Jovan 6 i sveta Evharistija
Protestantski rat protiv Svetog pisma
Naš Gospod je sablaznio svoju jevrejsku publiku insistirajući na tome da moraju jesti njegovo telo i piti njegovu krv, jer inače nikada neće zadobiti večni život. Njegove izjave bile su toliko šokantne da su uvredile čak i neke od njegovih sopstvenih sledbenika:
„Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek. Ovo reče u sinagogi kad učaše u Kapernaumu. Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: Ovo je tvrda besjeda. Ko je može slušati? A Isus, znajući u sebi da učenici njegovi ropću zbog toga, reče im: Zar vas ovo sablažnjava? A šta ako vidite Sina Čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?“ Jovan 6:52-62
Kasnije u svojoj službi, zapravo baš u noći kada je izdan, naš Gospod je objasnio kako vernici treba da jedu njegovo telo i piju njegovu krv:
„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28
„Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus one noći kad bješe predan, uze hljeb, I zahvalivši prelomi i reče: Uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovo činite u moj spomen. Isto tako i čašu, po večeri, govoreći: Ova je čaša Novi Zavjet u mojoj krvi; ovo činite, kad god pijete, u moj spomen. Jer kad god jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju objavljujete, dokle ne dođe. Tako koji jede ovaj hljeb ili pije čašu Gospodnju nedostojno, biće kriv tijelu i krvi Gospodnjoj. Ali čovjek neka ispituje sebe, i tako od hljeba neka jede i od čaše neka pije. Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela Gospodnjega. Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i dosta ih umire. Jer da smo sami sebe ispitivali, ne bismo bili osuđeni. A kad nam sudi Gospod, kara nas, da ne budemo osuđeni sa svijetom. Stoga, braćo moja, kad se sastajete da jedete, iščekujte jedan drugoga. Ako li je neko gladan, neka jede kod kuće, da se na osudu ne sastajete. A ostalo urediću kad dođem.“ 1. Korinćanima 11:23-34
Vernici sakramentalno primaju fizičko telo i krv Hristovu, to jest kroz svetu Evharistiju. Hrišćani od samog početka vere veruju da se hleb i vino menjaju, pretvaraju, preobražavaju, presuštastvljuju itd. u stvarno telo i krv Hristovu, milošću i silom Svetog Duha.
Za više o ovoj temi preporučujem čitanje sledećih tekstova:
EVHARISTIJA KAO ŽRTVA HRISTOVA, DEO 1, DEO 2
Sveti Kiprijan, krštenje i Evharistija
Sveti Kiril o Evharistiji i posredovanju
Tražeći način da ovo zaobiđu i ne želeći da prihvate ovo drevno, sveopšte i apostolsko učenje, neki protestanti se hvataju za sledeći odlomak:
„Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.“ 6:63
Prema tim protestantima, Gospod je navodno u istom tom govoru objasnio da nije mislio da neko bukvalno mora da jede/grize njegovo telo, budući da od tela nema koristi. Naprotiv, reči koje on izgovara Duhom jesu ono što vernike duhovno hrani i napaja.
Problem sa ovim tumačenjem jeste to što na kraju dokazuje previše i čini da naš Gospod protivreči samome sebi.
Na primer, vaskrsli Gospod jasno kaže da je došao da prinese sopstveno telo za spasenje sveta:
„Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ Jovan 6:50-51
Ostali nadahnuti spisi naglašavaju da je Hristos došao u telu upravo sa ciljem da njegovo fizičko telo bude ubijeno na krstu radi oproštenja grehova. Fizička smrt našeg Gospoda je poništila dug greha i pribavila večno iskupljenje za sve one koji mu budu poslušni:
„3ato pamtite da vi, koji ste nekada po tijelu neznabošci bili, nazivani neobrezanje od onih koji su se zvali tjelesno obrezanje rukom vršeno, Da bijaste u ono vrijeme bez Hrista, otuđeni od zajednice Izrailjeve i strani u zavjetima obećanja, nade nemajući, i bez Boga na svijetu. A sad u Hristu Isusu, vi koji ste nekad bili daleko, postadoste blizu krvlju Hristovom. Jer On je mir naš, koji i jedne i druge sastavi u jedno i razruši pregradu koja je rastavljala, to jest neprijateljstvo, Ukinuvši tijelom svojim zakon sa njegovim zapovijestima i propisima, da oba sazda u samome sebi u jednoga novoga čovjeka, stvarajući mir; I da pomiri sa Bogom i jedne i druge u jednom tijelu krstom, ubivši neprijateljstvo na njemu. I On došavši blagovijesti mir vama koji ste daleko i onima koji su blizu.“ Efescima 2:11-17
„Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima. I vas koji ste nekada bili otuđeni i svjesno neprijatelji u zlim djelima, Sada vas izmiri smrću njegovog ljudskog tijela da vas izvede preda se svete, neporočne i nevine, Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i postojani, i ne odvajajući se od nade Jevanđelja, koje čuste, koje je propovijedano svoj tvari pod nebom, kojemu ja, Pavle, postadoh služitelj.“ Kološanima 1:19-23
„Jer nije moguće da krv junaca i jaraca spere grijehe. Zato ulazeći u svijet, govori: Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi tijelo pripremio. Svespaljenice i žrtve za grijehe nisu ti bile ugodne; Tada rekoh: Evo dođoh, kao što je u početku Knjige pisano za mene, da učinim volju tvoju, Bože. Govoreći prethodno, da žrtvu i prinos i svespaljenice i žrtve za grijehe nisi htio niti su ti bile ugodne, one koje se po zakonu prinose; Potom reče: Evo idem da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo, da postavi drugo. Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda.“ Jevrejima 10:4-10
„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25
„Zato i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede Bogu, usmrćen tijelom, a oživjevši duhom;“ 1. Petrova 3:18
„Kada, dakle, Hristos postrada za nas tijelom, i vi se tom misli naoružajte, jer ko postrada tijelom, prestao je da griješi,“ 1. Petrova 4:1
Jasno je, dakle, da telo Hristovo koristi sve, jer bez toga da njegovo telo bude slomljeno, to jest ubijeno na krstu, ne bi bilo spasenja!
Ovo pobija protestantsko unakažavanje Jovana 6:63, jer Gospod očigledno ne bi protivrečio samome sebi niti ostalim nadahnutim piscima i jevanđelistima koje je poslao u Duhu da propovedaju jevanđelje. Značenje, dakle, mora biti nešto drugo. Kada Gospodnje reči čitamo u kontekstu, ima smisla shvatiti ono što je rekao kao ukazivanje na neophodnost Svetog Duha da uzme ono što je Gospodnje i učini to delotvornim.
Drugim rečima, bez Svetog Duha nijedan sakrament niti reči jevanđelja ne bi imali nikakvo dejstvo. Zbog toga nalazimo ponovljeno naglašavanje uloge i dela Svetog Duha u verovanju jevanđelju i u poslušnosti Hristovim zapovestima radi večnog života. Sledeći stihovi pomažu da se to ilustruje:
„Odgovori Isus i reče mu: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi odozgo, ne može vidjeti Carstva Božijega. Reče mu Nikodim: Kako se može čovjek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se? Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije. Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se roditi odozgo. Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha.“ Jovan 3:3-8
„Ali dolazi čas, i već je tu, kada će se istinski bogomoljci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac traži da takvi budu oni koji mu se klanjaju. Bog je duh; i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.“ Jovan 4:23-24
„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje.“ Rimljanima 10:9-10
„Zato vam dajem na znanje, da niko ko Duhom Božijim govori ne kaže: Anatema na Isusa! I niko ne može reći: Isus je Gospod, osim Duhom Svetim.“ 1. Korinćanima 12:3
Bez Duha, nečije obožavanje ili krštenje jeste bez zasluge i bez dejstva. I bez Duha, čovek nije u stanju da istinski ispovedi i poveruje iz srca da je Hristos Gospod. Otuda je poenta našeg Gospoda ta da će Duh uzeti Hristove zapovesti i učiniti ih životvornim:
„I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet. Ko odbacuje mene, i ne prima riječi moje, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih, ona će mu suditi u posljednji Dan. Jer ja ne govorih sam od sebe, nego Otac moj koji me posla, on mi dade zapovijest šta da kažem i šta da govorim. I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što god, dakle, ja govorim, onako govorim kako mi je rekao Otac.“ Jovan 12:47-50
„U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama. Ko ima zapovijesti moje i drži ih, to je onaj koji me ljubi; a koji mene ljubi, toga će ljubiti Otac moj; i ja ću ga ljubiti i javiću mu se sam. Reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode, šta je to da ćeš se javiti nama, a ne svijetu? Odgovori mu Isus i reče: Ako me neko ljubi, riječ moju držaće, i Otac moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti. Ko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju čujete nije moja nego Oca koji me je poslao.“ Jovan 14:20-24 A te životvorne zapovesti, osnažene Duhom, uključuju i neophodnost jedenja tela i pijenja krvi našeg Gospoda kroz sakrament svete Evharistije, da bi se zadobio večni život i slava.
Biblijski citati preuzeti su iz Legacy Standard Bible (LSB).
Dalje čitanje
KADA PROTESTANTI ARGUMENTUJU KAO ARIJANSKI JERETICI, DEO 2
Jedan posrednik i jedan Bog, deo 1, deo 2