Psalam 2:7 i večno rađanje, 1. deo · Apologetizam by Sam Shamoun

U ovom tekstu ispitaću upotrebu Psalma 2:7 u [N]ovom zavetu u vezi sa večnim rađanjem Sina. Izneću neke od egzegetskih razloga zbog kojih su mnogi rani crkveni oci i pisci u tome videli dokazni tekst [S]tarog zaveta za večno rađanje Sina od Oca — rađanje koje je izvan vremena i koje nije nalik načinu na koji rađaju konačna, vremenita stvorenja.

Navodim ceo drugi psalam kako bih dao kontekst:

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:1-12 Names of God Bible (NOG)

A evo i engleskog prevoda grčke verzije onih stihova koji su relevantni za moje izlaganje:

„Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.““ Psalam 2:7-9 (Psalmi (i Molitva Manasijina), preveo Albert Pietersma, A New English Translation of the Septuagint, objavio Oxford University Press 2009. godine, uključujući ispravke i izmene unete u drugom otisku (2009) i ispravke i izmene unete u junu 2014, str. 548; naglasak moj)

Očigledno je da je reč o krunidbenom psalmu, koji slavi ustoličenje Davidovog cara dok vlada sa Siona. Upravo tog dana Davidov potomak postaje Božji carski, odnosno mesijanski Sin, čime Bog postaje Otac njegovom pomazaniku, uveravajući ga da će pred njim oterati njegove neprijatelje pod uslovom da ostane veran savezu (Up. 1. Dnevnika 28:4-7; Psalam 89:19-37).

PRIMENA U NOVOM ZAVETU

Nadahnuti hrišćanski spisi primenjuju ovo proroštvo na Sina nakon što se ovaplotio od svete Djeve i tako postao telesni potomak Davidov. Kada je Sin postao telesno seme Davidovo, postao je podoban da ispuni obećanje koje Psalam 2 daje u vezi sa Davidovim carem. Pa ipak, tek je svojim vaskrsenjem i telesnim uzašašćem u nebeski Sion Sin započeo svoju vladavinu kao mesijanski Sin Božji:

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:26-35

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“ Dela apostolska 2:29-36

„I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reče posvjedočivši: Nađoh Davida, sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti svaku volju moju. Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa, Pošto pred njegov dolazak Jovan propovijedaše krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu. I kada Jovan završavaše podvig svoj, govoraše: 3a koga me vi smatrate, ja nisam taj, nego evo ide za mnom Onaj kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ljudi braćo, sinovi roda Avraamova, i koji se među vama boje Boga, vama se posla riječ ovoga spasenja. Jer oni što žive u Jerusalimu, i starješine njihove, ne poznaše Ovoga, nego osudivši ga, ispuniše proročke riječi koje se čitaju svake subote. I ne našavši ni jedne krivice smrtne, moliše Pilata da ga pogubi. A kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga sa drveta i položiše u grob. A Bog njega podiže iz mrtvih. On se javljaše u toku više dana onima koji uziđoše sa njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom. I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.“ Dela apostolska 13:22-23, 32-33 New King James Version (NKJV)

„O Sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova, Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih,“ Rimljanima 1:3-4

„Pamti Isusa Hrista vaskrsloga iz mrtvih, od sjemena Davidova, po Jevanđelju mojemu,“ 2. Timoteju 2:8

„Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin.“ Jevrejima 1:3-5 NKJV

„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni.“ „Tako i Hristos ne dade sam sebi slavu da bude Prvosveštenik, nego Onaj koji mu reče: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.“ Jevrejima 5:5 NKJV

„Nego ste pristupili Gori Sionskoj i Gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, mirijadama anđela, Svečanom saboru i Crkvi prvorodnih, zapisanih na nebesima, i Bogu Sudiji sviju, i duhovima savršenih pravednika, I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.“ Jevrejima 12:22-24

„I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo, pobijedio je Lav koji je iz plemena Judina, Izdanak Davidov, i otvoriće knjigu i razlomiti sedam pečata njenih.“ Otkrivenje 5:5

„Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica.“ Otkrivenje 22:16

Ostatak Novog zaveta opisuje kako Hristos postepeno ispunjava Psalam 2 širenjem svog zemaljskog carstva, Crkve, kojim narode dovodi u zajednicu sa sobom. Vaskrsli Isus će to činiti sve dok se telesno ne vrati u velikoj sili i slavi da bi u potpunosti uspostavio svoju vlast na zemlji i izlio svoj gnev i pogibao na sve one koji su odbili da se pokore njegovoj vladavini:

„I carevi zemaljski i velikaši i vojvode i bogataši i silni i svaki rob i slobodnjak sakriše se u pećine i stijene gorske; I govorahu gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga što sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova, Jer dođe veliki Dan gnjeva njegova, i ko može opstati?“ Otkrivenje 6:15-17

„I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna; I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripremljeno od Boga, da je ondje hrane hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini; I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini; I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.“ Otkrivenje 12:1-5, 10

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16

To znači da je, kada je reč o tekstovima kao što su Dela apostolska 13:32-33 i Jevrejima 1:3-5, „danas“ iz Psalma 2:7, u kojem je Isus postao Božji Sin, dan njegovog telesnog povratka na nebo da bi seo ustoličen s desne strane Boga Oca. Upravo je tim događajem na nebu Bog učinio Isusa svojim carskim, mesijanskim, Davidovim Sinom. Pa ipak, čini se da ovo stavlja hrišćane pred dilemu, budući da su vernici prvih vekova „danas“ iz Psaltira shvatali kao ukazivanje na večno rađanje Sina od Oca, a ne na određeni trenutak u vremenu.

HRISTOS: NESTVORENI SIN BOŽJI

Pre nego što se pozabavim ovom napetošću između novozavetne primene Psalma 2:7 i tumačenja rane Crkve, najpre želim da iz Svetog pisma utvrdim da Hristos, kao Božji božanski Sin, postoji pre svega stvorenja. Iz tih istih bogonadahnutih spisa pokazaću da je preegzistentni Sin Onaj kroz koga je Bog stvorio vekove, to jest sve periode vremena, i da upravo Sin lično održava sve stvoreno svojom moćnom rečju.

Zapazimo, na primer, sledeće navode:

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:13-17

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:1-3, 6 Jubilee Bible 2000

Hristos, kao Sin pre ovaploćenja, čini ono što starozavetni spisi pripisuju JHVH, to jest, stvara i lično održava sve stvoreno:

„Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:6

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24

„Radi Njega miomiriše anđeo Njegov, i riječju Njegovom sve se objedinjuje.“ Sirah 43:26 New Revised Standard Version (NRSV)

Značajno je da nadahnuti pisac na Sina primenjuje određeni izraz koji se nalazi samo na još jednom mestu:

„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:3

Navedena grčka reč za „sjaj“ na drugom mestu se koristi da opiše Božju nestvorenu i večno rođenu Premudrost kao odsjaj Božje večne svetlosti:

„Spoznah i ono što je skriveno i što je javno; jer me naučila Premudrost – izumiteljka svega. Jer u njoj je Duh razuma, sveti, jedinorodni, mnogostrani, tanani, blagoljetni, svijetli, čisti, jasni, nezlobivi, dobrotoljubivi, prodorni, Neodoljivi, dobrotvorni, čovjekoljubivi, tvrdi, krepki, bezbrižni, svesilni, svevideći i sve duhove prožimajući umne, čiste, svetanane. Jer Premudrost je pokretljivija od svakog pokreta, a prožima i proniče sve i sva čistotom; Jer ona je dah Sile Božje i izliv čisti Svedržitelja slave; zato se nje ništa nečisto ne dotiče. Jer ona je odbljesak svjetlosti vječne i ogledalo čisto Božanskog djejstva i slika Njegove dobrote. Jedna je ona, a sve može, i obitavajući u sebi samoj – sve obnavlja, i pokoljenjima se useljavajući u duše svetih, prijatelje Božje i proroke stvara. Zaista, Bog jedino ljubi onoga koji sa Premudrošću zajedno živi. Jer ona je od sunca blagolikija i od svih zvijezda uzvišenija. I u poređenju sa svjetlošću prvijenstvo ima; Jer ovu smjenjuje noć, a Premudrost ne nadvladava zloba.“ Premudrosti Solomonove 7:21-30 NRSV

U navedenom odlomku za Premudrost se čak kaže da je i monogenes i eikon („slika“) Božje dobrote — izrazi koje Novi zavet koristi za Isusa Hrista:

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16, 18 – Up. 1:14, 18; 1. Jovanova 4:9

„U njima bog ovoga svijeta oslijepi razum nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost Jevanđelja slave Hrista, koji je ikona Boga nevidljivoga. Jer ne propovijedamo sebe, nego Hrista Isusa, Gospoda, a sebe kao sluge vaše Isusa radi. Jer Bog koji reče da iz tame zasija svjetlost, On zasija u srcima našim radi prosvjetljenja znanja slave Božije u licu Isusa Hrista.“ 2. Korinćanima 4:4-6 – Up. Kološanima 1:15

Kanonski starozavetni spisi takođe poistovećuju Božju Premudrost sa njegovom svemoćnom Rečju koja s njim sedi na prestolu:

„Bože otaca i Gospode milosti, Koji si sve stvorio riječju Svojom, I koji si Premudrošću svojom sazdao čovjeka da vlada Tobom stvorenim tvarima, I da upravlja svijetom svetošću i pravednošću, i u pravoti duše da sud sudi!“ Premudrosti Solomonove 9:1-3 NRSV

„Oni koji ni u šta ne vjerovahu zbog čarobnjaštva, zbog pogibije prvorođenčadi priznaše da je narod – sin Božiji. Jer dok je tiho ćutanje vladalo svime i noć hitro stigla do svoje sredine Svesilna Tvoja riječ sa nebesa od carstvenih prijestola, munjeviti ratnik, usred propale zemlje siđe mač oštri, nelicemjernu Tvoju naredbu, noseći, I stavši, ispuni sve smrću, pri tom se i neba doticala i po zemlji hodila.“ Premudrosti Solomonove 18:13-16 NRSV

Značajno je da hrišćanska Sveta pisma opisuju Hrista kao Božju Premudrost/Reč koja je postala telo. I kao ta ista nestvorena Reč, Isus sedi na Božjem prestolu i bio je Onaj koga je Bog odredio da sve stvoreno dovede u postojanje:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14 – Up. 8:12; 9:4-5; 12:35-36, 46

„A mi propovijedamo Hrista raspetoga, Judejcima sablazan, a Jelinima ludost; Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost. Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jača od ljudi. Jer gledajte, braćo, na vas pozvane: nema tu ni mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenita roda; Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami mudre; i što je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jake; I što je neplemenito pred svijetom i poniženo izabra Bog, i ono što je ništavno, da uništi ono što jeste, Da se ne pohvali ni jedno tijelo pred Bogom. Iz Njega ste i vi u Hristu Isusu, koji nam postade premudrost od Boga i pravednost i osvećenje i izbavljenje.“ 1. Korinćanima 1:23-24, 30

„Štobješe od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojima, što sagledasmo i ruke naše opipaše, o Logosu (Riječi) života: I Život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i objavljujemo vam Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; Što smo vidjeli i čuli objavljujemo vama da i vi s nama imate zajednicu, a naša zajednica je sa Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom.“ 1. Jovanova 1:1-3

„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21

Stoga je očigledno da je, što se tiče nadahnutog biblijskog svedočanstva, Isus Hristos nestvoreni Sin Božji koji je u određenom trenutku vremena postao ljudsko biće.

Imajući sve navedeno u vidu, sada mogu da pređem na razmatranje napetosti između egzegeze Psalma 2:7 kod ranih hrišćanskih pisaca i egzegeze nadahnutog Novog zaveta: Psalam 2:7 i večno rađanje, 2. deo.