Jedan posrednik i jedan Bog, 1. deo

Odgovor na zloupotrebu 1. Timoteju 2:5 od strane protestantskih apologeta

Ili kako se ispravna učenja izvode iz pogrešnih tekstova

Kad god rimokatolici govore o Mariji kao sa-posrednici ili pominju svoje verovanje da Bog dopušta hrišćanima na zemlji da mole svetitelje na nebu da se mole i posreduju za njih, protestantski apologeti često odgovaraju navodeći sledeći odlomak:

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve“ 1. Timoteju 2:5-6

Pošto Pavle kaže da je vaskrsli Gospod jedini posrednik između Boga i ljudi, protestanti to shvataju tako da Bog ne dopušta vernicima da se obraćaju bilo kojoj drugoj ljudskoj ličnosti (naročito onoj na nebu) da posreduje i zauzima se za njih. Zato insistiraju da vernici treba da se za pomoć obraćaju jedino Hristu i da traže samo njegovo zauzimanje.

Katolici odgovaraju da to što je Isus jedan posrednik ne pobija činjenicu da su vernici pozvani da učestvuju u Hristovom jedinstvenom posredovanju tako što će se zauzimati i moliti za druge, bilo za sabraću hrišćane bilo za nevernike. Tvrde da grčka reč za „jedan“, heis, ne mora nužno da znači „samo jedan“, već može da se odnosi i na onoga ko je prvi ili glavni. Prema tome, Hristos nije jedini posrednik, nego glavni i prvenstveni, čije posredničko delo čini posredovanje i zauzimanje udova njegovog duhovnog Tela delotvornim i prihvatljivim pred Bogom.

Protestanti brzo odgovaraju na te argumente. Zapazimo, na primer, prigovor dr Džejmsa R. Vajta načinu na koji rimokatolicizam objašnjava tvrdnju blaženog apostola da je Hristos naš jedan i jedini posrednik:

Drugi vatikanski koncil to je izrazio ovako, u 62. odeljku:

Nijedno stvorenje ne može nikada biti ubrojano zajedno sa Ovaploćenom Rečju i Iskupiteljem; ali kao što u Hristovom sveštenstvu na različite načine imaju udela i njegovi službenici i verni, i kao što se jedna Božja dobrota na različite načine odražava među njegovim stvorenjima, tako ni jedinstveno posredovanje Iskupitelja ne isključuje, nego upravo omogućava mnogostruku saradnju koja nije ništa drugo do udeo u tom jednom izvoru. Iz ove izjave proistekli su dalji pokušaji da se uzvišenje Marije kao Zastupnice i Posrednice učini biblijski odbranjivim. Evo kako to izražava dr Mark Miravil: Ali jedinstveno posredovanje Isusa Hrista, upravo u svom božanskom i ljudskom savršenstvu, dopušta drugima da učestvuju i imaju udela u tom jednom izvoru posredovanja ka Ocu.[1]

Na ovom mestu dodata je fusnota:

Grčka reč upotrebljena za „jedan“ u Pavlovom tekstu u 1. Timoteju 2:5 jeste „heis“, što znači „jedan“, „prvi“ ili „glavni“. Postoji druga grčka reč koju je sveti Pavle mogao upotrebiti da je hteo da Hristovo posredovanje predstavi kao potpuno isključivo, naime „monos“, što znači „jedini“, „samo“ ili „isključivo jedan“. Kako primećuje O’Karol (C.S.Sp.), „Praksa oslovljavanja Marije kao Posrednice nije bila niti mora biti sprečena Pavlovim tekstom. Upotreba reči ’jedan‘ (heis, a ne monos) naglašava Hristovu transcendentnost kao posrednika, kroz jedinstvenu vrednost njegove iskupiteljske smrti“, up. Theotokos, A Theological Encyclopedia of the Blessed Virgin Mary (Dablin, 1982), 238.

Osnovni argument ovde jeste da izraz koji Pavle koristi ne treba shvatiti tako da isključuje bilo kakve druge posrednike. Ali pogledajmo pažljivo taj odlomak:

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus,“ …

Da li zaista treba da mislimo da je Pavlova poenta ta da postoji samo jedan glavni Bog (prvi, prvenstveni itd.), ali ne i jedan jedini, samo jedan ili isključiv Bog? To svakako nije ono što Pavle poručuje. Naprotiv, kao što Pavle insistira da postoji isključivo samo jedan Bog (apsolutni monoteizam), tako isto insistira i da je Isus Hristos sam jedinstveni i jedini posrednik između tog jednog jedinstvenog boga i čoveka. On je to, kaže Pavle, zato što je Bogočovek, „čovek Hristos Isus“.

Kao odgovor na tvrdnju da izraz upotrebljen ovde ne znači „jedini“, treba reći da taj izraz ima to značenje na mnogim mestima, i da to potvrđuju najvažniji leksikografski izvori.[2] U kontekstu 1. Timoteju 2, jedino moguće značenje izraza „jedan Bog“ jeste „jedan Bog uz isključenje svih drugih bogova“.

Naprotiv, u svetlu paganskih religija koje su okruživale ranu crkvu, oba izraza treba razumeti apsolutno: jedan Bog, uz isključenje svih drugih; jedan posrednik između tog jednog Boga i čovečanstva — čovek Hristos Isus. Hrišćanska vera ne može dodavati još posrednika, još puteva spasenja. Ili je Hristos, ili nije ništa.

Dakle, taj odlomak jeste relevantan za pitanje Marije kao „posrednice“. Ali šta je sa argumentom da se uzvišeno dostojanstvo Hrista ne umanjuje time što se Marija naziva Posrednicom, sve dok kažemo da je ona to samo na podređen način? Zar nismo svi mi, na neki način, zastupnici i posrednici?

Problem je u tome što Rim ne tvrdi da je Marija zastupnica na način na koji smo to mi kada se molimo jedni za druge ili za druge ljude. Svako ko je pročitao stotine navoda u ovom delu zna da se za Mariju tvrdi jedinstven položaj Carice neba i Posrednice svih milosti. Ona je posrednica kakva nije niko drugi i prisno je povezana sa Hristom u samom iskupljenju.

Povrh svega toga, međutim, postoji jednostavan problem osnova posredovanja. Pavle je na to ukazao u 2 [sic] Timoteju 2:5-6, gde u drugom stihu govori o tome zašto je Hristos jedini posrednik, „Koji sebe dade u otkup za sve“ Marija nije sebe dala kao otkup ni za koga. Ona to nije ni mogla da učini, jer je i sama morala da bude otkupljena od drugoga! Razlog zbog kojeg je Hristos jedini Posrednik jeste taj što je On jedini koji ima osnov posredovanja: svoje savršeno i potpuno delo pomirenja na golgotskom krstu. Vidite, mi možemo moliti Boga da bude milostiv prema nama ili prema drugima, ali kada Hristos kaže: „Oče, budi milostiv“, On tada može ukazati na savršeno Pomirenje kao razlog zbog kojeg Otac može i hoće da bude milostiv. Otuda je On jedini Posrednik i niko se ne može pridružiti Njegovom delu. (White, Mary-Another Redeemer? [Bethany House Publishers, Minneapolis, MN 1998], str. 139-140)

Na prvi pogled Vajtovo pobijanje deluje prilično ubedljivo — sve dok se ne kopa malo dublje i ne otkrije da njegovi argumenti na kraju dokazuju previše.

Prilično je nesrećno što Vajt ne uviđa kako njegovo rezonovanje u suštini potkopava suštinsko božanstvo Gospoda Isusa i činjenicu da je Bog zaista Trojstvo. Uostalom, ovaj tekst poistovećuje jednog Boga sa nekim pred kim Hristos posreduje, čime se vaskrsli Gospod razlikuje od jednog Boga koji, u ovom kontekstu, mora biti Otac. Pošto Vajt tvrdi da „jedan“ ovde znači samo jedan, tako da drugog nema, i pošto je jedan Bog ovde očigledno Otac, njegovo objašnjenje bi značilo da Pavle u suštini kaže da je Otac sam jedan Bog, a da je Hristos prosto čovek koji pred njim posreduje za nas.

Zapravo, upravo tako antitrinitarci koriste ovaj stih, kao što pokazuju sledeći navodi:

Učenici su na Isusa gledali kao na „jedan je posrednik između Boga i ljudi“, a ne kao na samog Boga. (1. Timoteju 2:5) Budući da je posrednik po definiciji neko odvojen od onih kojima je posredovanje potrebno, bila bi protivrečnost da Isus bude jedno biće sa bilo kojom od strana koje pokušava da izmiri. To bi značilo pretvarati se da je ono što nije. (Da li treba da verujete u Trojstvo?, „Šta Biblija kaže o Bogu i Isusu?“, str. 16)

Ono čemu Biblija uči o Bogu i Isusu jasno je i jednostavno. Nije teško razumeti. Ni reč „Trojstvo“ ni sam pojam ne nalaze se u Božjoj Reči. Biblija jasno kaže da je Isus Hristos Božji prvorođeni Sin. (Kološanima 1:15) Ona takođe ukazuje na Isusa kao na „jedan je posrednik između Boga i ljudi“ (1. Timoteju 2:5) O Ocu Biblija kaže: „Neka ljudi znaju da si jedino ti, kome je ime Jehova,Svevišnji nad celom zemljom.“—Psalam 83:18. (Da li morate verovati u Trojstvo da biste bili hrišćanin? https://wol.jw.org/en/wol/d/r1/lp-e/2010088?q=trinity+1+tim+2%3A5&p=par)

Dokazi

Posrednik je po definiciji neko ko posreduje za dve strane. I po definiciji on nije nijedan od dva identiteta o kojima je reč, nego posreduje između ta dva identiteta, bilo da su ti identiteti pojedinačne osobe ili grupe ljudi. U ovom odlomku imamo jasnu izjavu da Isusa ne treba poistovetiti sa jednim Bogom. A ne treba ga poistovetiti ni sa jednom grupom „ljudi“ za koju posreduje. Postoji jedan Bog, i taj jedan Bog se ovde razlikuje od Isusa, koji je posrednik između tog jednog Boga i te jedne grupe ljudi. On takođe nije grupa ljudi za koju posreduje, niti može biti jedan iz te grupe ljudi za koju posreduje. I nije. On je između ta dva identiteta i po definiciji ne može biti nijedan od ta druga dva identiteta. Drugim rečima, ovaj odlomak nam kaže da je identitet tog jednog Boga identitet različit od Isusa Hrista, budući da je Isus posrednik između tog jednog Boga i te jedne grupe ljudi. Na potpuno isti način, ljudi za koje Isus posreduje jesu identitetska grupa različita od Isusa Hrista, budući da je Isus posrednik između tog jednog Boga i te jedne grupe ljudi. Štaviše, rečeno nam je da je posrednik između Boga i ljudi „čovek“ Isus. (The Trinity Delusion, 1. Timoteju 2:5 http://www.angelfire.com/space/thegospeltruth/trinity/verses/1Tim2_5.html)

Ovo je jedan od velikih i jasnih tekstova u raspravi o tome ko je Isus zaista. Da je Isus Bog, ovo bi bilo divno mesto da se to kaže. Umesto toga, Isus se jasno naziva „osobom“, grčkom rečju anthropos, „osoba, ljudsko biće, čovek“. Leksikoni navode da je to „čovek“ nasuprot životinjama, biljkama, anđelima i, naravno, Bogu. Grčki tekst kaže da postoji jedan posrednik između Boga i „čovečanstva“, ili „ljudi“, „jedne osobe“ ili „jednog čoveka“, Isus Hristos. Iako trinitarci kažu da se to odnosi samo na njegovu ljudsku prirodu, to je interpolacija, a ne tekst Svetog pisma. Da je Isus bio Bogočovek, ovo bi bilo jedno od mnogih mesta da se to kaže, ali Sveto pismo to nikada ne kaže, nikada. Umesto toga, za Isusa se tvrdi da je pripadnik ljudskog roda, baš kao što su starozavetna proroštva i prorekla da će biti.

Ovaj stih se obično prevodi: „Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus,“ ali u grčkom tekstu nema određenog člana, nema „taj“ ispred „čovek, Hristos Isus“. Dodavanje „taj“ ispred „čovek“ pomalo izobličuje stih, kao da se kaže da je Isus bio „taj čovek“. Ovaj stih ne ističe da je Isus „taj“ čovek, nego da je „jedan čovek“, „jedna osoba“, ljudsko biće. Rimljanima 5 pokazuje da je jedna osoba sagrešila i uvalila čovečanstvo u nevolju u kojoj se nalazi, i da nas je jedna osoba, Isus, izvukla iz te nevolje. (Biblical Unitarian, "1 Timothy 2:5 – One Mediator, A Man" http://www.biblicalunitarian.com/articles/1-timothy-2-5-one-mediator-a-man)

Naposletku:

Kada dođemo do Novog zaveta, nalazimo ponovljenu istu poruku, koja nam govori da je Bog jedan. Apostol Pavle je rekao:

„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ (1. Korinćanima 8:6)

„Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, kroza sve, i u svima nama.“ (Efescima 4:5-6)

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus,“ (1. Timoteju 2:5)

Postoje mnogi drugi stihovi širom Biblije koji nam govore da je Bog jedini istiniti Bog i da nema drugih bogova osim Njega…

Jedino je Otac jedan istiniti Bog:

Ponovljeni zakoni 32:6; 2. Samuilova 7:8-14; 1. Dnevnika 17:11-14, 29:10: Psalam 2:7, 89:26-29; Isaija 42:1, 61:1-2, 63:16, 64:8; Jeremija 3:4,19, 31:9; Malahija 1:6, 2:10; Matej 11:25, 24:36; Marko 10:18, 13:32; Luka 10:21, 18:19; Jovan 1:18, 5:43-44, 6:27,45, 8:41-42,54, 14:28, 17:1-3, 20:17; Dela apostolska 7:55-56; Rimljanima 1:7, 15:6; 1. Korinćanima 1:3, 8:6, 11:3, 15:24; 2. Korinćanima 1:2-3, 11:31; Galatima 1:1-5; Efescima 1:2-3,17, 4:5-6, 5:20, 6:23; Filipljanima 1:2, 2:11, 4:20; Kološanima 1:2-3, 3:17; 1. Solunjanima 1:1-3, 3:11,13; 2. Solunjanima 1:1-2, 2:16: 1. Timoteju 1:2; 2. Timoteju 1:2; Titu 1:4; Filimonu 3: Jevrejima 12:7; Jakovljeva 1:27, 3:9; 1. Petrova 1:2-3; 2. Petrova 1:17; 2. Jovanova 3,9; Judina 1: Otkrivenje 1:6. (One God or a Trinity?, Džejms i Deb Flint http://www.christadelphia.org/pamphlet/p_onegod.htm)

Vajt bi bio prvi koji bi odbacio i osporio logiku kojom se služe ove antitrinitarne grupe. Ispravno bi rezonovao da, budući da postoje drugi odlomci koji potvrđuju božanstvo Hrista i božansku Ličnost Svetog Duha, čovek ne može upotrebiti 1. Timoteju 2:5 da pobije te božanski otkrivene istine. Naprotiv, moramo nastojati da uskladimo izjave u kojima se Otac izričito poistovećuje sa jednim Bogom sa odlomcima u kojima se i za Sina i za Svetog Duha kaže da su potpuno božanski, i stoga jedno sa Ocem po suštini i slavi.

Drugim rečima, Vajt ne veruje i neće prihvatiti da heis u 1. Timoteju 2:5 znači da postoji samo jedna Ličnost koja je Bog, ili da se samo Otac može ispravno poistovetiti sa Bogom. Zašto bi onda upotreba iste grčke reči u istom tom navodu značila da postoji samo jedna Ličnost koja je naš posrednik, i zašto bi se to koristilo protiv katoličke tvrdnje da ovaj stih ne pobija činjenicu da Bog dopušta vernicima da imaju udela u Hristovom posredovanju?

Ironično, jedan od članova Vajtovog tima pruža pobijanje Vajtovog argumenta odgovarajući na zloupotrebu 1. Timoteju 2:5 radi potkopavanja Trojstva. Evo šta je Alan E. Kuršner napisao povodom toga što je apologeta jedinstvenosti (Oneness) Rodžer Perkins upotrebio 1. Timoteju 2:5 da dokaže kako grčka reč heis isključuje Trojstvo, jer dopušta da Bog bude samo jedna Ličnost:

Greška #3

Perkins tvrdi da grčka reč heis, prevedena kao „jedan“, iziskuje unitarijanizam kada se primeni na Boga. Ali nije pružio nijedan biblijski primer da biće Boga pripada samo jednoj ličnosti. Štaviše, grčki termin heis ima semantički raspon i samo kontekst može odrediti značenje. BDAG kaže:

1. jedna osoba ili stvar, sa naglaskom na kvantitativnom aspektu, „jedan“ 2. jedan entitet, sa naglaskom na jednoobraznosti ili kvalitetu, „jedan“ 3. neodređen entitet, „neko/jedan“ = τὶς, 4. oznaka za nešto što je prvo, „prvi“

Smatram ironičnim to što jedini stih koji Perkins navodi za heis ZAPRAVO POKAZUJE MNOŠTVENOST UNUTAR heis. On navodi: „Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste vi svi jedan (čovjek) u Hristu Isusu.“ (Galatima 3:28; up. Jovan 10:30). Perkins želi [sic] da se usredsredi na činjenicu da se ovde pominje samo ličnost Hrista. Ali poenta je u tome da u ovom slučaju heis SADRŽI MNOŠTVENOST, u ovom slučaju ličnosti. Dakle, to POBIJA Perkinsovu tvrdnju da heis NE MOŽE SADRŽATI MNOŠTVO LIČNOSTI.

Pored toga, Perkins čini kategorijalnu grešku. On brka biće sa ličnošću zbog svoje pretpostavke unitarijanizma. Non sequitur je tvrditi da, zato što se heis može odnositi na Boga, ta reč mora značiti „jedna ličnost“. Perkins ne može dokazati da heis sadrži značenje „ličnosti“. (Kurschner, On Roger Perkins’ Lexical Fallacies in his Oneness Debate with James White, 20. decembar 2011. http://www.aomin.org/aoblog/2011/12/20/on-roger-perkins-lexical-fallacies-in-his-oneness-debate-with-james-white/; naglasak moj)

Vajt i njegovi saradnici ne mogu imati i ovce i novce. Ne možete s jedne strane tvrditi da heis u ovom kontekstu ne isključuje postojanje drugih božanskih Ličnosti povezanih ili sjedinjenih sa Jednim Bogom, a onda se okrenuti i tvrditi da je katolička tvrdnja — da je vaskrsli Isus jedan posrednik u smislu da je prvenstveni, jedinstveni itd., ali ne i jedini posrednik — pogrešna na osnovu toga što se ista grčka reč za „jedan“ u tom istom odlomku koristi u odnosu na to da postoji samo jedan Bog.

Uostalom, ako heis u odnosu na jednog Boga pred kojim Isus posreduje ne potkopava činjenicu da postoje druge božanske Ličnosti, onda ne može ni pobiti katoličko stanovište da nanovo rođeni udovi Hristovog duhovnog Tela, Crkve, imaju udela i učestvuju u Hristovom posredovanju.

S tim u vezi, u sledećem delu svog odgovora (https://www.samshmnthelogy.net/post/one-mediator-one-god-pt-2) pokazaću iz nadahnutog hrišćanskog Svetog pisma da je katoličko (a time i istočno-pravoslavno) razumevanje reči „jedan“ apsolutno ispravno.