnost.

Na primer, Poslanica Jevrejima citira Psalam 95 [94 u grčkom], gde Bog poziva vernike da uđu u njegov večni počinak koji naziva „danas“:

„Zato, kako veli Duh Sveti: Danas, ako glas njegov čujete, Nemojte da budu tvrdokorna srca vaša kao prilikom ogorčenja u dan kušanja u pustinji, Gdje me iskušavaše ocevi vaši, ispitivaše me, a gledali su djela moja četrdeset godina. Zato se razgnjevih na pokoljenje ono, i rekoh: Svagda lutaju srcem, a sami ne poznaše puteva mojih; Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u počinak moj. Pazite, braćo, da ne bude u nekome od vas zlo srce nevjerovanja odstupanjem od Boga živoga; Nego bodrite jedan drugoga svaki dan, dokle god to „danas“ traje, da koji od vas ne postane tvrdokoran obmanom grijeha. Jer smo postali zajedničari Hristovi samo ako prvobitnu vjeru do kraja čvrsto održimo. Dok se još govori: Danas, ako glas njegov čujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša, kao prilikom ogorčenja. A koji su to što čuše i ogorčiše? Zar ne svi koji iziđoše iz Egipta vođeni Mojsejem? A na koje se On gnjevio četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, čije kosti ostadoše u pustinji? Kojima li se zakleo da neće ući u počinak njegov, ako ne onima koji bijahu nepokorni? I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjerovanja.“ „Bojimo se, dakle, da neko od vas, dok još važi obećanje za ulazak u počinak njegov, ne pomisli da je odocnio. Jer i nama je javljena radosna vijest kao i onima; ali njima ne bi od koristi riječ koju čuše, pošto oni koji je čuše ne prihvatiše je sa vjerom. A mi koji povjerovasmo ulazimo u počinak, kao što je rekao: 3ato se zakleh u gnjevu svojemu da oni neće ući u počinak moj, mada djela Božija bijahu završena od postanka svijeta. Jer reče negdje za sedmi dan ovako: I počinu Bog u dan sedmi od svih djela svojih. A ovdje opet: Neće ući u počinak moj. Pa pošto neki imaju da uđu u njega, a oni kojima je najprije javljena radosna vijest ne uđoše zbog nepokornosti, To opet odredi jedan dan, „Danas“, govoreći preko Davida, poslije tolikoga vremena, kao što reče: Danas, ako glas njegov čujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša. Jer da je njih Isus Navin uveo u počinak, ne bi se poslije toga govorilo o nekom drugom danu. Prema tome, narodu Božijem tek predstoji počinak. Jer ko je ušao u odmor njegov i sam je počinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih. Postarajmo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da ne bi ko pao po istom primjeru nepokornosti.“ Jevrejima 3:7-19; 4:1-11

Evo Psalma o kome je reč:

„Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov: „Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji, Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje. Četrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: Ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih; I zato se zakleh u gnjevu svom da neće ući u mir moj.““ Psalam 95:6-11

Poslanica Jevrejima povezuje ovaj određeni dan sa Božjim sopstvenim subotnim danom počinka, koji je započeo nakon šest dana stvaranja, a taj dan ipak i dalje traje:

„Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.“ „Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini; I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini.“ Postanje 1:31; 2:1-3

Božja subota postaje uzor za izraelsko svetkovanje subote:

„Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ. Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.“ Izlazak 20:8-11

„I reče Gospod Mojsiju govoreći: A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: Ali subote moje čuvajte, jer je znak između mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem. Čuvajte dakle subotu, jer vam je sveta; ko bi je oskvrnio, da se pogubi; jer ko bi god radio kakav posao u nju, istrijebiće se ona duša iz naroda svojega. Šest dana neka se radi; a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu; ko bi god radio posao u dan subotni, da se pogubi. Zato će čuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujući subotu od koljena do koljena zavjetom vječnim. To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.“ Izlazak 31:12-17

Dakle, „danas“ na koje ukazuje Poslanica Jevrejima nije neki određeni dan u sedmici. Naprotiv, taj dan se odnosi na svaki dan u kome se jevanđelje propoveda i u kome se u njega veruje, kao što pokazuje sledeće mesto:

„A sarađujući s Njim, molimo vas da ne primite uzalud blagodat Božiju; Jer govori: U vrijeme pogodno poslušah te, i u dan spasenja pomogoh ti. Evo, sad je najpogodnije vrijeme; evo, sad je dan spasenja!“ 2. Korinćanima 6:1-2

Drugim rečima, dan počinka i večnog spasenja jeste dan koji neprekidno traje. On se odnosi na neodređeni vremenski period koji je, prema Poslanici Jevrejima, započeo Božjim sedmim danom počinka i pruža se u večnost.

Reč „dan“ se upotrebljava i u vezi sa početkom stvaranja:

„Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti?“ Isaija 43:13 NKJV

MEV savršeno prenosi smisao jevrejskog teksta:

„Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti?“

Kao i aramejski Targum:

אַף מַעַלְמָא אֲנָא הוּא וְלֵית דְמִן יְדִי מְשֵׁיזֵיב אַעַבְדִינָהּ וְלָא אֲתֵיבִינָהּ:

Da, od večnosti sam ja to; i nema nikoga ko može izbaviti iz moje ruke: učiniću to, i ko će to preokrenuti? (Targum Jonatanov na Isaiju 43:13)

To jest, JHVH Bog je postojao već pre stvaranja, budući da je po svojoj prirodi večan:

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15

„Gospode, ti si nam utočište od koljena do koljena. Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vaseljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.“ Psalam 90:1-2

„Gospod caruje. Obukao se u veličanstvo, obukao se Gospod u silu, i opasao se. Zato je vaseljena tvrda i neće se pomjeriti. Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si.“ Psalam 93:1-2

Dakle, „dan“ u Isaiji 43:13 ne odnosi se na neki određeni trenutak, već na večnost — na to da JHVH postoji i da će zauvek postojati, budući da je bio tu od početka stvaranja:

„Ko je uradio i učinio to? I zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, Prvi i Pošljednji, Ja isti.“ Isaija 41:4

„Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji. I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa među; kad ih zovnem, svi dođu.“ Isaija 48:12-13

Štaviše, grčki prevod čak prenosi jevrejski tekst Isaije tako da ukazuje na to da je JHVH već bio Gospod Bog od samog početka, to jest pre početka stvaranja:

„i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti?“ Isaija 43:12-13 Brentonov prevod Septuaginte

U vezi s tim, Poslanica Jevrejima izričito potvrđuje nepromenljiv karakter Isusa:

„Isus Hristos je isti juče i danas i u vijekove.“ Jevrejima 13:8

Obratite pažnju na to kako se izraz „danas“ ovde upotrebljava da označi nepromenljivu prirodu Ličnosti Sina.

Ranije nadahnuti pisac prikazuje Oca kako primenjuje sledeći Psalam, koji opisuje večno, neraspadljivo biće JHVH nasuprot nebesima i zemlji koje je on stvorio i koje održava,

„Gospode! Čuj molitvu moju, i vika moja nek izađe preda te.“ … „A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.“ … „Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.“ Psalam 102:1, 12, 25-27

I koristi ga da proslavi i uzvisi Sina!

„kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom“ … „Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:2b-3a, 10-12

Drugim rečima, Isus se poistovećuje sa nepromenljivim, neraspadljivim Tvorcem i Održavateljem stvorenja.

Očigledno je da se ovo odnosi na nestvorenu, božansku prirodu i Ličnost Hrista, a ne na ljudsku prirodu koju je uzeo i sjedinio sa sobom u određenom trenutku vremena (up. Jevrejima 2:9-15).

Iz toga se, dakle, s pravom može zaključiti da je božansko rađanje Sina nepromenljiv, vanvremenski čin, bez početka i bez kraja. To me dovodi do mog sledećeg argumenta.

RAĐANJE DAVIDOVOG GOSPODA PRE STVARANJA

Poslanica Jevrejima spaja Psalam 2 i Psalam 110 (109 u grčkom), i to ne bez dobrog razloga. Oba psalma opisuju davidovskog Cara i njegovu vlast nad carevima i narodima. Oba upozoravaju narode i njihove vođe na gnev ovog Vladara koji dolazi, gnev koji će se izliti na svakoga ko odbije da se pokori njegovoj vlasti. Stoga je jasno da ovi psalmi imaju u vidu istu Ličnost i iste teme.

Ono što sve ovo čini još važnijim jeste to što drevni prevodi i mnogi jevrejski rukopisi sadrže varijantno čitanje u 3. stihu Psalma 110, koje doslovno opisuje kako Bog rađa Davidovog Gospoda pre osvita stvaranja:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja.“ (egennesa se) Psalam 109:1-3 (Psalmi (i Manasijina molitva), preveo Albert Pietersma, A New English Translation of the Septuagint, objavio Oxford University Press 2009. godine, uključujući ispravke i izmene unete u drugom štampanju (2009) i ispravke i izmene iz juna 2014, str. 603)

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja.“ (ex utero, ante luciferum, genui te.) Psalam 109:1-3 Douay-Rheims 1899 American Edition (DRA: https://drbo.org/cgi-bin/d?b=drl&bk=21&ch=109&l=3-#x)

Utroba i zvezda Danica očigledne su reference na stvaranje, kao što potvrđuju sledeći tekstovi:

„U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom. I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svjetlost. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi. Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.“

„Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako. I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro. Opet reče Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kojem je sjeme njegovo po njihovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan treći.“

„Potom reče Bog: Neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. I da upravljaju danom i noću, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan četvrti.“ Postanje 1:1-19

„Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? Kaži ako si razuman. Ko joj je odredio mjere, znaš li, ili ko je rastegao uže preko nje? Na čem su podnožja njezina uglavljena? Ili ko joj je metnuo kamen ugaoni? Kad pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu.“ Jov 38:4-7

Dakle, budući da je Car već bio rođen pre nego što je stvorena jutarnja zvezda, to jest Danica, i budući da su zvezde i anđeoski sinovi Božji postojali pre uobličavanja zemlje, ovo pokazuje da je Davidov Gospod već postojao kao jedinorodni Sin Božji pre svega stvorenja.

Štaviše, sledeći biblijski naučnici tvrde da bi jevrejske rukopise koji sadrže reč „rodio sam te“ (yelidtika) trebalo uzeti kao prednosno čitanje suglasničkog teksta Ps. 110:3, i navode da mnogi tumači prihvataju to čitanje. Ti naučnici dalje primećuju da je reč o istom glagolu koji se koristi u Psalmu 2:7!

Za našu sadašnju svrhu, glavno težište interesovanja u Psalmu 110 jeste ozloglašeno iskvareni stih 3b:

bahadre qodesh merechem mishchar laka tal yalduteka

Odgovarajući grčki tekst (Ps 109:3) glasi:

en tais lamprostesin ton hagion

ek gastros pro heosphorou exegennesa se.

Masoretski tekst poslednju reč vokalizuje kao yaldutheka, „tvoja mladost“. NRSV prevodi u skladu s tim:

„Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja.“

MNOGI masoretski rukopisi, međutim, imaju čitanje yelidtika****, čitanje koje pretpostavlja grčki tekst, a potvrđuje ga i sirijski prevod. S obzirom na suglasničko pisanje u masoretskom tekstu**, kao i na paralelu u Psalmu 2, ovom čitanju treba dati prednost**, i mnogi tumači ga prihvataju.84

Ponovnom vokalizacijom masoretskog teksta, bez ikakvih izmena suglasnika, čitamo:

U svetom sjaju, iz utrobe, od zore,

tvoja je rosa kojom sam te rodio.85 (Adela Yarbro Collins i John J. Collins, King and Messiah as Son of God: Divine, Human, and Angelic Messianic Figures in Biblical and Related Literature [William. B. Eerdmans Publishing Co., prvo izdanje, prvo štampanje, 2008], 1. The King as Son of God, str. 16-17; podebljanje i verzal su moji)

Budući da su ovi ranohrišćanski teolozi, episkopi, apologete itd. u svojim prevodima imali upravo ovo čitanje Psalma 110:3, i budući da je taj psalam neposredno povezan sa Psalmom 2, nije nikakvo iznenađenje što su rađanje Sina tumačili u svetlu oba ova nadahnuta teksta. A pošto Ps. 110:3 govori o tome da Bog rađa svoga Sina od osvita stvaranja, njima je bilo smisleno da „danas“ iz Ps. 2:7 protumače kao vanvremenski čin, koji nema ni početka ni kraja.

Drugim rečima, za te sjajne hrišćanske umove „danas“ iz Ps. 2:7 odnosilo bi se na Božji Dan, u kome su prošlost, sadašnjost i budućnost — sve to jedna sadašnja stvarnost iz njegove perspektive, jer bi svi ti trenuci vremena za nas njemu bili „danas“.

Ukoliko nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz prevoda Modern English Version (MEV) Svetog pisma.

DALJE ČITANJE

PSALAM 110 U RANOHRIŠĆANSKIM IZVORIMA

DAVIDOV VIŠELIČNI GOSPOD – 2. DEO

JAVLJANJE TROJSTVA AVRAAMU I DAVIDU – 3. DEO

HRISTOVO VEČNO RAĐANJE: DA LI JE ROĐENJE ISTO ŠTO I STVARANJE?

CRKVENI OCI O VEČNOM RAĐANJU

RANA CRKVA O VEČNOM RAĐANJU SINA

VEČNA REČ BOŽJA I NESTVORENA MUDROST POSTAJU TELO!

Kako teologija Psalama dokazuje da je Muhamed bio lažni prorok