Alah će izbrisati Kuran
Kuran otvoreno tvrdi da će Alah uništiti sve što postoji, sa izuzetkom svog lica:
„I ne moli, pored Allaha, drugog boga! Nema istinskog boga osim Njega! Sve će, osim Njega, da propadne! Njemu pripada sud i Njemu ćete se vratiti!“ S. 28:88 Hilali-Khan
„Sve što je na Zemlji prolazno je, a ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito,“ S. 55:26-27 dr Laleh Bakhtiar
To znači da će Alah uništiti, odnosno izbrisati iz postojanja, nebesku ploču, poznatu i kao majka knjige, koja postoji uz njega:
„Allah uklanja šta hoće, a ostavlja šta hoće; kod Njega je glavna Knjiga.“ S. 13:39 Hilali-Khan
„I sve što su uradili u listovima je, i sve, i malo i veliko, u redovima zapisano.“ S. 54:52-53 Hilali-Khan
„Nema nesreće koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, pre nego što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, zaista, lako -“ S. 57:22 Hilali-Khan
„na listovima je cenjenim uzvišenim, čistim, u rukama anđela časnih, čestitih.“ S. 80:13-16 Hilali-Khan
To je ista ona ploča ili knjiga koja sadrži Kuran, budući da je ona izvor, odnosno poreklo iz kojeg je muslimansko Sveto pismo proizašlo:
„Mi je objavljujemo kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumeli, a on je u Glavnoj knjizi, kod Nas, cenjen i savršen.“ S. 43:3-4
„On je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj. Dodirnuti je smeju samo oni koji su čisti! On je objava od Gospodara svetova,“ S. 56:77-80 Hilali-Khan
„Naprotiv! Ovo je veličanstveni Kur'an na pomno čuvanoj Ploči.“ S. 85:21-22 Hilali-Khan
Prethodno jasno pokazuje da će i sam Kuran biti uništen i izbrisan iz postojanja, što zauzvrat uvodi jedan problem.
Kuran bi trebalo da bude nestvoreni govor Alaha, a samim tim i jedno od Alahovih suštinskih svojstava:
Suština verovanja Ahlas Sunna wal Jama’ah po ovom pitanju jeste da Alah govori kad god to hoće, A GOVOR JE JEDNO OD NJEGOVIH SVOJSTAVA koje je utemeljeno u Njegovom Biću. On govori njime prema svojoj Volji i Moći, i On uvek govori i uvek će tako ostati, kad god to hoće. I svaka izjava koju je Alah izrekao utemeljena je u Njegovom Biću I NIJE STVORENJE ODVOJENO OD NJEGA, kako tvrde mutezile. Niti je sadržana u Njegovom Biću onako kako je sadržan život, prema tvrdnji ašarija. Ona je, naprotiv, pokorna Volji i Moći Alaha.
Alah je naglas dozvao Mojsija, naglas je dozvao Adama i Evu, i naglas će dozvati svoje robove na Sudnji dan; a govori naglas i kada prenosi objavu. Ali reči i stil kojima je Alah govorio JESU NJEGOVA SVOJSTVA KOJA SU NESTVORENA i ne liče na reči i stil stvorenja, baš kao što ni znanje Alaha, koje je utemeljeno u Njegovom Biću, nije poput znanja Njegovih robova. Alah ni u jednom od svojih Svojstava ne liči na svoja stvorenja…
I Alah kaže: „A ako neko… Reč Alahova.“ Ovi blagoslovljeni stihovi pokazuju da je jedino izgovoreni Kuran, koji se uči, sluša i piše od korica do korica Knjige, istinski Govor Alaha. To nije tumačenje i opis Govora Alaha, kako to čine ašarije. Kada se ovaj govor pripiše Alahu Veličanstvenom, jasno je da JE TO NJEGOVO SVOJSTVO koje je utemeljeno u Njegovom Biću. To nije vezivačka sintagma poput Bait-ullah (Kuća Alahova) ili Naqat-ullah (Kamila Alahova). Ovo vezivanje značenja usmereno je ka Biću, što dokazuje da značenje pripada samom Biću. Sintagme o kući ili o kamili jesu vezivanja pojavnih i spolja postojećih stvari. To pobija tvrdnju mutezila da je Govor Alaha stvoren i odvojen od Bića Alaha. Ovi stihovi nam takođe kazuju da je Kuran sišao od Alaha. Alah je govorio koristeći glas, a to je čuo Gavrilo, koji ga je preneo i predao Muhamedu tačno onako kako ga je čuo od Alaha Veličanstvenog.
Suština rasprave jeste da je arapski Kuran Govor Alaha; da je spušten; da je nestvoren. Počeo je od Alaha i Njemu će se vratiti. Zaista ga je Alah izgovorio i zato je to Njegov Govor, a ne nečiji drugi. Ako ljudi čitaju Kuran ili ga zapišu u obliku knjige, takav čin ga ne isključuje iz toga da bude Govor Alaha. Naprotiv, govor se pripisuje Onome ko ga je izvorno izgovorio, a ne onome kome je darovan. Alah je govorio svojim slogovima, svojim rečima, svojim značenjima. U njemu nema govora nikoga drugog, ni Gavrila ni Muhameda, niti bilo koga osim njih. Alah ga je nazvao svojim Govorom u svom sopstvenom Glasu. Kada ga robovi uče, čine to svojim glasom. Na primer, kada čitač svojim glasom izgovori Alhamdu Lillahi Rabbil Aalmeen’, taj čujni govor jeste Govor Alaha, a ne govor čitača. Ali on ga je izgovorio svojim glasom, a ne Glasom Alaha. I kao što je Kuran Govor Alaha, TAKO JE ON I KNJIGA ALAHOVA, jer ga je On zapisao na Čuvanoj ploči… a i zato što je zapisan u Pismima. Alah je rekao…
„On je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj.“ (Sura Al-Vaki’a, 56:77, 78);
i rekao je…
„Naprotiv! Ovo je veličanstveni Kur'an na pomno čuvanoj Ploči.“ (Sura Al-Burudž, 85:21, 22)
i rekao je…
„na listovima je cenjenim uzvišenim, čistim, u rukama anđela časnih, čestitih.“ (Sura Abesa, 80: 13-16)…
To znači: ono što je spušteno od Alaha i zapisano od korica do korica rukopisa, čije je učenje čin obožavanja i čijom je i najmanjom surom bačen izazov — ime tog govora jeste Kuran. (Šejh ul-islam Ibn Tejmija, Sharh Al-Aqeedat-il-Wasitiyah (Fundamental Beliefs of Islam & Rejection of False Concepts), komentar dr Muhameda Halila Harasa, preveo Muhammad Rafiq Khan, prevod revidirali Hafiz Muhammad Tahir i Abdul-Qaadir Abdul Khaaliq [Darussalam Publications, 1996], str. 114, 116-118; isticanje velikim slovima je moje)
Kada je tako, muslimani se sada suočavaju sa zagonetkom da njihov bog briše i uništava jedno od sopstvenih određujućih svojstava, naime sam svoj govor, pretvarajući se time u božanstvo koje doslovno postaje nemo!
To pak podrazumeva da će Alah pretrpeti dubinsku promenu u svojoj suštini i načinu postojanja time što će izgubiti jednu određujuću odliku, prelazeći tako iz savršenog u nesavršenu, promenljivu, nemu monadu!
Prepustićemo muslimanima da reše ovaj ogroman promašaj koji je izazvala objava njihovog boga, prenesena preko njegovog navodnog poslanika.
ZA DALJE ČITANJE