Isus obožavan kao Bog u Jevanđelju po Luki

U Jevanđelju po Luki učenici obožavaju Isusa nakon što se on telesno vazneo na nebo pred njihovim očima:

„I dok oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njih, i reče im: Mir vam! A oni se uplašiše i, budući ustrašeni, pomisliše da vide duha. I reče im: Što ste zbunjeni? I zašto takve pomisli ulaze u srca vaša? Vidite ruke moje i noge moje, da sam ja glavom; opipajte me i vidite; jer duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam. I ovo rekavši, pokaza im ruke i noge. A dok još ne vjerovahu od radosti i dok se čuđahu, reče im: Imate li ovdje šta za jelo? A oni mu dadoše komad ribe pečene, i meda u saću. I uzevši jede pred njima.“

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima. A vi ste svjedoci ovome. I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine.“

„I izvede ih napolje do Vitanije, i podigavši ruke svoje blagoslovi ih. I dok ih on blagosiljaše, odstupi od njih i uznošaše se na nebo. A oni mu se pokloniše i vratiše se u Jerusalim sa radošću velikom. I bjehu neprestano u hramu hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin!“ Luka 24:36-53

Obožavanje učenika ne može biti puki čin poštovanja, budući da Isus više nije bio telesno prisutan pred njima. Činjenica da su ga obožavali nakon što je ušao u nebo da bi seo ustoličen s desne strane Oca pokazuje da je to bio religijski čin kojim su hteli da potvrde svoje verovanje u njegovo suštinsko božanstvo.

Sledeći evangelikalni naučnici se slažu:

U Luki 4:7–8, kao i u Mateju 4:9–10, đavo iskušava Isusa da ga obožava, a Isus ga odbija istim citatom iz Ponovljenih zakona 6:13, koji kaže da treba „obožavati“ samo Gospoda Boga svoga. Jedino drugo pojavljivanje tog glagola dolazi na samom kraju Jevanđelja, kada su ga učenici, koji su gledali kako Isus biva „uznesen na nebo“, „obožavali“ (Luka 24:51–52). To nije slučajnost niti puka podudarnost. Luka je sastavio ta dva odlomka tako da naglasi određene sličnosti koje prevazilaze samu upotrebu glagola proskyneō. Neposredno nakon što su „obožavali“ Isusa, otišli su u Jerusalim i „stalno su bili u hramu, blagosiljajući Boga“ (st. 53). Taj redosled — (1) „obožavali“, a zatim (2) „u Jerusalim“ i „hram“ — takođe je redosled drugog i trećeg iskušenja kod Luke: (1) iskušenje da se obožava đavo (4:7–8), a zatim (2) „u Jerusalim“ i iskušenje na „hramu“ (4:9–12). Imajući na umu ovaj književni kontekst, izveštaj o učenicima koji obožavaju natprirodnog, vaskrslog Hrista dok gledaju kako biva uznesen na nebo jasno opisuje religijski čin obožavanja. (Robert M. Bowman Jr. i J. Ed Komoszewski, The Incarnate Christ and His Critics: A Biblical Defense [Kregel Academic, Grand Rapids, MI, 2024], Deo 1: Crown Him with Many Crowns: Jesus’ Divine Honors, Poglavlje 5: Worship of Jesus, str. 110; naglasak moj)

Tekstualna verodostojnost

Nema nikakve sumnje u tekstualnu autentičnost 52. stiha, budući da se on nalazi u većini sačuvanih rukopisa. Kao što objašnjava jedan poznati tekstualni naučnik:

TR(WH)NU προσκυνήσαντες αὐτὸν ὑπέστρεψαν εἰς Ἰερουσαλὴμ

"pošto su ga obožavali, vratili su se u Jerusalim"

P75 א A B C L W Δ θ Ψ cop

KJV NKJV RSVmg NRSV ESV NASB NIV TNIV NEBmg REBmg NJB NAB NLT HCSB NET

varijanta ὑπέστρεψαν εἰς Ἰερουσαλὴμ

"vratili su se u Jerusalim"

Dit syr8

RSV NRSVmg NEB REB NJBmg NETmg

Ponovo, Westcott i Hort (1882, 73) smatrali su da kraći tekst predstavlja izvorni Lukin tekst (vidi belešku uz 24:3), ali tekstualni dokazi govore protiv toga. Luka je sačekao sam kraj svog jevanđelja da progovori o tome da je Isus obožavan, jer je njegovo vaskrsenje učenicima dokazalo da je on zaista Bog, dostojan njihovog obožavanja.

Četiri savremena prevoda (RSV, NASB, NEB i REB) donose kraći tekst. Tri prevoda dosledno slede D-tekst kroz celo 24. poglavlje Luke — naime RSV, NEB i REB. Prevodioci NASB-a odlučili su da to učine samo u 24:36 i 51-52, pokazujući metodološku nedoslednost, koja je ispravljena u ažuriranom izdanju. (Comfort, New Testament Text and Translation Commentary – Commentary on the variant readings of the ancient New Testament manuscripts and how they relate to the major English translations [Tyndale House Publishers, Inc., Carol Stream, Il, 2008], str. 249; naglasak moj)

Potkrepljujući dokazi

Luka u svoja dva toma iznosi dodatne dokaze o tome da je Isus obožavan i proslavljan kao Bog, od kojih ovde navodim neke.

A. Obožavanje Isusa u Delima apostolskim.

Luka beleži da su se rani Isusovi sledbenici molili njemu i prizivali njegovo ime, uključujući i prvog jevrejskog mučenika za Hrista:

„I kamenovahu Stefana koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj! Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj!“ Dela apostolska 7:59-60

„A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje zato da ih vezane vodi prvosveštenicima?“ Dela apostolska 9:13-21

U ovim primerima prvi hrišćani su obožavali Isusa na potpuno isti način na koji su starozavetni vernici obožavali Boga JHVH:

„U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!“ Psalam 31:5

„Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade.“ Psalam 99:6-7

„Milo mi je što Gospod usliši molitveni glas moj; Što prignu k meni uho svoje; i zato ću ga u sve dane svoje prizivati. Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi pakleni zadesiše me, naiđoh na tugu i muku; Ali prizvah ime Gospodnje: Gospode, izbavi dušu moju!“… „Uzeću čašu spasenja i prizvaću ime Gospodnje.“… „Žrtvu za hvalu prinijeću tebi, i ime Gospodnje prizvaću.“ Psalam 116:1-4, 13, 17

Zapravo, Isus sa neba čini ono što se za JHVH kaže da čini, naime, prima duhove ljudi pri njihovoj smrti i oprašta grehe počinjene na zemlji:

„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih;“… „Kad ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih, daš ih neprijateljima njihovijem, te ih zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku daleko ili blizu, Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji onijeh koji ih zarobiše i reku: Sagriješismo i zlo učinismo, skrivismo, I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih koji ih zarobe, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj koju si dao ocima njihovijem, ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Tada čuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i podaj im pravicu, I oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili i sve prijestupe kojima ti budu prestupili, i umilostivi im one koji ih zarobe da se smiluju na njih.“ 1. Carevima 8:39, 46-50

„Prije nego se prekine uže srebrno, čaša se zlatna razbije i raspe se vijedro na izvoru i slomi se točak na studencu, I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao.“ Propovednik 12:6-7

B. Isus šalje/izliva Svetog Duha.

„I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine.“ Luka 24:49

Na drugim mestima u Luki i Delima apostolskim rečeno nam je da je obećanje koje će Isus poslati dar Svetog Duha:

„A kako je narod iščekivao (Hrista), svi pomišljahu u srcima svojim za Jovana: nije li on Hristos? Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.“ Luka 3:15-17

„A Pavle reče: Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.“ Dela apostolska 19:4

„Prvu ti knjigu napisah, o Teofile, o svemu što poče Isus i tvoriti i učiti Do dana kada se vaznese, pošto Duhom Svetim dade zapovjesti apostolima koje izabra, Kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogim istinitim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o Carstvu Božijemu. S njima boraveći zapovjedi im da se ne udaljuju iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Oca, koje čuste, reče, od mene; Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo poslije ovih dana. Onda oni koji bijahu sabrani pitahu ga govoreći; Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme uspostaviti carstvo Izrailjevo? A on im reče: Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti, Nego ćete primiti silu kada siđe Sveti Duh na vas; i bićete mi svjedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.“ Dela apostolska 1:1-8

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete.“ Dela apostolska 2:29-33

Ono što ove tvrdnje čini zaista izuzetnim jeste to što jevrejska Biblija uči da je JHVH taj koji izliva svoga Svetog Duha:

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj; I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i Mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni Dan Gospodnji. I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:27-32

„Ali sada čuj Jakove, slugo moj, i Izrailju, kojega izabrah. Ovako veli Gospod koji te je stvorio i sazdao od utrobe materine, i koji ti pomaže: Ne boj se, slugo moj Jakove, i mili, kojega izabrah. Jer ću izliti vodu na žednoga i potoke na suhu zemlju, izliću duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na tvoje natražje.“ Isaija 44:1-3

„I neću više kriti lica svojega od njih kad izlijem duh svoj na dom Izrailjev, govori Gospod Gospod.“ Jezekilj 39:29

I JHVH je taj koji uništava svoje neprijatelje neugasivim ognjem:

„Jer se oganj razgorio u gnjevu mojem, i gorjeće do najdubljega pakla; spaliće zemlju i rod njezin, i popaliće temelje brdima.“ Ponovljeni zakoni 32:22

„Sada ću ustati, veli Gospod, sada ću se uzvisiti, sada ću se podignuti. Zatrudnjećete slamom, rodićete strnjiku; gnjev vaš proždrijeće vas kao oganj. I narodi će biti kao peći krečne, izgorjeće ognjem kao trnje posječeno. Slušajte koji ste daleko što sam učinio, i koji ste blizu poznajte moć moju. Grješnici u Sionu uplašiće se, drhat će spopasti licemjere, i reći će: Ko će nas ostati kod ognja koji proždire? Ko će nas ostati kod vječne žege?“ Isaija 33:10-14

„I odvešću te s neprijateljima tvojim u zemlju koje ne poznaješ, jer se raspalio oganj od gnjeva mojega, i gorjeće nad vama.“ Jeremija 15:14

„I ti ćeš i koji su s tobom ostaviti našljedstvo svoje koje sam ti dao, i učiniću da služiš neprijateljima svojim u zemlji koje ne poznaješ; jer ste raspalili oganj gnjeva mojega koji će gorjeti dovijeka.“ Jeremija 17:4

„Navrši Gospod gnjev svoj, izli žestoki gnjev svoj, i raspali oganj na Sionu, koji mu proždrije temelje.“ Plač Jeremijin 4:11

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše. Vidjeh tada od glasa moćnih riječi koje je onaj rog govorio, da bi ubijena zvijer i pogibe, i tijelo njeno predato na sažeženje ognjem.“ Danilo 7:9-11

„Jer Bog naš je oganj koji spaljuje.“ Jevrejima 12:29

C. Spasenje u Isusovom imenu, njegovim imenom i kroz njegovo ime

„I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:47

„A kada čuše, ražali im se u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta da učinimo, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha.“

„A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama. I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i starješine vaše. A Bog ono što je predskazao ustima sviju svojih proroka, da će Hristos postradati, tako je i ispunio.“ Dela apostolska 3:12-18

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv.“ Dela apostolska 4:5-14

„I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reče posvjedočivši: Nađoh Davida, sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti svaku volju moju. Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa,“… „Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:22-23, 38-39

Ponovo, prema jevrejskoj Bibliji, JHVH oprašta grehe i spasava ljude na osnovu svoga imena i radi sebe samoga:

„Radi imena svojega, Gospode, oprosti grijeh moj, jer je velik.“ Psalam 25:11

„Bože, imenom svojim pomozi mi, i krjepošću svojom odbrani me na sudu.“ Psalam 54:1

„Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i očisti od grijeha naših radi imena svojega.“ Psalam 79:9

„Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem.“ Isaija 43:25

Zato se svi narodi pozivaju da se okrenu JHVH radi spasenja, jer nema drugoga Boga koji je u stanju da spase:

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.“ Isaija 45:21-22

Sve prethodno ne ostavlja apsolutno nikakvu sumnju da je Luka nameravao da opiše Isusa kao Boga Svemogućeg u telu, kao jedinstvenog, božanskog Sina koji je suštinski jedno sa Ocem i Svetim Duhom.

Svi biblijski navodi preuzeti su iz prevoda World English Bible (WEB).

Dodatna literatura

Isus Hristos i Jehovini svedoci: Ko je Jehova koji spasava? (https://answeringislam.blog/jesus-christ-and-jws-who-is-the-jehovah-that-saves/)